me, my self & I

imaaaa li kogaaa????
 

... emotivno nedodirljivu... s maskom na licu s koje ne možeš pročitati ništa...
... danas sam se slomila... na kratko... kao krhka staklena figurica... ispoljila emocije... par suza i veliki strah... i ljubav...
... nije trajalo dugo... srećom...

mučiš se ... nije ti lako... znam... osjećam tvoju patnju...
dok te osluškujem i gledam dali spavaš... mislim koliko te volim i koliko si mi puno u životu dao... nemjerljivo... i mislim kako si opet ponekad jako nepravedan prema drugima misleći da imaš pravo na to...
ali ja te volim... ma što drugi rekli za tebe... i što god se dogodilo... i uvijek ću biti tu za tebe...
i možeš mirno spavati... jer sada ja čuvam tebe...
 

... kao da mi dušu pritišće ogromna gromada... a ja nemam snage da joj se oduprem...
 

sasvim dobro vec dugo izbjegavam zajednicke izlaske... on je brat mog super frenda i obzirom da nismo skupa vec vise od dvije godine gotovo je cudo sto sam situacije poput ove veceras uspjela izbjegavati....
a veceras nisam imala kud... vecer s dragim frendom pretvorilo se u vecer s dragim frendom, njegovim bratom/mojim bivsim i njegovom djevojkom...
komplicirane posljedice nedorecene veze... trenutci kada sam ga uhvatila (kada ona ne primjecuje) kako me gleda s toplinom u očima ... ona sekunda kada mi je prošlo kroz glavu da sam sad mogla ja biti u njegovom zagrljaju... ona njena usiljenost i prenemaganje svaki put kada progovori sa mnom...
srecom nije dugo trajalo... pobjegla sam uz dobar izgovor...i uz put doma zamišljala... razmišljala... ma koliko teško bilo... ma koliko mi drag bio... veza u kojoj nema strasti, kao što u našoj, barem s moje strane, nije bilo, nikada ne uspjevaju...
iako sam uvjerena da bih opet učinila isto i prekinula tu vezu... nije mi nimalo lakše...

kada se nađete u potencijalno opasnoj situaciji... kada ste sami u zatvorenom prostoru s potencijalnom velikom opasnošću... ne će reagirati strahom... panikom... neki pak beskrajnom hrabrošću...
no jaaaa tek sad vidim... reagirah beskrajnom glupošću... i srećom nije bilo ništa... jer da jesteeeee... baš sam prava pravcata budala!!!

nmmmmmmmmmmmmmmmm
 
 
pusa :))))

kako deletati ljude iz mog života?
one koji samo nanose bol...donose tugu i jad?
kako deletati čovjeka... zauvijek...
 
 

buuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu 
:(((((((((((((((((((((((((((((((((((

bila sam tako tužna kako sam vjerovala da nikada neću biti... povrijeđena... razočarana... puna boli i gorčine... u bijegu iz Opatije ka Sarajevu... ka doma...
ono što je trebalo biti nekoliko dana uživanja u našoj ljubavi pretvorilo se u pakao...
dugo me boljelo...jako...tja voljela sam te bezgranično...
a poslije... poslije nisi bio važan ti... već ja... moja greška...jer sam ti to dopustila...
danas... samo te se sjećam s gorčinom... i kažem: nikada više!
 
eh...da... da ne bi bilo zamjerki :)))) ... bio je to dan i kada sam upoznala tebe draga moja prijateljice... svijetli trenutak moga bola...svijetao i lijep i još traje i nadam se uvijek će...

jučer kuhali meni... danas ja kuham...
hehehehehehe čuvajte se ;)

nakon ludih 10-tak dana... trke i jurnjave, ludila i veselja, pjesme i plesa, i pomalo rada... tako mi je potreban ovaj dan danas...
gosti najavljeni... a otkazali... :)))) jupppiiiii (yes da zbog njih nisam otišla nigdje s ekipom... roštiljanje i sl.)
takooo mi je dobro došao ovaj dan...izležavanje...topla kupka... filmovi... muzika... odmor...
što nedostaje?

:))))))))))))))))))))))))))))))))))
 

neispavana... prehlađena...bez glasa... ali sretna ... mirna... vesela :) sve u jednom....
kad se sve zbroji... jedna predivna svadba... dragi ljudi... puno smijeha, plesa i veselja...previše pića... "poderan" glas...krvavi žuljevi od štiklica... buket kojeg ipak nisam uhvatila hehehe ;))) prekrasan osjećaj... predivno iskustvo...
i da! dvoje iskričana face to face... :))) divna stvorenja... jedno beskrajno ludo drugo beskrajno milo :)))
sve u svemu divan odmor... :))) i što je najbolje...još nije gotov :)

trula višnja...
ili
svijetlo crveni sa šljokicama
??
:)))