me, my self & I

sklop okolnosti, par dana godišnjeg, i puno dobre volje daju mi nadu da ćem uspjeti nešto izmajmunisati i doći u GAP... što bih doista voljela...
zbog nekoliko nadasve dragih ljudi... :)
pusaaaa

...daklem postoji teorija da svaka plavuša mora imati nekoga da je vodi kroz život jer je sama nesposobna...ahm ponekad povjerujem u to...doduše na kratko...i uvijek kažem da sam ja jako jako svijetlo smeđa a ne plava...
no doduše obzirom da su me moji doma stavili na promatranje sumnjajuči u moje mentalne sposobnosti...ahm...
elem, moj godišnji koji je sav otišao u pm, jer do danas ni jednog dana nisam mogla uzeti...je imao cijelo vrijeme jedan siguran termin...naime moj otac je poželio posjetiti rodbinu u dalmaciji za jednu posebnu obiteljsku feštu i prije pola godine me zamolio bi li ja išla s njim...narafno no problem...sve dogovoreno...
i tako je pametna plavuša sve isplanirala, sve dogovorila i na poslu zarežala da mi mojih 7 dana u studenom nitko ne može taknuti ni osporiti...aspolutno detaljni planovi...
i sinoć lijepo u razgovoru s tatom pametna plavuša skonta da fešta i planirani put  nije u studenom VEĆ U LISTOPADU...
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

uvijek si tu...uvijek je sve u redu...ti si ta koja brine kad ja kihnem...ti kažeš da će sve biti u redu kad me strah...ti...
noćas si ti bila ta kojoj je trebala moja pomoć...trudila sam se...željela ti odagnati bol...pomoći ti...a mislim da nisam uspjela...jer sam tako žarko trebala tvoju utjehu...
prepala sam se za tebe...za sebe jer što bih ja bez tebe...
molim te samo budi dobro...jer puno te volim...

I FEEL GOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOD!!!!!
tarararara
:))
premda zapravo i nemam zašto...sve je bezveze...dan dosadan...ljah ljah...ja usamljena...zbunjena...al nek ide sve u...
I feeeeeeeeeeeeeeeeeeeeel goooooooooooooooooooodddddddddddd !!!!!!!!!!!!!!
eh još da mogu koji cvjetić nacrtati...

MRZIM PONEDJELJAK!!!!!
i ići na posao... i iste face... i isti tračevi... i ljaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah
 

...vjerovala sam uvijek da nikada nije kasno, da uvijek ima nade...da se sve ipak može ispraviti, barem okajati, oprostiti...
vjerovala sam da imam neki savršeni super lijepak koji može sastaviti komadiće krhkog porculana i opet od njih napraviti vazu...nisam perfekcionista...ne vjerujem da ta vaza može i mora biti ista ili savršena...ali može biti lijepa...prelijepa...i držati cvijeće...
moj život posljednjih mjeseci krhka je vaza...ljepljenje napuklih komadića...koji se iznova i iznova razbijaju... i ja ih opet lijepim...jer vidim neku budućnost u toj vazi...jer ne odustajem lako...
no sve me to pomalo umara...ti usponi i padovi u tako kratkom vremenu...
i ovo subotnje večer...kad ne mogu vani zbog noge...ne mogu...ali zapravo i ne želim...kada danima više želim biti sama...sjediti doma...čitati...surfati netom...biti s mojima...maaaa bilo što...ne ide mi se u društvo...pa čak ni plesati što obožavam...
da li je vrijeme možda da pustim da se ova vaza do kraja razbije i potražim neku novu...ili vjerujem i dalje u čarobni štapić koji će mi pomoći da uživam i budem sretna u ovoj...
 

KAKAV DIVAN DAN!!!
tralalalalala

...ne podnosim ljude...
...ne podnosim sebe...
samo me ostavite na miru, barem večeras ... molim vas...

And the sunlight on your face
It's a memory I'll never replace
Never thought I'd have to try to let it go
Now if you're gettin' on all right
I was hopin' that maybe you'd show me
What to do, how to make it through
Till I get over you
I can give
I can live a lie
Till I get over you
I can save one prayer for love
Till I get over you
I can live, I can live
Till I get over you
And I could never give enough
Couldn't save it with all my love
Watched you walk out leaving me there wanting more
Now I can't get through the night
And I'm drowning but I would be damned babe
If you knew, I can make it through
And the sunlight on your face
Maybe someday I will erase
But if I do
Could I make it through
Through this world without loving you
Till I get over you
I can give
I can live a lie
Till I get over you
I can save one prayer for love
Till I get over you
I can live, I can live
LARA FABIAN

...zašto sam tako glupa i ne znam kud....
...zašto ne mogu izaći iz čahure i krenuti dalje...
...zašto u svemu tome moram biti gad i povrijediti iznimno drago stvorenje...

prije nekih sat vremena jedan lik s iskrice pregledao je moj profil...što čudno? osim da je 6.000 po redu....
prije par dana kad je ispala frka oko tih 5.000.000 poslanih poruka na serveru skontala sam da su moje poslane poruke raspodjeljene na 10 različitih mjeseci ...
za par dana bit će ravno 9 punih mjeseci da sam tu...
zašto se nekako nostalgično okrećem? i sumiram....ja uvijek nešto sumiram...
bilo je puno i još uvijek je ljudi s kojima komuniciram...mnogi su ostavili tragove...neki su otišli preko noći...nakon stotina protipkanih poruka...
bilo je susreta... dosta... s obzirom na daljinu...neki su bili dragi i  veseli...neki mučni pa i komični...
bilo je dosta zlobnih i pokvarenih ljudi...koji su želljeli i valjda još uvijek žele nanjeti bol.... dugo mi je trebalo da naučim da virtualna bol boli isto kao prava...da nema razlike...
bila je jedna ljubav...kojoj sam se otvorila... i koja me ispunila... bio je on kojem sam dala svoje srce...koje je hladno zgazio...
bilo je i još uvijek je nekoliko iznimno dragih prijatelja...ljudi s kojima je prijateljstvo preraslo okvire iskrice, virtualnog svijeta...ljudi koje jako volim i sretna sam što su moji prijatelji... no iskreno i ti ljudi mi postaju sve dalji....
što reći...osim da nitko od 6.000 ljudi koji su kliknuli i pogledali moj profil, popričali sa mnom, nisu poželjeli ostati...zadržati se...
6.000 uzaludnih pokušaja :)))
mada...na iskru sam došla iz radoznalosti...ništa nisam tražila ni očekivala...u  ljubav preko neta ne vjerujem...ne više...a i za većinu ljudi sam predaleko...
ništa nisam tražila i ništa ne tražim, ništa nisam očekivala i ništa ne očekujem...
pa zašto sam onda tužna???

...kaže Oliver...
ali nije...sunce je tu...svaki dan ponovno...rađa novi dan...novi početak...
ne nalazim baš sebe u svakom danu...još me tjeskoba muči...konfuzija...ali sad znam...da ti ne ubijaš sunce jer od tebe je jače...ne uništavaš ljubav...jer je nemaš...ne možeš uništiti mene...jer ti ne dam...
vjerujem da si možda i više od ranjenog srca ostavio ožiljak na mojoj taštini...uvrjedivši me i ponizivši...ali nisi vrjedan toga...
i premda tjeskoba još leži na mojoj duši...znam da mogu bez tebe...i da sad kad znam što si zapravo...da je sad i tako bolje...
neću te mrziti...prezirati...čak mi se ni ne gadiš...ne više...jednostavno postaješ jako mali...mizeran...
a ja se polako oslobađam okova koji me priječe da živim punim plućima...polako, ali sigurno...
i sutra je novi dan...i sunce će me opet probuditi svojim milim toplim zracima...svi dragi ljudi bit će tu...duboko ću udahnuti život...i živjeti i uživati...

...kako se snaci u konfuziji...kad ti sve bjezi a moras se sabrati...moras jer zivot ide dalje...jer moji roditelji, kolege, prijatelji očekuju onu staru mene...koja ih pazi, koja radi točno i na vrijeme, koja je uvijek tu...
a ne ovu sada...koju ni ja ne znam...koja se kovitla u konfuziji...u kovitlacu misli...leti baca se...gubi se u emocijama koje ne može pobrisati pritiskom na dugme, u boli...koja razdire...u mislima...razočarenju...u njega... u sebe...u samoći koju očajnički trebam a ne mogu podnijeti...u dragim ljudima koje volim ali tjeram od sebe...
znam da će boljeti još dugo...ali sada sada se prvenstveno moram sabrati i ići dalje...trpim ja a i svi oko mene...košmar...mora stati...mora...
 

She'll do crazy things, yeah, on lonely occasions.
A simple conversation for the new men now and again
Makes a touchy situation when a good face come into your head.
And when she gets lonely, she's thinking 'bout her man,
She knows he's taking her for granted, yeah yeah,
Honey, she doesn't understand, no no no no!
 Well, the fevers of the night, they burn an unloved woman
Yeah, those red-hot flames try to push old love aside.
A woman left lonely, she's the victim of her man, yes she is.
When he can't keep up his own way, good Lord,
She's got to do the best that she can, yeah!
A woman left lonely,
Lord, that lonely girl,Lord, Lord, Lord  
 
J.JOPLIN.

...kao kamen u grudima...onako teska...nije mi nista a sve mi je...
milijun puta obećam sebi oprez...ne se predati...ne se tako otvoriti...ne se prepustiti... i uvijek to prekrsim...
i opet bol...ovaj put drugacija...bol...ljutnja...tuga...razocarenje...
i ljubav...ma koja ljubav...zar to postoji...ako da negdje daleko od mene...meni nedohvaljtljivo...
zašto ljubav tako boli...
nije bitno...nista vise...u zadnjih 56 sati 35 sam provela putujući...put ljubavi...razocarenja...tuge... očito put bez cilja...ni sad kad stigoh u sigurnost kamen s grudi ne spada...
neeeeeeecuuuuuuuuuuuuuuuu taaaaaaakoooooooooo....
necu se slomiti...necu...
hvala dragim ljudima za to (oni znaju tko su)