misli

.......
koliko mora na licu...skriva nam sudbinu......

...
noćas zvijezde padat će......jedna od njih naša je....jedna nosi utjehu...ko u snu...volio bih da si tu.....

.........
kroz život idem, a nose me snovi.......

..............
ponekad krilom svoje pjesme, ja sletim tiho na tvoj dlan i tebe tugu svoju, ko sreću svoju dozivam...........

.........
zna li ovdje itko sreću pisati..........?!.....

.........
ne mogu te otjerati iz duše, moje duše, gori tijelo, a srce mi zebe.......moja ljubav stihove ti piše, kao cvijetom svaka riječ te kiti, među nama još trepere niti, zlatne niti, i ne mogu ja bez tebe više..........
ti si meni melem za sve rane.........
za sve tuge, što mi dušu pate......
i da sutra sudnji dan mi svane, da mi svane.......
zadnju pjesmu zapjevat ću za te........

.
sve smo mogli mi, da si samo htio ti....biti nježan kao nekada........
kako naći put koji vodi do tebe.....kako naći mir, kad je svega nestalo........sve smo mogli mi, da si samo htio ti, biti nježan kao nekada....
nikoga nema...u praznom gradu......ulice moje korake kradu i ja kao sjena sad lutam...u tvome srcu padaju kiše i sve se naše polako briše iz svijeta tog........sve smo mogli mi da je duži bio dan..........

konačno, nema nikoga, ni glasa, ni usta,
nema očiju, ruku, nogu: svi odoše,
čisti dan trči s kolutom,
hladan zrak je metal ogoljeni.
da, metal, zrak i voda, žuto
cvjetanje, gusto u svom korijenu,
i još više, upornost njegova mirisa,
čista baština zemlje.

gdje je istina? ali ključ se svinuo
u mnoštvu vrata,
eno ga tamo među ostalima,
i nikada više neće
naći
svoju bravu....

konačno zbog toga više nemamo gdje izgubiti
ni ključ, ni istinu, ni laž.

ovdje
nema ulice, nitko nema vrata,
samo se pijesak drhtavo otvara.
i otvara se čitavo more, čitava tišina.
prostor sa žutim cvjetovima,
otvara se slijepi miris zemlje,
i kako nema putova,
nitko neće doći, jedino samoća
koja zvoni pjesmom zvona.......


P.Neruda

......
opet sam ovdje, opet slušam bacha....
gdje si ti?
da li je trebalo da kažem tad, da svratiš opet na stari grad........
...............
te blijede slike, katedrale sive
igra svjetla vizija.....

.............

zaboravio sam bacha
u onaj tren
kad u oku tvome vidjeh sjen
suze trag
pogled blag...........

.........
baš ti lijepo stoje suze, ali nemoj plakati........zašto bisere u blato noćas bacaš ti, kada bi kiša bila kiša ti bi čula korak moj, kao nekad kad sam bio tvoj..........

..........
što je manje lipo, to je veća pokora...sve mi više triba, stara kuća didova...sad kad život rastega je stol, na fetu kruva prosuja je sol, pa su riči grube, žedne, pa me lipo samo di god prene......

........
ti i ja..
ko srne uplašene vjetrom..
laganim..
bili smo
predugo,
svatko na svojoj strani svijeta
predugo........

........
najljepše stvari ne možeš kupiti, njih dobivaš na dar..........

........
Nađi vremena da budeš sretan.
Vrijeme nije neka brza cesta
između kolijevke i groba,
nego mjesto da parkiraš na suncu.......

......ljudi s tvoje planete- reče mali princ-gaje pet tisuća ruža u jednom jedinom vrtu...i ne nalaze u tome ono što traže....
...- a ipak, ono što traže može se naći u jednoj jedinoj ruži ili malo vode.......
.....ali oči su slijepe...treba tražiti srcem........