Iskrice s "Iskrice"

 Jer s uvodom svojim, zapletom, kulminacijom, prividnim pa stvarnim raspletom i na kraju katarzom, prošlost sva već - ispisana je. 
Prošlost sva, u prošlosti, nepromjenjiva je... I zato, žal ta u sadašnjosti za neostvarenom prošlosti – suvišna je.
Želja i nada, a ne žal, budućnost su. Želja i nada u ostvarenje neostvarene prošlosti u budućnosti. 
I zato, u sadašnjosti, samo je budućnost u mislima našim poželjna.
Jer u budućnosti je i neželjena prošlost promjenjiva a željena ponovno moguća...

...prenesen iz jednog mog "private" odgovora na, svojedobno, slično pitanje pa još malo "dorađen". Nadam se da će pomoći svim ženama i muškarcima koji atraktivnost i privlačnost vlastitog fizičkog izgleda smatraju nedostatnim i hendikepom za sreću u ljubavi, preprekom bliskosti...
Fizičke pojave muškarca i žene, naša lica, naša tijela, zaista su, vjerujem, samo "interfejsi" za prijenos "softvera" u "hardver" (malo info-terminologije, iako nisam informatičar "ni blizu"). Ako su "kontakti interfejsa" s jedne i s druge strane na pravom mjestu da se međusobno dobro poklope i nadovezuju, "kućišta hardvera" su manje bitna za "softver" koji se "hardverom" prenosi. Osobno, davno sam prošao fazu u kojoj je jedan od prioriteta privlačnosti bio atraktivan fizički izgled žene, dobro oblikovano tijelo i sl. Jer, u životu čovjek susretne, druži se, veže se s nizom fizički predivnih žena kojima je život nesređen, "raštrkan" – kojima je život noćna mora...I koje su, kao takve, same sebi i drugima velik problem, jer su, "ulažući" vrijeme svog života u svoj što bolji fizički izgled i fizički nastup zanemarile svoj karakter, svoju osobnost. U najkraćem, posvetivši se svojoj vanjskoj pojavi, zaboravile su uspostaviti ljepotu žene u sebi...
Da ne budem krivo shvaćen, da pojasnim. Atraktivan i privlačan fizički izgled žene, lijepo lice, tijelo s "atributima" na pravom mjestu, još uvijek može biti i jest motiv mog divljenja, (ne)izrečenog komplimenta... No, ako je u pitanju samo to, onda se sve to može svesti na predivan, prekrasno izrezbaren i pozlaćen stilski okvir u koji je ubačena nedovršena slika umjetnika - umjetnika koji je obećavao no koji je, na žalost, prerano umro od poroka potencijalne slave da bi sliku dovršio, da bi svoj talent do kraja svijetu pokazao i dokazao...
A kome treba tako lijepi okvir za sliku koja ga nije dostojna? Kome treba predivan okvir praznine? Kome treba prekrasan okvir koji je sam sebi svrha?
Na kraju, čast svom mnoštvu iznimaka, čast i poštovanje svima koje svakodnevno rade na tome da taj predivan, prekrasno izrezbaren i pozlaćen stilski okvir svoje fizičke pojave, svojom svježinom i atraktivnošću - diskretno al' ponosno - podržava, naglašava i uokviruje bezvremensku ljepotu slike u njemu, bezvremensku ljepotu žene u sebi...
;) Modrooki

 
...dubina je Njenih očiju, Njen pogled raširenih zjenica duboko uronjen u pogledu mom.
Takav Njen pogled šapće mi i izgovara najuzbudljivije misli i riječi na stotine zemaljskih i nezemaljskih jezika.
Takav Njen pogled prevodi mi Nju... svu strast Njenih šapata, riječi, rečenica, sav njen vrisak za mnom prevodi iz Nje u mene.
U usporedbi s Njim, sve drugo - i šapat, i riječ, rečenica i vrisak - samo je fizika metafizike u nama.
Uz taj Njen pogled, Njen šapat, Njena riječ, rečenica il' vrisak samo su životne zvučne kulise doživljaja u nama, samo su glasni začin Njenoj nadživotnoj želji i strasti za mnom i mojoj za Njom.
A tko je Ona? Ona je Žena.... Svaka spontana, opuštena, prepuštena Žena...
Prepuštena strasti u sebi. 
Prepuštena meni.
 

 
Ne.
 
Ne ostavljaj me.
 
Zar ljepota dana dostatna je
da oduzme mi prisutnost Tvoju.
 
Zar ljepota dana da kazni odsutnošću Tvojom
žudnju za Tobom
moju.
 
Ah lijepe li ljepote dana.
 
Ljepote li surove
što Tebe mi ote
što vjeđe moje natjera
da za Tobom pote.
 

 
Pokrij me
prekrij me Sobom
 
Svojim pogledom
zanosno zaneseno snenim
 
Dodirom Svojim
dlanova svježih
dodirom prstiju Svojih nježno mekih
noktima Svojim opasno reskim
Svojim vlasima zlatnim
rasutim sa Sebe po meni
pokrij me
  
U dahu
uzdahu s usana Svojih
na meni
po meni razotkrij se
 
Tijelom Svojim
Sobom na meni
po meni rasprostri se
tijelom Svojim omotaj me
tijelom Svojim
pokrij me
 
Strašću Svojom
uzdahom Svojim
oblizom Svojim mene
u Sebe dozovi me
 
Bedrima Svojim rastvori se
obuzmi me
i u Sebe
uzmi me
 
U Sebi sa mnom ispuni se
u Sebi rasprostri me
 
Uzdasima trzajima
usklicima Svojim od mene u Tebi
mene po Sebi
u Sebi razlij me
 
Po meni iz Sebe
Sobom razlij se
 
Izdahom Svojim opusti se
k meni spusti se
i pokrij me
  
I prekrij me Sobom
 

 
... 
P.S. Ne doživljavam Te kroz boju kose, već kroz boje Tvoje duše... Pokaži mi ih, polako, jednu po jednu, i znat' ću tko si.
I reći ću Ti tko sam.

 
 
Pišem Ti iz Hotela u Gradu uz More, otuširan, gol, oko ponoći...
Iako bih možda trebao biti tužan što nam nije pružena prilika da se večeras pošteno čujemo – tužan nisam. Jer, Ti si bila, i još uvijek si, sad, tu, uz mene. Kao i danas, gotovo čitav dan, dan u kojem sam putujući u Istru, osjećao kao da putujem ne od Tebe, nego k' Tebi.
K' Tebi posvećenoj samo meni.
Noćas, osjećao sam Te, i još uvijek te osjećam blizu.
Nakon večere, oko 10, oni i ja prošetali smo Gradom uz More.
Iako sam bio s njima, ja bio sam s Tobom.
U svaku moju stopu na stare, skliske, kamene ploče, Ti si zakoračila sa mnom.
Svakim svojim udahom morske svježine ja udahnuo sam miris Tebe.
Svaki pogled na stara, romantična venecijanska pročelja bio je pogled u uzbudljivi sjaj polutame Tvojih očiju.
Svaki dodir mojih usana, moga jezika s vrhunskim Cabernet Sauvignonom bio je strastvenog, toplog, vlažnog okusa Tvojih usana, Tvoga razigranog jezika, Tvojih vrućih usmina među Tvojim bedrima.   
U ovom Gradu uz More, noćas, padaju mi na pamet sulude, al' slatke i uzbudljive misli u kojima je glavna uloga Tvoja i moja.
Ovaj Grad nas zaslužuje.
Zaslužuje Tebe i mene.
I mi zaslužujemo ovaj Grad.
Zajedno.
Zaslužujemo da u njemu budemo jedno.
Tajno.
 
Jednom...
 

 
...samo dobro jutro nakon ovakve noći...
Zvučalo bi trivijalno, slabo, nepotpuno, nedovoljno.
You were wonderful tonight...
...pjeva Eric Clapton.
A pjevam i ja.
 

 
Riječi.
Riječi tražim
za ovu našu večer.
 
Riječi nemam.
Ni u stihu, ni  u prozi.
Ni u sebi.
 
Ostale su.
Nestale sve su riječi.
Tamo.
U šaptu.
U Tebi i meni.
U nama.
 
Ostale riječi su nam
na Tvojim usnama
i usnama mojim,
na mokrim, sljubljenim nam trbusima,
izljubljenim usnama
mojim,
urešenim dlanovima
Tvojim.
 
Ostale riječi su nam
u prstima mojim,
što na leđima Tvojim oslobode,
razodjenu okove
Tvojih grudi.
 
Ostale riječi su
na koljenu mom,
među koljenima Tvojim,
među tvojim bedrima,
na Tvojim stegnima.
 
Ostale nam opet su riječi
u našim uzdasima, izdasima, drhtajima, trzajima.
 
Ostale riječi
u Tvom su pjevu
Tvog vrhunca
u mom uhu.
Ostale
u mom su grču,
iz prsiju mi istrgnutom izdahu
vrhunca mog
Na Tvom toplom vratu.
 
Ostale nam riječi su
u odsjaju Mjeseca,
s rosnih prozora,
s naših rosnih tijela.
Ostale
u maznim su kretnjama
noktiju Tvojih
na leđima mojim.
Ostale u dahu,
u dodiru usana mojih
na leđima Tvojim
za kraj.
 
Ostale nam riječi su
u Tebi,
u meni,
ostale tamo gdje noćas smo bili.
 
Od svega
ostale tek nam riječi su ove,
za nas,
o nama,
u nama.
 
Od svega
ostale tek nam riječi su neke nove
do novog susreta Tebe i mene,
tamo
opet
negdje
s nama.
 
 

 
U polutami
Noćas
Ti i ja
Razoružani pogledima
Rukom u ruci
Rukama našim u dodirima
Na odjevenim tijelima
U razodjevenim dušama
Uzdasima, izdasima, trzajima, drhtajima,
Našim usnama
Našim okusima
Gasili žeđ smo žudnje
U našim mislima
O nama

 
Uživat' ću još malo
u ovoj noći
Ne želim san
na moje oči
Ne želim mrak
što misli moje k' Tebi koči
Još malo, malo još,
Želim Tvoje oči
 
Uživat' ću još malo
u ovoj Tvojoj noći
U poruci Tvojoj
kad ćeš doći
U koraku Tvom
što k' meni kroči
Još malo, malo još,
Želim Tvoje oči
 
Uživat' ću još malo
U ovoj mojoj noći
U ruci Tvojoj
što u moju htjela je doći
što u ruku je moju
noćas pobjegla samoći
Još malo, malo još,
Želim Tvoje oči
 
Malo još, malo,
uživat' ću u ovoj našoj noći
što svjetlo svijeće
u Tvoje oči pretoči
što dahu mom u Tvom uhu, na Tvom vratu,
usnama mojim na Tvojim
i Tvojim na mojim
dade takve moći
 
Malo još, malo,
uživat' ću u ovoj našoj noći
tako
lakše će mi san na oči
doći
 
S Tobom u mislima
u san ću
poći
 
 

 
GDJE SU NESTALI GENTLEMANI
 
Nema više ni gentlemana ni dama
Nema više
ni Njega
ni Nje.
 
Nema više One što traži Njegovu
u laktu povitu ruku
da s Njim u svom pogledu
gradom krene ruku pod ruku.
 
Nema više Onog što u laktu povija ruku
dozivajuć' Njenu
da s Njom u svom pogledu
gradom krene ruku pod ruku.
 
Njihove ruke, jedna u drugoj
tek ponekad se slučajno i zbunjeno sretnu
na kvaki od vrata nekog dućana, kafića
u iščekivanju upitnih pogleda i misli
"Tko će otvoriti..."
jer Ona je zaboravila da On još uvijek je gentleman
a On je zaboravio da Ona još uvijek je dama.
 
I zato, nema ih više
ni Njega
ni Nje
ni gentlemena
ni dama.
 
Jer Njen
u skromnoti svjetla svijeće
pogled raširenih zjenica
tako sladak i ljepljiv za pogled Njegov
k'o šećer rastvoren na dnu šalica tek ispijene kave
rastvoren duboko na dnu Njegovog
Njena ruka što seže za Njegovom
na stolu, uz svijeću, uz šalice davno ispijene kave
Sve to Njemu opasan je poziv svjetla i sjena
da opet osjeti i živi ljubav
iz Njegovih prošlih, školskih,
Njemu tako davnih i dalekih vremena.
 
Jer Njegovo tiho Volim Te
šaptom na njenom uhu
dahom na njenom vratu
uz drhtavi dodir prstiju
zapetljanih u njene kose
sve to s crvenom ružom "samo"
bez bisera, mirisa, zlata, dijamanata
sve to Njoj samo tek je otrcana fraza
iz Njenih prošlih, školskih,
Njoj tako davnih i dalekih vremena.
 
Gdje su nestali gentlemani?
Tamo su
gdje su i dame...
 
Otišli su svi...
otišle su sve...
u sebe...
Jer ovdje, vani,
među nama,
mjesta za njih
više nema.
 
Jer mjesta među nama
više nema ni za Nas.