Vrapče

Vani je već svitalo.Na nebu se kroz mrak,na obzoru,još kukavički,pojavljivala naranđasta boja.Iznad nje sivo plava,koja je prelazila u boju purpura i dalje u crno nebo.Stajao sam pokraj jezera.Grane osušenih stabala zlokobno su stršale iz mirne površine zamagljene vode.Ptičiji pjev najavljuje svitanje.Podižem glavu prema nebu.Nebo se počinje okretati.Prvo lagano,pa sve brže i brže.Zatvaram oči.Osjećam da mi se tijelo i dalje nastavlja vrtiti.I,pras!Pao sam.Ne osjećam nikakvu bol.Oči su mi idalje zatvorene.Okrećem glavu na stranu i dopuštam rosnoj travi da mi miluje obraz.Divno je,kao poljubac.Opet okrećem glavu prema nebu i otvaram oči.Sunce je pobijedilo mrak.Sve je sad nekako sigurnije,ali nestalo je čarolije.Zašto sigurnost ubija čaroliju?

Mrak je,trčim kroz šumu.Sudaram se sa stablima,a njihove tanke grane me šibaju po licu.Zapinjem za kvrgavo korijenje koje viri iz zemlje.Padam.osjećam okus truloga lišća u ustima.Zadnjim atomima snage se podižem.Sjedim na vlažnoj zemlji.Odjednom začujem ciku dijece u daljini.Suze mi krenu na oči.Želim,a ne znam što.Umor mi obuzima tijelo.Ježim se.Lopta se dokotrlja do mene.Ustajem i udaram je svom snagom.Ona se odbija od prvo drvo,ali ja čujem pljesak.Čujem ovacije s tribina.S olakšanjem trčim i napokon pronalazim izlaz iz šume....

E,tako!Danas je svanuo lijep i sunčan dan,i kao po običaju,prošao je.Žao mi je samo što sam ga prespavao.Ne znam,možda i nije bio tako lijep cijelo vrijeme!?Možda nekome nije bio lijep kao meni,a možda ni meni nije bio lijep kao nekome!Hm,da!Nego nešto razmišljam,ako od govneta napravite skulpturu,da li je to i dalje govno ili je umjetničko dijelo?Razmislite malo o tome!

Na stijeni iznad mora,kao da pliva,nebom plovi oblak.U daljini se čuje zvuk kamijona.Još se živo sjećam,miris što dolazi od nekud.Sjenica je sletjela na granu i kao da želi samnom razgovarati.Masan burek mi izaziva žgaravicu.Rado bih sada popio pivo.Zašto nitko ne napiše takvu pjesmu?Umor je savladao malaksala čovjeka.Počelo je sutra!

Nije kao nekada!Sad su rešetke nekako udaljenije od prozora.Hladan vjetar fijuče kroz krošnje i mi.Dokle?Zašto?U čemu?Oni su.A mi nismo.Mislim prvi,a mi drugi.Jako je bolno to uzeti.Morski se krastavac utapao.Njegovo beživotno tijelo plutalo je blizu obale.Gomila se unezvijerila.Nastala je cika i lom.Dijeci su pokrivali oči da ne vide taj užas!A onda,neki debeli švabo hrabro zagazi u vodu.Dok je žurio prema trpu,u moru su ostajale brazde zapjenjene slane vodurine.Uzeo ga je u ruke i odmah počeo sa oživljavanjem!A onda se okrenuo prema kupačima,namjestio neku odvratnu facu i promrmljao nešto.To nije bio trp.Neko je dijete učinilo nuždu u vodu.Strašno!A kroz prozor se vide i oblaci.Sad će doći i sestra.Danas su na redu one naranđasto-crvene tablete.Od njih mi bude dobro...