Vrapče

I tako!Vrijeme prolazi.Olovni oblaci preletjeli su naše nebo i očekuje se da će nam sutra duša izgoriti!Ali....Uvijek taj ali...Ljeto je...Ljudi će se lagano obući....Šetati će sa dijecom i jesti sladoled.Samo oni pametni sjest će negdje u birc i naručiti hladnu pivu.Radujem se vrućini!Onda ipak imam izgovor zašto cugam!

Danas,a kao da nije.Oblog oko zgloba i slomljeni štel od bicikla.Uzubljenje,izbočenje,uvala i plaža.Zlatni prsten na nožnom prstu,lastavice i morske zvjezdače.Mirišu ćevapi.Čujem glasove...
A jesam ja glup......

Dim cigarete klizi preko mojih obraza,preko čela i nestaje negdje gore.Gdje nestaje dim?Gdje nestaju ljudi?Da li nestanak znači zaborav?Da li su ljudi koje pamtim zapeli negdje u međusvjetovima?Da li je onaj topli dodir vjetra na licu dodir ljudi na koje mislimo?
Oblaci koji putuju nebom neka me ponesu!

A trenutno je jako rano!Noćas je kišilo,i sutra će,kaže radio....Zašto čovjek nema neki tester kao Duracell baterija,pa ga stisneš za petu i glavu,a na traci se pokaže koliko još može trajati?
Znam,tko se rodi,rodio se da bi umro.Smrt je cilj života,ako je rođenje start!Kako to morbidno zvuči!Ali,jebi ga,to je nepobitna činjenica!Bio sam u domovinskom ratu,i više sam se bojao ostati bez cigareta nego smrti!Danas se ipak malo bojim,ali često razmišljam o načinima umiranja.Kada mi dođe da moram umrijeti,sjest ću na pilu,i negdje ispeglati krivinu.Negdje u Dalmaciji,gdje su ponori duboki,a pogled puca na more!!!

Bio je mali debeli prasac,sav nabijen i zaobljen!Ljudi su prolazili i gledali u njega.Divili su se njegovom tijelu,njegovj brzini i pokretljivosti.A onda su jednoga dana ušli u obor dvojica ne tako naočitih muškaraca.Jedan ga je istjerao iz nastambe,a drugi ga je uhvatio za zadnju nogu.Izvukli su ga van.Nije se derao,ali je pokušao pružiti otpor!Bili su jači od njega!Uskoro je čuo kako se dogovaraju oko cijene,kako tupi noževi sviraju preko oštrača....I to je bio kraj!
Njegova braća i sestre i danas lijeno rastežu tijela po svojim oborima,a njega više nema!
Nemoj te se previše izdvajati iz gomile,to vas može koštati glave!

Strah od dodira!Užasnuti pogled u daljinu!Ne vidim te.Svoj strah blokiram tako što te ne vidim!Ništa oko mmene ne postoji i tebe nema!Kao noj,glavu u pijesak i .....
Ma ne!Stojim uspravno i prkosim svima!Svi me ruše ali ja se ne dam!Pa život kratko traje!Mogu mi uzeti vozačku,ali mi ne mogu oduzeti ponos!Mogu mi razbiti zube,ali ja ću se ustati i pogledati u njih,nakezit im se krvavih zubi i onda će shvatiti da mi mne mogu ništa!
E ovo je vezano uz politiku!:))))))))))))

Zaljubih se u tu ženu,
ponudih joj malo čipsa,
kada vidjeh njenu ruku.
svatih odma da se fixa!

Zbog tebe ću nosit crno,
obrijat ću čak iglavu,
kupit ću si ziherice,
samo nemoj pušit travu!!!

Prstom pratim trag aviona na nebu.Sunce mi udara u oči i spuštam pogled.Kapci su mi spušteni,ali osjetim peckanje i vidim one iskrice u očima.Izgleda kao katadiopter.Oblici dolaze negdje iz dubine oka i prenose se na unutarnju stranu kapka.Sve je u nekakvom pokretu..Kao kad se voziš noću kroz tunel sa poluzatvorenim očima,kad se počmu svijetla mješati.Svijetla nadolazećih automobila,svijetla koja osvijetljavaju tunel,štop svijetla.Žuta,bijela,crvena.Pokret,zvuk,doživljaj,škripa kočnica,strahovit prasak.........i više ništa ne osjetiš!

Čučim u mračnom kutu.Iz kuhinje dopiru udarci bata za meso.Rukama pokrivam uši da zvuk ne dopre do mene.Ali avaj!Svaki mi udarac potresa tijelo.Bojim se da će i mene tako udarati.Dvije djevojčice voze bicikli i smiju se.Mačka liže svoje šapice i umiva se.Vjetar nosi najlonsku vrećicu.Skladni pokreti u prostoru.Razbijeni daljinski upravljač na podu i prazna boca piva.Voda je tekla iz slavine a onda je stala.Čudo!

Kuhinja je zaključana.Bijednici grebu žlicom po betonu.Mramorne ploče svjetlucaju na rano jutarnjem suncu.Okovan sam okovima od plastike.Ti ljudi su čudni.Niti budni niti spavaju.Ključne im kosti strše,a jagode im ispadaju.Mede kao medne pčele,ali iz usta im smrdi.Auto staje na parkirališu staje.Iz njega izlaze dva bijesna kuhara.Traže kokoš koja im je pobjegla.Jebi ga!

Čep od ulja i žbica od bicikla.Beskraj svemira i kartonska cijev.Lice rudara izmučenok nakon posla.Da li on zna da je radio noćnu?Okruženje nikakvo,smrad iz jame.Buntovni klinci i stara žvaka na kutiji cigareta.Prošlost.Kad se sve skupi u tekst zvuči glupo,ali i to je dio ljudskog života!

Niti konca,upletene u pletenicu,vijorile su se na vjetru,dok je vlak tutnjao pored njih.Znao sam da ne smijem,miljama daleko od kuće,zagristi tu jabuku na stablu.Trešnja je prosula svoje lati po zemlji.Hodam bos i rasječem se.Ukočen u pokretu zalazak sunca je zacrvenio krošnje.Na dlanu osjećam kap znoja.Traktori brekću u daljini.Fazan proleti negdje blizu mene.Gledam sastav mesnog nareska.Ptice cvrkuću.Divno svibanjsko jutro u kasno jesenje predvečerje....

Što se to dešava?Zašto smo to stvorili?Mrzimo se,volimo se,činimo si zlo i ljubimo se!Pošto je kriška kruha?Koliko košta pašteta namazana na taj kruh?Sve se to može precizno izračunati.A,koliko košta prijateljstvo?Koliko stoji stisak ruke,zagrljaj ili poljubac?Kupio bih nekoliko toplih riječi.Ali gdje?Tko to nudi?Koja je valuta kojom se to trži?Ne,to nema materijalnu vrijednost.I baš zato se s tim savršeno manipulira!

Znam jednog lika koji nikad ne nosi čarape.A,danas sam saznao i zašto!Liku je vračara rekla da neće umrijeti bos i on je to doslovno shvatio.Tko zna što su rekli Anti Pavloviću!?

Nasloni dlan na staklo.Ostati će tvoj trag!Debela guzica ne ostavlja trag na stolici!