Sutra je stiglo

Dan lijep i nekako čudan u svojim mijenama . Spuštanje preko Tkalče do trga . Zastao sam gledajući ljude i nasmješio se onima koji su zastali bez žurbe kao i ja . Put vodi dalje Bogovićevom do Kic-a . Stari prijatelji sjede i čekaju . Dobar je ovo dan , pun mirisa i dobrih vibri . Fališ mi samo ti - i dok razgovaram o temama koje ne nose sa sobom i intelektualnu sferu , moje oći šaraju po ulici tražeći tvoj obris . Znam da te neću ugledati a ipak sa pažnjom gledam prema novim likovima koji dolaze . Valjda tako mora biti , valjda su neke druge silnice tako odredile .... no ja te i dalje trebam najljepše moje !

..večer .... prijetelji.... lijepa , prelijepa žena pored mene ....kad je pogledam znam sve što želi , o čemu sanja .. dok se smješim  i uljudno čavrljam ne želeći preći prag prisnosti koji sam sam zakovao razmišljam o NJOJ ... o svakoj njenoj nesavršenosti , o svakom njenom odmaku od stvarnosti ... ma ona sada s nekim drugim prolazi ovo isto što ja trenutno radim ..... i kako u svemu naći i zrnce logike ? kako izaći iz kruga ? ne ne znam ... a čini mi se da možda nikad ni neću saznati ....

ponekad kao sada tišina je odgovor .... govor bez rijeći ...        oči puno više govore od bilo kojeg monologa ..... zato ljubavi okupaj se u njima i nemoj govoriti .... ogrij se toplinom koju si našla , zagrni plaštem sigurnosti i snivaj , snivaj svoju livadu punu makova ... dok Cris tiho pjevuši Tell Me There`s A Heaven...

Jurio sam danas za vjetrom .. hvatao ga i mirisao .. pokušavao sam otkriti da li je kroz tvoju kosu prošao , da li te nježno po obrazu pomilovao , miris mi tvoj donio.....

... znam da mnoštvo okružuje tvoj lik .... znam da mnoge ruke posižu za tobom ... znam da mnoge stope za tvojim kreću ....a naša bajka u tebi i danas živi ... zaključala si je duboko u sebi kao i moje oči koje te sa ljubavlju gledaju ..... no uvečer kad sumrak pokrije grad i kad muzika ima drugačije značenje tvoje ruke na tvojim grudima jedva zadržavaju plimu .... prepusti se ljubavi jer nikad ja neću nego nježnost dati , jer nikad ja neću nego tebe sačuvati

Mirisi su jaći ... svjetlost sunca jarka ... proljeće je ponovo u zraku . Hodam kroz grad i smješim se .... a trebao bih biti tužan jer ovo je proljeće u kojem neće biti tebe , neće biti tvojeg osmjeha namjenjenog meni . Neko drugi uživati će u tvom prisustvu , tvojoj nježnosti . Neću biti tužan dušo moja , biti ću sretan zbog tebe i zbog svake tvoje radosti :)

Kako je sivo ovo nebo ... Sreća da moja duša nije iste boje ! Šećem gradom i opuštam se uz pogled na zanimljive sitnice . Kava u Pabu ? Naravno ..... U šetnji dolazim do cd-shopa u kojem sam za nju kupovao uvijek neke malo rjeđa izdanja . Ulazim i pogledom pretražujem police .. Gle , novi Wille i Lobo ! Kupiću joj ga .. čekaj ali mi nismo zajedno više ! :)) kao da je to bitno , bitno je da se ona razveseli , da njene oći zasvijetle makar na trenutak u ovom  sivilu ... nije čak ni bitno da ja to vidim ... bitno je da to osjetim u svom srcu . Sreća je uvijek bila relativan pojam !

..i koliko god sam želio ... i koliko god se trudio .... da budem kamenog lica i grubog pogleda .. tvoje oči , o tvoje oči otopile bi i ledenjake ... pa gdje da ja sebe nađem u toj praznini koja nastaje tvojim odlaskom .. samo pružam ruke i postojim , postojim u tvom pogledu u tvojim rukama , u tvojim mislima .... ljubljena moja .. sjene su blizu ... tako blizu ..

..biti svoj , biti svjetlo u sumraku , zaustaviti se zbog tuđe boli , pružiti ruku , ne tražiti ništa .....možeš li ?

Blizu si ... vrlo blizu... skoro da osjećam tvoj dah , tvoj nemir ..... osjećaš da sam iza tebe no bojiš se okrenuti .... slatka igra nastavlja se ..mirišeš onako kako te pamtim ... odmićem se polako i ostavljam te .....

Večer nas je uhvatila danas nekim nemirom .. ljudi su prolazili i veselili se dašku proljeća koje je nekako provirivalo ... Sutra , sutra je još bliže ! Veselo i sneno pozdravljam muze i nježne oći koje negdje tužno gledaju u daljinu sa bezbroj pitanja na koja ne znaju odgovor ... Svanut će dan i znat češ odgovore , samo da li češ imati hrabrosti IZREĆI !

Sunce je izašlo i kao uvijek nadjačalo oblake ... Mirisi su još uvijek jaki , osjećaji samo djelić miriniji ...... Gledam se u zrcalo , zraka sunca izazvala je ponovo smješak u kutevima mojih očiju .... Novi dan nosi nam nove izazove , no moje je srce dovoljno veliko da može ponovo voljeti ..... a moje su ruke još uvijek nježne

Što boli više ? Kad voljena osoba kojoj vjerujete ode , ili kad ne želi reći da su njene riječi bile neiskrene a vi to znate . HA ma svijet je pun budala koje vole i onih koji se igraju - to nikako ne znači da su budale siromašnije !