Sutra je stiglo

i danas su vjetrovi ponijeli moju dušu ... visoko ... visoko da se na suncu ogrije ... ljepota bijaše neizmejrna - kao tvoj osmjeh

..mir ... u duši .. mir u srcu
ljepota je pruzela čarobni štapić i nježno iscrtava puteve moje
prepustiti se bez straha ,lebdjeti , podijeliti ... lijepo je

u trenucima dok snovi kradu javu .. dok misli grle misli .. ja sam pored tebe ... čekam da sa smješkom sklopljenih očiju mirno zaspeš... pomilovaću te nježno prateći ljepotu tvoga lica ... smjestiti se u tvoje snove i prepustiti se tvojim zagrljajima ... ostavio sam sve sa smješkom .. naoružao se ljubavlju i strpljenjem .... zaogrnuo spokojem i postojanošću ... oblak je moje šetalište ... tvoje misli moje postojanje

... i danas dok neke specifične note plove zrakom sjećanja su snažna ... ali sada je drugačije , mirnije .... osjećaji su čisti ali i zaključani .... nisam skrenuo prema tvojoj ulici .. nisam poželio da te istog trena vidim .. nisam jer ti ne želiš pripadati i ja to poštujem ... nisam jer ti se bojiš ljubavi a to razumijem .... nisam jer tvoje nepovjerenje u postojanje bajki utišava snove koje sama sanjaš ...ja ću zato čuvati tvoju rascvjetalu livadu kao najveće blago , tvoj osmjeh i tvoje dodire u trenucima istine ... ćuvaću ih vječno ...ne zato da nešto dobijem - čuvaću ih da nešto ne izgubim .. jer kad bih to izgubio , izgubio bih vjeru u lijepo , izgubio bih vjeru u sebe ...

malo je potrebno... jako malo .. da osmjeh zasja na mom licu ... možda samo pogled koji je zalutao , čak možda slučajno ... tvoj na mene ... i ne treba više ako oboje ne žele ... a oči će reći SVE

trenutak ... u kretanju ... zvuk i stihovi pjesme koja budi sjećanja .... trenutak je nov ipak ...osmjeh nije tužan .. misli su čiste i mirne .... mogu o tebi razmišljati bez euforije ... osjećati i zahvaljivati na ljepom i samo malo žaliti za - trenutkom

Ciklika kretanja spaja nas i razdvaja .. razmišljam o tebi i nadam se da si sretna ... iskreno bih to volio ... jer ako nisi , ako si zbog tame napustila svjetlo , ako si zbog hladnoće napustila toplinu , ako si zbog straha napustila hrabrost ..... mora da si jako sama u svojim mislima i dodiri štrašno nedostaju - oni nježni koje si voljela , oni topli za kojim si tako zdvojno ruke pružala ...

stigla si .. kao da si iz drugog svjeta sletila tu pokraj mene ... i ponovo ništa nije više bilo važno ... samo te minute koje smo provodili zajedno .. tvoj smješak koji kazuje da ti je drago što me vidiš , tvoje oći koje kradom zasjaje kad svatiš da si mi još uvijek najveća inspiracija , da su moje misli i dalje toplije od sunca upućene uvijek iznova tebi ....smješili smo se kad si izlazila iz mog auta ... znali smo da kako god sudbine promiješaju karte imamo jedan drugog .. imamo na minutu ili na vječnost , nije važno ..   

I danas kad tuga za tobom nadvlada ja neću ničim to pokazati .... samo će izbor muzike biti tebi tako poznat , tako blizak . Dok prolaziš ulicom i povremeno podigneš pogled tražeći pogled u kojem češ se ogledati kao nekad ... ogledati i zasjati , biti moja princeza , sječanja uvijek zabole . Jer osobe i likovi koji te okružuju ne znaju ... ne znaju kojim dodirom probuditi sjaj . U njihovim očima nema mira , u njihovim očima ne vidiš sebe . Dodiruješ nesvjesno svoje lice i naginješ glavu prema ramenu .... sječanja donose toplinu , toplinu naših dodira - naše nestvarnosti . Krečeš odlučno , ubrzavaš svoj korak pokušavajući se udaljiti od svojih osjećaja koji uznemiruju - pobjeći u sigurnost svakodnevnice ...... no na kraju si kao i ja uvijek na istom mjestu , uvijek na našem početku , u vrtlogu neobjašnjivih događaja i osjećaja ...  mračni su prolazi kroz život bez sjetlosti naše .... mnoge stvari nemaju više svoj smisao

Možda si u pravu .... možda se trebam okrenuti prema osobama koje DAJU a ne uzimaju kao ti ...... možda bih trebao biti loša osoba ......... možda bih trebao biti cinični gad i iskorištavati , lagati .... uzeti i otići .... ne mislim da neću poslušati .... samo ti uzimaj i ne vračaj - na kraju kad pogledaš vidjet češ VELIKU PRAZNINU

...dan se probudio i nije ničim navještao svoju posebnost . A bio je poseban . Strah je preuzeo javu jer moja je duša utihnula . Naišao sam na veliku prazninu . Glas je predugo u tami zvao bez odgovora . Svjetlost koja je tako toplo tinjala zamjenila je mjesto sa tamom . Koliko sam puta rekao da novi dan donosi uvjek nove spoznaje i novu radost a sada strahujem , strahujem da je tišina zauvjek zavladala . I lagao bih kad bih rekao da to nema veze s tobom a ne želim to izreći glasno . Zato ću šutjeti kao što moja duša šuti i treperi u mraku . Zbogom princezo , neka tvoje smeđe tople oći nekom donesu sreću kao što meni nisu mogle ......

gledam danas robina wiliamsa u filmu koji slavi posebnost , koji slavi veselje življenja ... i veselim se uvijek ponovo ... nemojte nikad izdati osmjeh , nikada misliti samo na sebe ... veselite se malim stvarima poklonite , oprostite , pomognite i budite SVOJI ! tisuće duša luta tražeći baš vas i prije ili kasnije krug će se zatvoriti - na tren ili zauvjek - a tada budite SVOJI i uživajte u njemu ..

..početak ... uvijek je lijep ..... nešto novo donosi a ne znamo što , to nas gura naprijed .... no ponekad je kraj početak , samo to u trenutku kraja ne znamo .....

I danas je zrak bio ispunjen mirisima proljeća a prijatelji su bili darežljivi u dijeljenju radosti . Dok vreva prolazi ulicama zagledam lica i pitam se - da li "bivati" sa nekom osobom koju ne volimo i zbog koje srce skoro nikada ne želi preskoćiti uobičajeni ritam - zbog nazovi sigurnosti i mira , ili beskompromisno i luđački hrabro zakoračiti i potražiti intelektualno i emocionalno ravnopravnog partnera ?!  Vidim u očima mnogih da su uz uzdah izabrali prvo i sada vatreno brane svoju odluku jer se boje istine ....

I večeras izgubljen sam u mnoštvu .. kao izmaglica preuzeli su moje tijelo ...... ostale su samo misli - misli koje znaju put ... a na tom putu su vrata  zatvorena ... zatvorila si ih ti ne želeći mi dopustiti da sanjam - a moje snove tako voliš