la-la...

Trazim polovnu prikolicu za camac (pasara 4,8m).
Napomena: Kupujem za malo novaca ili primam na poklon! :DD

Stijesnjeni u procjepima izmedju osobnih zelja i mogucnosti te htijenja i bivanja, precesto se stavimo u ulogu svemocnih Bogova koji postoje samo sebe radi...; postaju sami sebi svrhom.
I kad nas onda u nekom trenutku pomiluje po grkljanu okrutni tupi mac osvete nasih interakcija u vremenu, poput zrtve nicice padamo prerezanih glasnica, s vapajem ocaja na bezglasnim usnama i morem tuge i samosazaljenja u ocima.
Tada, u tom trenutku krajnje niskosti pred velicinom i snagom zivota uopce, pocinjemo traziti oprostaje za ono sto pokusavamo razumijeti kao svoj vlastiti grijeh.
Tek na tome putu naseg pokajnickog preobrazaja iz Boga u zrtvu konacno shvatimo da smo samo ljudi...; i zrtve i Bogovi... Nista vise..., ali ni manje!

Rekli su mi: Budi hrabra i stavi ruku u vatru...
I bila sam hrabra i stavila sam ruku u vatru...
Hmmmh..., sva sreca kaj sam prije toga navukla azbestnu rukavicu...:DDDD

Bilo je to jedne jeseni..., a mozda je vec bila i zima..., kada su se sreli Ego i Egosjena...
On je bio cvrst, jak, iskren ... i stameno lazan u tome, a ona njezna, naivna, nevina ... i stameno lazna u tome...
Stvorili su u trenu te jeseni..., ili je vec bila i zima..., uokvirenu sliku blistavu, jasnu, ljudsku ... i stameno laznu...
Trajali su postojano ... i stameno lazno... sve dok istina jednog proljeca..., a mozda je vec bilo i ljeto..., nije provirila iza okvira ... i plamtecim pogledom otopila boje...:DD

slovoposlovoriječrijecporijecrečenicarecenicaporecenicablog
. .. . ;; - -: - ,.?. . .  ... . ,', ,;,  ,,, ..... . . . .!.. . .  )( ajdsvakinasvojemjesto

...I sve sam nekako gruntala kako je to tesko raditi kao pomorac na razlicitim brodovima i biti doma jednom ili dva puta godisnje po koji mjesec...
Tesko je to za samog pomorca, a mozda jos teze za one koji ga vole i uporno dugo cekaju da se vrati kuci...
Tada sam se naravno sjetila i poznatih nam obrazaca iz pomorskoga zivota, sve ono u stilu "u svakoj luci jedna zena"...i bilo mi je jako zao tih nekih zenica sto cekaju doma svoga dragoga i odgajaju njihovu zajednicku djecu potpuno same i uz preveliki trud odrzavaju kakav-takav dom..., dok taj isti mozda u svakoj luci okrene po neku zenskicu i vara tu jadnicu-svoju zenicu...
I onda jos, doleti mi u uho komentar sa strane da je to sasvim normalno i prihvatljivo i da nema veze s emocijama, vec s potrebom i alkoholom;... za mene totalno neprihvatljivo objasnjenje-opravdanje da muskarac jednostavno tako mora i da to u biti i nije neka prevara...
Smijesno!!

trazi se zgodan/prezgodan, zanimljiv i prposan Opatijac/Rijecanin/Lovaranac koji bi bio tako drag/predrag i dobar/predobar pa osigurao besplatan smjestaj za jednu krasnu osobu na podrucju Opatija/Lovran/Rijeka od 26. do 29. 04. ove godine, a mejbi i koji dan duze...:-)
eto..., ima li takvih? :-)

...Tko od nas i sto trazi/ocekuje od Iskrice?? Zasto smo ovdje i na sto/koga je usmjerena nasa nada dok boravimo ovdje?? I znamo li, na kraju krajeva, otvoreno prezentirati onima s kojima komuniciramo to sto zelimo postici boraveci ovdje?? :-))
p.s. osobno, nisam na Iskrici da bih nasla ljubavnika/decka/muza, sto je vrlo otvoreno izreceno ne znam koliko puta do sada u ovih 3 godine..., vec zbog zabave u komunikaciji s ljudima tijekom kradje zadanog mi radnog vremena od poslodavca...:DD (nemojte me cinkati!! :D) blog-zeka-peka pritom rulz, a pvt uzasno rijetko, pa i nikako...:-) ako na ovaj nacin dozivim i neko zanimljivo poznanstvo/prijateljstvo, necem se buniti...kao sto se radi istoga ne bunim ni u RL...:-)))

...kad te vidim sva se zakobacim...
...i sirok osmijeh oman nabaaaaciiiimmmm...
O suuunnncceeee...
...samo ti meni uvijek sijaj...
...i lijepo me svojom prekokrasnom toplinom grriiijaaajjjjj...
O suuuunnccceeee...
:DDDD

(posveceno svima onima koji se cesto ili precesto osjecaju zajebanima od strane nekoga ili necega…)
Od mase zajeba u zivotu samo za nekoliko njih, koje na prste jedne ruke mozes prebrojati, mogu neskromno i s visoka reci da su stvarno kvalitetni. Ostali se u najboljem slucaju i uz vrlo bujnu mastu mogu nazvati srednjom zaloscu, dok je vecina mizerna dosadna razmetaljka-premetaljka. Ta spoznaja me vec lagano frustrira…
Eh da, nije lako kvalitetno se zajebati!!
Sad ce me mozda netko pitati: «O cemu ti to la-la opet nesuvislo trkeljas???? Kakva ti je to sad glupost o kvaliteti zajeba kad je zajeb, uvijek zajeb, nesto strasno, uzasno, razarajuce, tuzno, zalosno, zapomagajuce… i tako to??...»
E pa dragi moji Vi koji tako mislite niste u pravu!!
Zajeb kao i sve ostalo sto se dogadja ima svoju gradaciju, tj. mjerljiv je kvantitativno i kvalitativno.
Evo, navesti cu nekoliko primjera…:
Primjer 1., zajeba:
Recimo da ste na bankomatu i fektate s racuna ono nekaj love kaj imate. I tako, presretni sto vam bankomat sa skrtoga racuna ipak pristaje udijeliti koju stotku, kao euforicni leptiric odleprsate prema mjestu potrosnje, zaboravljajuci pritom karticu u doticnom stroju. Nakon nekog vremena, vjerojatno kad potrosite tu lovu, sjetite se tamo neke kartice s ukucanim pinom koja je ostala u darezljivom stroju i…a-joj, ajme-meni…joooojjjj…koji zaaaajeeebb…cmolj-kme-beeeeeee….!!!!
(digresija: taj se zajeb svakako ne moze uvrstiti u one prave kvalitetne zajebe!! Uzimajuci u obzir cinjenice doticnog dogadjaja, zajeb je skroz nekvalitetan, ali se uz nesto volje i maste neskromno moze proglasiti koliko-toliko kvalitetnim. Naime, cinjenica prva govori kako na racunu vjerojatno i niste imali nesto strasno love ciji bi vas nedostatak upropastio…; cinjenica druga veli kako bankomat popapa svaku karticu nakon nesto sekundi, a iza vas i nije bilo ljudi u redu koji bi se mogli docepati vasega «bogatstva»…; cinjenica treca je da iznmad bankomata postoje oke vlasnika i da bi se sigurno moglo otkriti nasilno preuzimanje vasega vlasnistva…; a cinjenica cetvrta je fakat surova i kaze: «tko ti je kriv budalo jedna kaj si se povampireno i bezumno i neodgovorno i svasta-nesta ponio prema svome vlastitom dobru?!? Nikad se neces nauciti pameti!!»)
Primjer 2., zajeba:
Recimo da se nalazite na Iskricionom blogu poradi zezancije, zabave, razbibrige, vjezbanja mozdanih vijuga u verbalnim duelima, a mozda i kakvog zanimljivog poznanstva… I tipkate se tako, provociraju vas, vi provocirate…i fakat ste si jako pametni kad isprovocirate nekoga, sami ili u okruzju grupe koja vas cini jakim i sve vam je prekokrasna zeka-peka, zanimljiva sarena laza u kojoj nema nista osobno… Ali uuupppsss!!!..., recimo da se odjednom stvori netko «jak», netko tko jace provocira i tko vas uvuce u verbalni duel, a da pritom izgubite pojam o vlastitim granicama sposobnosti takove komunikacije, tolerancije i inoga… I odjednom se dogodi: «ajme-meni-joj-jooojjj-kme-cmolj…ti si ovakav i onakav, on je ovakav i onakav…, a ja sam bas che-che i super…» (Kaj god!!!!)
(digresija: ovakav zajeb je jos nekvalitetniji od onog prije navedenog primjera i stupanj kvalitete ne treba ni spominjati da se sad tu ne crvenimo…, totalna mizerija od zajeba… Naime, ako vi u svemu vidite nista osobno, koji vam onda vrag dodje pa se tak poosobite s nekom situacijom?!! :p Cinjenica je da dvostruka pravila ne vode nikud i ako podjete od toga, automatizmom logike takozvani zajeb prestane postojati…, a preostaje vam samo potreba za daljnjim vjezbanjem blog-komunikacije i tolčerancije u takvoj vrsti nista-osobno-zeke-peke… Tko to ne moze, bolje da se makne, kaj ne?)
Primjer 3., zajeba:
Recimo da  je sve super, sve vam ide onako kako bi htjeli, tj. onako kako mislite ta bi trebalo ici: usmjereno, tecno, prposno, uspjesno…i onda odjednom, uuupppssss, iz svega toga dobroga i smislenoga lupi vas posred cela spoznaja ni od kud da ste na totalno krivome putu, da se bavite besciljnom gluposcu koje vas vode, u stvari, nezeljenim smjerovima…, nesto kao neka spoznaja besmisla onoga u cemu jeste i sto radite… A-laaaa!!!!!....
(digresija: E to je, vidite, kvalitetan zajeb!!... Naime, utroseno vrijeme i energija u besmisao su cinjenice koje neprikosnoveno govore o (samo)zavaravanju htijenja, zelja, sposobnosti i mogucnosti…; hvatanje perspektive i zalet u toploj magli, pa onda ususkani izlazak pod vedro nebo u kristalno jasan dan… Tup u celo veselo!!! Ufffff-cmolj-kmmmeeee-buuuaaaaaaa-aaa-aaaaaaaaaaaaa!!...)
I eto, sto jos reci, od tako puno toga sto se na tu temu da ispricati??!! :D.D.
Nekim slucajem smo dobili na koristenje mozdane vijuge, tamo nekakve kvocjente, razne sposobnosti, porive, strasti, zelje, htijenja… u ogranicenim kolicinama i specificnim omjerima… Biti neupucen i nevidjeti ili zanemariti postojanje ogranicenja i omjera u svemu tome, u nama samima, je najveci zajeb…, rekla bih.
Ali naravno, mozda uopce nisam u pravu sto se tice svega toga, cak do te mjere da vrludam potpuno krivim putevima besmisla u svom izricaju…
Mozda je mene upravo zejebao zajeb o kojem sam pokusala nesto napisati?? Kmmmeeeeeee-cmolj-beeeee…hehehe…:DDDD ;-))))))
(p.s. ispricavam se zbog nekih vulgarnih rijeci u ovome tekstu, ali stvarno nisam mogla naci jednakoznacan i jednako snazan «pristoni» sinonim za izraze «zajeb» i «zajebati se»…:D)

Gladna sam k'o vuuukkkk...!!!...
Nadam se da bu sve kaj imam u planu popapati stalo u moju janjecu kozu!!!...
:DDDD

A kako bi bilo da neki malo smire hormone i ohanu s tom uspjesnom i manje uspjesnom slikomanijom s prevec piksela???
Haaaa???!!!! :DDD

Tako bih rado spjevala neku pjesmu...
Nježnu, a i bijesnu...
Al' inspiraciju izgubih po putu...
A nemrem vise pogodit tu bivsu mi rutu...
I sto sad da radim, sto da cinim?...
Mozda samo nemocno medj' slovima da slinim?...
Ili ipak da se i dalje borim??...
Da koju rijec u rimi prozborim?!...
Kud puklo da puklo, ne mora bit' u sridu...
Rijec po rijec bez stida u vidu...
:DD :p

Brijem kako mi je nekako "los" dan danas...
...A u stvari..., dan je super kao i svaki drugi..., samo se valjda ja nespretno provlacim kroz njega...
I inace..., dani nemaju nista s tim...
Dani su po defaultu neutralni i ne mogu biti ni dobri ni losi. Oni u svojoj energetskoj vrijednosti ne prevazu ni prema plusu ni prema minusu i mi sami smo ti koji balans dana poremetimo i usmjerimo kretanje energije u pozitivu ili u negativu...; mi i slucaji...

Jucer……citam neke clanke po novinama o «bla bla bla» i nadjem sebe ili se glavom i bradom… Pa se uhvatim laganoga stiva  o «bla bla bla» na nekim portalima i ponovo se pronadjem u tim redcima… Onda se, vec lagano «isfrustrirana», bacim na blogo-zeku-peku na temu «bla bla bla» i, naravno, nadjem se u razlicitim oblicima… Tad vec u lagnom «bedu»  ukljucim mjuza-CD i, zamislite, u svakom notnom zapisu o «bla bla bla» evo bas mene ili me… Kad potom, vec «ocajna», zavrtjeh filmek-DVD «bla bla bla» zanra, pronadjoh svoju osobu i tamo raznim scenama… Na kraju me TV «dotukao» svojim «spoznajama» mene osobno u gotovo svakoj minuti «bla bla bla» programa… O tome koliko me je bilo u razlicitim konstantnim neposrednim «bla bla bla» komunikacijama toga dana ne trebam ni govoriti...Mozete odmah pretpostaviti da u takvoj situaciji neku knjigu nisam ni uzimala u ruke… Jednostavno se nisam usudila, jer bih se i tamo, sigurna sam, nasla na neki nacin..., ako nikako drugacije i nigdje drugdje, onda bar izmedju redova  stiva ili na nekoj margini…, a to bi fakat bilo previse «mene» i za mene samu za taj dan…:DD
Danas……me pak nema nigdje i ni u cemu…, jer danas nekako brijem da svi ti «ja» uopce nisu stvarno Ja, vec samo fikcije mene u nekoj i necijoj, pa i mojoj, izvanjskoj «stvarnosti». Mogu cak reci kako me danas pere uvjerenje, pace cvrsti stav, da su svi ti «ja» u stvari zbirno Mi…:DD.
Sutra……je novi dan... i stvarno ne znam sto i kako ce biti sutra… , ali sigurna sam da ce biti skroz zanimljivo i veselo...:D
Uh sto volim vesele zaplete izgubljenih u interpretaciji! ;-)))))))