la-la...

"Velicina" i "snaga" covjeka su u tome da bude samopouzdan te da voli i postuje samoga sebe u svoj svojoj prirodnoj nesavrsenosti!!!
Kaj ne? :-)

Kako objasniti jednoj macki.
- da cvijece ne stoji na prozoru da bi ga ona rusila,
- da umivaonik nije njezin krevetac,
- da kada nije trkacka arena,
- da namjestaj ne sluzi za ostrenje noktiju,
- da ormar nije njezina kucica,
- da kabeli nisu za klopu,
- da nije u redu uvlaciti se u moju torbu kako bi sa mnom isla na posao ...
Kako joj tih nekoliko elementarnih zivotnih mudrosti utuviti u ludu glavu????

Jurim kroz vrijeme... Prebrzo...; kao sumanuti turist bez kriterija koji se boji bilo sto propustiti u okruzenju, a nesvjesna toga da samim time neumitno propustam...
Olako ga bacam u "vjetar" i "nesebicno" ga prepustam djevicanski nedotaknutog svim putnicima koji tek dolaze..., povrsno dozivljavam...
Tek kasnije, kad vec prodjem dio puta..., na nekoj usputnoj stanici primorana snom prozivljavam proslo...; polusvjesno i nesvjesno... Na licu i u dusi, u srcu, skupljam blijede tragove; memento-oklop na vrijeme kroz koje sam projurila..., koje sam prezivjela, a neprozivjela...

...dobih ja neki laptop (da mi Iskrica uvijek bude pri ruci)...i poceh skupljat dodatnu opremu...
...prvo odlucim udomiti enog usb-misha, pa odaberem lijepog, malog, sljatkog, obojenog, blesikastog...i tak to...(40kn)... donesem ga..., pristekam..., kad ono...;
...ne raaadiiiii!!!...
...vrisnem..., odstekam..., pa ponovo pristekam... kad ono...:
...ne raaadiiiii!!!
i kaj sad?!... bingo!... zaheb!... reklamacije!
...odnesem misha prijasnjem udomitelju..., racunajuci kak ce on ustekat, provjerit i dati mi novog istog takvog... kad ono...:
...mish zavrsio na servisu!!!!
...a kako ce svrsiti..., to pak jos ne znam...:-))
da covjek ne povjeruje..., a kamo li zena! :-))))))))))

Na vrhu brezuljka iznad jezera sepiri se ponosno, obasjano suncem, zdanje bijeloga dvorca koji leti u plavetnilo. Gledas ga i cini ti se kao da svojim zidinama zeli pokazati snagu i neumitnost minulih vremena koja prkosno ostaju za svu buducnost. Prkosi snagom mnostva sudbina ugradjenih u svako zrnce materije od koje je sazdan; od temelja do vrha sljemena krova najvise kule.
Kada pak pogledas u ogledalo jezera, zamijetis  samo stidljiv i tajnovit odraz duse vremena cije lice nesigurno proviruje izmedju krosanja tek prolistalog drveca. Lica i nalicja proslosti proviruju kroz mutna okna trazeci mjesto svoga odraza na blagim povjetarcem lelujavoj jezerskoj vodi.
Ne mozes biti tamo, gledati i osjecati, i ne dobiti poriv prosetati cesticama vremena i znatizeljno, kao neki voajer, zaviriti u svaku od dusa i sudbina koje su to lice i odraz svoje sadasnjostii sazdavali za nas i nasu sadasnjost; za sve sadasnjosti u buducnosti.
Pitam se, je li bezvremeno mjesto sacuvalo i trag moje duse, sudbine, barem kao odraz trenutka u vremenu koje je vec proslo.

...ma, ako cem biti postena, fali meni i puno vise od tog sata koji su mi podlo munuli ispred nosa dok sam spavala..., ali za sve to drugo vrijeme koje mi nedostaje ne mogu naci opravdanje u nekom drugome, a da sama sebe pritom ne "zasamaram"...
...heeh..., a naravno da nisam mazohiostica, pa cem drvlje i kamenje na lopove bjelosvjetske koji bez ikakvog razloga zadiru u problematiku moga, jel'te, bio(a)ritma...:D
...daklem gospodo lupezi, izbezumljeno vicem, cemu to maznjavanje ili utrapljivanje sata u zivote puka??!!!... je li to nacin da pokazete sami sebi kako mozete zagospodariti prirodom i vremenom unutar nje i izmanipulirati bioritmove u bio(a)ritmove prema vlastitim kreacijama?!... ili vam je samo, uz duzno postovanje, savrseno dosadno u zivotu?!...
...(..hmh..., pritom mi se podsvjesno na trenutak nametne pitanje kao kratki bljesak; zasto mi jesensko dodavanje sata ne dodje kao suficit... ali, to je "samo trenutak" iliti drugi par rukava i ne uklapa se u danasnju tema-koncepciju...i zato cem samo cool nastaviti sa zuganjem:....)...
...e pa samo da znate VI gospodo vremenozbrkavci, ne mozete u moj bio(a)itam uvesti toliko nereda i aritmije, koliko sam to sama u stanju uciniti..., pa se tome i prilagoditi...:D
...je, ionak je vrijeme samo jedna opd ljudskih izmisljotina, kao i sama njegova isformalizirana zemaljska mjera..., kaj ne?!...:D
...uffff..., samo da pregrmim ovih par dana..., pa i onih drugih par u jesen..., pa tako u krug iz proljeca u jesen... i iz jeseni u proljece...:-)))))
 

www.mensa.hr sadrzi on-line test inteligencije...
IQ-e na sunce!! :DDDDD

Mijenjam neogranicene kolicine migrene...
...za...
...samo jedan jedini osmijeh veselja, radosti, srece, zadovoljstva...
...ne biram!

Na zalost ima neceg u tome.
Hodam neku vecer po gradu, vracam se s domjenka. Kada odem na domjenak (kazaliste ili tak nekaj fensi) obujem bič-štikle iako po gradu su mi draze tene ili marte (super gradsko-seoske cipke - udobne, tupaste i svugdje se penju) i skuzim kako mi se puno vise frajera smjesi nego kada sam u martama.
Da li sam im stvarno tako zanimljivija kada sam u bič-štiklama? Da li im je stvarno stalo do toga?
Ironicno - vece sanse imaju kada sam u martama il tenama jer ih ovako ni ne pogledam obuzeta hodom. Ipak sam u bič-štiklama pa nemam vremena gledati komade naokolo jer takve cipke pozivaju na ful koncentraciju. :)

Nasa domovina ima danas 4.437.460 stanovnika ! Od toga je oko 1.300.000penzionera !
Ostaje dakle 3.137.460 stanovnika koji moraju obavljati sve poslove !
Ako odbijemo 1.150 000 djece i ucenika te oko 350 000 studenata ostaje 1.637.460!!!
Tu je jos 480 000 nezaposlenih i oko 1.200 000 sluzbenika koji jedva da nesto rade.
Ostaje dakle 57.460 ljudi. 50.000 ih je u vojsci na sluzbi, a 7.458 ih se nalazi u zatvorima.
Prema tome ostaju samo dva siromaha koji moraju raditi sav posao.
TI i JA. A sto ti radis? Sjedis pred kompjuterom i citas te gluposti !
Nije onda cudo da sam pod stresom ako sam ja jedina koji nesto radi u ovoj drzavi!

...kada se zajednicki ciljevi pocnu pokazivati samo kao imaginacija..., kao fikcija velikih zelja i htijenja pojedinca u zajednici...
...pocinje lagano skakljanje pijeska po svijesti koji zrnce po zrnce curi iz pjescanog sata..., i priziva iz univerzuma dosadno, monotono i zlokobno tika-taka ... tika-taka ... tika-taka...
... tika-taka ... :-))

...a jesam li vam pricala da volim kamenje, stijene i tako to?????...
Mislim da jesam!!
A dokaz tome kako jako volim kamenje je to kaj sam ovo ljeto ostavila pola nosa na jednoj prekokrasnoj stijeni, jer sam tako bila opcinjena njenom ljepotom da sam se svom snagom zaletila u nju i kresnula je nosom posred-srijede... Direkt!! :-))
Jebiga, kaj  cu kad je fakat bila nedolji8va... Cak toliko da sam dio sebe zrtvovala za "nas"...:-))

Svakome od nas ponekad, zbog ocaja dosade i lijenosti ideja, dodje taj prekokrasni trenutak olaksanja kad pomislimo kako bi dobro bilo da nas nema... Kao; sve 5! i sve rijeseno!... time... I tada, bas tada, pocnemo grumfati o nacinima kako izvesti to da nas vise nema i osloboditi se tog ocajnodosadjivajuceg i ljenguzastoidejastog ja...
Hrabri to ucine i pocine u miru, bas onak po JUS-u: sad me ima, takav sam..., a sad me nema, drugaciji sam... i pice dalje... 
A oni drugi???
Ehhh da..., e... pa ti drugi su kukavice u svojoj destrukciji, pa krenu atakirati na sve zivo i nezivo oko sebe kako bi nestali kao takvi i na taj nacin izbjegli sebe..., kao ne svojom krivnjom i zaslugom...i kako bi, po mogucnosti, povukli pritom u dubioze destrukcije sve i svakog kaj se povuci da...
Oni su, naravno, jadnici, pacenici, bijeda i tak to u tom stilu...i sami sebi jako veliki u tome..., a krivci su za sve to, bas sve to, oni drugi, uvijek ti neki drugi...
U svakom slucaju: Puno larme i buke ni oko cega!!...
Glupost trenutka za veselje nekih buducih trenutaka..., jer ti i takvi uvijek prezive...i to greskom onih koji na njih isprovocirano reagiraju...gazeci kao roboti u isprogramiranom smijeru... u dubiozu necije tudje destrukcije...
Soj pod nazivom "macji kasalj" vlada svijetom!!!!
Pazite se narode!! :DD

U zadnje vrijeme prisilno samo sagledavam i brojim fuleve koje sam ucinila u zivotu, a u dobroj, najboljoj, namjeri...
Ne, nisu to fulevi koje sam cinila kao subjekt radnje, vec posljedice koje sam uzrokovala pomazuci nekome u nevolji tek tako, jer mi nije bed pomoci ako mogu...
I bas u zadnje vrijeme skupilo se, a skuplja se i dalje, sve vise tih posljedica koje kao najcrniji olujni oblaci vise mi nad glavom i prijete jos gorim olujama nego one koje sam vec prebrodila zbog istih ili slicnih razloga...
Tek sad, pod "stare" dane, silom prilika pocinjem uciti iz mudrosti nasih starih...: "Dobar i budala, dva prijatelja...!!..."...

...cijenjeno nam sudstvo iste covjeku koji je silovao 14-godisnjakinju pokloni kaznu od 4,9 godina zatvora, a njegovome bratu za silovanje 17-godisnjakinje daruje 3,5 godina zatvora????
Nevjerojatno, ali istinito!! :-((
I pitam se u ovoj najezdi crne kronike, kako netko uopce moze vjerovati u to da mu zemlja koju izmedju ostalih i sam financira zeli i garantira dobro i pravedan zivot u njoj kad se Ustavom i zakonima tesko moze obrisati bilo kakvo i najmanje sranje, a politicari koji kroje sve to nisu vrijedni cak niti za tako nesto!!??
Kako ih nije sram pred vlastitim ogledalom, ako vec ne pred narodom koji im daje njihovu vlastitu egzistenciju!!??:-((
ODVRATNO! FUJ! BLJAK!...:-((