Savjetujem promatranje...

Jezero koje se nemirno talasa, može jedino izobličiti zvjezdano nebo odslikavajući ga. Tek kada njegova površina postane mirna, ono odslikava zvjezde u punoj jasnosti. Tako i mi činimo našu dušu podesnom za jasno mišljenje, kada uđemo u mirnoću promatranja. Pri tome je relativno svejedno šta promatramo. Jedino je važno da ono što gledamo oživi naše začuđeno interesovanje. Tada takođe učimo da kao iznutra gledamo misli i da ih činimo sve jasnijim i jasnijim.

Uredi zapis

06.04.2006. u 15:19   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

A gdje ste Vi?

Ja nisam ja
ja sam onaj koji pored mene korača
bez da ga ja vidim
onaj koga često posjećujem
i često zaboravljam.
 
Ja sam onaj koji mirno ćuti kada ja govorim
koji blago oprašta kada ja mrzim
koji luta tamo gdje ja nisam
onaj, koji će uspravan ostati kada ja umrem.
    
 

Uredi zapis

05.04.2006. u 1:01   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Koji je pravi smjer srca?

Metamorfoza inteligencije i suodgovornost za sadašnja zbivanja, osobito pažnju usmjeravajući na preobrazbu inteligencije, što nam omogućava da produhovljavamo naše mišljenje preko usavršavanja naših unutarnjih ljudskih kvaliteta. Ovdje se pred današnje ljude izdiže jedno egzistencijalno pitanje. Da li ja želim usmjeriti svoje obično, svakodnevno mišljenje (inteligenciju što je postala zemaljskom i materijalističkom) na put produhovljenja?  Ko god uočava ovo pitanje, može početi da gleda u jednom novom smjeru: Onome čemu se zaista govori jesu srca.

Uredi zapis

02.04.2006. u 1:36   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Umjetnost življenja

Pitam ja vas, šta je to umjetnost življenja? Živjeti u skladu sa sobom ili u skladu sa vremenom?

Uredi zapis

01.04.2006. u 18:40   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

TKO zna?

Od kolijevke pa do groba... traži majka sinka svoga     Takav jedan tramvaj vozi neprekidno na rubu incidenta, nasilje je stalno u zraku; on je pun nabrijanih momaka koji se jedva drže za pivske konzerve... i djevojaka koje su često vulgarnije od momaka, te i same izgledaju kao da jedva čekaju kakvu tučnjavu. Čovjek (naravno, ja se ne brojim, mene je pregazilo vrijeme) imat će jak dojam da je pao u kavez primata, s tim što su društveni zakoni čopora jasni, a ovdje misliš da bi se situacija mogla preokrenuti, čim netko zapuca... Barem dvaput doživio sam da je takav jedan vođa čopora iz čiste obijesti povukao kočnicu za slučaj opasnosti... I de facto, opasnost je stalno prisutna. Ovo je stanje stvari. Gornji opis stanje je stvari u školskim učionicama.

Uredi zapis

01.04.2006. u 1:21   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar