Čarobni brijeg

u mene se zaljubi ...
... najbolji ...

dok prsti nad tipkama
oklijevaju
kroz eter zauvijek
poslati mi
tih par riječi.
za mene briši
pa opet piši
najbolje rečenice.

kao vjetar
s maslačkom
zaigraj se.

sjetan, sretan,
čudan sam sebi.
takvog te želim ...

... u mene,
u mene se zaljubi ...

kamin na drva
na crvenom tepihu
topi se ljeto

gledala bih ti duge
trepavice pod
zracima ljetnog sunca.

otjerala sam tugu
u zrnatu noć.
al' nedostaješ mi, znaš.

pogledom
vučem
crte
od znaka
do znaka
po usnuloj
koži.
upisujem
svoje
ime
i pečatim ga
zorom.

satkani od satenskih snova,
i vatri električno plavih.
budni sanjamo,
usnuli volimo.

obećani sretni zvuci:
dlan na dlan,
bedro na bedro.
raspeti,
željom sapeti.
vatre su hladnije
od puti,
užarene, orošene.

(zaustavi me.)
(ne, nastavi.)

vrele misli,
do bijelog usijane.
glatko, slatko,
vlažno, snažno
i u tijelo prikucan,
nesmiljen, krut.

kože su nestale
na granicama.

Trebala je večeras sjediti pod borovima, na ležaljci kraj smaragdnog mora. Valovi bi ritmično zaglušivali pjesmu s radija praznog kafića. Miješala bi pjenu pri vrhu šalice ... hladila dlan na orošenoj čaši mineralne.

Trebala je u toj noći pred oblacima skrivati suze, kao što oni skrivaju mjesečev obraz ... usnuti obasjana ekranom televizora u hotelskoj sobi.

A onda bi jutrom okrenula natopljeni jastuk da ga ne vide znatiželjne sobarice i stavila velike sunčane naočale kako bi hrabro zakoračila u blagavaonicu punu dječje cike i stranaca koji izvikuju njihova čudna imena. Nije znala što bi je više plašilo: da joj se netko obrati ili da je ni ne primijete. Sve bi nade položila u konobara koji donosi šalice za čaj.

To je bio taj plan. Samo njezin. Strašan, uznemirujući, ali izvediv. Znala je da tu ostaje još samo jedan dan i da će prekosutra pobjeći bez traga. Preživjela bi, ma što da joj se spremalo. One druge varijante je ionako već u mislima odživjela. Bila je spremna.

Na sve osim na telefonski poziv.

Na iznenadni plan, složen, težak, ali stvoren u djeliću sekunde. Ni pljusak s tučom, ni kod kuće ostavljena karta puta, ni nedostatak mjesecima planirane odjeće nije je zaustavio ... večer, noć i jutro provela je u moru plavih očiju.

To je more svakim valom u njezinu sadašnjost utiskivalo po jednu sliku. Po jedan čas. Ostvaren u sobi u kojoj miriše smola, nasukane trave, a od vjetra ju je štitio njegov osmijeh. Poveo ju je s dna do visina. Bez trnja.

“Kronos je primordijalno božanstvo nastalo iz Kaosa, koji je proždrao svoju djecu, sve osim Zeusa ... Kairos je mladić bujne kose s vagom u ruci ... motri je trenutak kad bi vaga bila u ravnoteži - povoljnom položaju i trenutku sreće kako bi ga ugrabio. Sačuvao za vječnost.”

Trebala je jutros voziti ulicama nepoznatog grada. Slijediti precrtanu kartu, desno, ravno, pa kad zavije avenija opet desno ... pa kod parka lijevo. I parkirati na adresi koju napamet zna već mjesecima.

Trebala je potražiti kućni broj, zastati na tren kako bi umirila čakre koje divljaju od neizvjesnosti ... popeti se stubama na taj kat.

A onda bi prišla tim vratima. Tri puta duboko udahnula, držeći prst sasvim blizu zvonca, razmišljajući diše li preglasno i čuje li je se to s druge strane. Koliko dugo bi tako stajala na tom ulaznom sagu, ne znajući što je više plaši: da se vrata prije zvona naglo otvore ili da nikoga ne nađe doma?

To je bio taj plan. Njezin dio. Strašan, uznemirujući, ali izvediv. Znala je da se može savladati, da neće pobjeći bez traga. Preživjela bi, ma što da se nakon toga trebalo dogoditi. Sve je varijante ionako već isprobala i odživjela u mislima. Bila je spremna.

Zažmiri i skoči. Mlataraj ... isplivat ćeš.

Umjesto toga sad sjedi pod borovima, na ležaljci kraj smaragdnog mora. Valovi ritmično zaglušuju pjesmu s radija praznog kafića. Miješa pjenu pri vrhu šalice ... hladi dlan na orošenoj čaši mineralne.

Piše ... izbacuje ... Sa svakim valom po jednu sliku prepušta vodi. Po jedan čas. Izmaštan u sobi daleko od mirisa smole, nasukanih trava i vjetra koji zlurado razmiče grane i dopušta suncu da joj grize blijedu, nepokrivenu kožu, rugajući joj se šapatom pjene:

“Laži, snovi i sanje su mnogostruke, beskrajne. Paralelne, istovremene ... u Kairos vremenu, baš kao i misli i riječi i obećanja ... A ova vrelina, taj zrak, te kapi, razbijene o šljunčani sprud ... to je Kronos. Istina ... jedina. Ostvarena.”

sve je počeo ulični gitarist iz kalifornije, pridružili su mu se i drugi glazbenici s ulice širom svijeta.

poslušajte, oraspoložit će vas:

http://www.24sata.hr/video/glazbenici-diljem-svijeta-odsvirali-stand-by-me/116517/

Svi znamo za teoriju, potvrđenu u praksi, o primatima, pa i nekim drugim životinjama, posebno sisavcima, koja iz čopora, krda ili grupe izolira ALFA mužjaka, koji ima sve kvalitete vođe. Glasan je, jak, velik, ambiciozan, snalažljiv, najboljih genea, ima karizmu, ženke ga obožavaju, slijede, sve mu dopuštaju, dok se on brine za njih i njihovo (uglavnom i svoje) potomstvo i preživljavanje.

Taj isti ALFA bori se sa svim izazivačima koji požele njegovo mjesto, status i harem. I tako sve dok ga sljedeći ALFA kandidat ne pobijedi i preuzme čin.

Tako je i na blogu. Na netu, općenito. ALFE su najpoželjnije, ali ih većinom morate podijeliti s drugima.

OMEGE su oni drugi. Tihi, anonimni, skriveni iza mnoštva privremenih nickova i identiteta. Oni koji love u mutnom. Oni koje ne bismo smjele ni štapom dirati. Jer će učiniti sve da vas ulove ili ponekad samo kontroliraju. Igrat će na vaše emocije, uvući se u privatne priče, iskoristiti ih dajući vam ono što mislite da od muškarca nećete dobiti: razumijevanje i sažaljenje. Ali, OMEGE će se možda kleti da pričaju samo s vama, no vi u to nikad nećete biti sigurni. Posumnjat ćete, ponekad i zanemariti vlastiti unutarnji glas, možda se i upustiti u neke dublje veze.

OMEGE su predatori. Kontrolirat će vas svim sredstvima. Strahom, komplimentima, bujicom riječi, čak i poklonima. Njihova potreba zadovoljava se samo i jedino vašom pokornošću i poslušnošću.

Između ta dva ekstrema su BETE i oni pod nazivom predzadnjeg grčkog slova PSI.

PSIma ništa ne uspijeva, pa ni neće. Dok ne shvate i ne promijene vjerojatno baš sve na sebi. A BETE? E, te treba potražiti. Sigurna sam da svaka od vas vrlo dobro zna kakvi su i što mogu i znaju.

Ima još dvije povoljne podvrste: BETA PLUS (plus za jaako dobro i zanimljivo, ali nije bučan, svadljiv i promiskuitetan) i ALFA MINUS (sve dobro od ALFE minus buka, svadljivost i harem). Razlika među njima je jasno uočljiva, samo stupanj sigurnosti u sebe.

e, gladijator, ma koja žena vidi išta osim russela i joaquina? :DD

ipak, da potražim nešto u arhivi, dok slinim nad rimskim oklopima :D




the doors of affection



vrata su zakucana novim poniklanim čavlima.
kao ukrasi u izlozima,
primamljivi, ali ne na prodaju.

nova je, crna uljana boja samo zalijepila staru
srebrnu, što se ljuštila
i otkrivala tajnu naslikanu dlanovima.

voljeti ne znači zamahnuti dvoglavom sjekirom
i prokrčiti put nježnosti.
voljeti se može s obje strane vrata.

... tell me sweet little lies ...

po narudžbi, evo, Fleetwood Mac, no možemo i o tome blog pisati. mislim o temi.

svi bismo mi iskrenost. ono, tak je najbolje, ma što da je, bolje od laži.

no, fabricirana istina (to je ljepši izraz), kao iz ove pjesme, ima svoju funkciju. i mislim da znate gdje i kad ju je potrebno i koristiti.

i sad ne bih moraliste i prodiku, a ni anarhiste i sve je dopušteno.

budimo realni. tražimo moguće.

laži me, uzbudi me, ljubi me, ubij me.

(premda nisam fan U2, dobar stih :D)

al' igrat ću se s tobom
u pijesku gvajane,
jurit ću čamcem
kitolovce.
rasjecati mačem
prašumske lijane,
hvatati zmajeve
zlatonosce.


a bezdan nek' čeka
sam i bez smisla.
jer se ljubav ova
bez razloga stisla.

ujedinimo se!
istjerajmo zauvijek
izdajnike iz redova!

one koji svoje virtualno postojanje
pod svaku cijenu
nastoje pretvoriti u stvarnost!

zabranimo kave!
iskorijenimo dejtove uz more!
šaputanja po klupama parka!
ni jedna online izmaštana priča
ne smije se utjeloviti!

probudimo se, braćo avatari!

bauk kruži internetom!

(sva je moja rječitost trenutno u masakriranju tuđeg naslova)