Vještičje kronike

 Traje isto otprilike koliko i neki hit..evo svirao je Sting sa „Desert Rose“..o da, padala sam u trans, nekad, na ono lelekanje..onog alžirca, arapina..šta li već je..toliko, da na momente kad sam čula tu stvar bilo gdje, na moment nisam mogla razgovarati, na moment nisam mogla misliti..već se jednostavno prepustila pojedinim dijelovima pjesme.
Isto tako sam padala u trans na porukice, mozak, priču, jedne osobe, slučajne, koja tak bljesne ......
Da bi danas evo sasvim prihvatila....gle to je bio samo jedan hitić..
Da bi danas evo promislila i ustanovila da ta osoba uopće nema utjecaja na mene...i da je trajao kraće nego ljetni hit...
 
shit.  

kakvi bi bili nego prekrasni, dragi, ljubazni, divni, osjećajni pogotovo oko blagdana..malo manje za praznike, jer je to osjetljivo nacionalno pitanje, nikako za praznike koje vuku porijeklo od "crnih dana magle i terora"..
tada im se blogovi presijavaju bold-italic-slika-boja forama, a onda naredaju komentari pravovjernih pristaša, i nema da neki fali.. sa još gorim željama SMS tipa gdje se obavezno spominje svetost, barem jedan anđeo poimence, On, svevišnji, blagost, ljubav, oprost..bljuv
ali ostalih dana, ponekad i višekratno prosipaju toliku količinu žuči, rasizma, ksenofobije, homofobije, uglavnom fobije.. netrpeljivosti i ozbiljne sociopatologije da je za nepovjerovati..i šta drugo nego ustvrditi...takvim dušama od čovjeka
it's just amazing you're copletely wrong again

u posljednje vrijeme me dosta osoba informira o vlastitim snovima..neki su doduše interesantni, no neki su, kao i večina, totalna zbrka gluposti i jednostavan produkt prekomjernog gledanja TV-a.
e sad kaj da im velim..
prvima valjda..ovaj tvoj san je takva zbrka svega iako interesantan, da je krajnje vrijeme da odeš Sakomanu i priznaš da si imao/la trip epizode i da te sada pere čisti flash-back..
a drugima je jednostavno dovoljno reči..daj više ne pretrpavaj želudac iza 7 navečer..

Svi gledamo, gledali smo, škicali, redovno pratili, bili u toku..štagod, uglavnom sex i grad.
E sad..koja kad je došla na posao nije zamišljala da je Carrie glavom i bradom i da umjesto excell tablica upisuje zvrkaste dojmove i vječna pitanja muško ženskih odnosa. A u zalihi ima Facu.
Da bi tijekom popodneva bila romantična i brižna Charllote sanjajući romantičan san koji samo što nije ušao kroz predvorje u liku njega, jer je poslao znakoviti sms.
Naravno da smo preko tjedna sve  Miranda, razapinjući sebe i druge krutim realizmom jer nama to nije potrebno, sva ta slatka sranja stanja, koja nas svaki puta kad se ne ostvare bace u badmood.
Da bi se u petak vrlo rado pretvorile u Samanthu koja nemilice troši onog koji joj se svidi, bez ikakva traga unutarnjeg monologa u stilu..štoćeonsadmislitiomeni...
 

„O Bože, kako je ovo zamorno, dosadno i zaglupljujuće.“- promrmlja kroz zube nakon što je 101. puta prošao polje.
Sjeo je u hlad drveta, grickao slamku i promatrao omaru koja se širila nad poljem.
Opustio se i počeo sanjariti. Po tko zna koji puta  ponovno je pomislio  kako mu je u stvari bilo lijepo, bezbrižno, ugodno. Svega je bilo i on je imao to sve. Ma, pravi raj na zemlji.
Zasmetalo ga je kad je njegova družica, isprva posvećena samo njemu i njegovoj ugodi upoznala tu svoju prijateljicu. No, pokušao je biti racionalan, pa je počeo dobrohotno prihvačati i to njihovo druženje. Smatrao je da u tome nema ničeg lošeg. A njih dvije su se sve više odvajale, šaputale i smijuljile, pogledavale na njega, zapadajući u zloban grleni smijeh.
Doduše par puta je sanjao čudan san. U tom snu Otac ga opominje, zaziva njegovo ime, upozorava da ne prekrši obećanje. No, on se nije na to obazirao, nikada se ionako nije obazirao na snove, bez obzira koliko znakoviti bili.
„Trebao sam je ubiti, tu njenu prijateljicu, zatući je. Kad je prava Zmija. Pogledaj u što su me uvalile ona i ta lakovjerna Eva.“-teško uzdahne Adam ustajući da dovrši posao...

U jednom od prošlih života bila sam majstor za vergle..
dakle, zemljani pod, zemlja nizozemska ili danska, odškrinuta drvena vrata, kroz koje prolazi trak sunca, a u zraku mnoštvo čestica prašine koje lete, lete..škakljaju mi nosnice, a uokolo po podu razbacane papirnate sheme za pjesmu vergla, otisak na lim i kud ide koja rupica..pored radnog stola ukrašen, izrezbaren, iscrtani okvir muzičkog stroja..
 ja, muškarac, nagnut nad ovećim drvenim valjkom, pažljivo namještam blago savinuti lim sa unaprijed napravljenim rupicama..pokušavam umetnuti dugačke zakrivljene žičane strune da taman kad se valjak pomiče te kukice upadnu u predviđene rupice ostavljajući svaka svoj zvuk..pošto je to vregl, nakon punog zamaha ručkom, pjesma se ponavlja i ponavlja..čas brže čas sporije sve zavisi od brzine okretanja
U sadašnjem životu, nit sam majstor, nit mogu ugoditi staru izlizanu pjesmu, žice i kukice su pokidane i nikako ne izlazi barem predvidljivi i očekivani ton...

kao ova, što sam je večeras ponovno slučajno čula..
ja za ljubav neću moliti
više se neću za tebe boriti
jer ti me nisi znao razumjeti
i nebi mogao za mene umrijeti....
i ovaj put zaista ne vrijedi primijeniti onaj recept:- zaboravi i pamti samo najljepše..jer te to vrlo lako dovede u sumnju vlastitih odluka i u napast da bi možda, ipak, mogla, ponovno, probati...

Voljela je tu pjesmu. A onda je Sanji bio rođendan. 18-ti. Dogovorila se sa društvom da će biciklima desnom obalom Drave, pa preko pješačkog mosta do Barutane.
Bilo je veselja, pjesme, smijeha. Neki su se počeli utrkivati. Sanju su zvali, požurivali..no ona im je doviknula neka idu..ona će sama na svom „poniki“ polako..gledati Dravu i odsjaj sunca u brzoj vodi.
Nije jasno što se stvarno dogodilo. Neki su je već čekali, a neki jurili prenijeti strašnu vijest. Sanja je poginula. Nije da već prije nije pokušavala, ali danas joj smrt zaista nije bila u planu. Pala je sa bicikla, pony bicikla i glavom lupila o betonsku cvijetnu žardinjeru na šetalištu.
Dunavom brodovi plove da li se bar jedan zove Sanja, Sanja, Sanja......

Dokono je šetala. Razgledala. Divila se ljepoti boja i savršenstvu oko sebe. Opuštali su je ti trenuci samoće. Udisala je zrak prepun ozona i meditirala. Osjećala se sigurno u tom svom dijelu svijeta. Napokon, sigurnost joj je bila obećana. Sve joj je bilo dozvoljeno, no ništa je zaista nije interesiralo. Već je neko vrijeme osjećala da je trenutak za promjene. Htjela je nešto..no još nije točno otkrila što je to. Probala je ovo i ono, no svaki put je znala da to nije ono pravo. Napokon jednog jutra nakon mnogo dana šetnji, razmišljanja i introspekcije shvatila je..znala je što želi.
Želi moć stvaranja.
Tog jutra Eva se hrabro, sretna zbog spoznaje, sigurna u odluku, uputila prema drvetu da ubere plod - zabranjenu jabuku.
 

O da, danas je dan za vidjeti budućnost, sadašnjost, prošlost..idealno vrijeme, ponoć samo što nije zakucala..ti me zoveš da te naručim..da naručit ću te..dovući ću te u svoju kolibu na rubu šume, upalit ću vatru u kaminu, pokriti mesingani krevet satenskim pokrivačem, krzno medvjeda pod nogama škakljat će ti tabane..čaroban miris slatko gorak počinje te opijati..sve je to dio igre u kojoj si ti sam odlučio sudjelovati..a ja, ja ću se pripremiti, pozvat ću sile neba, sile zraka, tla, vatre i vode..ali neću koristiti kristalnu kuglu ni magične karte..večeras ću napraviti ono što već dugo nisam...večeras ću gatati iz rasporene utrobe....

jutros me skoro pokupio skuter, a ja na pješačkom, na zeleno prelazila..kombi koji je ostao na križanju, stao, auto iza njega isto stao, a ovaj idiot ne da je išao na crveno, već je prešao i na suprotnu stranu..dakle jesam li spašena danas? božjim prstom?
i sad umjesto da vratim svemiru za uslugu,malo sam preveč stisnula bebu štakora, kojeg sam ulovila da gmiže prema mojoj kući, bježeći od susjeda...
i naravno da svemu tome nema kraja, na printeru nestalo boje pa nemrem printat txt kojeg sam već trebala poslat poštom, jučerašnja kava me nije danas nazvala, a malo sam ipak mislila da hoće, jer je nagovijestio da postoji takva mogućnost..
dobivam na pvt neke glupe poruke, za koje ne znam dal da napokon upotijebim -ignore opciju ili da budem n-ti put pristojna pa kažem hvala, ali ne hvala..
uhhh...danas nije moj dan

-dizanje u 8 ujutro, razvlačenje jutarnje kave i soka na cca 2 sata
-dubokoumno promišljanje oće li se na kupanje sad ili malo kasnije
-povratak je donosio sa sobom teške egzistencijalističke probleme tipa: da li bi roštilj ili nekaj na žlicu..
-poslije podnevna "siesta" definitivno iscrpi, pa je uputno razbuđivanje uz još jednu kavicu, a zatim prilično teška obaveza još jednog obrednog kupanja u nizu..
-večernji smiraj osim povjetarca donosio je krijesnice...i nakon svega ..što ti drugo preostaje, već da ionako naporan dan završi promatrajući netom uzašli mjesec i pažljivo brojeći zvijezde

profili, njihovi, pametni
pa kaže: živim u sretnom braku..najviše mrzim..neiskrenost ;     ne pušim i smeta me kad drugi puše...vrlo rijetko uzima droge ; romantičan, nježan, pouzdan...traži avanturu i uzbuđenje ; fantastičan sam u krevetu.....iritira ga umišljenost, bahatost ; imam zavidnoga...mrzi pretjerivanje; vjeruje u boga i praktičan je vjernik...pita jel imam web kameru i da li bi pogledala njegov performans sa vibratorom;....itd itd     
 

Nova pipa za umivaonik, kupljena, postavljena, eno je sjaji se, nova..od posebne ne kapljuće vrste.
Popucala i skrhana dvorišna stepenica, zabetonirana, ograđena daskama, ispisana, suši se.
Kolač Continental biskvit sa kremom od sira i slatkog vrhnja gotov, hladi se.
Volim kad sam sposobno žensko.

dođoh u petak u svoj mali raj, na obali Kupe. sjedoh u kamper da napokon u tišini cvrčaka, žaba,ptica i zujalica popijem kafućino..odjednom nemir komešanje, neko se vrpolji i gnijezdi, pomiće mi jastuke iza leđa...
uhhhh bliski susret sa palucajućim stvorem, svjetlo žute boje trbuha, a zeleno sivih presijavajućih leđa, odmak, pogled u hladnokrvnog stvora, provjera oblika glave i olakšanje kad vidjeh da ima male bjelasaste zareze iza očiju..
odlazak po radničke rukavice, povlačenje za tijelo, izvlačenje beštije koja posjeduje zavidnu dužinu metra i njeno svećano puštanje u prirodu, gdje bi joj i trebalo biti mjesto..
a drugi dan ponoviti isti postupak, sa malo bržim, manjim, ljućim i spretnijim stvorom od istoga roda..
Bjelouška (Natrix natrix), naraste do 1,5 m. Tijelo je odozgo tamnomaslinasto sa crnim tačkicama i upadljivim bijelim mrljama iza glave, dok je odozdo žućkastobijela. Vezana je za vodu i odlično pliva. Hrani se tritonima, punoglavcima i insektima.