Vještičje kronike

Plovim, nošena strujom vjetrovitog ljeta
Uveseljavam sve koji me pogledaju, jer odraz sam njihov
Prepuštam se i čekam tebe
Da se odlučiš doći iz svog među oblacima satkanog svijeta
 
Da, onda kad dođeš imat ću još toliko snage
Da se ponovo pustim i stremim prema nebu
Da ti svojom uzicom dotaknem ruku pa da me primiš
Da me pogledaš, da vidim tvoje oči drage
 
Kao niti srebra koje samo u snovima nas vežu
Želim da me u javi uzmeš i čvrsto u ruci stisneš
Ne pustiš više mene, ni sve ove
Godine koje mislima obećanja predaleko nam sežu.
 
zna ona..))))

Dobro je ponekad malo manipulirati
Doći na druženje..
Sjesti pored muške osobe koja voli biti glavna i koja se pomalo pravi važna, pa mu bildati ego, istovremeno malo ignorirati drugu mušku osobu, koja bi te rado emotivno ucjenjivala, želi te kontrolirati, smatra da mu pripadaš, te da ima neko prešutno pravo nad tobom,(?)
A zabavljati se i razgovarati potpuno neopterećeno sa vrlo zanimljivom, trećom muškom osobom...
Zaključak..ti zadovoljna, a svi dobili dio šarade koja im pripada..
Zaista treba biti pametno ženskoJ)))
 

Vitez je on, snažan i drčan
Visok, hvalisav i rječit
U službi dama pouzdan i srčan
 
Pozvan bijaše, takav drag
U društvo tri lijepe i mirisne Dame
Odazvao se hitro ko sam vrag
Da poslije podne ne provode same
 
No sudba, kob il nesretni znaci
Promjena i iznenađenje, život je takav
Dobi još jedan poziv koji ga u očaj baci
 
Odluči najzad visok i stamen
Dvojbe ni trena ne treba biti
Ovaj put srce mu kamen
U društvu prijatelja bolje je jesti i piti
 
Jer bogata trpeza i ručak, njemu je mio
Odbio jednom kratkom rječju sve tri krasne Dame
Toliko nadmen naš vitez je bio
 

Reci
Koga čekaš vilo..pahuljicu snijega da me zamete
A zar ti neće biti hladno..ne jer ja sam vila plamena...
Pa kako će te onda zamesti..pa u tome i je fora...rastopit ću je... i bit će dio mene...

mm da...Zdenci su vrlo malo mjesto...tamo i ne samo tamo btw večina ljudi drži pse zavezane na vrlo malom lancu iza kuće, puštaju ga rijetko ili nikada a sigurno je pušten kad ide akcija obaveznog cijepljenja, po zimi spava na toplom pepelu od peći, ponekad bez kučice ili "kučicu" dijeli sa kokošima,često nema nikakve a kamoli svježe vode, još češće dobiva sunčanicu, dalje.."29 novembar"..vrijeme svinjokolje kad doslovce krv curi u potocima niz iste te pitoreskne lijepe i pitome krajeve, kokoši, guske i ostala živinčad se uglavnom kolje ili im se odsijecaju glave sjekirom na panju...pa sad mi pričajte o uvjeravanju djece da i životinje osjećaju bol kako uvažena psihologinja tvrdi...

svi smo mi tu krasni, svi želimo iskrenost, nepopravljivo naivni, romantični, željni ljubavi, razumijevanja..
a di je nestao onaj dio pripadajuće statistike..m/ž..onih koji tuku ljubav života svog, onih koji su nepopravljivi alkosi, oni kockari i raspikuće, bludni i nevjerni, pedofili,umno poremećeni..
ili je ovo oaza, utočište, preživjelih i pobjeglih ...:P

promatrali labude...i ustanovili da su labudice nevjernice...iskradaju se oko ponoći do tri sata ujutro i nemilice se troše sa nekim drugim labudovima...dok muž labud blaženo spava sa glavom pod krilom..kako su to saznali...radili su dnk testove, i ustanovili da barem jedno ružno pače u porodici nije od oca naivčine...

ne nije Doc..nije Shane, nije Chuk, nije Walter...
ON je enigma za sve, povijesti pritujene, Lovac na Jelene..:)))
bambije želi, dobiva žene
ko svaki Traper kolibu ima
pričama svojim tjera svima
jezu u kostima...
 
SRETAN ROĐENDAN MAX.....

zaboravih zatvoriti prozor u sobi..puhao je vjetar
nanio pregršt latica od višnje..(znam, da bi bila haiku spika, treba mi trešnjin cvijet:))
nisam ni pokušavala maknuti sve to s kreveta...legla sam se na njih i pokrila se njima
zašto da sad ja tu nešto sređujem , kad je priroda već sve napravila:))))

Fino ću se obući...na pet rata bez kamata. Pokupovala sam  sve „must“ fency stvarčice. Bit ću  krasna, zanosna, zavodljiva... obući ponovno aktualne balerinke, mrežaste čarapice i hlače sa vezicama...neka mi se štras na premaloj majici presijava izazovnim slovima , svjetleći svakom muškarcu u oči ljubičastim odsjajem..bitch..
Da naravno, neću zaboraviti ni Kikija...mog najnovijeg ljubimca, od 2 kg žive vage,ukrašenog svarowsky ogrlicom, kojem nemilice maloumno tepam, blesavim glasom, hihotavim ponosom sretne vlasnice.
Na kosu umjesto rajfa stavit ću nove cvoke...koje imaju ogromna CL slova.  Glos na usnama i preduge trepavice, za koje nikad ne znam jesam li rođena s tim ili je to maybelin..
I da, pod ruku ću primiti svog dragog dječaka , kojem bih mogla u nekom ludilu možda biti mama, ali ovako je samo moj privatni stilista...
I tako uparađena, napokon mogu na kavu...

mi...itekako možemo biti drage, ljubazne, slatke..ni traga zlobnim komentarima, lošim navikama, ženice i djevojke iz priče...mazne, sretne, zadovoljne,velikodušne, neopterećujuće...ukratko spremne na transformaciju uskakanja u ulogu nečeg što vi zamišljate...samo ako ste dobri, pažljivi,nježni...
mi..itekako možemo biti frustrirane, izazvane, žalosne, nesretne, bolesne od boli koju osjećamo, neutješne od neispunjenih obećanja, zanemarivanja, nedostatka razumijevanja..ali još uvijek i više nego spremne na oprost i pokušaja opet i opet..samo ako pokažete mrvicu nastojanja, makar i jednodnevnog...
mi.. itekako možemo biti bijesne, furije, zlopamtila, osvetnice, porota, sudac i krvnik, hladne kučke koje lome sve pred sobom, gaze i ono malo mogućnosti, jer jednostavno shvatimo da isto to možemo i same ako ne još i uspješnije...samo ako pokažete dovoljnu dozu egoizma, sebičnosti, neodgovornosti i samodostatnosti

dobro raspekmezili ste se na pasiju, pratite intenzivno vjerski program, raspored misa je u malom prstu, jučer ste noge prali, sve je obavljeno...manje više
a jeste li se sjetili da nije svima to što je...i čemu sad tolko uzurpacije prostora oko toga...

on zove se ..Sanjin...i šta sad da se ja tu trpam kad je već njen...:)))

Savršen, u fit formi, sa nešto kila viška, normalan, nježan, rastavljen ne svojom krivnjom... i normalne komunikacije...i dobro...sad i ubuduće sve to stavljam pod navodnike...i nikako ne izlazim van, nakon barem dva tjedna intenzivnog dopisivanja...
Jer dođe...on.. pobjegao na pol sata sa posla...jede lisnato sa gomilom štauba, koji se sipa po njegovoj plavoj majici, koja je već živi svjedok špajzkarte...slika nestvarna, naprijed već spomenuto u kombinaciji sa štaubom, iza, na ramenima, živi dokaz da bi se ipak trebalo poslušati reklamu i kupiti head&shoulders...masa od čovjeka, živi sa roditeljima... nakon 10 minuta shvatila sam da nemam što za reći, a ni on previše toga...osim svakidašnju jadikovku..
Pitam se...što mi je to trebalo...?

Ah, predvidljivo
 napušten, jadan, djetinjstvo provedeno u tvorničkom krugu. Rane, strah i stalno odbacivanje definitivno je ostavilo traume koje su trebale psihijatrijsko liječenje. No ljudi koji su ga udomili, smatrali su da briga, pažnja i ljubav koju je dobivao no, da će to biti dovoljno..za oporavak.
Sve je počelo iznenada...pubertet je i njega uhvatio, a sa pubertetom i momačka znatiželja. Često bi se u predvečerje iskradao kroz dvorišta, preko malih vrtova i cvjetnjaka. Isprva je samo promatrao taj svijet, razuzdanog večernjeg života, zločestih kvartovskih dječaka.
 S vremenom je aktivno sudjelovao u momačkom dokazivanju, pale su i male tučnjave, čarke, pokoja ogrebotina uz mnogo buke. Bilo je i nekih pokušaja približavanja suprotnom, privlačnom spolu. Igre nadmudrivanja , obigravanja oko vrlo ljupke susjede, koja se vrlo brzo odselila iz kvarta. I što im je preostalo, tim momcima uličarima, nego da vrijeme troše smišljajući međusobne gadosti. Zov prirode čini svoje.
A onda je došlo rano proljeće i igra je postala gruba. Znao je ulijetati u kuću, širom otvorenih uplašenih okruglih očiju, bježeći pred njima nekolicinom starih iskusnih mačora. Jedne noći nakon strašne buke, skoro polomljenog prozorskog stakla i molećivog pogleda za pomoć, u tamnim očima ogledao se strah i saznanje. Bio je napastovan, sexualno.
Došlo je ljeto a on se nije ni pokušao othrvati svojoj prirodi. Dijelom  se prepustio inerciji, a dijelom je uživao. Zvali smo ga, čekali, očekivali. Posjećivao nas je još samo ponekad. I dalje crn, ali vidjelo se brižno njegovan, uglađenih kretnji, istančanog ukusa. Kesten pire sa šlagom je i dalje bila njegova omiljena poslastica.
Prolazeći pored jednog lijepog cvjetnog dvorišta, ugledali su ga, kako se izležava na crvenom plišanom jastučiću u barbi-lutka kolicima...sa roza velikom mašnom oko vrata. Uživao je u pažnji kojom je okružen,u dječjoj pjesmici, barbie lutkama, šarenim mašnama, majušnim šalicama za čaj. Okupan suncem zadovoljno je preo dok se njime zabavljala mala djevojčica nutkajući ga keksima i mlijekom.
Naš mačak prihvatio je svoju prirodu i odlučio napraviti iskorak, te uživati bez srama ili osjećaja krivnje u onome što je. Coco homosexualac.