Vještičje kronike

biti nevidljiv biti sam među ljudima isto kao i sam sa sobom...ponekad navlačiti masku po potrebi i prigodi...a onda jedno jutro odlučiti nacrtati vlastito lice i reči ...ajmo..
budimo mi..
pa sretneš osobu koja je pristojna, ali nisi njen tip, jer si šta ?previše pričao, smijao se..
pa onda sretneš osobu koja je i interesantna i ima neke kvalitete koji tebi baš u tom momentu trebaju samo takvi..onda shvatiš da ta osoba osim tog jednog kvaliteta više ništa od kvaliteta drugih ne poznaje...i ne priznaje...i finito
a onda nastupa opet ona faza nevidljivost...ka si sam
onda ponovno nacrtaš lice, manje pričljive osobe, manje zabavne osobe..i sretneš osobu koja u startu laže, jer ništa od onog što je pisano na pvt-u nije istina..ili je u smislu da je u izgovorenom o svom karakteru bilo istine (iako se prešutjela informacija o lažima.tolko o karakteru), ali sve ostale okolnosti i objašnjenja tih okolnosti su laž do laži
onda opet kreneš u nevidljivost osame
pa se sjetiš nacrtati lice osobe kojoj nije važno kaj je...
pa sretneš osobu koja je u komunikaciji izuzetno pristojna, kuturna, ali bezosjećajna i još sa kompleksima..intimne prirode
pa sretneš osobu koja je jako u komi, ne zna kud bi, pa ruku prijateljstva želi pretvoriti u brzi sex između dviju obaveza, dakle otprilike pola sata sam tu a onda moram juriti...
pa jel vrijeme da se opet dođe u fazu nevidljivosti
li je vrijeme da se nacrta lice kučke?

ajde da ne budem lijena pa da i ja nešto o tome i na tu temu...kud svi Turci itd...
well malo me nervira sve to cmakanje, pa čestitanje, pa kao sretan ovaj, onaj,pa na cesti, u kafičima, u tramvaju... a one mob porukice tipa: ispod bora tri zvjezdice i lalala... ili još ljepše: nije sreća bogat stol ili nešto već..joj..joj..meni je to već gadljivo...i oću da prođe ta blagdanska furka koja u biti frustrira..i nema to veze s onim: odraslo to dijete u meni, pa se više ne veseli...ili eto je na..sama si je kriva, otjerala supatnika, pa sad pati sama...
nego ma dajte ljudi...kaj je fakat tak idila ili se ipak preseravaju..ja, mi, vi, oni??
i tako svima redom...jer znate evo imam prijateljicu judaističke vjeroispovjesti, koja se time baš ne hvali, pa svi navrli da joj čestitaju Božić..a ona valjda linijom manjeg otpora, priklonila se tome, pa pristojno uzvraća..pa zatim imam m/ž prijatelje: pravoslavce, a njima je to malo iza 3 kralja, jelte?...a oni drugi...naprimjer moj prijatelj ateista, pa jedan budista, jedan anarhista, pa darkerica, pa nekima vjeru brani još vjerna partizanština... pa dakle u koliko dobre vjere vjerujemo, pa čestitamo svima redom, ne sjetivši se da možda oni ipak, da prostite, nisu "naši"..
a onda i taj pojam slavlje u krugu obitelji..ma nemoj..neš ti kruga..jel netko obratio pažnju na ovaj portal i koliko se nas tu nakotilo, i koliko ih je bilo aktivno? i koja onda obitelj'?
ma dobro ajde ima onih koji su si jako dobro sa bližnjima i obiteljima..ali ajmo ruku na srce..koliko puta ste sa grčem u želucu išli njegovoj ili svojoj mami, tetkama, kumovima, bratićima, rodbini, ujacima..jer znate, znate da će biti dobronamjernih, a kakvih inače, podbadanja, primjedbi,upadica.. jer opće je poznato da svi ti susreti uzrokuju stres i to gadan..pa donijeti nešto ili ne donijeti ništa, jer eto nećemo podlijegati konzumerizmu...al aj se ti pojavi bez barem 10 deka kave i bombonjericom, ili flašom ovog ili onog, pa tako za svakog, pa onda nekog i zaboraviš..pa čašica previše, pa čašica premalo...a koliko ste takvih finih večerica u dobrom duhu prošli sa suzama, naglim odlaženjem od stola i bla bla..... i da ne glavinjam dalje...ostavite te blagdane na miru i da, čestitajte ako baš morate, ali ne onima kojima menora ili polumjesec vise kao privjesak na lančiću, jer time samo pokazujete da ste možda i htjeli, ali definitivno fulali, pa da je sve toliko iskreno, nikako ne biste napravili takvu grešku i gaf...a i da ste toliko pupčanom vrpcom zavezani za obitelj, ne biste čekali blagdane, pa krenuli na čestitarsko hodočašće...
 

pomalo nemaštovito dizajnirana kutija prepuna, reći ćemo, slatkog iznenađenja..a tko ne voli iznenađenje, slatko, slatko...kao ovisnici otvaramo, ponekad pažljivo, ponekad nestrpljivo poklopac i gledamo u pristojnu gomilicu čokoladnih primjeraka a svaki je svojevrstan izazov..jer ne znamo kako dokučiti tajnu u njemu, tajnu okusa koji skriva čokoladna košuljica...
pa se roje pitanja po glavi...ako uzmem ovog da li će me zadovoljiti okus...a da ipak uzmem onog drugog koji se doslovce bezobrazno gura među gomilom i izdvaja se od ostalih samo zato što je simpatično ponosan na vrhu te iste gomilice, ili pak gle onog nakrivljenog koji se bez oklijevanja čitav izlaže pogledu birača..
pa zatim pokušavamo realnim pogledom, jer ajmo se zavaravat, razumni smo ljudi, doznati koji je među njima sretan dobitnik, koji bi u potpunosti mogao zadovoljiti našu trenutnu osjetilno emocionalnu potrebu... ponekad i varamo jer mudro okrečući dno čokoladnog izazova, nastojimo proniknuti u sadržaj dotičnog primjerka..sve ne bi li se spasili okusa razočarenja, koji je možda i ukusan, ali trenutno nikako ne zadovoljava naše potrebe...
pa pokušavamo ići na špurijus, feeling, jer odjednom vjerujemo u šesto čulo ili božju providnost i njegove zavodljive sposobnosti da upravo tim načinom opušteno, ali sa uzdrhtalom nadom u sretan ishod, dozvolimo sebi srh neizvjesnosti i prepustimo se usudu ili kissmetu..
da bismo napokon spoznali da primjeraka ima više..kao što smo u ostalom i očekivali, no da kao za prokletstvo i ponovni dokaz vlastitog neuspjeha, uvijek izaberemo onaj koji smo već probali,a nastavljajući igru pomnog biranja naletimo na iznenađujuće bogatstvo okusa, no primjerak je vrlo rijedak ako ne i jedini i nikako svojom trenutnom ekskluzivnošćune može zadovoljiti našu glad...

dakle...pušim originalni cigarilos sa Cube, pijuckam fino vince i rezimiram...godinu..iza sebe.. da li je ipak dobra, da li sam donijela dobru odluku...prilog mojoj privatnoj kolekciji-dogodilo se na današnji dan
da li vrijedi za smijeh mijenjati osobu, da li je za zaustavljanje potoka suza potrebno najprije sve porušiti pa biti sudija porota i egzekutor sve u jednoj osobi...
mijenjati sebe, pa mijenjati način, pa mijenjati pravilo pa početi graditi sebe ponovno, ispočetka, kao da do sada nismo postojali ili u stvari jesmo ali smo sami sebe modificirali po potrebama drugih...
prestati biti amorfna masa, odlučiti sam kako i što je bitno...i napokon jednostavno biti..ipak, usprkos i napokon osoba sa imenom koje te određuje i stavom koji izabireš
...bez bore između obrva, bez gorčine na čvrsto stisnutim usnama, bez boli od stegnutog  srca..
 

dan kad se pogledaš u ogledalu i tamo nema nikog... dan kada ne izlaziš iz pidžame, a hodaš po dvorištu i izlaziš na ulicu...dan kada bi trebao obaviti zaostatke a neda ti se..dan kada se smucaš okolo zamišljajući sebe aktivnom, brižnom, vrijednom i zadovoljnom..dan kada se moraš našminkati i nacrtati, da bi imao lice..dan koji u tvojim mislima uvijek označava smijeh, izlet,ugodu i zadovoljstvo.. dan u kojem te neki i traže, ali ti ne želiš biti pronađena...dan koji bi mogao biti drugačiji, ali ti ne želiš...dan tupila, glupila, sjete, dosade,blage nervoze i velikog nezadovoljstva
dan kada se osjetiš..onak nedefinirano, nekoordinirano,nedruštveno...

Ovan: Bože, ja bih strpljenja, ako može ODMAH!
Bik:Bože, pomozi mi da prihvatim PROMJENE u svom životu, ali ne moraš baš previše žuriti...upravo si kuham ručak!
Blizanci:o, Bože! ili si možda Boginja? Tko si? Što si? Gdje si? Koliko vas zapravo ima? Kojemu da se molim?
Rak: Dragi TATA, znam da ne bih trebao biti toliko ovisan o tebi, ipak molim te, da moje ružičaste pahuljaste plahte stignu sa kemijskog čišćenja što prije...
Lav: bok Stari! Kladim se da si ponosan što sam Upravo JA tvoje dijete!
Djevica: Dragi Bože, daj da svijet bude bolji, i nemoj ZABRLJATI kao što si zadnji put!
Vaga:o Bože, znam da bih SAM trebao donositi svoje odluke, ali po drugoj strani što ti o tome misliš?
Škorpion:Bože pomozi mi da OPROSTIM svojim neprijateljima, mada ti ljigavi gadovi nisu to zaslužili u opće..
Strijelac:OOO Svemogući,Sveznajući, Svemoćni, Sveljubeći, Vječni gospode. molio sam te već sto puta, pomozi mi da samo malo manje PRETJERUJEM.
Jarac: Dragi Oče! namjeravao sam te nešto zamoliti, ali mislim, da je bolje da to napravim SAM. svejedno hvala ti.
Vodenjak: Bok Bogić.jedni kažu da si muško, drugi da si žensko. Ja mislim da SMO SVI MI Bog.onda, čemu molitva. ajmo zabrijat svi skupa.
Riba: Vječni Nebeski Oče! popio sam 8 whiskeya da isperem svu svoju tugu i jad. Smijem li sa ovim devetim NAZDRAVITI tvojoj neizmjernoj slavi i milosti?

napisati post pa da se skupite...vrijeme je...

Dogodilo se na današnji dan
Jutro u Osijeku
mene ne bude ptice
mane ne budi svježina jutra
budi me tutnjava iz daljine
smrtonosna grmljavina
zvuk razbijenog stakla pad odlomljenog zida
budi me strah.....
jutro, hladno, maglovito..ponovno počinje pucnjava, tutnjava, a evo vrijeme im je -10 je sati, sad će i VBR, jutros nešto kasne?! Bože kakav dan, kakav san..sve je sivo, zbilja sivo, kao što i čitav grad izgleda sivo, trebat će još mnogo Drave proteći, da ispere taj sivi grad, zajedno sa kišama koje tek trebaju pasti, umjesto svih onih mrtvih ptica koje su padale sa neba...
jučer je bilo strašno, ponovno smo spavali u kupatilu...cijelu noć mi je upaljen radio,da čujem uzbunu, ako su granate i VBR, dobro, ako su avioni onda selidba u kupatilo...noćašnje sirene i tutnjava i onda ono najstrašnije.-avioni, ...pogodili su susjednu zgradu 8. kat je još gorio..sve se zatreslo, moja zgrada... bože kako je puklo da sam mislila da su nas pogodili...i krš ..i lom... i pucanje zidova i vrata i staklo... ne idem u sklonište, tamo su svi histerični i samo pričaju o ružnim stvarima i onda plaču...ne idem u sklonište, deprimiraju me, nerviraju me...zašto plaču...zašto histeriziraju... i mene je strah...pa ipak ne plačem...
o kojoj sigurnosti ja pričam?
sigurnosti jedne gusnate kade u kupaonici koja je najbliže liftu, dakle sredini zgrade....tek sutradan vidim da su onaj stan i još dva kata potpuno porušeni..iluzija da će biti bolje topi se u sadašnjosti.
želim da vjerujem, ali ubijajuće činjenice koje padaju sa neba, govore drugačije. Dobitnik  na lutriji izvlači se svake sekunde..
vrijeme danas: 3 mrtva, 19 ranjenih. 520 njih,ovdje, do sada..
(dio mog dnevnika iz ratnih godina.....)
i zato molim zapalite svijeće, ako ne duž Vukovarske, onda barem u prozore danas 18.11. kad je pao grad heroj..za sve te poginule i nije više važno tko i što je započeo, što i tko je htjeo...zapalite svijeću za poginule, nestale, drage moje i vaše prijatelje...koji su poginuli tamo...
...hvalisanje porijeklom
sjaj vlasti
i sva ljepota, sve što bogatstvo daje,
jednako čekaju na čas kad će pasti
jer staze slave ne vode od groblja dalje...
gray"elegija na seoskom groblju"

Jutro u Osijeku
mene ne bude ptice
mane ne budi svježina jutra
budi me tutnjava iz daljine
smrtonosna grmljavina
zvuk razbijenog stakla pad odlomljenog zida
budi me strah.....
jutro, hladno, maglovito..ponovno počinje pucnjava, tutnjava, a evo vrijeme im je -10 je sati, sad će i VBR, jutros nešto kasne?! Bože kakav dan, kakav san..sve je sivo, zbilja sivo, kao što i čitav grad izgleda sivo, trebat će još mnogo Drave proteći, da ispere taj sivi grad, zajedno sa kišama koje tek trebaju pasti, umjesto svih onih mrtvih ptica koje su padale sa neba...
jučer je bilo strašno, ponovno smo spavali u kupatilu...cijelu noć mi je upaljen radio,da čujem uzbunu, ako su granate i VBR, dobro, ako su avioni onda selidba u kupatilo...noćašnje sirene i tutnjava i onda ono najstrašnije.-avioni, ...pogodili su susjednu zgradu 8. kat je još gorio..sve se zatreslo, moja zgrada... bože kako je puklo da sam mislila da su nas pogodili...i krš ..i lom... i pucanje zidova i vrata i staklo... ne idem u sklonište, tamo su svi histerični i samo pričaju o ružnim stvarima i onda plaču...ne idem u sklonište, deprimiraju me, nerviraju me...zašto plaču...zašto histeriziraju... i mene je strah...pa ipak ne plačem...
o kojoj sigurnosti ja pričam?
sigurnosti jedne gusnate kade u kupaonici koja je najbliže liftu, dakle sredini zgrade....tek sutradan vidim da su onaj stan i još dva kata potpuno porušeni..iluzija da će biti bolje topi se u sadašnjosti.
želim da vjerujem, ali ubijajuće činjenice koje padaju sa neba, govore drugačije. Dobitnik  na lutriji izvlači se svake sekunde..
vrijeme danas: 3 mrtva, 19 ranjenih. 520 njih,ovdje, do sada..
(dio mog dnevnika iz ratnih godina.....)
i zato molim zapalite svijeće, ako ne duž Vukovarske, onda barem u prozore danas 18.11. kad je pao grad heroj..za sve te poginule i nije više važno tko i što je započeo, što i tko je htjeo...zapalite svijeću za poginule, nestale, drage moje i vaše prijatelje...koji su poginuli tamo...
...hvalisanje porijeklom
sjaj vlasti
i sva ljepota, sve što bogatstvo daje,
jednako čekaju na čas kad će pasti
jer staze slave ne vode od groblja dalje...
gray"elegija na seoskom groblju"

ponekad uhvati ih sjeta, čežnja...njih, igrače na sigurno..pa bi silno nešto mijenjali, pa zamišljaju neku idealnu sličicu, koja bi ih zadovoljila, koja bi ispunila tu rupu u duši, koja se širi van svake kontrole, ali i sami znaju da je za živjeti svoje snove potrebna hrabrost i jako srce...
ali ovako je bolje..zar ne? jednostavnije zar ne?
živjeti neke kratke pričice, živjeti neke iluzije tako da mogu sami sebe uvjeriti, da su to još uvijek oni, i da sve oko njih postoji samo zato što to oni velikodušno održavaju na životu i kako se samo guše u vlastitoj plemenitosti i moći držanja za neke tamo varke življenja, neke varke uredne, pospremljene, svakodnevice
a opet svako malo se puste sa lanca, u bijeg, pa poput psa uličara ponjuše ovo ili ono, simo, tamo i toliko se zanesu da na trenutak pomisle i povjeruju da su slobodni i da im je na volju....

djeca...veselje, radost, zadovoljstvo,odgovornost, spomenik nama za života...ali ali...odnos nas prema djeci...dobro neko pretjeruje, neko je siromašan u iskazivanju osjećaja, neko je krut, neko liberalan...a masa njih/nas je "pre" ovo ili "pre" ono...gdje naći zlatnu sredinu...
postavlja se tako u zadnje vrijeme pitanje, da li djeci treba baš sve nemilice davati,nadoknađivati, kupovati, zavaravati ih da je sve apsolutno sve u životu zamjenjivo......tu je bila neki dan priča o jednoj dječjoj pjesmi, koja je ispala tužna samo zato što se izostavila zadnja kitica...gdje je napokon ipak sretan kraj...ima mnogo priča koje su doduše okrutne, ali dobro pobjeđuje...no ova pjesma, sa tako okljaštrenom verzijom, je učila djecu da sve stvari nije moguće nadoknaditi, kupovinom druge, da sve događaje nije moguće pobrisati opet kupovinom veće i ljepše, da su neke stvari i pojave tu samo zato da se shvati nemoć pred prirodnim zakonima, da se shvati prolaznost i neumitnost vremena, i da je napokon ponekad sasvim u redu biti tužan, žalostan...

With your long blonde hair
and your eyes of blue
The only thing I ever got from you
was sorrow
Sorrow
You acted funny trying
to spend my money
 
You're out there playing your high class games of sorrow
Sorrow
 
You never do what you know you oughta
Something tells me
you're a Devil's daughter
Sorrow, sorrow
Ahhhh, ah, ahhhh
 
I tried to find her
'Cause I can't resist her
(I tried to find her)
I never knew just how much I missed her
Sorrow
Sorrow
 
With your long blonde hair and your eyes of blue
The only thing I ever got from you was sorrow
Sorrow
Oh-oh-oh-oh
Oh-oh-oh, oh-oh
 
With your long blonde hair
I couldn't sleep last night
With your long blonde hair
 
D.Bowie-PinUp

kišilo je
cijedila se hrđa sa metalnog mosta
uporno kapala na zemlju
ostavljajući tako predvidljiv trag
kroz zamagljena stakla
 svjetla grada uzaludno odnosi rijeka
ti i ja iza stakla
gledam kapi kako klize jednolično
 dok mi isto tako pričaš
tražiš nešto
što ne mogu pružiti
gledam nas, kapi,
kao promatrač
rekla sam ti
ne mogu te ljubiti
kad nas veže samo strast 
 
 

Želja...jača od mašte, srca i razuma
želja među nama, struji kroz mene
Odgovori mi
da li ovo drhtanje
odražava tvoju strast, želju i nastojanje
ili navješćuje moj strah, bijeg i nestajanje...
 

ali  samo u kratkim crtama...
zrela žena...ima svoj stav, izgrađena je ličnost,ima šarma, samopouzdana je, svjesna inteligentna i emancipirana, ne dramatizira, realno prilazi životu, često financijski neovisna
samim time ne pada na slatkorječive štoseve,tipa mjesec, zvijezde, pjesma, more...iako mu ponekad dozvoli da iskaže trud samo da vidi koliko je u njemu mašte
drži do određenog renomea..pa se nikako ni po koju cijenu neće zadovoljiti pizzom i pivom i gužvanjem u autu...to je ipak pokazatelj slabog ukusa i nimalo inventivnosti...ukratko za siromake ni preljub nije...
može birati - zrelog muškarca koji želi malo osvježenja od dosadne svakodnevice bračne obaveze što uključuje inteligentan razgovor i ugodne večerice..odlazak u kazalište, premijere i sl...za razliku od suspregnute umorne ženice koja čeka doma
može birati - sredovječnog muškarca koji je napola isfrustriran svim obavezama i drekom djece i histerijom životne družice,neprestane migrene i stalnu izgovorenu i prijekornu optužbu punice, jer mu je mirna luka, utjeha i spas...razumno biće koje neće zahtijevati već nuditi isključivo podršku i razumijevanje, uz koju neće onemoćalo strahovati za svoj netom poljuljani libido
može birati- mladog muškarca koji je još nesiguran u svoju sexualnu umješnost, želi uzbuđenje, ali nema živaca za hihotave poludjevice, koje nakon prvog zavlačenja ruke pod majicu smatraju da su ili trudne ili je to čovjek koji će ih oženiti, pogotovo ako ga tuže tati...nude mu strast, uzbuđenje, iskustvo bez pretjeranih prohtjeva i napokon pravu sliku onog što nikako nije odglumljeni orgazam
dakle?