Vještičje kronike

trenutak...navike...




došao si, po dogovoru..uzeti neke stvari..ne nisu to bile moje stvari, ni tvoje stvari...u ostalom ni mjesto nije bilo naše...tek prijevoz nekih stvari sa točke A na odredište B, a zatim C..ali nije stvar u tome...dogodio se trenutak...kad smo zajedno stajali, jedan nasuprot drugom...i u jednom trenu, pozdravljajući se...samo što nisam zakoračila prema tebi i opet kao nekad, dala ti poljubac... umalo, skoro,ponovno...učinilo mi se kao da ga očekuješ, kao da si spreman...no nismo..ni ti, niti ja...ponovno, napravili taj korak navike....

Danas je gotovo nepristojno biti tužan, nesretan, imati momente plača, tuge..Sa svih strana nas obasipaju sretnim momentima ovog ili onog. Popijte naš sok i oduševit ćete se, popijte našu mineralnu vodu i osjećat ćete se bestežinski bezbrižno, popijte našu tabletu i maknite taj osjećaj pustinje..namažite se kremom koja garantira zadovoljstvo, okupajte se našim šamponom i upadate u ekstatični užitak koji traje 24 sata na dan, kupite naše vozilo i radosti nema kraja, učlanite se u naš bankovni klub i vi ste u raju..i sve bajke i sve priče završavaju sa happily ever after...
A nas onda iz prikrajka, izdajnički...
Tako...neočekivano.. uhvati tuga, žalost, sjeta, nešto...tada tražimo svoje mjesto, neki prostor..sobu, gdje postoje vrata, ključ i samo mi...i da naravno sve ćemo to riješiti..mi sami sa sobom.

Drage moje znane i neznane, well sretan vam 8.mart (ožujak).I nemojte mi sad tu brijat.. da kaj?...da dan kao dan!...da šta ima veze!..da ste eto opet u istom sranju!..da kaj bi vi sad trebale?...ostavite tu spiku muškima...ionako si svašta dozvoljavaju...TIHO..tišina...da nije bilo nekih pametnih žena, vi sad ne biste ovo čitale, da nije bilo nekih pametnih žena, vi bi sad brisale pod u kuhinji, moguće i tuđoj,ali ne po vašem izboru,da nije bilo hrabrih žena vi se možda ne biste školovale, a kamoli čitale ovo na svojim strojevima,hrabre žene omogučile su ovo i meni i vama..imate pravo glasa, smijete radit, ako želite, možete bit doma, ako želite,išle ste u škole i na fakultete, a ne učile samo toliko koliko je potrebno da biste bile drage domaćice, majke i klečale u izabranoj za vas crkvi..smijete sve i još više od toga...na volju vam je...imate pravo reči- Ne! svakom kretenu koji vas tretira kao stvar, imate pravo udati se samo iz ljubavi i vlastite želje, imate pravo na razvod, imate pravo na odluku roditi ili ne, imate pravo hodati ulicom bez pratnje, pa i golog pupka(mada je sad malo hladno)ali dobro..i dokle god vi mislite da je to samo još jedan običan dan,razmislite i sjetite se da ćete možda doći u situaciju kad vaša sestra ili kćer neće misliti da je to bio samo jedan običan dan. Pokažite da ste odgovorne, svjesne osobe, da cijenite napore, trud, suze, batine, klevete , napade i svu agresiju koju su morale pretrpjeti vaše prethodnice..da biste imali ovaj dan.Sloboda koju uživate nije stečena lako, u to budite sigurne...imate oko sebe još masu primjera pa i u slobodnoj EU postoje pridružene članice, gdje nije dozvoljen razvod, pobačaj..a da ne govorim o zemljama gdje žene kamenuju za preljub, gdje su djevojčice od dvije godine obečane muškarcu kao otpust sramote ili duga..gdje žene ne smiju na ulicu bez velova, zara,feredža..gdje djevojčice još dan danas obrezuju, gdje se kupuju mladenke, gdje se traži pravo prvenstva bračne noći....Jel znate da su savršeni Ameri trebali svoje žene kad je bio 2. svj. rat u tvornicama, ali su ih poslije rata fino poslali doma, kad su se muževi vratili sa fronte...jel znate da je bogata Njemačka trebala žene samo za produljenje Reich vrste,jel znate da su fini, neovisni, kulturni, Švicarci svojim ženama glas dali tek negdje krajem 60.-ihI nije sve samo pravo glasanja...da izađete na izbore, pa ko vam proda veću maglu njega zaokružite..na žalost potreba za" ženskim kućama"sve je veća, pročitajte crnu kroniku pogledajte naslove o PTS tipovima koji doma mlate svoje žene...Sve je to dio tog dana..sve je to dio te njihove vizije da žene trebaju biti ravnopravne,nezavisne, jednake...Pokušajte ne odmahnuti rukom, na taj dan kao na samo još jedan dan..budite barem kulturne i pristojne, cijenite njihovu želju pokret i ideju...je velika i jer je potrebna...HVALA SVIM HRABRIM ŽENAMA SA VIZIJOM!!!!..

o licemjernosti pregoleme...dakle pušači...sramite se, stid vas bilo,kako ste neuviđavni, kako ste ubitačni...i drago mi je reć i ja među Vama stigmatiziranimau čemu je problem..vijest kaže: EU donosi zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima...o jeah napokon...čist zrak- duga ljubav...a zaboravili su malenkost od ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu, od taloženja razno raznih otrovnih tvari na zemlju,na povrće koje jedemo,jer je jelte nadasve zdravo jesti zeleno, na zagađenje rijeka, jezera i mora, što otrovima, što živom, detergentima, otapalima, pa kad još poneka tvornica kao slučajno ispusti i očisti svoje tankove,a sve je to ipak, proizvod našeg doba...nas samih...i o čemu onda pričaju ? zar sam ja kao i nekih par milijuna ili više Europljana zaista takva prijetnja širem zdravlju?ili svojoj malobrojnoj naciji..?
jer etomajke sa malom djecom u kolicima ,koja su baš u nivou auspuha, radosno šeću djecu gradskim ulicama....pa tako sve do parka...od čitava pet posađena drveta..a zar niste primijetili kako se od prokletog duhanskog dima, suše šume Gorskog kotara, Sljemena?i sad.. čeka se odgovor naše HR Vlade, da sličnu inicijativu pokrene i kod nas...a jel da oće, to će sigurno biti dokaz više, da smo ozbiljni...samo molim lijepo ...prije toga objasnite Urinjcima i Sišćanima da im je zrak takav iz isključivog razloga što eto neki, božemiprosti, neuki mi, pušimo...zamislite...dakle ja bih rekla evo vam žvaka za zabavu i kraćenje vremena, dok mi korporacije i uske privatne interesne grupe ne zagadimo još malo toga...

"E" onaj famozni, misteriozni, zanimljiv dodatak pojedinim namirnicama, fino zapakiranim, ukusnim
well ima ih bezopasnih, ali ima sumnjivih:
E-125, 141,150 (Elite cappuccino) 153, 171, 172...itd
onda stižu opasni jer uzrokuju smetnje u radu crijeva, probave, kožne bolesti, povisuju kolesterol, podražuju živce...E-102,110,120, 124...itd
zatim oni definitivno štetni po zdravlje...E-220, 224, 230 231, 232...E-311 320, 321,338...itd i sad da ih tu sve ne nabrajam...uglavnom ima ih u Zdenka mazivim sirevima. Zott sirevima, Anamarija capp., Arabesca capp., puris hrenovke...a njih nekih...461,4463,465 u pakiranim sladoledima
dalje idu definitivno opasni E-123,131,210,211...itd...zvijezda ketchup, light majoneza, margo s maslinovim uljem, margo nova, margo jogurt, schwepes bitter lemon...a ima jako otrovnih koji su zabranjeni u nekim zemljama...ali ih ima u Haribo bombonima, smarties čokoladicama, pudinzima sa šlagom u plastici,...
(preneseno sa net-a...klinika za onkologiju u Dusseldorfu)
koliko smo moralni, a koliko zaista zaluđeni, mi- reklamama i vlastitom post soc traumatskom mantrom da :neću više nikad oskudijevati u nečem tako običnom kao što je privlačna hrana, a moje dijete pogotovo....
a kolika je stvarno želja za novcem nekih tamo koji to proizvode pa nas truju onak po malo na miligramsku kapaljku dok se njima slijevaju milijuni u blagajnu...

Kak je to interesantno...bilo Valentinovo, i bez obzira na sav kičasto- srcoliki –cvijetni-konzumerizam, svi smo manje više podlegli njemu...e sad ko najjače viče protiv, njega/ nju najviše boli..ali nema veze sad sa ovim
 
Što sam htjela reč...e da...za taj dan spremne smo jeftino prodati i princip, i nikad više zakletvu, i progutat bol, povrijeđeni, a kakav bi bio, ponos..i zaboraviti masu tužnih jutara, večernjeg prevrtanja po krevetu...sve zbog tog jednog dana..kada smo kao iznenada voljene, cijenjene, pažene i mažene..da li lažno ili istinito nije bitno...bitno je da smo progutale gorku pilulu umotanu u čokoladu i zamotanu celofanom
Pa se pitam nije li ipak to muška izmišljotina dan, kad se oni posipavaju pepelom..a mi  , ustreptalo, samilosno, opraštajući prihvačamo laž, da bismo i dalje vukle svoju ormu...

Đurđa...
Prekrasna, prekrasna, kao porculanska figurica, dama...nesretna, željna pažnje bilo kakve, lijepe riječi, sitnice...kad ga je odlučila ostaviti prije 22 godine, prebio ju je..tako da je bila u gipsu...zatim je odustala..davao joj je novaca taman koliko je po njegovom trebalo..okrenula se jedinom djetetu i živjela dalje, smjerno....sva sreća da joj nije ubio i duh, vedar, znatiželjan..ima svoje društvo, prijatelja koji je vole, cijene, paze i vesele...
Nada se da će još koji mjesec, godinu, živjeti dulje od njega, da ima malo svog mira, da osjeti da je slobodna, bez kontrole, bez svakodnevnih prigovora, da ga posveti sebi, svom životu, svojim interesima...
Poslala je molbu za smještaj u dom umirovljenika, ima 68 godina..nada se da će tada u domu, upoznati nekog dragog, pažljivog, simpatićnog gospodina koji bi joj možda dao i neki poklon, cvijet, poklonio ples, jer voli plesati...a nema s kim...i dok priča tu svoju želju..oči joj tako lijepo zaiskre u nadi....

većina žena bi se odrekla sexa na 15 mjeseci za ormar pun odjeće...prenosi  "Metro" pa onda kaže:
za većinu žena izbor između sexa i nove garderobe vrlo je jednostavan- odlučit će se za odjeću...javlja Reuters...
e sad jel vrijedi ona zaustavite Reuters ili muškarci ipak nisu tako nadareni za spomenutu vještinu kako to oni tvrde....:))))

Well pojavila se jedna mala teza, koja se s vremenom prenosila šaputanjem od uha do uha, da bi naravno kakva već intrigantna je, počela sa širenjem svojih pipaka među određenim članovima muške jelte, populacije...
Teza se sastoji u tome da je netko, negdje iznio magičnu brojku o  4.ooo metaka koje spolno zrela muška jedinka..spraši tijekom života.
E sad, kak rijetko ko vodi zaista neku stvarnu evidenciju o tome, kolko je stvarno utrošeno, a koliko još preostaje ( ako već genetski nije predodređen za statističara ili božemiprosti knjigovođu) rijetko se može dokazati da li je to istina, tlapnja, premalo, previše ili you wish kategorija. 
Da vas čujem....

Klik
znate onaj mistični kliktaj koji se javi kad se svemir, planete, sudbina, energija, trenutak... sve spoji u taj lagani klik koji osjetimo kad sretnemo određenu osobu....dakle taj klik neki sretnici ili osjete ili ne osjete nikad
sretnici koji ga osjete istovremeno su i prokleti i sretni,blagoslovljeni..
a oni drugi zakinuti za jedan neizmjeran osjećaj..karme, usuda, kismeta..nečeg
dobro je, kad se taj- klik dogodi kad ste slobodni i spremni na neki početak...tada je naravno sve divno, letite u visine zaljubljenosti, predanosti, svjesni ste da vas krila mogućnosti nose tamo negdje u visine gdje leti Galeb Jonathan Livingstone...sa svim odgovorima na vaša pitanja, strastima, uzdasima, bolom čežnje....
nezgodno je kad se taj -klik dogodi kad ste u relativno dobroj vezi, sretnoj vezi, odnosu koji se zasniva na poštenju,prijateljstvu, uvažavanju, ljubavi,....
tada taj znameniti, mistični, klik počinje stvarati vrtlog u duši, nemir u srcu, podriva naš život, navike, poznati i očekivani smjer, predvidljivosti...
počinje agonija prokletstva, nejasnoće, nemira, pitanja, propitivanja,čežnje toliko duboke da boli...
tada sve počinje dolaziti u pitanje, sav naš dosadašnji život, snovi, odluke...i svjesni smo da je to toliko snažan i moćan osjećaj, da nas istovremeno vodi u visine, ali da nas može doslovce baciti u prašinu...tresnuti nama o zemlju u vrlo tvrdom i bolnom padu....
strast koja se pri tome osjeti toliko je jaka da nas istovremeno prži pa ili čemo kao Ikar pokušati dosegnuti sunce ili ćemo se rastopljenih krila sunovratiti u plavetnilo...
e sad nastaje pitanje, dvojba, prokletstvo...
kako biti čovjek,
pa ako nam se taj besramni klik desi kad smo si fino organizirali život,
da li odustati od svih mogućnosti koje nam nudi, a zavodljivo nudi strast života, let duše, uzdah oduševljenja.....
ili ipak ne porušiti svu prošlost i temelje, obećanja koje smo gradili, jer smo nedvojbeno oplemenjeni do sada nepoznatim osjećajem, i vječno se prepustiti snovima kako je moglo biti...
zaista blagoslov ili prokletstvo....ili i jedno i drugo
 

piše, piše i piše...ona uvijek piše, pisanjem priča prelijepe priče...
otkrila je dio sebe i upozorila nas je da ima ODIOFOBIJU, shvaća da joj treba saputnik za KOLUMBIJU, jer ona bi malo tamo, piše PJESME za koje čeka da ih netko uglazbi, daje i više nego jedan savjet za KOMUNIKACIJU sa Njima, otvara kutiju svojih tajni pa redosljedom slaže sve svoje ODLUKE koje je prekršila ovdje,, pod utjecajem neki snova upoznaje nas sa PATULJCIMA, BORANOM i VILAMA...uči nas  da KAMENJE može hodati a da nije boyi kamenje, otkriva TAJNE, piše LIJEPIM ŽENAMA, oduševljava se STEĆCIMA, pa je već napisala i natpis za svoj...
ne samo da piše, već je i neke od nas nagovorila da pišemo ROUNDROBIN
definitivno mašta može svašta, ali njena je jedinstvena...zar ne?
 
 

hm da evo mene na ignore:(( prvi put kolko znam...a stavio me čovjek koji mi je, kako kaže, nudio srce na dlanu, koje sam ja jelte brezobraznica izgazila okrutno...al nema veze to što na ruci nosi prsten...i ne tako sretnog braka...a i nudio mi neku vrstu raja, spoznaje, prosvjetljenja i trajne sreće i poslovnog uspjeha, samo ako platim kartu i pristupnicu cirka oko 800 kn, za početak...a kako tajne sve više otkrivaju cijena je naravno veća...i šta ja napravim nezahvalnica nijedan? kažem na sve te rajske, čarobne, životne, iskrene ponude...hvala, ali ne hvala...i završim na ignore grupi...hahahahaha

fakat nema sreće u novcu...jes kao neka utjeha, al sreća nikako...šmrc

Prkosno je podigla glavu prema njemu. Izazivački izraz na njenom licu i podignuta obrva izazvala je iskrice u njegovim tamnim, tamnim očima...znala je, mogla bi se izgubiti u  tim tamnim dubinama.
Lagano je kažiprstom pratio obris njenog  lica. Klizeći prstima od jagodica sve do vrata, preko ramena, morao je osjetiti  njeno ubrzano bilo, kako neumoljivo kuca od suspregnutog daha. Nastavio je prstom šarati niz vrat, sve niže, do dekoltea, znatiželjno promatrajući njenu glatku kožu. Gotovo je mogla vidjeti, kako mu se nosnice šire od pokušaja da uhvati njen  miris, dah.
Ava je zaklopila oči i uživala u trenutku. Šum lifta prestao je, kad je pritisnuo dugme za zaustavljanje. Počeo je sve više pritiskati svoje bokove prema njoj gurajući je odlučno no ipak nježno prema hladnoj pozadini. Krzno i torbica već su bili na podu. Krenula je rukama oko njegova vrata, da napokon osjeti slatki okus tih čvrstih a opet nježnih požudnih usana. Zaboravila je na oprez, zaboravila je na sadašnjost, zaboravila je zašto je zapravo tu. Znala je samo da je privlači ovaj muškarac, neznanac. Toliko sexepilan, toliko snažan, a opet istovremeno nježan.
Poljubac  je ostavi bez daha. Njegove snažne ruke pratile su liniju njenog tijela, klizile sve niže i niže niz njene guzove, vraćajući se nazad samo da bi otkopčale dugmad na njenoj košulji. Sada je već dodirivao njene grudi, držao ih u šaci koja kao da je bila stvorena za njihov obujam. Usnama  je gladio dojke koje su pozivale na poljupce. Čipka njenog bodija branila je potpuni dodir usana, no istovremeno nježno trljala njene sve ukrućenije bradavice i njegove požudne usne.
Niti Avine ruke nisu mirovale. Zavukla ih je ispod njegovog smokinga, udisala muževan miris njegova tijela pomiješan sa feromonima, izvlačila mu košulju iz hlača nimalo ne brinući da li će je izgužvati ili pokidati. Pod prstima je osjetila  snažan torzo, drhtav od uzbuđenja, osjetila kako se gomilica mišića na njegovom trbuhu povremeno grči i opušta dok je noktima lagano grebuckala njegova dlakava prsa. Približila je svoje usne njegovim prsima, a njemu se oteo uzdah uzbuđenja.
Nastavila je rukama istraživati njegovo tijelo, usnama ljubiti snažna prsa. Spretnim pokretom oslobodila je kopču hlača i zavukla ruku niže pupka, prateći tanak, no uzbudljiv putokaz njegovih dlačica.
Ljubeći je sve gladnije, odjednom zavuče ruku pod suknju, oduševljen naglim prestankom svilene čarape i dodirom njene meke i tople kože. Snažno je uhvati za butinu i podigne njenu nogu visoko na svoje bedro. Milujući joj stražnjicu privlačio ju je sve više sebi, uvjeravajući je u svoju muškost i količinu izazvanog uzbuđenja. Nemirnim no odlučnim pokretima spretno jednim potezom brzo otkopča drukere njenog bodija. Njena mačkica bila mu je u dlanu.

Ava se večeras posebno dobro osjećala, upravo se oblačila...za večernju kombinaciju izabrala je prilično jednostavan, ali posebno nježan čipkasti body, crne samostojeće najlon čarape pažljivo je navlačila i uklizila u lakaste salonke sa visokom, za nju neuobičajeno, visokom petom.
Jednostavna crna suknja, do koljena, nije ni malo zatezala oko struka, bila je zadovoljna ovom konstatacijom, to samo znači da je i u kasnim tridesetim zadržala gotovo djevojački struk. Bijela košuljica sa povečim manžetama i sedefnom dugmadi sasvim se dobro uklapala uz lagano strukirani sako...napokon...ovo je samo još jedna dosadna večera i druženje u društvu poslovnih partnera njene internacionalne kompanije...nije očekivala nikakvo posebno uzbuđenje...a kamoli iznenađenje...Svejedno, pažljivo se našminkala, malo smjelosti i koraljno crveni ruž i olovka istaknuli su njene pune usne, ovlaš je maskarom namazala trepavice. Još samo dašak rumenila na obraze i blagi miris omiljenog parfema...kritičan pogled u ogledalo.. da bi zadovoljno ustvrdila da je spremna...taxi je već čekao...večer je bila neobično topla za ovo doba godine, tako da je sa sobom ponijela samo crnu krznenu stolu.
Ulaz u hotel bio je osvijetljen i okićen prema očekivanju, napokon, predpraznička noć je...lagani žamor u foajeu navijestio je da sve više gostiju dolazi upravo ovdje proslaviti ah tu najluđu noć...
Sigurnim korakom uputila se prema posebnom liftu, koji je vodio ravno na vrh visoke zgrade...nije željela ići sa masom koja je vukla sa sobom smiješne kofere, i bila već iznervirana putovanjem i čekanjem na recepciji...bila joj je draga spoznaja da je i ovim činom izdvojena od gomile...
Otipkala je šifru..i vrata sjajnog, metalnog lifta su se gotovo bešumno otvorila...zakoračila je u ugodnu i mirisnu unutrašnjost...neposredno prije zatvaranja...ugledala je brižno njegovanu, lagano preplanulu, mušku ruku sa skupocjenim, no diskretnim satom.
Znatiželjno ga je odmjerila pogledom, kad je stao možda ipak, malo preblizu njoj...ustvrdila je, da je muškarac do nje sasvim zgodan primjerak muške vrste...vrlo šarmantan, njegovan, svjestan svoje privlačnosti, no ne na onaj sladunjav ili još gore prepotentan način.Upravo kad je promatranjem dolazila do njegova lica, primijetila je da gotovo istim pogledom znatiželje i odobravanja promatra i on nju.
Odjednom , bez riječi, gotovo mačjim pokretom, okrenuo se potpuno prema njoj. Lagano, kao da oklijeva, dozvoljavajući joj odmak, ovlaš usnama dotakne dio između vrata i ušne resice.
Uzdrhtala je...dijelom od iznenađenja, dijelom od neobjašnjive navale uzbuđenja koje joj prostruji kralježnicom...
 
nastavit će se...