Vještičje kronike

..ili..kako bi to ja..kada dođe moje vrijeme…
 
Želim obred bez vjerskih obilježja…ukoliko neko ima što pozitivno za reći…neka kaže…molim, svojim riječima…jednom, dvije, sastavkom..ali ne davite ljude…postane zamorno…
za kritike, cinike, skeptike i one koji se ne slažu, sa mojom osobom, likom ili djelom…
knjiga žalbe nalazi se na šanku…
 
Želim obred spaljivanja…dakle, ako imate potrebu se veseliti, zacijuknuti ili plesati, dodati kerozina, i pri tome pjevušiti sebi u bradu –„burn, baby burn“ na volju vam…
sve ostalo vam je jasno…
 
Nemojte me oživljavati, a kamoli pustiti da aparati rade svoj posao…
Pokušajte iskoristiti dijelove… od organa,što se iskoristiti da…
I to je uglavnom to…
ne dramite, ne radite sebi mjesto ili zagovor tamo gore,ja vam ga sigurno neću rezervirati…
ja sam manje-više zadovoljna, i sve bi ponovila…na vašu žalost…
 
I da, skoro zaboravih napomenuti…nadajte se da ste me se napokon riješili, i da vas neću posjećivati…xixixixix…lijepi pozdrav svima vama koji ostajete…

Margareta žena carinika…1429. g spaljena
Elizabeta njezina kći……..1429.g  spaljena
Marica Zagrepčanka…… 1444.g  spaljena
Jelena supruga Petra…….1486.g  spaljena
Margareta Zobay……….1486. g  spaljena
Itd…
Itd
Itd

Da te uspoređujem s njim…
I znam da nije fer
I znam opet, da nije u redu
I da se to nikada ne radi…
Ali tvoje umijeće..ne znam ni sama čega...
Pobjeđuje upravo tamo gdje je on griješio…
Mjesta na kojima je on nedostajao
Ti stvaraš…

Lepršavost..da i?
Zašto to ne valja, što tu ima loše?
Svi mi imamo svoj život, ja svoj, ti svoj..i obaveze,
 i one ugodne.. i one mora se.. i one ..one..
I sad je jako neozbiljno biti lepršav, neopterećen, nasmijan, luckast, zabavan, zasmijan…
biti negdje van stvarnosti,
na pahuljastom oblaku i imati samo takve ružičaste teme…
 s tobom…
lepršavost je ono što nam preostaje…
jer stvarnost i ozbiljnost nas ionako jede…

Ma mislim, ovo zaista nema smisla...
gdje je ta kategorija ljudi, zanimanja, znanja?
Pa ovo se sve pobrkalo….
Gotovčevi su, ono, postali u najmanju ruku besmisleni…
nisu za ozbiljne novine, ali su za „žutilo“…
jer nit imaju moć, nit super inteligenciju, nit nas zaista zabavljaju., a nit se oko njih mi publika možemo onako mudro, zažagreno, raspravljati…
oko njihovih izjava, postupaka i svega što već izvode….
a to im je i posao…i oni bi trebali biti ti....fah idioti…onak, na plitkoj razini…
a pogle ovo sad sa Kerumom…
čovjek ima moć, lovu, teškoće sa izričajem tri suvisle, ali i gradonačelnik je,
dakle barata i tuđom lovom i imovinom i glasovima...
i sve je to za ozbiljne novine dovoljno tema
ali ne..
on proširio djelovanje…
sad je preuzeo i onaj „žuti“ dio, jer zabavlja narod sa priznanjem o raspadu braka,
ljubavnici, vanbračnom detetu i sve tako…
i naravno oko toga se ima šta diskutirati, skroz do žučljivog pljuvanja, podrugivanja i zabave za nas široke mase…
dakle zaista, ova politika i moćnici preuzeli sve dijelove društva i svačije uloge….
pa ti budi apolitičan...i netračer…

definitivno…
a i mojoj ljetnoj romanci…očito…
čovjek je naime, vrlo blizu izlaza
 
pozove vas na ručak, koji sam kuha, a kuha stalno i stalno poziva…(prekrasno)
dočeka vas poklon…cd ..koji ste samo spomenuli da je dobar…(neočekivano, ganuti)
i onda počne neka čudna priča…
a vi jedete i slušate…začuđeno..
(hmmm… kod žena ljubav nejde kroz želudac..zar ne?)
i vodi on razgovor…
kao da ste mu žena..dugogodišnja…
a priča se nastavlja…
uz smiješak, šalu,dogodovštinu, pusu…
pa vas savjetuje kako da sredite život…(?)
kako da se uozbiljite…(?)
jer on zna bolje…(!)
i šta je dobro za vas…(!)
i nudi rješenja…(voila!)
pa bi on malo i uvjetovao…(?)
pa bi igrao igru moći…(yeah right)
…..pa na kraju očekuje poljubac i idući susret kojem se već veseli…
Dok sjedate u auto…mahne vam veselo, pošalje poljubac i namigne…
U međuvremenu nastavlja sa temom..preko porukica…( da ne ispadne da ste sanjali)
…ali onda u jednoj, opet zove na kolače..
….pa nastavlja…u tom nekom novom žaru uvjeravanja…
…pa šalje kremastu pusu…
….?????????????????????....
I nisam tužna, nisam, nisam ni prazna, nisam ni žalosna…
samo sam začuđena…onak, iskreno, trepćući…
kaj sve ovo znači?????
od kud sad to????
 
Zaboga, čovjek nema pojma..da je sun tzuovo…“umijeće ratovanja“..moja biblija..

 Ja neću tvoju ruku spasenja
Moja količina boli, mojih problema
I ne mislim to dijeliti sa tobom
Jer je to moje, rješavam to sa sobom
 
Sve što kažeš previše je i neumjesno
I zamjerit ću ti, to je izvjesno
Bila sam i prije tebe- ja
I jedino tako je ispravno i jedino tako treba…

Ima tih riječi
Koje nećemo reći
Jer im još nije vrijeme
Pa oklijevamo
Ostanu tako visjeti u zraku
Ali su tu…okolo
 
Imena koja ne spominjemo
Jer su nepoželjna
Uljezi u vremenu i prostoru
Pa izbjegavamo
događaje i priče
sve ih ionako… znamo
 
Slova koja zaustimo
A onda zastanemo
prepoznajemo
Trenutno bolji je
Govor tijela, ruku i usana
I tako vježbamo…

bez dogovora, bez plana...
dogovoren tamo negdje u budućnosti,
u prošlost vraćen...
u sadašnjosti realiziran…trenutak…
bitno je odustati od svog plana, voditi se mišlju,
poći nevidljivim putem, jer srce zna bolje…
iako, potreban je samo trenutak..
i nastaje čarolija..
tvog prolaska pored mjesta gdje ja upravo jesam…
vođen pozivom mojih misli…
i da..nasmijalo me čuđenje…u tvojim očima…
kad si shvatio da je dovoljno snatrenje..
i dozvan si, tamo, k meni… a bez glasa…

Prva prava, ona za koju mislimo da je vječna, istovremeno i bolna i sretna…savršena…
na koju se obavezujemo vjernošću, iskrenošću, svim srcem i dušom, potpisom i zakletvom pred svjedocima i Bogom…
i traje to neko vrijeme a mi uvjereni da je samo proviđenje pomoglo, da smo tu gdje jesmo, uz voljenu osobu…
a onda ta ljubav, na kraju nekako ipak ne završi…happily ever after...
umjesto toga čudom se potroši, nestane…pa oživljavamo sjećanja, pa pokušavamo nanovo,
po savjetu knjiga, osoba, prijatelja, drugačije, bolje..ali sve postaje iritantno i nejde…
konačno dovoljno poniženi, uvrijeđeni, ranjeni, u osvetničkom pohodu puni pravedničkog gnjeva spremni smo naplatiti i najmanji osmijeh, poljubac, zagrljaj, jutro, podne, večer i noć…sve one dane u kojima smo nesebično davali…
a onda u jednom trenutku odustajemo…otkrivamo svoj ponos…dižemo ruke od svega…
i povlačimo se…
u svoju ironiju, svoj sarkazam, nepovjerenje…
u tako komotne i ugodne izgovore, koje ogrćemo plaštem mudrosti…i ne riskiramo…
u međuvremenu, igramo se površnostima…
neobavezan susret, neobavezan poljubac, zagrljaj malčice preslab…
sve dok se ne pojavi neko novi…za kojeg pomislimo da bi mogao dotaknuti one nekadašnje vrhunce naših želja, čežnji…
i baš zato ili usprkos tome…
počinje promišljanje…da, mi smo već jednom bili tamo, gore, nošeni vjerom, nošeni silnim osjećajima…dosegnuli smo svoj vrhunac...svakako čistijeg srca nego što je sada…
i ne možemo opet dozvoliti mogućnost...sunovraćivanja…
pa smo oprezni, sumnjičavi, važemo razloge za i protiv, procjenjujemo iskrenost riječi, postupaka…strogi smo kritičari koji nemaju baš previše milosti za poneki propust, nepažnju, krivu intonaciju…i upornošću lovačkog psa tražimo poveznice, usporedbe, asocijacije koje bi imale miris..nekadašnjeg…onog prepoznatljivog bola…
da bi mirnije mogli otići dalje…jer to ipak nije to…a ni mi više nismo ti…nikada više…
jer sad tražimo odmak, vrijeme za sebe i za njega, tajne koje ne želimo dijeliti kao ni snove…
i da, možda uistinu propuštamo nešto novo, bolje…
ali jednostavno propuštamo, jer je tako sigurnije..ugodnije…komotnije…  

Kako je USA drzava u kojoj pripadnici mnogih naroda i rasa zive zajedno
u
slozi, ljubavi i miru, razvila se bezazlena diskusija na temu odakle je
zapravo bio Isus Krist.
 
Isus Krist je bio iz Kalifornije jer:
* Imao je dugu rascupanu kosu
* Setao je svijetom bos u laganim sandalama
* Osnovao je novu religijsku sektu
 
Isus Krist je bio Irac jer:
* Konzumirao je alkohol (vino)
* Nikad nije imao stalni posao
* Zadnja zelja u zivotu bila je da mu daju piti
 
Isus Krist je bio Portorikanac jer:
* Prijatelji su ga zvali Jesus
* Bio je u sukobu sa zakonom
* Njegova majka nije bila sigurna tko mu je otac
 
Isus Krist je bio Zidov jer:
* Ostao je zivjeti kod roditelja do 33. godine
* Vjerovao je da mu je majka djevica
* Njegova majka je vjerovala da je on Bog
 
Isus Krist je bio crnac jer:
* Provodio je vrijeme medu ljudima na ulici
* Nitko mu nije dao stalni posao
* Sve je zvao "brate"
 
U meduvremenu su i Hrvati reagirali na ove price pa se moze cuti
sljedece:
 
Isus Krist je bio Dalmatinac jer:
* Jahao je na magarcu
* Pio je vino i jeo ribu
* Nikad nije imao neki posao, a kada bi nesto napravio, to je bilo pravo
cudo
 
Isus Krist je bio hrvatski penzioner jer:
* Zivio je siromasno i tesko
* Svima je vjerovao
* U zadnjim danima zivota bio je izdan, prevaren i ostavljen
 
Unatoc brojnim dokazima pripadnosti Isusa Krista raznim narodnostima i
rasama, u Bibliji postoji pisani dokaz koji jasno pokazuje da je Isus
Krist mogao biti isključivo Zagorac.
 
Naime, Isus Krist je znao pretvoriti vodu u vino.

Ne smijem ti reći…
Da te uspoređujem s njim…
I znam da nije fer
I znam opet, da nije u redu
I da se to nikada ne radi…
Ali tvoje umijeće..ne znam ni sama čega...
Pobjeđuje upravo tamo gdje je on griješio…
Mjesta na kojima je on nedostajao
Ti stvaraš…

Nekak si ispadam..čudna..
Ne uklapam se valjda u očekivanja, a i samu sebe začudim kad zapilim na nekim tobož- pravilima..pa kad su još onak tzv. konzervativna..mene to baš mlatne po glavi..jer se smatram otvorenom, suvremenom i kaj ja znam….“ volim sve što vole mladi“…
No dakle…smatram da treba biti čovjek od riječi…i to bez suviše zaklinjanja ovog onog
Smatram da treba biti vjeran, ak si već dal neku obavezu u životu, nekom..
Smatram da treba biti pošten…
I da sad ne pilim dalje..dakle svašta ja smatram..al to danas nekak nejde…
i sad uhvatim sebe kako se pravdam tamo nekima..da zakaj ja to tak…
i da se na kraju em pravdam…em pomalo sramim same sebe…
da kako ne mogu po tim nekim pitanjima biti malo tolerantnija, upravo prema sebi…

Pričam ja jučer sa frendicom..i ustanovimo da smo obje zaljubljene…Svaka u svog..naravno…
Njen je mlađi, ali dekintiran
Moj je stariji, ali ništa bolje financijske konstrukcije
Sa uzdahom rezignacije ustanovljavamo da nas dvije nikako…do jahte i vile u Ičićima…

…..Draga moja, ti si navek znala da sam pajac moj je sesir satra pomicna usne, tice-rugalice a u oku tajac da sam kaput sa dva lica da sam Gospo'n propalica obicna…. by Balašević..-
 
Mislim dao vam je „alibi“ samo takav…gdje se elegantno rješavate svega, posipajući se pepelom i niko vam ništa ne može spočitnuti, jer je to eto, jednostavno tako, jače od vas…
jer vi trebate vremena, vi trebate prostora, vi bi nekaj drugo…
Počet ću nezadrživo vrištati ako mi još koja prijateljica kaže da je on tako,
prekinuo sa njom…