Vještičje kronike

Vodič kroz iskricu
 
1.) …. frajer od 40 i kusur godina koji nikada nije bio u braku, nije barem 5 godina proveo u bilo kakvoj formalnoj zajednici, nema bračnog, a ni priznatog vanbračnog statusa..dakle ništa od toga..vrijeme je da vam se upali lampica za alarm…zašto?..pa nešto ne valja… očito...
teško da je do sada živio na afričkom kontinentu i pomagao u koloniji gubavaca, pa nije stigao ostvariti neku vezu…a vjerujte mi, nije bio ni na sjevernom polu i vadio uzorke leda u saznanju o globalnom zatopljenju…iako možda tvrdi suprotno…
on se boji bliskosti, on ima nepovoljno mišljenje o dugim vezama, on jednostavno nije u stanju dijeliti ništa pa ni slobodno vrijeme sa vama, on ima uredno složene posudice sa začinima i bolje vam je da ih vratite tamo na centimetar precizno gdje ste ih našli, ukoliko ne želite izazvati lagani slom živaca dotičnog…
čovjek jednostavno nije za vas,pogotovo ako očekujete da ste vi ta koju je čekao cijeli život, koja će ga navesti da se napokon preseli k vama ili vi k njemu…
 
2.)… frajer koji sa dobrih 35 još uvijek živi kod roditelja..pardon ne kod roditelja, nego kod majke..vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto? ..pa nešto ne valja… očito..
I da, sve one priče da je njegova majka glavni krivac što on do sada nije našao ženu svog života, istinite su..on ima ženu života, svoju mamu..koja pogađa njegove želje, koja kuha najbolju sarmu na svijetu, koja zna kako on voli upravo takvu štrudlu i tu gustoću griza na mlijeku…koja savršeno zna kad mu je potreban lijek protiv kašlja a kad pileća juhica… a vama definitivno ne treba, zločesti zmaj koji pogledom jastreba gleda prema vama i propituje vas o porijeklu vašem, vaših primanja i vaše imovine..čovjek jednostavno nije za vas, nema šanse da pobijedite i ostanete normalni u borbi sa nekim tko je već dugo godina izvježban za rovovski rat…i zar zaista želite sebe dovesti u situaciju da se šuljate na prstima do njegove sobe…u ovim godinama???
 
3.)… frajer koji ima 45 i plus, a koji živi u ne tako sretnom braku…vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja..očito…
i ne vjerujte da je ona njegova doma vještica, histerična ludača s kojom se ne može razgovarati..jer ukoliko i je, budite sigurni da je upravo on to učinio od nje, jer ju je izludio ne čineći ništa, ne pomažući joj nimalo…misleći čitavo vrijeme i isključivo samo na sebe..O.K i na svoje dečke iz birtije.i njihove partije šnapsa,
čovjek jednostavno nije za vas, jer se neće rastati, SMS poruke ćete smjeti izmjenjivati samo u dopodnevnim satima kad je na poslu, vodit će vas u kafiće u sumnjivim kvartovima da vas ne vide zajedno, seks će biti na zadnjem sjedištu vašeg auta, jer on u svojem fura dječju sjedalicu, i jesam li rekla…ne, neće se rastati…
 
4.)… frajer bez obzira na godine..,koji u nicku ima pojam seks, lover,  strastven, macan, spreman, i sve takve varijacije na temu...vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja očito..
on je Petar Pan, vječiti dječak koji kao marna pčelica leti sa cvijeta na cvijet, kako sleti tako i odleti…oblači se kod šanera, jer za original ipak nema prihoda,to je onaj B stil talijanskog zavodnika ali na naš domaći način...pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina, ovaj vam otvara vrata od restorana ali onda pušta vas da uđete prva, iako si utvara da je novi Valentino..zanimljiv, privlačan, ljubavnik kakvog nema..ma da bio je jedan u povijesti, no on je umro, tako da…
I ne vjerujte mu da je tu zato da vas zavoli, ne on je tu da vas osvoji, a nakon toga da krene dalje..jer ili je u brak ušao prerano pa shvaća da je nešto propustio ili ga samo zanima da u neku svoju tajnu/ javnu  bilježnicu upiše još jednu kvačicu..i ne, taj vas neće naučiti ničemu što vi ne znate, jer on je ljubavnik za jednu noć, ljubavnik kratkog daha i još kraće izvedbe, a takav se obično ni ne pokaže kao neko nezaboravno iskustvo, možda samo kao vaše gorko iskustvo .…
 
 
Nastavit će se…..
 

Uopće me ne zanima kako ste okrenuli da je stvarnost protiv nas..ionako nemam sad vremena za to… moram posložiti onaj veš prije nego ga uhvati kiša…
uopće me ne zanima kako se ti odjednom osjećaš loše, jer te gnjavio šef, jer si dobio manju plaću..zamisli,moja plaća je ionako manja od tvoje iako radimo isti posao, a šef ?da gnjavi me, s tim da svaki puta oblizne usnicu i pogleda mi noge kada uđem u njegov ured..ionako nemam sad vremena za to..moram završiti ručak, ako mislimo danas nešto pošteno jesti…
uopće me ne zanima što tebe preskoče kad rade reorganizaciju poduzeća, mene su preskočili svaki puta..jer sam ja bila ta koja je uzela bolovanje, kad je mala imala kozice…ionako nemam vremena za to..upravo ponavljam lekcije sa malim, sutra ima kontrolni…
uopće me ne zanima što se ti osjećaš loše i frustrirano jer misliš da je život negdje drugdje pravedniji..osjećaš se frustrirano? da frustrira me moja kolegica koju ja uvodim u posao, a koju ljubavnik za vikend vodi na more…i to je pravda?...ionako nemam vremena za to.. upravo perem suđe od sinoć…
uopće me ne zanima što ti misliš da bi morao izaći van sa dečkima jer te ovo sve guši…i mene guši, gušila me ona gužva i  zastoj u javnom prijevozu jer ti voziš naša kola…uostalom nemam vremena za to..moram ti opeglati onu košulju i hlače za sutrašnji sastanak…
uopće me ne zanima što bi ti trebao ići trčati, da izbaciš agresiju napornog dana, ja sam se dovoljno naljutila, jer sam bila na informacijama u školi…uostalom nemam vremena za to..moram pripremiti salatu i kolač za subotnje goste..
uopće me ne zanima što si sav nervozan i što ti nije do ničega večeras…i što te boli glava, možda ni meni nije bilo onda..ali…čekaj, uostalom i do kad sad ti misliš koristiti moje izgovore????....

Vještica
O da, danas je dan za vidjeti budućnost, sadašnjost, prošlost..idealno vrijeme, ponoć samo što nije zakucala..ti me zoveš da te naručim..da naručit ću te..dovući ću te u svoju kolibu na rubu šume, upalit ću vatru u kaminu, pokriti mesingani krevet satenskim pokrivačem, krzno medvjeda pod nogama škakljat će ti tabane..čaroban miris slatko gorak počinje te opijati..sve je to dio igre u kojoj si ti sam odlučio sudjelovati..a ja, ja ću se pripremiti, pozvat ću sile neba, sile zraka, tla, vatre i vode..ali neću koristiti kristalnu kuglu ni magične karte..večeras ću napraviti ono što već dugo nisam...večeras ću gatati iz rasporene utrobe....

Dakle naravno, ima se priča za javnost, koju se može mirne duše priznati i mami….
da  bio je jedan, prva prava ljubav, ali bili smo jako mladi i blesavi,
da, bio je drugi, koji je bio ljubav nad ljubavima, ali sile zla (i/ili njegova mama) su se urotile pa niste završili pred oltarom i
…sadašnji.. da, mucice moja, ti si taj…
 
a ima onih koji se ne računaju, ili ih se zaboravi jer nisu zadovoljili, ( khm da… razlog je upravo to što ste pomislili) a ima onih kojih se sjetite samo uz Sinatrinu pjesmu „ strangers in the night.“…ali se nikako ne možete sjetiti imena….( kak ono? nešto sa…)…
ali da bi se uistinu dobro osjećali u tako nekom samo vama znanom podvlačenju računa potrebno je u škrinjici sjećanja imati:
jednog koji vas je toliko obožavao, a vi ste mu iščupali i izgazili srce, da je zauvijek osuđen na patnju i tihi jecaj iz grudiju za vama savršenom, nedostižnom…pa se nikada nije oženio..
jednog koji vas je toliko volio, ali vas je život razdvojio, da je prvorođenu kćer nazvao vašim imenom…
jednog koji je u vrlo zrelim godinama upoznao vas, pa želeći upiti vašu mladost, radost, polet i duh vječnosti, umalo što nije (ili je) doživio srčani udar..i sa svakim udahom i srhom čežnje na usnama izgovara….gdje si bila prije X godina…

Muškarac…
dovoljno pametan da me zainteresira za raspravu o nekoj temi,
dovoljno zabavan da se pri tome uspijemo narugati i smijati vlastitoj ozbiljnosti,
dovoljno pažljiv da prepozna kad mi je potreban cvijet, a kad samo pusa i šutljiv zagrljaj
dovoljno znatiželjan, da me ne ispituje o prošlosti, ali da me vodi na maglene livade i polja suncokreta
dovoljno intrigantan i erotičan da ga poželim,
dovoljno gospodin da se osjetim ženom,
dovoljno svjestan sebe da mi doručak servira u CK crnim boxericama
dovoljno kulturan da ga na izložbu „tihi udar“ ne moram vuć na lajni,
Tada bih ja bila uistinu ja..i vjerojatno beskrajno zaljubljena…

Tjeraju nas da se osjećamo prljavo, jer onda nam ne bi mogli prodati svu onu pjenušavu pjenu od koje doživljavamo najveću ekstazu mirisa, bogatstva zelenih tropskih jezera..
Nakon toga očajne ,od suhe kože, koja je tako „neprijatna na dodir“, tjeraju nas da se mažemo svim onim losionima u koji su ucijedili krastavac, kivi, jogurt,maslinovo ulje i uglavnom sastojke za salatu
Uvjeravaju nas da smo nemarne, žene, koje zanemaruju sebe, usprkos svom našem maru za djecu i njega, pa ne stignemo doručkovati, a onda nam nude na gutanje energetsku kalorijsku bombu, da bi nam minutu poslije rekli da smo debele, ali samo zato da bi nam prodali još čudotvorniju kremu koja će istopiti sve salo…jer nas očekuje nova garderoba u kojoj moramo zablistati, ne zbog nas, već zbog potpisa kreatora..
Sve će učiniti da nas učine bolesnima, jer smo i aljkave domaćice, koje ne peru okolinu nerazrijeđenom kiselinom, kako bi svima oko sebe osigurale svijet sterilnosti, a onda nas neprestano boli glava od isparavanja svih tih detergenata, pa da nas ne boli i da nismo mrzovoljne,( pitam se baš stvarno, zašto?) nude nam spasonosno rješenje u obliku lijeka koji otklanja bolove depresije naše nesavršenosti..
Pa nam sugeriraju da smijeh, brige, i svakodnevica jednostavno vrišti,( ili je to ipak naš zvuk koji smo proizveli gledajući se pod povećalom) iz svake nam bore, koju naravno želimo zagladiti, ne bi li izgledale kao mramorni zatočeni kip, zamrznut u vremenu, nesposoban na mimiku…
Pa nam suptilno poručuju da male/ velike trepavice i male/velike grudi i malo/veliko dupe..uglavnom ništa to ne valja, jer uvijek nešto nije kako treba..
ali u zadnje vrijeme jedino što nam priznaju, je mogućnost komuniciranja sa vrlo nekomunikativnim stvarima..naime mi imamo sposobnost čuti urlik zaprljane wc školjke, mi čujemo pisak očajne pegle, mi vidimo onu svinju ispod pazuha, mi registriramo sve one bacile i nametnike…
a da bi opstale kao takve, jer koja nam je druga svrha, jednostavno moramo pristati da nam se proda ovo ili ono…kako bi zatim bile ponovno jadne i jednostavno ostale zauvijek u tom hrčkodromu…
A onda nam je lakše, ali samo na trenutak, kad negdje naiđemo na sličice onih, njih, savršenih, slavnih, žena iz snova, žena iz la-la landa..koje eto imaju, kojeg li bogohuljenja, i strije i bore i celulit i kile i dupe i obješene grudi i kratke trepavice i godine..kad ih snime bez cenzure, photoshopa i bez crvenog tepiha…koje su na neko vrijeme pristale sudjelovati u toj svakodnevnoj obmani, nadajući se sreći, jer su izabrane, jer su izdajice…
A zašto nam neko jednostavno ne ponudi čarobnu formulu kako biti… mi…

Tražila je da joj neko poseban oboji snove..o da, obojio ih je..taj neko, za kojeg je mislila da je njen…ali ne u sanjanu i obećanu, zavjetom danu, boju vječnosti i ljubavi ili roza oblačića…već u boju sivo crnog razočaranja i kapi suza..
A onda je odrasla, prepoznala sebe i uz udah prihvatila neumoljivost brisanja životnih snova..koji su se utopili..u uzburkanom moru bure i juga..i postala je skitnica, u potrazi za uzbuđenjem, radošću, rukom prijateljstva..i dobivala ih je..ponekad, ponekad opet sunovraćena u staru stvarnost, uvjerena da je to negdje tu iza ugla..nailazila je na kukavice koji obećavaju, nailazila je na glumce koji bi prerano završili scenu…nailazila je na one koji nisu znali što bi sa dobrotom usmjerenom prema njima…putem je pomalo izgubila sebe, pokušala biti ono što se od nje očekuje..ali nije išlo..jer ona i je i nije..sve i još malo..previše..nešto…
U jedinoj potrazi koja vrijedi..pronaći sebe…
 
 
For S.

NE GLUPANI, NE TOG IVU.......

Vjeruješ mojim očima, i riječima sa usana, predaješ se dodirima, a moja je ruka ta koja neumoljivo prati trag tvojih plavih vena.…
Zavest ću te, bajkama, i prepustiti snu, i uvjerenju da si ljubljen, poželjan i strastven…iako je sve to samo igra wayang sjena…
Polako i neprimjetno posrkat ću ti krv na srebrnu slamku, jer mi je to sudbina, tjerana snagom naslijeđa i mjesečevih mijena…
Narast će ti srce, nježnošću, a ja ću ga ispuniti svojim otrovom, koji se polako otapa, a rađa gorčinu, i kad je napokon osjetiš, ja više ionako neću biti tu…
Iako očekuješ da smo novi Romeo i Julija , dragi, žao mi je, ali zbog tebe ja neću piti otrov i rezati vene, ti si taj na kojeg je red da preuzme razočaranje..

Bit ćeš moj cvrčak, koji će me uveseljavati, koji će me umirivati, koji će me rastužiti, koji će me tješiti…
A ja ću te gledati, slušati i diviti se..sve dok budeš u kavezu…

O da, zakačimo se tako svi jednom..za nekoga…posebnoga, važnoga, nama bitnoga.
pa ga gledamo kroz prizmu ljubavi, pa ga gledamo kroz ružičaste naočale..
a sve to nema nikakve veze sa realnošću…jer je slika kriva, obojana, zakrivljena, nejasna…
pa se razljutimo, pa opravdavamo,
 pa se razočaramo, pa nađemo uvijek neki- ali..
pa smo plemeniti, pa razumijemo, a sve na štetu sebe…
a onda spašavamo, kroz optužbe..
spašavamo kroz suze..sebe..njega..sebe uz njega…spašavamo svoju sliku, svoju iluziju…
spašavamo sebe od njega..a sve je pomaknuto…
i naravno to nije to..
ali nedostaje, sve to vrijeme nedostaje,nešto bitno…
možda njegova stvarna želja da bude spašen?!
I svi ostali nemaju šansu, jer smo zarobljeni i zakačeni u prošlosti,
koju bi rado pretvorili u sadašnjost, pa budućnost…
I označeni smo..i zakačeni…valjda zauvijek..

Nije znao na koje ime da pristane..
njegova muškost je u pitanju, njegov ponos i slava..…
 
Nije htio prostačke nazive, jer je ipak bio pristojan.
nije htio nikakve nja- nja mucaste nazive, jer je ipak odrastao i zreo
nije htio medicinske izraze, jer nije želio biti toliko ozbiljan, jednostavno ništa od uobičajenog nije ga zadovoljavalo…jer bilo je važno..kako će ga zvati..
…i inspiriran zemljom izlazećeg sunca, smatrajući sve vrlo znakovitim,
 unio je malo istine u to ime
nazvao ga je jedinim iskrenim i primjerenim imenom…
…Jao- Pao…:)))))

Bio je ustrašen, jedan od onih koji se nikada zapravo nisu suprotstavili nekom ili nečem, ne stvarno.
Život mu je bio obojen upravo time- izbjegavanju.
Stvari je prihvaćao onako kako su nailazile. Bile dobre ili loše smatrao je da nema ionako utjecaj na njih, nikakav, nimalo. No, u tom prihvaćanju nije bilo ni pomirenosti.
U njemu se  taložio bijes, strah, ogorčenost, sve te negativnosti. Nikada se nije zapitao zašto je to tako.
 Nekoliko prilika u životu je prihvatio, ali pošto je već savladao gorčinu i osjećaj osobne nepravde, stalno se žalio, nikada zapravo ne uživajući, ne dozvoljavajući si da uživa, da se veseli. Stalno ga je pratio taj tamni oblak pesimizma, osobne neusklađenosti sa okolinom, prilikama.
Sve više se zatvarajući u neki samo sebi stvoren i vrlo isključiv elitizam, postajao je osamljenik. Sasvim sretan u nekoj svojoj osobnoj neurozi smatrajući da mu ništa ne pripada, smatrajući da ga ništa ni ne obavezuje.
 Napokon uspijeva postati čudak, koji ne samo sebi, već i drugima, kvari veselje i životnu radost. Stalno na oprezu, stalno očekujući da na naplatu dođe rijedak  ček koji će ga samo još više uvjeriti da ništa stvarno i uistinu nije u njegovoj moći, već je sve produkt okolnosti ili prevelikih očekivanja drugih prema njemu. Jer on sam za sebe nije imao očekivanja, ili ih barem nikada nije iznosio.
Pokazivao je brigu, pokazivao je sudjelovanje, ali to je bilo toliko mlako i bez strasti, uz toliko mnogo prigovaranja i osobnog žaljenja, da je djelovalo više kao otaljavanje neke u nizu turobne i neudobne obaveze, koja je svaljena na njegova leđa.
S vremenom su stvari postajale sve gore. Pritisak se pojačavao, pritisak od strane obitelji, pritisak na poslu. Svi su od njega očekivali da se napokon odredi, da se izbori, da prestane sa ulogom žrtve,da prestane sa pozom turobnosti. A onda je ostao sam.
I tada okolnosti, ljudi oko njega i život sam, dali su mu dokaz da je na pomaknut način u stvari, cijelo vrijeme bio u pravu.
Da je život sasvim jedna  nepravedna kategorija.
 
 For  Ch.

Lijepo me je zamolio, uz poljubac i smiješak, da bi nešto pojeo…
imala sam šniclu vratine, premazane senfom, pečene na naglo, ali nije bilo priloga..
predložila sam preprženu zelenu papriku i  jaja na oko….uz meso…garnirano sa par kriški paradajza…
naravno da je pristao…pa smo se ispitivali….pa smo izmišljali, pa je krucijalno pitanje kao što je i red za početak svake filozofske dileme.-.ab ovo – jaje, „naručeno“ da se ispeče tako, da bjelanjak bude odvojen od žutanjka…
sve, ne bi li se stvorilo „jelo-sa-dušom-na poseban-valjda je i to muški-njegov-način“…
Da bi zabavnu raspravu završio vrlo skromno dodajući:-kako god, samo da ti nije komplicirano…
-Meni komplicirano??? Kaj got…izrečeno, učinjeno…za svega par minuta…voila!
 
 
Jaja na oko, paradajz i kava sa dušom
 
Narudžba je pala..ali to nema smisla..dobro kaj si on misli, da je gdje? Samo mi je još to falilo...
San jednog muškarca, jelo sa dušom…pripremljeno s ljubavlju…baš kako on voli..
Pa je počeo..iritantno…zanovijetati..docirati…
Ne, draga ti ne znaš ispeći to jaje..to se tako ne radi, molim te, paradajz se tako ne reže
a kavu kuhaš bez duše....
I tako je on nabrajao, a u meni je kipjelo…ali danas nije taj dan, danas ja to neću, danas sam drugačija, danas sam ga prevarila, danas sam sa usana drugoga čula riječi koje sam trebala odavno čuti od njega...volim te…
I možda bih mu danas trebala ugoditi, ali mene ne progoni krivnja, i znam da neće primijetiti, ni moje raspoloženje, ni titrav osmijeh sreće, ni iskričave oči, ali bogme ni krivnju u njima, jer je nema, jer ja više nisam njegova, ja više nisam ta...
Pa sam mu umilni glasom odgovorila:.
Znaš kaj, ili si kerefeke delaj sam ili odi svojoj mami, pa tam izvoljevaj…
 

 




Zaljubiti se u nekog, zaljubiti se u prijatelja..kao odraz samoće, kao spas od osobne nesreće.Praviti se da nije ništa, a slušati priču o ranjenom srcu..njegovom . potpuno razumijevajući kako se osjeća, ali mu to ne možeš nikako reći…a kad napokon smogneš snage, onda te on zamoli za malo vremena…I tako prođe malo, (koja je to jedinica za pojam ..malo vremena,)(?) a on nije dotrčao..i tada znaš da ni neće, jednostavno neće.I onda se napokon slobodno otvaraju sva vrata, ona unutarnja vrata…gdje su uvijek stanovali svi strahovi, tuge, jad i nesreća..a ti ih napokon susrećeš i prepoznaješ kao dio sebe i odlučiš ih pozdraviti sa… dobar dan, tugo….