Vještičje kronike

obožavana rečenica s. savić iz filma..“mi nismo anđeli“
 
on smišlja kako treba napokon spremiti stan..i to smišlja od 7. mjeseca prošle godine, u međuvremenu je nešto malo i spremio, ali je to zanemarivo..i koliko god ja voljela pisuckati prstom po netom padnutoj prašini na tamnoj staklenoj površini stola..ona koja se nalazi na njegovim policama, a isto je tamno drvo,meni se jednostavno gadi…
i sad on smišlja..da ćemo mi, kad dođemo njemu, fino zajedno nešto spremiti za večericu, a onda pogledati koji filmić..a ujutro lagano ustajanje pa uz kavicu rastegnuti dopodne u pospremanje njegovog stana…??? molim???
kutija od dvd-a koji je u funkciji već nekoliko mjeseci, još uvijek stoji pored police…
da bi se složila  spomenuta večerica, potrebno je osloboditi radnu plohu u kuhinji koja je zatrpana vrećicama, škaniclima, mrvicama kruha i praznim plastičnim posudicama, koje spremno čekaju na novo punjenje kod gospođe majke…
sudoper je krcat tanjurima, beštekom i čašama, pa ako se želi doći do vode potrebne za pripravu namirnica, pića i/ili jesti, prvo se moraju oprati…
brdo reklamnog materijala, stare koverte i uplatnice jednostavno se prosipaju po predsoblju ukoliko se samo pogleda u njih…
da nastavim?...
uglavnom kad pitam da li si?…ili je si li?…odgovor je uvijek…ma jesam…nešto…al onda sam odustao… svega toga je jednostavno previše…danas mi se nije dalo…počeo sam a onda sam našao onaj cd..i skužio da je to onaj film koji još nisam pogledao..i bla, i bla…bla…izgovori,izgovori..
ali on bi tako rado osobu uz sebe koja će ga potaknuti, koja će početi.. pa ćemo onda „mi“  zajedno…
hah…svašta…
(..spremačicu koja će biti plaćena za sve to dovesti u red, traži već tri mjeseca…)

Učiteljem htjeo bi se zvati
Citate piše, paista
Da duh naš obogati
 
Kako koji
Učenici mi smo
Neko nikakav neko bolji
 
Tajna za sve je nas
Prosvjetljenje nudi
Našim dušama krajnji spas
 
Kakav učitelj takav nick
KolaFjaka  kaže da se zove
Ali tiho tiho u duši on je skeptik
 

Ja sam romantičarka
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će u crnoj kronici pisati samo inicijali ..
pa će misliti da sam slavna, a tajna, tragičarka…
 
Ja sam zaljubljena
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će shvatiti veličinu moje ljubavi,
 zbog koje će me on, napokon voljeti…
 
Ja sam gubitnica
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će me prihvatiti kao zarobljenika njegove duše
i neće dozvoliti da odem..
 
Ja sam histerična
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da je doktor postavio pravilnu dijagnozu koja će me štititi i biti moj alibi i moja olakotna okolnost
 
Ja sam glupača
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se i njegovoj tihoj smrti u mome zagrljaju, ,
jer sam ja umirala u njegovom ..
 
Ja sam pobjednica
Zbog njega sam se htjela ubiti, nadajući se da će što prije otići ustrašen tolikom nerazumnošću…a ja ću biti oslobođena.

Ja nikada nisam zamišljala….ono, neku svjetsku facu, popularnu, glumačku, pjevačku, …pored sebe u svom krevetu…nisam…isto tako nisam, uz već postojeći živi primjerak nekog pored mene, poželjela da je to neki šoubizer… jednostavno nisam…
Ali ponekad tako, čujem te čeznutljive uzdahe, nekih drugih oko mene…pa onda opis svih onih srsi koji ih prolaze na samu pomisao..što bi im oni sve radili..njima, tim Facama…dakle ja im nebi ništa radila..ja, njima..posebno…
već bih jednostavno čekala čime će oni tako posebni, mene iznenaditi…

baš sam se guštala, tako nekom jutarnjem buđenju..i laganoj ness kavici potpomognutoj cigaretama...da u to mirno jutro, čitam pred zoru pristiglu porukicu sa moba....
na kojoj piše sve ono kaj je trebalo da piše....
eeeee ali nema ovom spasa..neće pa neće…ni sa jasnom naznakom da se to očekuje..
 ubio mi očekivanja..pa sve nešto mislim da su od tuda sva ta ženska tuga i frustracija…
...žene uvijek izmisle scenarij koji...bi im razgalio srca..ali oni drugi, avaj, ne znaju čitati misli…

Obožavam posjete frizeraju, jednom posebno…
to je sasvim druga zemlja, to je sasvim novi jezik, to su lirski opisi..
to je poezija ljepote života u malom…
Dakle, tamo će meni napraviti takvu boju koja je vrlo razigrana, ista ta boja uz pokoju svjetliju nijansu će unijeti svježinu u moj izgled…u mednim pramenovima sakupljat će se sunce , i kao takvo, istovremeno će zlaćano  odsijavati .
Mladenački izgled garantira frizura i šišanje koje će mi otvoriti lice i samim time privlačiti poglede. Isti taj izgled dozvoljava malo ili malo više šminke već po prilici i osjećaju za trenutak..ali i naravno da ispunjava zadaću za sve ostale zahtjevne evente...
Bit će dovoljan naprstak voska da se moji pramenovi drže pod kontrolom i da ih hrabro nosim. Sve to daje meni neku novu osebujnost, što svakako ističe drčnost  koju posjedujem.
S tim da mogu izabrati nekoliko varijanti već po prilici, pa jedan dan mogu biti poslovna, navečer sofisticirana, opet dovoljno elegantna ali i sretno zaigrana.
Eto…kažem, drugi svijet, drugi jezik…

Pojavljuju se ovdje txtovi na tu temu-žena…
e vjerovali ili ne ovo je feministički txt…(dakle onima koji još razmišljaju i vire ispod kamena..jednostavno-ne trudite seJ)
MI ŽENE…gordo zvuči i svako od nas ima sliku gotovo požrtvovane, vrijedne, sućutne, brižne, strpljive, pažljive, njegovateljice, patnice, tješiteljice, slabe,…itd itd…
Ali iste te žene, ne jednom, su bile poprilično opsjednute osvetom, pa su i ubijale…da li zbog ljubomore, mržnje, očaja ili psihičkog poremećaja…ali jesu.
Iste te, su ponekad pratile i „čitale“ misli svog voljenog muškarca, pa su eto bile „zavedene“ ili im je ispran mozak..pa su radile što su već radile..
ali masa njih, je dosta toga radila i na svoju ruku…dakle jednostavno- okrutnice…
to su one koje nakon što ih se „iskoristi“, ovako ili onako, smišljaju malicioznu osvetu kojom će vam upropastiti ili dobrano zagorčati dobar dio ostatka života..
pa ako ste u braku, a zgriješili ste s njom bludno, potrudit će se da vam supruga sazna sve detalje koje će naravno još dodatno začiniti…
ako ste u vezi, potrudit će se da vas ogovara, sve dok vas napokon ne rastavi ili perfidno pridobije za sebe..
ako ste se jednostavno predomislili u vezi nje i njenog karaktera, potrudit će vas se pratiti, opsjedati, presretati, nazivati sa tajnih brojeva..ili zamoliti kvartovsku klapu da vas istuče, u najboljem slučaju,da vam „samo“oštete auto…
iste te, će se pozivati na svoje pravo da ih zakon zaštiti, jer su silovane, jer su rekle- ne, iako vi pojma nemate kada je to bilo…
iste te će reći da su zlostavljane, jer su nasrnule na vas, pa im je ostala modrica od vašeg stiska ili će se same ranjavati, porezati i tvrditi da ste to učinili vi…
iste te, će vam nakon zajedničkog braka, braniti da viđate vlastitu djecu, izmišljajući da ste nasilnik , jer ste malom odbili još jednu vožnju u luna-parku i čvrstim stiskom ruke ga odvukli od gomile, da imate pedofilske ili incestuozne sklonosti, samo zato jer ste svoju kćerkicu obrisali nakon male nužde..
iste te, će vam nakon zajedničkog života, isisati i zadnju kunu, tvrdeći da ste ih zlostavljali, vrijeđali, psihički satirali i odvajali od majke i prijateljica koje su im davale podršku, zvat će s-o-s. telefone i tražiti sigurnost-ženskih udruga i sigurne kuće…
iste te, napon, mogu itekako biti i ubojice svoje djece, jer su nesmotrene ili nepažljive ili jednostavno to žele, pa djecu izlažu pogibelji…i nije jednom, bila vijest, da je stavila dijete u mikrovalnu ili da ga je ubila tabletama ili ako je veće, da ga je smjestila u umobolnicu ili natjerala na samoubojstvo…
razmislite malo i o tome…i pazite kako štitite svoja prava i kako ih primjenjujete da se obranite od tih i takvih, da ih ne bi na kraju upotrijebile upravo protiv vas…
 
potpis: advocatus diaboli
 

Dobro dokle..
Prošla godina je bila u znaku zauzdavanja vode, one tekuće, one pitke, one koja nam dolazi cijevima, milošću gradskog vodovoda i koju uredno plaćam…..
Prvo jedna pipa, nova, pa druga, nova, pa gumice na trećoj, pa pokvarena nova pipa zamijenjena za još noviju, pa bojleru procurio dihtung, pa nakon tri mjeseca ponovno, pa izmjena, pa čuđenje svih majstora uključujući i sve amatere, na kraju i mene,
pa kupovina , na kraju se pokazala kao nepotrebna, redukcijskog ventila…i napokon, novi bojler..ali ipak nakon nekoliko dana je prokapala dovodna cjevčica, pa je naknadno dotegnuta ..ok…
a sada, sada su se malo zamrznule cijevi, pa se opet nema vode, kao takve, one koja dolazi cijevima, koju uredno plaćam…
dakle, hoće li mi neko reći kako se umiliti bogovima vode, tekućice… ili vilama  ili  vilenjacima, nekom…
jer očito, nešto sam gadno zgriješila…

----„napiše on meni prvu poruku: "šta tražiš preko iskrice?"velim ja: "nekog tko bi uperio u mene lampu i ispitivao me hramajući okolo po sobi sa štapom"
---------------------------------------------------------------
A druga strana ne kuži, ne kuži ništa pod milim Bogom,
 al nudi ludi seks i bezglavu strast i ludost koja grije u ovo zimsko doba…
a ja volim biti luda,pogotovo u ove maglovite i mokre dane, kada je vrijeme kao u akvariju…
a kako da mu kažem da je samo trebao spomenuti Helgu, da je trebao poslati osmijeh onaj netovski simbolično napisan…
i onda on zašuti i onda se on čudi kako ja nisam nimalo sexy raspoloženja…
kako ne znam kaj je uzbuđenje…i kako ja nisam svjesna kaj propuštam…
i kako sad ja da njemu, tom možebitnom virtualnom strasnom ljubavniku, koji ništa pod milim Bogom ne kuži, objasnim…
da ja jesam sexy, da ja jesam za uzbuđenje..ali da je za aktivaciju svega toga potrebna njegova pamet, inteligencija i jednostavan mali onaj netovski simboličan osmijeh…

 zadržavam te
da mi još malo pričaš što se događa u tvom životu
Zadržavam te
Da mi još malo činiš društvo
Zadržavam te
da budeš malo tu
Zadržavam te
da bi shvatila da mi nedostaješ
Zadržavam te
 da bi upio miris interesa , za sve tvoje priče
Zadržavam te
dulje nego što je potrebno
Jer sutra je dan kada sam te otjerala…

A jel se samo meni čini ili je to sve odjednom prošlo onak prebrzo i prelako?
Odjednom ništa od kaiša, od situacije ozbiljnosti jedne banane
Odjednom sve može, nema frke,
Škver..recite kolko novaca?
Cigarete? Ko je spominjao poskupljenje?
Radna mjesta?..samo recite, otvorit ćemo ih još
Sindikati?..da drugovi, 6% , samo? Ma nije upitno…
Recesija..ma neee, mi smo bili pametni, nema toga kod nas..
zadužit ćemo se, još..
posuditi, prodati,…
a poslije mene potop..
ko dođe, doći će na ruševine..jedini uspjeli projekt… upropaštene, uništene i prodane zemlje…

Pažljivo tkana svakodnevica uslijed niza nesretnih okolnosti, razbije se u gomili krhotina koje više nije moguće pokupiti ni snagom volje, ni razuma.. i tada nastaje raspad..čitava slika vlastite snage pokaže se kao odraz u iskrivljenom ogledalu koje se upravo rasprskava u gomilicu vrlo oštrih bridova, a svaki se zasijeca taman tamo gdje je najbolnije.. i da, naravno, ja ne želim biti dio nemoćne gomile, dio jadajuće stvarnosti, gradim svoj svijet optimizma, savršenosti, sposobnosti, neustrašivosti…time je moj pad meni bolniji…i uvijek me iznova uspije iznenaditi.
Pošto sam već uvježbana, spremno uskačem ponovno u svoju optimističnu sliku..pomaknutosti…i tako preživljavam do sljedećeg spoticanja ovih staklenih nogu što me nose i vode..kuda?...naprijed ma gdje to bilo…

Jutro u Osijeku
mene ne bude ptice
mene ne budi svježina jutra
budi me tutnjava iz daljine
smrtonosna grmljavina
zvuk razbijenog stakla pad odlomljenog zida
budi me strah.....
jutro, hladno, maglovito..ponovno počinje pucnjava, tutnjava, a evo vrijeme im je -10 je sati, sad će i VBR, jutros nešto kasne?! Bože kakav dan, kakav san..sve je sivo, zbilja sivo, kao što i čitav grad izgleda sivo, trebat će još mnogo Drave proteći, da ispere taj sivi grad, zajedno sa kišama koje tek trebaju pasti, umjesto svih onih mrtvih ptica koje su padale sa neba...
jučer je bilo strašno, ponovno smo spavali u kupatilu...cijelu noć mi je upaljen radio,da čujem uzbunu, ako su granate i VBR, dobro, ako su avioni onda selidba u kupatilo...noćašnje sirene i tutnjava i onda ono najstrašnije.-avioni, ...pogodili su susjednu zgradu 8. kat je još gorio..sve se zatreslo, moja zgrada... bože kako je puklo da sam mislila da su nas pogodili...i krš ..i lom... i pucanje zidova i vrata i staklo... ne idem u sklonište, tamo su svi histerični i samo pričaju o ružnim stvarima i onda plaču...ne idem u sklonište, deprimiraju me, nerviraju me...zašto plaču...zašto histeriziraju... i mene je strah...pa ipak ne plačem...
o kojoj sigurnosti ja pričam?
sigurnosti jedne gusnate kade u kupaonici koja je najbliže liftu, dakle sredini zgrade....tek sutradan vidim da su onaj stan i još dva kata potpuno porušeni..iluzija da će biti bolje topi se u sadašnjosti.
želim da vjerujem, ali ubijajuće činjenice koje padaju sa neba, govore drugačije. Dobitnik  na lutriji izvlači se svake sekunde..
vrijeme danas: 3 mrtva, 19 ranjenih. 520 njih,ovdje, do sada..
i zato molim zapalite svijeće, ako ne duž Vukovarske, onda barem u prozore danas 18.11. kad je pao grad heroj..za sve te poginule i nije više važno tko i što je započeo, što i tko je htjeo...zapalite svijeću za poginule, nestale, drage moje i vaše prijatelje...koji su poginuli tamo...
...hvalisanje porijeklom
sjaj vlasti
i sva ljepota, sve što bogatstvo daje,
jednako čekaju na čas kad će pasti
jer staze slave ne vode od groblja dalje...
gray"elegija na seoskom groblju"

Možda si napokon ponosan na mene, iako si me čitavog života zvao- sine…i eto, velika sam, narasla sam dovoljno, da se ponosiš sa mnom..sa svojim nikad dočekanim muškim nasljednikom.
Pa sam tako velika, napokon usvojila svu psovačku terminologiju, svu pljuvačku vještinu onih najgorih neodgojenih klipana..i sada sam njihova, prihvatili su me..konačno sam uvažavana, jer izazivam,  jer se izražavam upravo kao oni, jer dovoljno psujem, jer dovoljno vrijeđam, jer sam dovoljno prosta, jer su moje šale prešle sve granice ukusa..…ma šta..neke sam čak i prešla u prostakluku..i ne, nema u meni više srama, nema u meni ni suzdržavanja, ni najmanjeg oklijevanja , ničeg… što bi me zaustavilo…jer napokon pripadam….grupi… provokatora…prostaka…i tako sam ponosna na sebe, a i ti bi bio ponosan samo da me vidiš…

Dreknete vi svaki puta kad se neka od nas drzne reći nešto pametno.
Dreknete vi svaki puta kad se neka od nas naruga sa vama i ne pristane biti ona sa trake, ona po špranci, a onda to sve amenujete vrlo šarolikim, ali manje-više uvredljivim izrazima..
A jeste li u nekom primozgu shvatili da ste i vi stavljeni na tu neku traku, u tu neku šprancu..i skoro nisam vidjela, a ni primijetila neki vaš otpor tome..ni kao zapis..ni kao blog..koji bi ostavio neki trag svjesnosti..naprotiv neki od vas doslovce uživaju u tom stereotipu…i varijacijama na temu samo još pridonose..općem ponižavanju drugih, ali i sebe.
Da li ste svjesni da ste stavljeni u ulogu hodajućeg -  falusa.?
Pa ako već nije adekvatan, kao zamjena nudi vam se veliki i moćan auto, velik i debeo novčanik, velik i zlatan lanac..i stav balkanskog gazde.
I onda pridonosite općem raspadu i tješite se da je sve lakše sa što mlađom, sa što glupljom, što plastičnijom i iznova i svaki puta posežete za istim izgovorom..
I zar ste zaista odustali biti ono što jeste..muškarci od riječi, stava, samopouzdanja, istovremeno nježni, osjećajni..kojima je potrebna razumna riječ, kojima je potrebna ravnopravna konverzacija, razumijevanje, osjećaj i napokon ljubav…