nesvakidasnji zapisi

 
listen this sacred song
coming from deep inside
of my wounded heart and empty soul
this is true calling for you
don't you hear this screaming
it's an echo, an echo...
my vengeance is begining
my suffer is too big
i'm singing this song full of
anger and hate for you
i must be dreaming because
i'm froze inside myself
and i turn away of you
you are disease
we all live we all die
we all live we all die
but you'll die first
don't you
don't you know that
you are dying too fast
you'll drink my deadly poison
and you will end your way
goodnight....
 
 

 
evo me
gledam se u ogledalo
otvoreno lice, izbrisana bol
nebo se rascistilo
sada mogu vidjeti sunce
sve je receno i ucinjeno
tu si ti
uvijek snazna kada te trebam
dopustas mi
sada zivim bez straha i zasticen
s tobom
sve je tu, ucinjeno
nekoc sam mislio da su srca
napravljena da krvare
iznutra....
ali sada se ne bojim reci istinu
trebam te, trebam te da ostanes tu
ovi dragocijeni sati
pozdravi svaki put
ramena sirom otvorena
i snovi, snovi koji se nastavljaju
tamo je ljubav spremljena
evo nas tu, u tisini ovoga
plemenitog trenutka
strah je nestao, nada zivi
nasli smo svoj sretan kraj
za nasu sweet sweet love
sve je receno...
 

 
morao sam ti reci zbogom
u tom trenu je bilo tesko
rijecima neizrecivi osjecaj
koji se grcio negdje u dubini
tesko mi je bilo krenuti dalje
vidio san stah u mojim ocima
ali nisam mogao ne vidjeti
to isto i u tvojima
znam kako si se osjecala na kraju
na samom rubu si bila
zivot ti se cinuo perfektan
ali svemu dodje kraj
mozda se i vratim jednom
vec mi nedostajes, to ti necu reci
ti ne znas da nisam zbilja otisao
mislis da je zauvijek
tako je mozda i bolje ispalo
sve se vrti u krugu
sve ide gore i dolje
kao i ovaj nepredvidiv svijet
s vremenom....
ti jos cekas cekas na tome
istom mjestu gdje sam te
zadnji put ostavio
na raskrizju, usidrila si se
a ja opet, nastojim prezivjeti
i ovu paklenu tesku noc
punu strepnji i ocaja nekakvog
zadovoljavajuceg ocaja
da ti je samo znati da svaki put
kad zatvorim svoje oci vidim
tebe vidim tvoje zelenoplave oci
drzi se ne popustaj nikad
rijeci koje govorim u sebi
u nadi da me cujes ali ne ti
nisi tu, uvijek ces zivjeti
unutar moje duse...
vratit cu se jednom
 

 
tihi vrisak, oluje, gromovi
sada si sama
balansiras na ostricu sto
je dobro a sto je lose
ne gubi nadu, ne sjedi tu u tisini
pokazi svoji snagu, isprazni srce
nasa goruca srca zivjeti ce zauvijek
zajedno stojimo jaci
mi prevladavamo
dijelimo snove, buducnost je nasa
nasa srca je tesko razbiti
tesk ih je unistiti, odvojiti
zauvijek su ujedinjena
svjetlo nas zove, svjetlo u tami
mi trcimo ovu utrku
kao nikad dosad
samo slijedi svoje srce
ne slusaj gomilu, slusaj sebe
mudrost, glas zove iznutra
toliko dugo je zaboravljen
godinama ucahuren glas
uskoro ce se opet javiti
pripremi se za susret

 
odlucio sam postati zloban
okrutan pokvaren licemjeran
nemilosrdan
ne zelim vise vracanje natrag
odstupanje od zasluzenog
mjesta
odlucio san ici do kraja
do vrha do samog cilja
ma kakvi god nacini bili
potrebni, briga me
idem u krajnost
ne priznajem vise poraz
za mene ta rijec vise
ne postoji, ne
znam da san zasluzio
sve sto pozelim
zelim ih zgaziti
zgaziti te jadne male
mizerne pojave koje sluze
samo za ismijavanje
minijaturne skulpture
odlucio sam ih poraziti
u svojoj posljednoj bitki
 

zavrseno je i proslo
ali srce je slomljeno
zivi iznutra
ali tko ce biti taj
koji ce se zalijepiti uz tebe
umjesto mene veceras
gdje si sada, sada kada te trebam
suze na mome jastuku
proplakat cu rijeku
koja vodi do tvoga oceana suza
nikad me neces vidjeti
kako se rusim
nikad neces vidjeti moj
konacan pad
u rijecima slomljenog srca
emocije prolaze kroz mene
uhvacene u tuzi
izgubljene u pjesmi
ali ako se ne vratis natrag
vrati se, vrati se
znas li da nitko nije ostao
u ovom svijetu da me drzi, cuva
nitko nije ostao da ljubi veceras
laku noc, laku noc
ja sam tu
na tvojoj strani
ja sam dio svih tvojih stvari
ali ti imas dio nekog drugog
moras naci svoji zvijezdu
zavrseno je
laku noc

ne mogu vise bjezati
padam prije tebe
evo me, nemam nista
trudim se da zaboravim
da si ti sve sto imam
primi me nazad
umorio sam se boreci
slomljen sam
bezivotan
odustajem
ti si mi jedina snaga
bez tebe, ne mogu ici dalje
ne, vise ne
ikad vise, ne
moja jedina nada
moj jedini mir
moje jedino veselje
moja jedina snaga
zivot, ljubav
ti
u cijeloj toj gorcini
ignoriram
sve sto je stvarno i istinito
sve sto trebam si ti
kada noc padne preko mene
necu zatvoriti oci
necu se predati
previse sam ziv
i ti si presnazna
vise necu lagati
to je istina
snazna si
padam prije tebe
oprosti, oprosti
sve ovo vrijeme trudim se
da te napustim
al padam ti u narucje
u obilje tvoje milosti
i ljubav je tamo gdje si ti

 
bijela prasina
puhnem u nju; nestane
poslije se vrati
kao da nije ni otisla
vratila si se.
 
u ovoj sobi nema slika
nema ni prozora,
prazna je
prazna je i dusa.
 
ovaj grad je siv, uvenuo
kao i ova ustajala
crna ruza u vazi.
 

"kao muzika
fina lagana
ljubav prati moj trag
sav u bojama
svijet pod nogama
imam jer si mi draga
oko nas
na sav glas
jutro smije se
kao dah
kao zrak
sada sada trebam te
daj da budem ti sve
povedi me"
 
 
muzika me vratila u proslost
u dane smijeha, u dane nase
kada smo bili cijeli u glazbi duse
glazba nam je bila zivot
bila nam je sve sto smo bili mi
budili smo se uz glazbu
spavali smo uz glazbu
disali smo skupa s njom
nasa hrana, nas zrak
sjetio sam se naseg plesa
svi su bili ponosni na nas
svijet je bio nas
nas jedan jedini paso doble
tijela su nam bilo jedno
obozavao sam tvoje bokove
kako se pokrecu s svakom
melodijom koja je bila tako vatrena
tvoje tijelo je gorjelo iznutra
moji pogledi su stalno pratili
tvoje zelene kristalne oci
tvoja plesna haljina crna svilena
obavijala je tvoje velike noge
sjecam se onog tvog posebnog
pokreta okreta kada bacas crni sal
na glatki pod koji je u tome trenu
bio samo nas i niciji vise
zao mi je sto su ti dani iza nas
zao mi je sto nismo vise jedno
sada smo dva potpuno razlicita bica
nepoznati ljudi na ulici, ne znamo se
potpuni stranci u zemlji bez glazbe
bez strasti bez paso doblea
sto je to paso doble? ne znamo
znamo li sto je to glazba?
znamo li tko smo ti i ja?
sto je svijet?
 
 

 
odjednom smo se udaljili
kao da je grom udario
izmedju nas i podjelio nas
na dva dijela kao da nismo
ni bili jedno
zasto? znam zasto al ipak
tesko je, jako tesko
jer dani odsustva su tako
nesnosljivi, usamljeni
osjecam kao da nedostaje
dio mene, dio ruke, dio noge
dio duse, dio srca...
na razne nacine pokusavam
vratiti izgubljeno vrijeme
al uzalud
ja vjerujem da ces popustiti
ako i ti vjerujes u mene
 

 
odgovore cuvas duboko u svojim mislima
kao nekakva tajna koja mora ostati
neotkrivena, iznenada zaboravila si
tako ljudski um radi, ne mozemo pobjeci
odjednom, nesto je tako neugodno
nesto je presramotno za nas
za zabavljati, mi odbacujemo to
brisemo iz svoga pamcenja
ali je ipak uvijek usadjeno u nama
ne mozemo oprati, ne mozemo obrisati
bol koja te zahvatila,strah koji te vezao
otpusta zivot u meni, uzajamno se otpusta
sram koji pokriva nase oci, kao kakva maska
koji osljepljuje istinu i pronalazi
put do nasih srca, do nas samih
ne boj se, kad mrak iscezne
zora ce razbiti tisinu...
vristanje u srcima, moja ljubav raste
to je jedino sto radim za tebe
prije nego sto se pocnem boriti s
istinom za moje konacno vrijeme
pretpostavljamo da se ponasamo stvarni
osjecam samocu i nismo zajedno,
to je stvarnost...
bol ne mozemo izbrisati ni pozeljeti
ni isplakati, ni ogrebati da nestane
ne, ne mozemo, ne
lezim pored tebe, slusam tvoje disanje
zivot koji tece unutar tebe
bljesti i divlja kao divlja macka
vatra unutar mene, miruje i govori mi
o ljubavi bez zvuka, bez punine
reci mi hocemo li ovo prezivjeti skupa
i hocu li umrijeti za tebe, znas da bih
ne odbacuj me, budi uz mene
koliko znam, ne mogu sve sam nositi
nisi sama...ne... nikad, nikad
ne mozemo se nadati, vristati, boriti sami
sve je tu utisnuto, nista se nece zaboraviti
zato jer bih umro za tebe
i umro bih ako ti umres
 

 
znas, nadjimo se poslije mraka
zagrlit cu te
nista mi drugo ne treba
nego da te vidim
i mozda veceras, mozda cemo
odletjeti daleko, daleko
biti cemo izgubljeni prije zore
da te bar noc moze drzati
tako da te vidim, ljubavi
i nemoj me nikad nikad buditi
i mozda cemo odletjeti daleko
izgubiti cemo se u magli u noci
do zore cemo biti vec izgubljeni
nekako znam, ne znam kako
znam da se necemo probuditi
iz ovoga dubokog sna
sna koji je nestvaran, ali je nas
 

 
upoznas nove ljude
svaki dan si s njima
nemas neko posebno misljenje o njima
s vremenom postajete bliski
djelite srecu, suze, smijeh
upoznate dobre i lose strane
mislis, proci ce i to, zaboravit cemo
se dok se i ne okrenes, ali ne
stvarnost je aposolutno suprotna
sve je drukcije, zavukli su ti se
pod kozu i nikako ne mozes
biti hladnokrvan, ravan...
postali ste jedna obitelj
postali ste nerazdvojni prijatelji
kolege, shvatite da ste  se zavoljeli
u tako malom periodu, a cini se
kao da se znate cijeli zivot
vremena je sve manje
cini ti se da je tome lijepom
dosao kraj, tko zna?
mislis gotovo je, kraj
ne zelis da tako bude
zelis biti tu, u blizini
makar malo biti tu
znas da je nemoguce
al ne das se, pokusavas nesto
al ipak jasno ti je, shvacas
znas da je dosao kraj

 
reci mi da ces ostati jos malo
ne reci mi zbogom veceras
reci da ces biti moja
samo mi daj jos malo svoje ljubavi
svaki trenutak s tobom je vrijedan
svaki trenutak je beskrajno dragocjen
vani je hladno veceras
ostani ovdje vatra gori, znam
ja cuvam tu vatru koja grije i sjaji
odsjaj je toliko ogroman da ce nas
grijati cijelu noc
ako ostanes hoces li nas skupa grijati
mozda ce nas malo i boljeti
znas, ljubav nekad i boli ako
volis od srca,ako me stvarno volis
ne moras se bojati te male slatke
boli, to ti je strastvena bol zadovoljstva
samo jedan trenutak nemoj biti pazljiva
oprezna, ja cu te cuvati u svome
narucju dok bude boljelo, slatka mala
cuvat cu te, vidjet ces bit cu ti sve
sto pozelis ako ostanes i zatvoris
ta vrata, zar ne osjecas hladnocu
koja ulazi iz vani, to je led
nemoj razmisljati puno
nemoj da propustimo vecer, tren
koji toliko obecava
nikad neces saznati koliko cemo
propustiti ako ne probas, ako ne
ucinis to dok je jos vrijeme
cuvat cu ti zadovoljstvo cijelu noc
ako ostanes, hoces li ostati?
 

 
znas, sasvim dovoljno je
da si ovdje, tu uz mene
da skupa sutimo, da znam
da si moje...
nebitan faktor remeti mir
u nasem carstvu pijanstva
u tvojem pijanstvu...
ako ne spomenemo to
ako me pricamo o tome
kao da se nije nikad ni dogodilo
znas,
ponekad pozelim nedjelje popodne
izlezavanje do kraja vijesti
popodnevnih...
ostaci sinocnje pijanke
ljepljiv stol, okus kasne kave
puna pepeljara, neugodni mirisi
htio sam ti pricati o kisi o jutru
o mirisu narance, o poruci onoj
al sad je kasno...
cudno je biti tu, dan nakon
al ipak osjecam se kao ja
i ne falis mi ujutro s zutom
salicom kave, ne falis mi
s cigaretom u ruci
ne, ne, ne falis mi ni najmanje
da, ni onaj miris dinje mi ne fali
vise