troubled...

 
lebdeći
kroz dan
u zagrljaj noći,
sanjam...
čudesno meke
boje...
osmijehe,
poljupce tvoje...
osluškujući misli,
na tren se
prenem...
i dalje
u snu...
još bliže ti
krenem...

 
Vridilo je - Oliver
Zagrli me tilon, pokri' me blizinom
Pusti neka mrakom lete misli naše
I zatvori oči, a ja ću te slidit
Di god budeš tila, dok god mogu živit
 
Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi
 
Ostani još danas,
ostani još malo,ostani zauvik
čime da te čuvan
Da dodirom ti kažem sve to ne znam reći
Pa kad se ugasin i prid njega stanen
Mogu mirno reći...
Da vridilo je
Da vridilo je
 
Ostanimo tako dok se sve okriće
Dok cili svit trče ništa to ne vridi
Zar još ne znaš da se samo srcem
dobro vidi
I dok ritki znaju drugi bit će slipi
Ostani još danas,...

 
uvijek me dotuče...
neke je susrete
najbolje izbjeći...
prevarim se svaki put
iznova...
 
pitam se
tko me to gleda?
ne prepoznajem se...
znam o čemu sanja,
mašta...
i na koju je stranu svijeta
upućen taj osmijeh...
 
kako...
kako da joj kažem?
najbolje je
možda...
opet
sve prešutjeti...
neka se nada,
neka se raduje...
još...

 
razapnite me...
nisam velika
i nepravda me boli...
ne okrećem drugi obraz
nego pitam:
zašto me udaraš?
 
otpustila sam ljutnju i bijes...
zar je malo?
progutala sve o čemu se šuti...
previše je tražiti malo mira?
 
nisam ni alfa ni omega,
ali znam recitirati vješto
riječi oprosta...
 
kao da je važno...
voda ionako
pere samo
ruke....

 
oblačno nebo...
ne vidi se zvijezda...
i ptice se skrile
u svoja gnijezda...
 
da razbijem tišinu
pjevušim neki mol...
mjesečini ne dam
da obasja bol...

 
kao poklon za Božić
umotat ću svima,
prvo zahvalnost
jer premalo je ima...
često povez stavljamo na lice
i vidimo samo tamu,
a Božić je s nama neprestano,
ne samo u ovome danu...
 
i vodu ispod bora stavljam,
(iako još ne znam kako ću je umotati)
kad pogled je mutan i ne vidimo jasno
da možemo oči sebi isprati...
 
dalekozor ću, također, svakome staviti
da naučimo svijet promatrati,
nek' mrvica dobrote postane planina,
a sve što je loše višestruko će se udaljiti...
 
nekoliko punih šaka
toplih riječi, dobrih dijela,
umotavam odmah pored
i rame za prijatelja...
 
ako sam što bitno preskočila
nemojte mi zamjeriti,
anđelu recite svoje želje
on će ih umotati...
 
još samo želim dodati
u svakom od nas Isus sniva san,
nek' meke mu budu kolijevke srca
i Božić će biti svaki dan!