Dugi je put......

Moj vrt, moj ponos. To je moj život, moja ljubav i sreća..:)))

....dođi dat ću ti keksi.
Ako budeš dobar dobit ćeš i pepsi.
Kod mene nebudeš gladan ni žedan,
već vranim okama virtualno gledan.

Nemaj straha,
nisam bacala graha.
Bodlje tvoje se ne bojim,
tijelo svoje zbog toga ne znojim.

Sve cure već znaju da si šarmer
i da htio bit bi farmer,
kokice oko sebe skupljao,
sa pjetlićem gurkao.


ALI Rexi stvar je takva,
to zna već koka svaka!

Ti si odan ženi svojih snova,
zato nijedna cura ovdje neće biti tvoja--
ali mikro malomalo potajice
bacaš okice na iskrice krijomice.

Lepo nama, lepo tebi,
a volimo ugađat sebi.
Zato u miru sedi i uživaj
pošteno na Iskrici bivaj!;-)

Ta prokleta bol se bez pitanja nastanila u meni, iako se bez nje, vjerne prijateljice ne može.

Danas pogotovo, dolazi do izražaja njezina velika sijena, a ugledam ju tek, kad ju osjetim.
Piše u mojoj tekici, gdje zapisujem mudrosti ljudi koje sretnem negdje u prolazu, da treba bol opisati riječiju, jer ako šutiš gušiš srce puno boli dok ne pukne. Ali danas je moje srce vlažno, suze same teku, ne želim ih, ali ponekad popustim pa omekšam srce i ispraznim dušu od boli.

Neki ljudi kažu, da bol treba poštivati, ali bol ne zavređuje poštovanje, jer postaje velika tek kad ju pobjedimo.
Od jednog sata danas mi je napravila mnoge. Sa ugodnih uspomena nježno brišem paučinu , pokoja suza ovlaži mi mali smješak, onako stidljiv da ne povredim bol i da ponovo ne bukne.

Malo kiša - malo sunce, izašla sam van u prirodu, da mi pomogne kao uvijek. Tamo daleko nazire se more , moje more boli, smirujem bol, divim se prirodi jer , kaže Goethe, život je najljepši pronalazak prirode, a smrt njena vještina da što bolje iskoristimo život. Ja mu vjerujem. Obrišem suze, i mislim si , stavit ću ja malo mog razmišljanja ovdje , u ovu moju „tekicu“, tek toliko, za još jednu uspomenu.

Kad bi drveće hodalo,
Šume bi se razilazile na sve strane.
Drveće bi hodalo,
A mahale njihove grane.

Kad bi drveće hodalo,
I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima,
A možda bi i zaigrali malo sa igračima.

Kad bi drveće hodalo,
Među pticama bi došlo do velike pometnje,
Jer bi i gnijezda krenula u šetnje.

Kad bi drveće hodalo,
Ja bih pisala naranči s juga
Nek dođe kod moga bolesnog druga.
( Grigor Vitez)

Očigledno je da nas šume napuštaju:-(

Tek mu je godina dana.Ima sve papire, na ovoj slici ne traži vlasnika nego zeca, ali za igru. Ako na još jednoj izložbi pobjedim postat ću najlijepši u Hrvatskoj:-)
Link
Link

C/P Vuće.......ja sam u vezi ...ali ipak idem na iskričarsku kavu i pokoju lijepu riječ.....

Naravno, tu se misli na iskričarsku vezu.

Ipak bih ja dodala još nešto u vezi Tapeovog bloga......
Tema je bila upoznavanje i samo upoznavanje,,,,i zašto ja ne bi mogla upoznati nekoga tko mi je zanimljiv kao čovjek?
Priznajem da sam upoznala mnogo ljudi na Iskrici i zbog Iskrice i završila ovdje gdje jesam, pa kako god se to ovdje čini nemogućim. Ali o tome se pisalo, pa i ja....
Možda mi je neko bio i još mi je zanimljiv zbog duhovitog komuniciranja, neko zbog širokog spektra znanja, kad sam već ovdje, onda tražim ono što mi odgovara i (po mom mišljenju) može parirat - meni ....ima više razloga...a da li ili ako će se nešto razviti u više od toga?? Ko to može znat?Pa samo je bilo pitanje o UPOZNAVANJU....

Da se vratim na razmišljanja i mišljenja o temi mog pisanja ....

Scenarij:----
U vezi sam sa iskričarom,( čitam da ih ima ovdje puno- puno ljudi pišu o svojoj dragi-dragom), veza ili brak nebitno u ovoj temi....da li smijem sa nekim iskričarom na kavu, ionako smo oboje na Iskrici--??
Da pitam drukčije.....
Da li smijem poslije posla ili u pauzi na marendi popit kavu sa kolegom sa posla za kojeg znam da se mu/se mi/joj sviđa?
Ako sam u vezi sam iz ljubavi, da li je prevara popiti sa nekim kavu?
Ako bi me partner gušio ko zmija , nemao poverenja..zar ima smisao bit u vezi/braku?
Ja znam (pišem hipotetički) što bi ljubav rekla, otiči ili ne i nije u pitanju nevjera , samo kava , i koji osmjeh ... i da - koja lijepa riječ..pa AKO jesam u vezi/braku, nisam u zatvoru, predala sam se iz ljubavi, a ljubav zna što radi, ona ne vara , ona voli slobodu i samo tako može opstat do smrti ...Ne varam ni ne pomišljam o tome. Imati samopouzdanje i povjerenje od partnera, pa nema straha ni od kave --- ipak smo ljudi društvena bića:-)

Prije nekoliko godina sam zbog neke potrebe u sebi počela zapisivat, skupljat i pamtiti mudre misli ljudi koje sam sretala svaki dan, bilo na tržnici, bilo na putu ili..ma nije ni važno. Nije to priča o nekome, iako za svaku misao znam odakle je, nego o riječima ljudi, koje sam zapamtila ili zapisala u svoju tekicu.

Volim pamtiti nevažne stvari koji meni nešto znače - da, ove misli su zapravo „ljudi“-imaginarni ali stvarni. U životu nema ništa dobro ili loše , sve je stvar izbora, pa se trudim i pokušavam izabrati uvijek nešto mudro. Mogla sam skupljati i salvete i na njih zapisivat riječi, ali živim u trenutku , ne žurim jer htjela bih još svašta probati, živjeti baš sada i zašto bi bila gruba prema sebi i ne bih izabrala ono što mi je najbolje u tom trenutku? Pa nisam došla u taj život zato da saznam o sebi sve odjednput , uživam u upoznavanju sebe.

Volim šetati , bilo gdje, bilo kad , igrati se svojom sjenom od svjetiljke ili od sunca. Sjena mi liči na prijatelja, nestane odmah kad svijetlo ugasi. I tako ja po mraku ili svijetlosti lovim sijenu i po Iskrici.Eto ga razočarenja, ponekad, ne branim se i ne sakrivam pred životom, jer razočarenje je najbrži i najbolniji put do mudrosti. Najbolje i najpametnije je ništa ne očekivati, pa nema ni razočarenja.Traganje za istinom po blogu..hm…Istinoljubivo je srce morale, a morala je moralna jedino kada je dobrovoljna, spontana, prirodna,a ima morala svoje jarke uz rub ceste i ljudi bez časti , bez morale pokušavaju oblatiti časne ljude u blatu u kome se sami valjaju.Ehhh, jezik nema kosti ali može slomiti kost.

Ako za trenutak pomislim ŠTO JE ŽIVOT….odgovorila bi si, da mi liči na trgovinu koja nikada nema profita koji ne bi bio pračen gubitkom, ali ne želim o gubicima, želim o životu…otvori oči eto ti prirode , otvori srce eto ti življenja, mirna savjest je najbolji jastuk za mirnu noć i lijepe sanje..a jal…jal je kazna za jalaste ljudi same, a utjeha…jalovi ljudi umiru - a jal nikada.

Prestat će bura, cijevi će se otopit one za vodu i od wc, moći ću opet svaku stvar po svojoj cijevi na svoje mjesto, ali – da li samo ja?

Imam ja medvjeđu kožu za teška vremena…ah da , zaboravila sam o mudrim riječima,predug mi uvod, ima vremena a ima i tajne o životu- ne volim ga skračivat …produljut ću ga za neodređeno vrijeme i vratit se ope-tek toliko da nešto novo napišem u svoju tekicu…

Evo , podsjetito me jen iskričar sa svojom pvt porukom pa bi mogli danas, dok kapljice bude maštu, skupljat ponudbe i stavit na aukciju, možda bi se ipak našlo, ono što tražite, želite ili hočete.. nešto po uzorku- neviđeno kupljeno, sretno spojeno,odlično doživljavano, pa kiša ne bi bila samo vani:-)))

OVAKO PITA ON MENE...

ja bi ti pokazao rado svog bisera :)) a ti meni svoju:)~?

Ja sam bila malo gruba do njega ,izvinio mi se- pa mi žao, smrccc ... pokušavam popravit krivicu koju sam mu nepromišljeno nanjela:-)
Evo Iskričari, prilika je počela -stavite svog bisera na neviđeno ako ga imate , ja to ne znam , viška možda?, il kaj znam iz kog razloga.....boja ne bitna, može bijeli ili crni, daj što daš samo da prodaš.......

AUKCIJA OTVORENA

Nekako mi se ovih dana zbog referenduma pa i pisanja blogova naravno, postavlja pitanje......

Koliko su ljudi spremni promjeniti svoj život da im bude bolje, da budu zadovolniji i sretniji?
Ja volim život, ne zbog navike na njega nego zbog voljeti-ljubiti.Čovjekova sreća je u životu, a život se gradi, i kroz taj rad naučili smo se nosti sa boli.

Sav naš život se kreče između onog što hočemo i onog što moramo. Svi bi htjeli sreću, zadovoljstvo, ljubav, a u životu brojimo dane, a trebali bi djela.Razmišljam, jer volim ljude, one dobre i manje dobre.

Danas sam skupljala kamenje iz lišća. Dok sam taj mali šareni i suhi list hrasta držala u ruci, podsjetio me na čovjeka kao pojedinca Ovaj list je sada suh, ali stablo je živo i bezbrojni pupoljci čekaju proljeće.
Znam il ne znam , krhko je znanje - mnogu je puta upotrebljena izreka, a ja više volim znanje usporediti sa kapljicom koja pada u more neznanja.Strpljenje nije vrlina ljudi, ili se meni samo tako čini čitajući blogove. Dobivam dojam kao da čovjek nije svjestan da trenutak nestrpljenja može uništiti život.Ljudi najmanje paze na život iako bi si ga htjeli najdulje očuvati.

Vjerojatno neće nitko promjeniti mišljenje o EU, nije mi to ni namjera!

Smisao mog života je u stvarjanju koje mi čini bezgranično zadovoljsto i kod traženje kamenja u otpadlom hrastovom lišću.Eto malo mog razmišljanja o svjesnosti čovjeka i koliko je život zapravo čudo prirode,a smrt - pa i hrastovog lista, mudrost da život što bolje iskoristimo, a da nije bitno kako dugo živimo nego kako živimo.

Dok smo bili klinci živjeli smo u zabludama i sa veliko žlicom grabili da nam nešto ne promakne, a kad smo bili malo stariji borili smo se za ONO bolje, a kad budemo još stariji bit će nam žao, ako već i nije, jer možda smo mogli i bolje. Početak života je poznat, kao i kraj, a sredino stvaramo sami.

Tek toliko, malo nešto iz srca pisane riječi, bolje nego riječi bez srca.

... prirodi "ukrast" malo nekih biljkica za ispred kuče, neće se cesta još raditi iako su obećali a ja ludice se radovala,pa nek onda biljke krase i olepšavaju rub ceste..
Ah,još uvijek sam ljuta,ali sam se malo već odljutila,bilo mi loše u stomaku i glavi, a i niš si ne pomažem s tom ljutnjom. Pošta mi je izgubila evre, postupak je tvrd, dužina se ne zna, kao ni krajne bivalište mojih evra:-(
Obećala sam im da ću im jako zapaprat ako mi ne nađu evre.

Vrijeme je prekrasno, valjda se me sunce malo smiluje pa grije, a kosovi preko puta skakuću i pjevaju da ih je milina slušat i gledat.Dvorište je već spremno na dolazak proljeća, klupice čekaju ljudove,biljke jaća sunce, a ja se svemu tome radujem , ko ebe evre, kad tad ću ih dobit, past ću travu ako treba- a moje dvorište će cvrkutat samnom:-))

Još malo mi kave ostalo i idem tamo di sam najjjjjsretnija,možda već i visibabe cvatu, o tome ću kad se vratim.....
Uh, sunce , što bi nebo bez sunca , pravi je melem za sve...