DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

...i onda se probudiš iz maglenih slika, nedjelja je sveta i rasplinutih iluzija, na odjeći još miris cvjetova koji rastu samo u najgorim krčmama i na njoj vodeni žig svjedočanstvu nekoordiniranih pokreta.
Nakon noći kiše, Sunce i ptica te čudno gleda na prozoru. Sve izgleda nakako ružno na tako prekrasan dan i pitaš se što nije u redu s tobom. Izgledam ko ispiljena grana, kljasta i natrula, bezbojni izboj na inače zelenoj smreki koja tek što nije procvjetala. Možda je vrijeme za kupnju nove motorne pile?
Grana na kojoj grlice spavaju i vrše nuždu upravo je svježe obojana. Odvratna bića, ne daju spavati, pjev im je kao zvuk povlačenja gurtne na roleti, ali čini se nemaju problema s time da seru gdje legnu. Doduše one ne liježu a i nikad nisu posrane. Jebena im ravnoteža. To fali Svijetu, više ravnoteže i umijeće da ne sereš tamo gdje legneš. Svijet koji spava stoječki... jebene grlice.

moj krevet snuje da me ubije. u njemu sveke večeri leži biće gladno i zlo.
krevet ima četiri noge, podnicu s nekim motorom koji podiže uzglavlje i podnožje neovisno, daljinskim upravljačem.
jednoga dana on će me ubiti. učinit će to tako da kada legnem, prebaci uže usidreno za noge kreveta, preko moje glave, kada uzglavlje bude spušteno i potom, kad budem želio gledat tv, dohvatit ću daljinski da podignem uzglavlje.. i tako će me moj krevet smaknuti. jer svake večeri prdim u njega i tarem smrdljive noge o madrac i svog sam ga pohabao, a ni one prečke nisu više nove. shvaćam njegove razloge, ipak je to borba na život i smrt, ili on, ili ja. navijam da krevet pobijedi, jer je fakat dobar i bilo bi šteta da ga smrad kao ja totalno uništi.
jednoga dana ja se neću više buditi, u tom, ili ikom drugom krevetu.
toga dana kada se ne probudim znat ću da je moj krevet pobijedio.
on ili njegovi drugovi, kreveti, plačeničke kurve, tvrde podnice, oderane opruge koje snuju da me ubiju.
vlažni hladni pod na kome ležim i trulim na najlonskoj foliji
sad je moj krevet, a štakori u kutu već slave
njegovu pobjedu.
kreveti ubojice svuda ispod nas
svake noći bliže konačnoj pobjedi
nikad nitko nije pobijedio krevet

ovo neće nikada zarasti. čini se lažno. želim otputovati. svakim danom sve više izgleda da je ona šačica čudaka ipak bila u pravu.nitko neće ni primjetiti, sve će naizgled ostati isto, samo će glupost svakim danom sve više dobivati na cijeni. tko zna kada će slijedeći autobus. nema ih tako puno koji još voze. kao da sam posustao u zadnji tren. kreten. možda postoji još koja karta, netko je možda odustao u zadnji čas, bio neodlučan, na klackalici, smeten kao i ja.možda cesta još nije zatvorena...ali ne postoji vozni red... već je trebalo zarasti. kada bih barem znao razlog zašto još uvijek nije. a kako bi bilo odrezati ranu i pojesti bol... kao komad čokoladne torte, kao komad sira, šunke, kao neka blagdanska terapija?
postoji rupa u zemlji. u toj rupi ne stanuje hobit.
u rupi ...

ovo neće nikada zarasti. čini se lažno. želim otputovati. svakim danom sve više izgleda da je ona šačica čudaka ipak bila u pravu.nitko neće ni primjetiti, sve će naizgled ostati isto, samo će glupost svakim danom sve više dobivati na cijeni. tko zna kada će slijedeći autobus. nema ih tako puno koji još voze. kao da sam posustao u zadnji tren. kreten. možda postoji još koja karta, netko je možda odustao u zadnji čas, bio neodlučan, na klackalici, smeten kao i ja.možda cesta još nije zatvorena...ali ne postoji vozni red... već je trebalo zarasti. kada bih barem znao razlog zašto još uvijek nije. a kako bi bilo odrezati ranu i pojesti bol... kao komad čokoladne torte, kao komad sira, šunke, kao neka blagdanska terapija?
postoji rupa u zemlji. u toj rupi ne stanuje hobit.
u rupi strune

sunce u padu nijansama crvenila pali topotom ispremješanih nogu podiglu prašinu čestica sitnoga pijeska improviziranog igrališta. zavojitim putem bankina obraslih dračom, između polja kukuruza od suše uvelog ufrkanog lišća, prilazim ljudima. danas ćemo jesti zajedno. napunit ćemo trbuhe pečenim, pohanim, sa žara vrelim svinjama, junicama, pilićima, ribom i tikvicama, ljutim feferinima, pekarskim krumpirom i pohanim paprikama. zalit ćemo i prije i poslije rakijicama, vinom, pivom i koktelima. ispunit ćemo svaku prazninu. oko mene ljudi. nazivaju me prijateljem. i ja njih. pa ipak u meni je crni neutješni bezdan vječno gladan, nezadovoljan, koji siše posljednju lijepu misao. svaku zdravu emociju pretvara u sumnju, kazuje mi da mu nikad neću umaknuti, nikad živjeti u trenutku nesvjestan da postoji. taj crni ja. ta rupa bez dna. izolacija, zid od stakla. jednom sam je skoro zašio.

odlaziš. u ruci ti kofer na kotačiće, ključevi novog stana i krevet na napuhavanje. djeluješ umorno, ali ne i ispijeno. kažeš kiselo se smješiš, jer tako lakše tješiš umor što ga stvara prazna duša i krvareće srce. zabavljaš se sistematskim pristupom planiranja kupovine kućanskih drangulija, odabira muzike i partnera za. ples. osnovne si korake odavno svladala. u mislima ti ča-ča-ča, u uhu tra-la-la. jedna u nizu od 100 stvari za učiniti prije nego padne zavjesa. u ovom gradu nema dovoljno vještih cipela da prate ritam tvojih bokova. odlaziš, a u mislima ti četka za wc i kanta za smeće od matiranog inoxa. nit vodilja nadolazećeg dana. kvaliteta, estetika, ispraznost i kozmetika, pomalo konzumeristička patetika. odlaziš, a pomalo bježiš. seliš u novi kvadrat.

obozavat cu te izdaleka! smij se svaki dan i ne zali... ako nije suđeno obozavat cu te izdaleka!
kad budes na nebu palila znak znaj da sam ispod istog neba zbog tebe sretan ja
jer dala si mi nesto najljepse sto jedno bice moze dati drugome
dala si mi osmjeh u srcu koji ne prestaje
moje plavo sunce
ti za mene vjecno sjas
mojim modrim nebom rasute su tvoje plave kose
obozavat cu te preko vode
slat cu ti znak
kad nebeski putnik ponocnim nebom pusti srebren dah
ispod istog neba drzec se za ruke
stazama sjecanja zauvjek hodamo mi...

za moju Matildu :) :*

and the strange feeling appeared again... scared man asked, what shall I call you, name thy name! entity answered: the name is sea of sorrow. forever I shall live in you. in me you will be drowned, and the real you never will be found, among the other creatures you will leave your soul.
a fate rather unfortunate...

Volim te. ti si jedino bice do kojeg sam to osjetio a nisam morao. onako desilo se spontano.i da bilo je mnogo pomjesanih emocija. nekad sam te i mrzio. ali bas zato sad znam da te volim. i vrijeme to nije izlizalo. sve sto sam napisao povezano je s tobom. jesam li opsjednut tobom? mozda, vjerojatno. boli me kurac. volim te. i to je jedina iskrena cinjenica za koju znam da mi je na srcu. pokusao sam te negirati, izbrisati, zaboraviti, a ipak je svaka misao koju sam imao i imam, nekako povezana s tobom. ako ovo citas, znas da si ti. znas da ti ime i prezime ima isto slovo, istu krivulju. volim te.  ti mene, al ne na isti nacin. to je banana. znam da bi zeljela da razgovaramo, al ja ne vidim vise smisla u rijecima. imam grc. i ne samo u vezi s tobom nego opcenito. ne mogu vise razgovarati s ljudima. sve mi se cini bez smisla, a ne kanim nikog tlaciti s svojim pricama(osim nesretnice i nesretnike koji nabasaju na ove tekstove).I nista od toga nije tvoja krivnja, jednostavno se tako desilo.
zatocen sam u sebi, i polako gubim razum, a htio bih reci toliko toga, al ne vidim vise smisao u govorenju, alkohol mi je pojeo dusu, a opet bez njega ne mogu prozborit ni rijec, sve sto mi pada na pamet su zalosne price, a ne zelim ubijat nikoga svojim zalopojkama. volio bih da mogu isplivat iz svega toga, al zbilja neznam kako. dotad sam zatocen sam u sebi.
volio bih da je ok da te volim. super si cura. neznam kako da postanem bolji muskarac, covjek, koji bi te bio dostojan.koji nije kukavica. 
sad mi se sve cini bazveze. nemogu se pomiriti sam sa sobom. a tako bih volio da se volim. da vidim tu pozitivu. ovako se udaljavam od svega, ljudi... ne zelim to , al , zanijemim...
o cemu uopce pricaju normalni ljudi? ne zelim da me se plase.
pomolite se zame. nadam se da se nikad necu ubiti.nijemi krik. ono kad bi kriknuo, ali nemas zraka, ko kad te davi anakonda, ko kad si nijem, kao kad se ne usudis viknuti da te boli, kao kad ne vidis vise smisla u nicemu.ni kriku. OMSIPTT 

way down, below the ocean...
koliko sam se danas puta obijesio u mislima. nasao sam granu dovoljno zilavu da izdrzi ritanje. nasao sam stolcic tronozac dovoljno klimav da ga bez muke izmaknem ispod nogu. uze je obican konop za susenje rublja, poliesterskih grubih vlakana grubo i jednostavno ufrkanih da ostavi duboke razderotine na vratu, i meso koje izviruje ispod koze, meso koje se drzi konopa.kad sam stavio konop oko vrata i izmaknuo stolac, zapoceo je ples. vrat nije htio da pukne, krv je navrla u glavu i stvorila pritisak. osjecaj je bio kao kad povracas, samo u potpuno drugom smjeru,gusis se, refleks te tjera da udahnes ali pluca jednostavno nemaju zamah, srce kao da pumpa hidraulicko ulje, gusto i ljepljivo. muci se.znao sam da trebam vezati ruke iza ledja inace bi refleksno posezale da oslobode vrat. jedino sam zajebo s premalim padom, ali opet...nemozes sve znati. ionako ce sve biti gotovo za par trenutaka.minuta.godina.hoce li. vec jednom. mozda sam morao opteretiti noge. ciglom. izabrati visu granu i duze. uze. tada bi puknuo. vrat. i onda prestaje. kao kad ispovracas sve iz sebe. ostaje samo prazno tijelo, poneka nocna zivotinjica, tugujuci tkogod i poneka, sjecanje.umrljano posljednjim cinom.
nalazim se u sobi. tamnoj, vlaznoj. prljavstina svud po podu i zidovima, sa stropa vise godine paucina, plijesan je oslikala svod i uglove. zarulja slaba poput lojanice na vjetru otkriva tijelo koje puze pokretima tako sporim i slabim, prljavije od komunalnog kontejnera, kose prljave i zapletene liscem i travom, odjecom zderanom i prljavom, smrdi i krv se mjesa sa zemljom. uzimam pistolj i pucam si u glavu.
na zidu su bila naslikana lica.jedno u drugom, u trecem, oko osmoga bilo je nos cetvrte, uho drugoga gledalo je kako nos petog slusa gledanje oka na sestoj glavi kako govore usta sedma.

majstore ugasi svijeću, zima je,u hodniku srca nema je, otišla je sama lagana, na bankomatu prazna kartica.ona nije vlatka pokos, al ko da je, od ljubavi se teško naužije. počeo sam pričat bljezgarije, sve je u redu pijan je. ostala je samo spodoba, svjedocima priča nevjerovatna. i sam čekam je. razrješenje. nevjerovanje. nema mjesta za tugovanje. jebote počeo sam govorit ko da imam slastičarnu, ko šiptar. malu koju bih rado guzio, jebe čoban. ionako nije stvar ljubavi, nego pitanje ega i časti. priznajem. prazan sam. smeta mi što prilike zbog nje propuštam. ona je najbolja sisa koju je svijet vidio, jebo majke ko bi mi zamjerio. osjećam se ko da te silujem, svaki put kad te na kavu pozovem, al želja je je jača u mene, nemreš frende protiv prirode. ja sam kreten opaki, na mom jeziku nema druže dlaki. jebemti ciganski rep. želim samo da ti se izdrkam po faci i sisama, da te svu oblijem sobom, da ti pičku poližem i da svršiš ko luda, da cijeli fakin svemir propadne sam u sebe u nemoći protiv savršenstva. jebi me, ja sam lud za tobom!

nasao sam rjesenje za nas. naziv za nas. mi smo prijatelji za ševu. fuckbuddies. fuckbodies. to bi moglo dobro funkcionirati. volimo se bas taman. casual.bez suvisnih peripetija. 
nevezano uz ovo gore spomenuto. nova tema
pitao bih sve koji su do sad citali moj blog sto im se ne svidja u mojim tekstovima, a sto im se svidja ili ih se dojmilo, kakav im se cinim kao osoba koja se nazire iz tekstova i sto misle da bih trebao promijeniti, popraviti na sebi ima li uopće sto za popraviti na ovako savrsenom bicu kao sto sam ja.
e sad lutkica ti mi najvise citas blog, sto odobravam i drago mi je.fakat mislim da cemo se jednom upoznati, al ne jos sad, nego kad za to bude vrijeme. slike nisu bitne za upoznavanje, al su dobrodosle.

volim te kujo. i to nije samo alkohol sto govori iz mene.zao mi je sto sam ti to onda rekao i time zajebo sve. volio bih ispraviti tu gresku , ali sumnjam da ce mi Gospodin dati drugu sansu.vjerojatno nisam u toj klasi. volio bih da sam prirodni sarmer i da olako sipam bujicu magicnih rijeci koje te hipnotiziraju i privlace k meni, volio bih da sam visi, proporcionalniji, samopouzdaniji,ambiciozniji, ziv, da sam imao vise srece, da su me vise voljeli, da imam deblju kozu...ma u kurac volio bih da se uzajamno volimo i nista vise, da nam je to jedino i dovoljno.ali sam slab, sve pokvareniji, ruzniji, nesigurniji, omrazeniji medju ljudima, udaljeniji hladniji, osjetljiviji, manje svjetlim i moje se svjetlo gasi, usamljeniji.jebes takav zivot. samo bih volio biti sretan. da sva ta ljubav koji sam ti namjenio ne trune u meni i ne pretvara se u gorcinu i cini me smrdljivijim lesem svakog trenutka sto me podsjeca da nismo zajedno.nadam se da cu te ubrzo zaboraviti ili jos brze umrijeti. zbilja mora da ima zlatni kurac, srce ili sto vec vidis na njemu.volioo bih da tvoj trag u meni nestane. volio bih da mogu zavoljeti drugu. volio bih da imam zdrav razum. volio bih da u mom tijelu konacno prebiva moj duh. volio bih da te mogu slobodno voljeti.
promatram ljude oko sebe, svi prijatelji su se poozenili, ili su u stabilnim vezama, mnoge od njih ja sam spojio, vidjam totalne banane od ljudi u vezama s zbilja dobrim curama. jel to zbilja ono sto mi je namjenjeno? dal ce mi zbilja uvijek izmicati jedino sto sam zbilja zelio? jebe li doista uvijek netko drugi nase ljubavi i smatras li da je to smjesno, te uzivas li pri tome ti koji vuces konce?
mogu li se probuditi? vide li svi oko mene mrtvog covjeka?mozes li spasiti barem onu koja se toliko zrtvovala za mene? je li ovo zbilja?
spavas li, cujes li nas, mogu li ti kako pomoci?moj zivot je sranje. ja to nisam zasluzio. pomozi mi Boze

 
dark sky shower us with dead flowers powers we seek pointless we breathe lord erase me away I was climbing endless tower my hands aren't big enough my disgraced face to cover crying the dry tears.

nedostaje mi tvoja blizina, ja sam tvoj igrac s klupe. bojim se da nas ovaj svemir ne voli, mi smo krivo vrijeme, skupa pogreška, nedovoljno odvažni. ne volim tvoju daljinu, izgleda je bolje da se obozavamo iz daleka. ne mogu ti obecati nista, dok trazis sve od mene, da bi mi dala nista. od tebe zelim sve sto si mi spremna dati, ali imaj na umu da sam nezasitni lopov koji ce uzeti sve i ono sto mu ne pripada. ni ja nisam spreman. volio bih da nestane sve te napetosti i da konacno mozemo biti slobodni, da ti pokazem koliko, jedino nisam siguran da ti to isto zelis, jer si me zajebala toliko mnogo puta. istina, pustio sam se da me zajebes. strah me da ako nas svemir ipak ne mrzi toliko, a svjetlost nas ipak spoji, hoćemo li biti sve ono, ono što želim, želiš, želimo? jer ja fakat želim. ili moram otići zauvjek. izaberi mene. ako želiš. ako to doista svim srcem želiš. i pođimo polako, polako. divlje prejako. ili odjebi iz mog auta, iz mog života. daj nam Bog savršenu dozu svega, neizvjesne sigurnosti i sigurne neizvjesnosti, mašte ljubavi, tuge radosti, strpljenja. ja sam magnet za tvoje srce, dušu, um, pičku i sve što jesi. ti si moj magnet. kad ćemo se konačno prestat jebat mentalno. vjeruj mi. daj da i ja mogu vjerovat tebi. nakupilo se mnogo toga u meni kroz vrijeme. ne vjerujem više olako. izgubio sam krila. na mome oku crni povez. duša je siva, zrak koji dišem više nije tako čist i čaroban,  ne oslobađa od  grešnih sila.jebemti nedaj da je ovo sve što ću dobiti u životu.napravi što hoćeš, moraš, ja ću isto. ako treba izmislit ću se ponovo, samo da se oslobodim svega. skinem prašinu s odjela. miris s kože. ugasim svjeću. zapalim svjetlo. neće biti prvi put. škorpijon koji je promjenio oklop kožu, zmija.znam da me sanjaš, misliš na mene, ja sam kao neki bezvremenski entitet u tebi. mi smo ništa. sve. krug. mi pokrećemo svemir. neki tamo. lijepa si gola. imaš dušu koja svjetli. volio bih da svjetlimo zajedno. jedno drugom. poželi.film.znam da si je i ti vidjela kad je padala.objesi se na mene.ostani. odlazi. ne zato jer ja to hoću, želim. nego zato jer ti tako želiš.