DESTRUKCIJA JEDNOG SVEMIRA

sva mokra bila si jučer u mom autu. fakat je predobar osjećaj kad znaš da si čitavo vrijeme bio u pravu, makar si tvrdila suprotno...kad si sva vlažna zbog mene. ti si svjetlost iz oktave A, ja sam tvoja trzalica. svak je svoje sreće mišokovač. mi smo dvoje pijanih reptilića.

slomio sam ovaj vikend svoja krila, izgubio svilenu nit, sjebo sam si život, i sve poslao v rit. plakao sam jer nisam znao cjeniti što sam imao, bahatio sam se.
ja sam olicenje autodestrukcije, najvise se bojim sebe. kao da je sam vrag u meni, a neznam kako da se vratim vise na normalu. i nebi me to toliko jebalo da pri tom ludilu ne povrijedjujem osobe koje su mi bliske, drage, odnosno kojima sam ja drag...ako takvih jos uopce ima. ja sam jedan tuzan sjebani bolesni idiot kad sam pijan. znam da postoji nacin-prestati cugati, ali neznam kako izbaciti taj jebeni gadni osjecaj ogorcenosti, bijesa, zapaljive mjesavine mrznje prema sebi. pomozi mi Boze!

mahnit sam lebdio na staklenim krilima
u ocima mojim svjetlosni žig
ruke su moje od svilenih niti
predes kad cujes dodir od njih
žarko sam palio mišlju nebesa
jer oko mene od ljubavi štit...
 
ozon, miris ljeta nakon kiše, indigo plava boja, tratinčica u svježe nepokošenoj travi, jutro i rosa na mreži pauka krstaša u ljetnom suncu dok trljaš oči, let vjetruše na sjajnom nebu s nekoliko bijelih pufastih obačića, pjev savuja, ležanje u travi i promatranje ptica, ležanje na obali s glavom naopačke uronjenoj u vodi i promatranje obzora, voda ulazi u oči, nebo je gore voda dolje, cure u ljetnim oblekicama hodaju kroz grad, napete i zavodljive, drvo sa zelenim lišćem, mirisi koji prizivaju sjećanja, veranje po stablima i strujanje vjetra dok se penješ više, hvatanje ritma njihanja stabla, vješanje naglavce sa grana, vidim ti sise u premalenoj majci, volim kad se prva penješ na stablo, hladno pivo u idiličnoj zabiti, samo je jedno ali ga djelimo...
 
život je lijep
:) najveći osmjeh što ga možeš zamisliti  

glup decko trazi glupu curu,mislim da odgovaras savrsenohocemo se fukat kod tebe il kod menekupi kondome i nemoj zaboravit popit tabletu,bum uzeo kameru da nas gledaju kasnije svi susedi na mobitelima i kompićima...
prijavili ste me,evo  scenzuriral sam se, još nekog peče?

želim napisati nešto toliko mračno, da kad sljedeći put kad pročitam to u dobroj volji crkne struja, koliko mračno.
želim imati sposobnost napisati nešto toliko svjetlo i vedro da upali svjetlo.kad mi bude zlo.kad budem u kurcu.
znam mogao bih samo ustati i prčkat po prekidaču, al onda se nismo razumjeli. 
visio sam objesen u raljama ranjene svjesti,
ruka sto izbavljuje prezire to,
drasticno kaznjen zbog svoje objesti,
visio sam ugasen u sarenoj vesti,
ni ziv ni mrtav,
ni dobar ni los...
 
 
naucitcuosreci

prezira. onaj koji ti odsjeca dah, koji ti otima pravo. da budeš tu. da se osjećaš čovjekom. muškarcem. ženom. da budeš ti. ono što jesi. što želiš biti. osjećati.
onaj koji te briše iz postojanja. zbog kojeg bi volio da ne postojiš. koji nije tu prvi put.
stari drug, poznanica, jer je upućen baš tebi, koji prodire duboko, do krajnje nutrine za koju misliš da je sigurna.
subjektivno. ali ipak postoji. zbog slika u tvojoj glavi. kad si odbačen. kad se odbacuješ nakon što si bio odbačen. neželjen. abortus. nesavršen. bez prava na život. a ponekad jednostavno preslab da se othrvaš i izboriš, ili neznaš kako.
i onda doživiš pogled. jer si se usudio pogledati, probao reći što te mori, da se i tvoj glas čuje.
pogled koji peče.samo kad sam slab i izmoren, nespreman. ali nikad nije ugodan osjećaj kad te netko pogledom ošamari kao posljednje smeće, samo da nahrani ego, jer te smatra nižim bićem, jer te kao stavio u kliše ladicu, jer izgledaš, govoriš drukčije, malo si sjeban na svoj način.pokvarena roba.
šteta da svi to radimo jedni drugima, koliko samo priča i ljepote propuštamo zbog predrasuda.
ima nešto u vama ženama što može muškarca toliko prestrašiti i zaboljeti, a istovremeno natjerati ga da se osjeća kao kralj svijeta i nepobjediv.volio bih da sam češće osjetio ovo drugo.
pogled koji je (nekad) volio bio je (sad) pun prezira,voljeli smo se prezirati, prezirali smo se voljeti.
pogled koji sam često doživio, a nikad kad ga nisam vidio, jer tad nisam doživljavao, jer bio sam jak, osim onda kada nisam, jer bio sam slab.tada.
pizda ti materina di se ovo gasi, nemogu ugasiti. ugasi jebeno svjetlo, majstore ugasi jebeno svjetlo neka prestane, jer ću izgubiti razum.
pogled koji nisam vidio jer bio je mrak, bio sam zaklopio oči, bio sam slijep, pogled koji me pekao još jedino u mislima.
majstore ugasi jebeno svjetlo do kraja. kako izbrisati svjetlo koje je u glavi, kako ugasiti sjećanje?
majstore zapali svijeću. 
 
 
 

je ono što mi trenutačno fali. da sam auto bio bih BMW, al trenutačno zapušten, crko akumulator.
treba mi energija pičke da me pokrene. jedini zajeb je taj da koke ne padaju na jadnike i tipove koji su down. mogo bih reč da sam u crnom začaranom krugu.što me baca u dublji bed i pretvara me u jadnika kapitalca. ma jebem sam sebe u mozak. razocaran sam u sve. ljude. sebe. mora da sam nesto gadno sjebo u proslom zivotu, kad me prati tak losa karma.
zamisli mozda sam bio hitler ili juda iškariotski. koja banana.
i kaj ak to zbilja tak funkcionira? kakva mi je budućnost? brrrr
neću ni zamišljati. 
platit ću si kurvu. dvije.
već dugo nisam bio ozbiljnija bolestan, valjda mi neće otpasti stojko vranković

iskreno da ti kažem prijatelju, nemam ti previše kaj za reći, jer riječ je kurva kažeš li je iskoristit će je protiv tebe, a ono ipak dobio sam želju da podjelim koju misao sa tobom, pa nek mi se odbije o glavu.
nema promjene i dalje imam proljev, s sitnom razlikom a ta je da sam se nagutao praksitena i sad mi se živo jebe.
kao i obično zajebo sam ziher, al bit ćeš ponosan trudio sam se nimalo, baš taman, ovaj put nije me slomilo, nije me ni okrznulo, nek znaju da iako sam šupak, kreten i najgori od ljudi, ponosan sam na se, jer sam zadnji od njih i sad gorim i smijem se.
smijem se, i gledam ih kako prolaze ispred leda, ispranih lica domahuju i svi nešto govore, kao da znaju me , u mojoj glavi šapuću pođi sada sa nama.
brrr.fantastično je a ujedno i tužno u neku ruku ako me pratiš, skinuti naočale i zoru nakon prospavanih godina poteći onaj dah svježeg zraka. depra mi je uvijek stimulirala kreativu i bila moja muza.
ne zovem je više baš naprotiv, al bez nje kao da sam izgubio starog prijatelja. prijatelju.prijateljice.bit ćeš zapamčena. nikad neću zaboraviti svog mraka.
neću sam sebe kupovati velikim predizbornim obećanjima, obući ću modro stare starke, krenuti korak po korak, pa kud me donesu, donesu.posjetit ću te kad za to dođe vrijeme, de me sjetiš ovih mojih riječi i budeš mi prijatelj i oko kad mi stave naočale s krivom dioptrijom.
ajde pa se čujemo

ti imaš najljepšu macu na svijetu.
ako ti to kaže netko drugi
pustit ću pse s lanca.
naći ću novu macu.
jer volim životinje.
mace su slatke
pače umiljate
al im nemožeš vjerovati
okovati, pripitomiti,
maca je uvijek maca
svijet se ne vrti oko tvoje mace.
nije li život pička?
 

nešto je isisavalo život iz njega kroz cjevčicu kao što djevojka s reklame pohotno ispija neko od bezbrojnih gaziranih pića, kao što razmažena nemirna školarka cucla lizalicu, kao što pauk popije muhu, komarac krv,kao što kraljica porna, gladna nimfomanka posiše bolno nabreklu kitu. nakon toga dolaze oni da uklone otpad. naizgled praznu bocu coca cole.tko ili što je to što je isisavalo njega iz njega i gdje je bila zabodena zlokobna slamčica on nije znao, ali se koprcao u strahu i znoju, jer vremena je bilo sve manje i manje, kako je nestajao, a praznina je rasla gdje su nekad bile zdrave emocije i njegova osobnost. život.njegova boca se punila gorčinom,otimanje i svaki otpor hranio je bijes i paranoju. baš kao pokušaj očajnika u živom blatu da se izvuče koprcanjem.kratki pogled u njegove misli u nasumice odabranom trenutku:kao neka priča koju sam davno čuo, vidim sebe u raznim situacijama kroz koje sam prošao, a sve je mutno u magli i ničeg se više nemogu sjetiti,nemogu pričati o tome, jesam li sve to zaista proživio, jer nemogu se sjetiti detalja, jesam li nekad zaista bio takav,jesam li budan, ja, da li se mogu vratiti, gdje sam se izgubio?hmm...izgleda da se subjekt više nemože sjetiti tko je, sanja li, čini se potpuno dezorjentiran i sa slabim doticajem s realnošću.to mu hrani očaj strah i bijes, vjerojatno će uskoro postati nasilan prema sebi, možda i drugima.gadno je živjeti s nekim koga ne podnosiš.zamislite život u kojem je osoba koju ne podnosite, a morate živjeti s njom upravo sami VI.
nakon toga dolaze oni da uklone otpad

sise...nešto najljepše. uznemirujuće smirujuće.smirijuće uznemirujuće. idealne ko polovice limuna. b ili c korpica. lijepooblikovane, s srednjevelikim krugovima oko bradavica ko gumice na olovci. na ženi koja nije prazna.
opsjednut sam tvojim sisama i zato je situacija tako složena.
smrt.opsjednut sam smrću jer mi se čini kao jedini izlaz iz depresije.
ne mogu se pomaknuti jer sam paraliziran u glavi. vrata i zidovi oko mene. nekad su služili kao sigurnosni protuprovalni sustav al jebi ga, čini se da sam izgubio mapu minskog polja pa svako malo nagazim na paklenu spravu koju sam iskonstruirao u dobre svrhe.
moj kompjutor i operativni sustav urotili su se protiv mene.
strah me učiniti korak. to boli, frustrira i nakuplja bijes i ljutnju. spirala nesreće je usisavač, vir koji utapa.  
kako da to izbacim iz sebe, i tebe s tim i tvoje supersise i iluziju koju si mi pothranjivala da bi nahranila svoj ego.
goni se u tridesettritriljarde pičke materine!

fuck, shit, piss...
presjeklo te u križima?
peče kad uriniraš?
ruke ti trnu?
nemaš več volju?
oči črljene?
imaš proširene vene?
boli te vrat?
boli kad ideš kakat?
teško ti se poslje sega dovleči na 2 kat?
bit će da preveč...
...se sekiraš?
a celi dan samo...
previše rada može oštetiti vaše psihofizičkoduhovnomotoričko zdravlje
...
 Pa-Pa

pokušavam prestati.sjećam se kako sam nekad govorio da nikad neću pušiti. obećanje ludom radovanje.prve cigarete popušene poskrivečki i totalna ošamučenost. nikad mi nisu sjele te cigarete, a zapitam se kako je prošlo više od desetljeća konstantnog trovanja. i kaj sad pokušao sam prestati i prestao na pol godine, pa propušio. kak ti se sam lako zavuku pod kožu, ni ne primjetiš. izdržim lako i po tjedan dana, al za vikend onda roknem po dve kutije dnevno. pa faza čišćenja opet. kašalj. faza "vjerski fanatik" je najgora-nema goreg od bivših pušaća s kratkim stažom. uvjek sam se trudio ne bit takav.
rekord 5 kutija. ni sam neznam kako. brzinski rekord-kutija za sat vremena. ponekad sam se probudio nisam mogao disati. otrovao sam se cigaretama. bio žut, smrdljiv, crni zubi, posmeđeni smrdljivi kažiprst i srednjak.
ni ne primjetiš kolko izgubiš osjet njuha, sva odjeća najednom smrdi, pepeljara, kiseli suhi miris...al ipak onih prvih nekoliko dimova nakon par dana apstinencije, kako lagano ošamućuju, osjećaš ih kako klize u plućima, dim tako fin i nježan pleše na dašcima strujanja zraka, dim ljubičaste boje, plavičast titra...nikad nisam vidio nešto finije. primamljivo.
pušenje ovisnost ruku. što s rukama? kompenzacije, debljanje. paše cigareta nakon dobrog fuka i ručka.
bol u prsima. ponekad osjetim pol u plućima, kao neka igla, ali ne oštra bol više kao poluugodna bol, ako postoji takvo što,na neki način čak i paše. zamišljam kao da neki crv gmiže mojim plućima.jebote.
rentgen. kašljao sam kao lud duže vremena, bol i škripanje u plućima nije stajala i postala sve neugodnija. ajmo doktoru, da nije kakvo sranje. da nije ...
iščekivanje nalaza, osjećaj koji valjda svi imaju, samo nemoj da imam ja, još mi nije vrijeme, prestat ću pušiti, još sam mlad, molitve, vjera u Boga značajno raste, zakletve, obećanja, nervoza, dlanovi mokri, drhtanje ruku, klecanje koljena. nije baš neki fin osjećaj suočiti se s smrtnošću, pogotovo ako znaš kakva bi ti mogla biti, čovjek bi se mogao usrati kad pomisli da bi mogao čuti tu famoznu rijč od 3 slova, horoskopski znak i biće s kliještima. čuti , a kamoli morati suočiti se s istinom.
i što ja činim? od nervoze odlazim van zapalit cigaretu. smiješna situacija. crni humor. srećem ženu od kojih 40 i nešto, zamoli me za upaljač i počinjemo neobavezni pušački razgovor. zajebavamo se i ne baš hrabrim smješkom konstatiramo: jebo te ideš na rentgen pluća,pretrage za rak, a pušiš vani cigarete, ko da nema sutra. još samo jednu.još sam jednu. nije izgledala presretno kad je dobila nalaze. ja sam se izvukao ovaj put.
Isuse koji debil čovjek može biti.
bila je jednom reklama na nekim cigaretama, s cigaretom nisi sam.rak ti dela društvo na plućima.
valjda ću uspjeti prestati.

zbilja ne znam što mi je. kao se osjećam. stvar je baš u tome da se više ne osjećam. sjećam se kako sam se nekad osjećao. gledam ljude i ne nalazim nimalo sličnosti sa njima. majke mi kao da više i nisam čovjek. pokušavam pronaći u sjećanju trenutak kad sam si to pucao u glavu i gdje mi je mozak, razum, um, duša, čujem još nešto lupka u grudima, a postojanje mi se svodi na potrošnju kisika. prazan. tup. pogled. bol. ogorčen. sam. ljut. mrzim. ne želim to, a kao da mi je samo to ostalo od onogg sveg divnog što sam nekad mogao osjećati. ne želim to osjećati. dali je kao nazovimo svijesno biće smijem birati što ću osjećati ili mi je to nametnuto od više svijesti, Boga? ako je onda ja nisam slobodan i rob sam i kao takav ne mogu biti odgovoran za svoj život i postupke, sudbina mi je zapisana i moj život nema smisla, te ću ako ne radim ništa učiniti baš ono za što sam predviđen, postati živa opomena ljudima, upozorenje, niže biće s kojim se poigrala viša svijest. ako mogu kontrolirati svoje osjećaje, onda sam slobodan. i sada želim osjećati, ljubav, želim se osjećati dobro, želim širiti dobru energiju na ljude oko sebe. biti slobodan.
i kako se onda ponovo dešava da zajebem potisućiti put, na isti način, na istu foru? glup.nekoncentriran.nismo pazili. sjedni jedan.nauči pa ispravi.
jednoga dana nestat će i zadnja prilika, a tad će biti kasno. no ja to neću znati. možda je taj čas već prošao. i ja sam ostao sasvim sam sa samim sobom, što je sudbina kak se popularno kaže "gora od smrti". mogu biti sam.ali zašto. kao da ne postojim.
želim život, ali neznam, nakako neznam kako živjeti, pokušavam, spotičem se, ne želim biti kukavica, ali ponekad mi nedostaje hrabrosti, želim biti čovijek, ali nisam potpuno siguran što to ustvari danas znači.
ulovljen u zamku vremena, ljuštura stari, a ja još uvijek osjećam vatru kao nekada i to me kida i izjeda iznutra kao kiselina, dok jednog dana ne postanem rođendanska torta crvima, koji puši sviječice na mom grobu.
probao sam sve, drogu, alkohol, kocku, lake žene,hedonistički život, zaboraviti, ali ništa mi nedaje onaj osjećaj. vrijednost.  da kažem to je to. samo ljubav. da li je to samo kemijska reakcija? da li smo na kraju samo dobro promišljeni i zamišljeni roboti. želim biti nešto više od toga. a gušim se u vlastitom propadanju, želim isplivati iz toga, a nakraju pronalazim da sam kao muha zarobljen u mrežu vlastite ograničenosti,loših navika, rutina. bez ljubavi.
sjećam se jednoga dana u budućnosti kad sam sebi pucao u glavu. mogu.osjećam.slobodan.

nedjelja meni najdosadniji dan, obično ustajem oko 3 da bi se umio i strijebio krmežlje, bacio nešto u usta i otišao na spavanje. naravno neizbježna je i varijanta mamurluka od sinoćnjeg ludovanja i konzumacije. svega u pretjeranim količinama.
neizbježne su posljedice, al za divno čudo danas ništa od glavobolje, opakog prdeža i riganja kao i svih divnih čuda koja prate dan kao što je nedjelja nakon subotnje groznice.
danas sam nekako smiren i uopće me ne tlači što je nedjelja. uživam... krasan dan ta nedjelja, ha?