diavoli ...

jedan osmjeh nestao u vjetru...
jedan osmjeh nestao u vremenu, nestao u vječnosti...
u vječnosti svjetla, u sjeni tvog srca...
jedan osmjeh posijan u osjećaju, zaliven slasću, mirnočom i ljubavi...
jedan osmjeh otkriven i pokriven igrom usana...
jedan osmjeh zaliven svježe, pokriven nježno, učvršćen s ljubavlju...
jedan osmjeh rođen s voljom za davanjem, pokazivanjem onim što jesmo...
jedan osmjeh, to je osmjeh koji mi kaže sve to...
jedan osmjeh ljubavi...

kotrljajući se u jednom ogrtaču samačkom, korak po korak živim jednu krunicu sjećanja i  emocija...
moj se pogled zaustavlja na tvojoj ogrlici od crvenog koralja...
čini se da formira jedno srce u sječanju na naš zadnji susret...
iza pareta govori poster s tisuću boja...
ima želju da priča onome tko gleda...
on je u fiksiranju zauvjek uspomena, našeg zadnjeg susreta...
unutar jednog kaleža mašna ruže, čita živahan put za ne zalutati u vremenu, i emociji našeg zadnjeg zagrljaja...
između uspomena i uspomena osjećam se kao stražar jednog života, čuvar vremena i sreće...
osjećam se usamljen dok čekam prvu zraku sunca...
dok čekam tvoje blage ruke, koje će me nježno dodirnuti...
čekam da se odjenem radošću...
tvojom radošću majko...