diavoli ...

postoje osobe u našim životima što nas čine sretnim, samim tim što su se našle na raskršću s nama...
poneki odu zajedno s nama uz bok gledajući mnogo mjeseca.  druge vidimo ponekad mimoilazeći se...
svi ih zovu prijateljima...  ima raznih...
ponekad neki list s drveta prestavlja prijatelja...
prvi u nizu je naš prijatelj otac i naša prijateljica majka. oni nam pokazuju što je život...
zatim dolaze prijatelji braća i sestre, s kojima dijelimo naš prostor...
poznajemo cijelu obitelj lišća, koje poštujemo i  kojima želimo svako dobro...
ali sudbina nam dodijeli i druge prijatelje, one za koje nismo znali da će se križati s našim korakom...
mnoge od njih zovemo prijateljima duše, srca...
iskreni su , pravi su...
znaju kad nam nije dobro...  znaju što nas uveseljava...
ponekad se jedan od tih prijatelja instalira u našem srcu. zovemo ga zaljubljenim...
daje nam svjetlo u očima, pjesmu na usnicama, prska naše noge...
ima i onih prijatelja u prolazu.  nekad jedan vikend, jedan dan, jedan sat...
oni ostavljaju osmjeh na našem licu za svo vrijeme što su s nama...
ne zaboravimo prijatelje koji su daleko, one koji se nalaze na vrhu drveta...
vrijeme prolazi, ljeto odlazi jesen dolazi, i gubimo neke od naših listova. neki narastu sljedećeg ljeta, a neki ostaju mnogo ljeta...
ono što nas veseli je da listovi koji su otpali,
 
 nastavljaju živjeti s nama hraneći naše korjenje s radošću...
to su sječanja trenutaka prekrasnih , kada susrečemo naš hod...
želim ti listu mog drveta: mir, ljubav, sreću i blagostanje...
danas i uvijek...
naročito zato, jer je svaka osoba što prolazi našim životom jedinstvena...
svaki puta ostavlja nešto svoje, i uzima nešto naše...
ima onih koji uzimaju puno, ali nema onih koji ne ostave ništa...
to je najveća odgovornost naših života, i ispit istinit da se dvije duše ne sretnu slučajno...

pročitao sam tvoje usne jednim poljupcem,
pisalo je o ljubavi koju daješ...
riječi ispuhane vjetrom u pjesku ukrašene školjkama...
vidio sam govor tvog srca u pismima ljubavnim...
našao sam pisane riječi što pričaju o tvojim osjećajima...
usne drhtave i mirisne, tople i slatke pisale su o trenutcima sretnim...
poljupci tihi, trenutci sreće i ushita...
pročitao sam tvoje usne...
volju za uzvikom sreće, volju da zapališ mržnju svijeta...
u onim pismima, bila je želja da ostanemo sami s ljubavlju i mirom...
moj poljubac je pročitao tvoje usne , i pustio zapisane riječi "ljubav zauvjek"...
pročitao sam tvoje usne , okus koji sadrži ljubav u svakoj tvojoj riječi koja znači ˇ"davanje"..
piši mi zauvjek...
 

voli sve dok ne zaboli...
ako zaboli, upravo zato bit će ti bolje...
bol je veliki dar boga, tko prihvaća, tko voli svim srcem...
tko nudi sebe poznaje vrijednost...
imaj uvijek u vidu da koža stari, i kosa postaje bijela, dani postaju godine...
ali što je važno, ne mijenja se tvoja snaga...
želja ne poznaje godine...
iza svake crte starta postoji linija cilja...
iza svakog uspjeha stoji i neuspjeh...
sve dok si živ , živi život...
ako ti nedostaje ono što si radio radi ponovno...
ne živi od slika požutjelih, inzistiraj iako ti svi kažu "odustani"...
ne dozvoli željezu koje je utebi da zarđa...
kada jednom radi starosti nečeš moći trčati- hodaj brzo...
kada nečeš moći hodati brzo- hodaj...
kada nečeš moći hodati- upotrijebi štap...
ali nikad, nikad ne odustaj...