diavoli ...

tražimo uporno i u ovome danu što umire, jednu zraku svijetla što nam utire pravi put.
kada je nađemo , tražit ćemo još ...  uporno...
ono zašto je to pravi put...
uvijek u potrazi za jednom zrakom svijetla, što zna grijati ovo naše srce strašno uzbuđeno u nerazumnoj duši humanoj...

vidim te svakim danom u drugačijem svjetlu.
pitam se da li je vjetar tvoj prijatelj... koji trči svaki dan do sunca za donijeti najljepši lančić svijeta.
pitam se da li vjetar trči svake noči do zvijezda da pokloni ujutro mir svemira.
pitam se trči li vjetar za tebe da duhovima posije u tebi poeziju.
pitam se igra li se vjetar svakoga dana s galebovima za donijeti tvojim očima radost djeteta.
pitam se da li je vjetar poezija... ?
gledam i shvatih...
ti si poezija...

nađoh se na putu... bio je mračan.okrenuh se za vratiti... začuo sam glas majke i shvatih...obitelj je život...

jedan tužan sunčani dan.
sjene usamljene,
oblaci u obliku kapi.
vrijeme u kojemu je sat radio inventuru preostalog vremena.
u mojim željama jedna vlas tvoje kose stisnuta u ruci.
tvoja slika na mojim prsima.
tvoj miris na mojoj koži.
samo jedan razlog za voljeti.
samo jedan razlog za užitak.
samo jedna istina za imati te...
samo jedna istina za nemoć...

velika kugla užarena što izlazi iz mora oslobađa energiju i euforiju u svakoj svojoj zraci...kada se nađeš u centru univerzuma doživiš toplinu zagušljivu...kada padneš na drugi svijet, gasiš se kao svijeća na vjetru...znaš da si u realnom svijetu živ...

ništa nije ostalo u suhom srcu humanom !
rezon mežnje je pobjedio...  i nastavlja pobjeđivati svakim danom, dok suze obilne zalijevaju zemlju škrtu  !
srca zla repliciraju prijenos što ostavlja tisuće mrtvih...  koji su bez krivnje čuli miris svoje zemlje prije posljednjeg daha  !
ništa nije ostalo u suhom srcu humanom  !
zašto sada ne bljesne mir u svijetu, sada dok strašni bljesak prenosi misli smrti  ?
ništa nije ostalo u suhom srcu humanom  !
neka se vrati mir, a rat neka ostane samo gorka uspomena...
 

zavaravanje jednog osjećaja velikog.ostati miran... mislima među zidovima neprobojnim...slatki zvon tvoga glasa, odjekuje mojim umom.njišu se stabla... vjetar raznosi lišće...sjećanja radosna...sadašnja zloba. priviđenje ili utopija ?tvoj lik ostaje zauvijek u mom srcu...

prijatelji...
male i velike nade za podijeliti trenutke nezaboravne.
blago skriveno na zemlji...
nerazdvojni anđeli koji su pali na naš planet...