diavoli ...

kiša neumorna...
vrhovi trave njišu se hranjeni vodom.
zrak oštar...
magla sakriva mlade borove.
miris vlažne smole...
noć zajaši šumu...
mjesec znatiželjni oblači kapu na nebu sad već prepunom oblaka....

želio sam vidjeti boju duše.
nisam je mogao vidjeti... bila je skrivena među bezbojnim prugama osjećaja i među sjećanjima prošlosti.
želio sam vidjeti boju radosti.
onu boli i tuge...  nisam vidio svjetlost, niti jedan mali refleks.!
želio sam vidjeti boju ljubavi .
shvatio sam kasno da možda ljubav ima boju prejaku da bude vidljiva.
želio sam vidjeti boju duše... ali samo s očima sam uspio opaziti jedan prekrasan zalaz , koji je konačno ličio bojama moje duše...

zalaz izmišljen u smiraju dana, raznosi reflekse u moru.
iza horizonta svjetovi nepoznati...  prekrasni scenarij bajki.
oblaci sivi prekrivaju nebo u strogoj potrazi sjaja crvenog.
sunce bjegunac, kao strašljivac intrigantni okrivljuje progres gdje je sve dozvoljeno...
netko se javi u noći ...
iznenada okrenuvši se čovjek susreće svoj pogled...  vidi sebe i svoj enigmatski svijet...

vidio sam livadu nasuprot tvojih očiju rascvjetanih.
vidio sam nebo s tvojim očima zvjezdanim.
želim se izgubiti za naći se u realnom osjećaju.
želim živjeti emocije jednog glasa koji me pritišće.
jedna usta koja siju slinu u mozak,
koja vlaži u mom srcu cvijet emocija.
tražim jednu ruku da me drži tijesno, i neda da izgubim niti jedan trenutak života zajedno.
želim živjeti trenutke...

nestaje dan u tvojim sjećanjima...
procvjeta lagano naša želja u jednom zamahu krila...

tvoj pogled obasjava...  u refleksiji zalaza.
oči...  boje mora.!
tvoj pogled...  zamračuje misleći na vrijeme što prolazi...
osjećaj ostaje za razveseliti srce u sjećanju!
što ostaje  ?
možda sjećanje ne zadovoljava...  i postojeće postaje dosada  ?
bit ćemo možda različiti bez tog osjećaja ljubavi  ?
istina...    sve u nama upučuje nesvjesno da treba ići naprijed...   da je trebalo ići naprijed...
i živjeti intenzivno...  ovaj život  !
živjeti intenzivno...  ovaj život sa strašću...  jer je jedini i zadnji...
nema prilike...  za proživiti...  drugačije...
 

.............................................................................................,,,,
 
 

jedan komadić neba tvojih misli.
jedan miris poljupca.
vruće sjene koje miluju sjećanja trenutka isprepletenih tvojim imenom.
ukrašeni tvojim pogledom.
milovane tvojim srcem.
moj se um želi najesti, želi se najesti tvoje ljubavi.
želi ljubav... želi tebe...

svim katarinama, katicama, katama, katkama...

živjeti život...obnoviti simbiozu između osjećaja i materijalnoga u vremenu i prostoru.
živjeti život, sakrivši se u vlastitoj intimi gdje osjećaj predstavlja suštinu.
živjeti život, pritvori oči još crvene od plača i sudjeuj svom snagom u onoj tankoj niti opstanka.!
živjeti život, izići ko pobjednik s ljubavi pobjedivši mržnju i strah, nadajući se još u čovjeka i njegovu spremnost u pobjedu.!
živjeti život, uživati neprestano, i ne biti izgubljen kao mnogi drugi što uzimaju nevinima.!
živi život čovječe trećeg milenija i molim te...
ne dozvoli da umre...