Fijasko

Iako se u praznoj prostoriji mogu lupit u prsa i ponosno zaurlati, u javnosti nespremno priznajem čijenicu da sam (već pomalo zabludjeli) gejmer. Compadre s DiF-a mi je danas ukazao na zbilju u kojoj tehnički kupam bradu u čaši piwice pred kojom sjedim. On će valjda, zbog svoje izučene kiropraktirčarske naravi, znati bolje nego ja sa svojim defektnim ćoravim lijevim okom,al to mi dođe ko ono, kad mi neko kaže vadi prst iz usta. Moj tašti DiFovac ujedno me zapitao, priznavajući me kao čovjeka koji skuplja informacije o tome, 'šta ima novog a bi se moglo odigrat malo'. Reći ću sam sebi u povjerenju da su me besane noći mog tihog poroka koštale više nego što umijem priznati, a neki će koraci koje sam onda poduzeo tek sad zalupati po hodnicima zbilje, al to su već neke nove igre...
Osoba A ovog teksta jedna je od onih koji na pitanje 'kakvu kantu imaš?' odgovara 'Kockastu, a imam i monitor,isto!'. Kroz ruke mi je, dakle,da održim tzv.ugled, prošlo nekoliko novih naslova kojih se uvijek sjetim kad ujutro poslije kave pogledam u ono u što svi gledaju, a niko neće priznat, i pustim vodu u WeCeu, pa sam ipak skrenuo na jedan stari atmosferični serijal, Thief. Pričao sam mu kako se u jednostavnu premisu ciničnog kradljivca ukomponirao sjajan dizajn nivoa, zvuk koji kasnije postaje temelj napretka, zaista originalna priča i paradoksalna karizma glavnog lika.
'Da,al kaj radiš u toj igrici?'
'Igri. Pa.....kradeš'
'A to ak je ono s mišom i tipkovnicom takve igrice ti ja neznam...'
'Igre. Nije težina bed, ak imaš volje i vremena moglo bi biti dobro...'
'Al krasti,čoeče, to je tak...bedasto'
Nisam znao kaj da mu odgovorim.Cinični lopov Garrett zaista krade, razbija, pali, ubija na dodir tipke. Kadra je sve to opravdati savršeno skriptiranim monologom i nastaviti u svom polu-nježnom pohodu na tuđe džepove... Malo mi se žurilo već, talentirani Conan je, odvagnuvši u svom vlastitom monokromatskom monitoru sve rečeno, ipak žicnuo 'neki nogomet' i ostao čiste savjesti & duše, a ja sam poletio doma i još obuven skinuo prašinu s CeDea punog nemoralnog lopovluka. Novine pišu – ja vjerujem : država krade, politika krade, Heater Mills krade/Paul McCarthney razbija. Radio govori – ja vjerujem: zaštitari mrtvi, novca nema, zatajio porez onaj crni Putnik 57 a.k.a. Blade. Pa što nebi ja, samo malo. U kakofoniji, ko će me čut, heeeej......
Večeras ću svojoj najdražoj reći da spavam, a prijateljima da knjiga naknade Narodnih Novina i nije baš Alan Ford.Navući ću kožne čarape master thiefa Garretta, zataknuti nož o blijedo-smeđi pojas, napuniti tobolac i zapeti luk.Krast ću od nedužnih provlačeći se kroz njihove trule tavanice do palača taštih moćnika i njihovih usnulih djeva štićenica koje nehajno spremaju sjajne ogrlice u crvljive komode. Birat ću vrh strelice prema fingiranom moralu, a kada i njega sasvim nestane, neki stražari nikad više neće ostavljati zvučni zapis koraka u 5.1 zvuku. U nevidljivosti indigo boje mraka zavlačit ću se u najskrovitije kutke ludog uma level designera,grabeći svaki komad poligona koji svijetli zlatastim sjajem, u posjedu siromašnih i bogatih, dajući sve sebi. Još jednom, još samo jednom.
A kad ujutro natečenih očiju zagrizem u komad kruha s paštetom, on će biti toliko slađi od kolača kapitalizma, pogače socijalizma, 5 hljebova + 5 ribica kršćanstva ili fiksanja kisikom taoizma. Moja ljepotica već će pred punom prostorijom djece skupljati male bisere sreće, a prijatelji žmirkati pod svježim suncem pokretajući svoje dijamantne zupčanike u snenim glavama. Sretno ću žvakati kombinaciju životinjske masti,mesa,i brašna pod toplinskim pritiskom, znajući da ruka u kožnoj rukavici njihova blaga ne može ukrasti.

Glava će mi se ohladiti zbog lijenog zagrijavanja hrđavih radijatora.
Boljet će me leđa.
Sranje, spavat ću cijeli dan.

Htio sam sjest na dvanajsticu da malo protegnem noge po gradu, al sjeo sam na kavu dole. novi vlasnik neće prodavat cigarete al bar je osoblje tolko ugodno da ti ponudi jednu kad vidi kak počinješ čisti nokte u teglu s kikirikijem. ulazi ono brbljavo čedo iz autopraone prek puta i već prima nevidljivi gemišt, pa fokusiram pažnju na online prilog u jutarnjem.jebeno elektro-moralna tema, al ja ću i dalje ripat devedeje u mraku svoje sobe. alien3 se isplati pogledat dvaput.
-"...nemoš to tako, sad pa ko da ne zna on, da nije ako prodas jednu na kraju dana, nego se na kraju mj'eseca vidi."- pojača se diplomirani perač auta,osnažen zlatastim gaziranim napitkom.
-"A,e."- veli visoki dečko iza šanka, vidno zainteresiran.
-"Kod nas ti onaj na atestu, znas mrkonja je, pije kratko, dobi više na kraju, a prođe mu manje kotača kroz šindru,treba znat biznis ti je to ko i cigarete."-
-"E,ma je."- dugonja zabubeta jeftinim porculanskim šalicama po sudoperu, pa baci krišom pogled na rezultate treće sjeverno-korejske lige hokeja na travi.
-"Uff, vidi rezu kod ovih žućana,"-komentira kroz gutljaj čovjek s plivaćom kožicom brojke na teletekstu-"a oni Japanci dobe 50 iljada kad dovezu obitelj kod nas,a, šta ti je to eura!"-
-"Puna šaka riže!"-ispali gimnazijalac s pregačom, namršteno križajući nešto na zgužvanom papiriću.
Vani je sve nešto išlo na toplo,a meni je baš bilo za neku kišicu da mi ispere više onaj wet gel od prekjučer, pa refleksno maknuh nevidljive šiške iza zulufa koji su tamo bili još prekjučer i suknuh gnjecavu pjenu s dna šalice.
-"Kolko sam kriv?"-pitam,mada znam da je 6,al u zraku je nekako visilo ko da i treći par očiju nešt mora reć.Dečko je digo pogled s nedobitne kombinacije,al ja sam već bio na parkiralištu.
Sjetio sam se pokojnog Lema i glazbe iz Sodenberghove ekranizacije Solarisa, i do kraja dana mi neće izać iz pameti ni taj lagani el.piano minimalizam, niti Natascha McElhone.Sjetio sam se dragog ujaka koji muku muči daleko na poljanama Podravine i njegove zbirke znanstvene fantastike, i do kraja dana sam odlučio da ću napokon pogledati što je na najdonjoj polici.Vidjevši nešto zaista odurno što je promaklo noćnim čistačima, sjetio sam se davne bivše djevojke, i do kraja dana odlučio da je se više neću sjećati.Sjetio sam se kuda moram ići,al bilo je kasno za to.
I već sam bio doma,trčkarajući oko stola s kompom s bolom u ukočenim nogama.tegretol ide sasvim solidno s kofeinom, za razliku od alkohola.

Sutra ću na dvanajsticu definitivno.Al prvo dole na kavu.