The truth, the whole truth...

Dame i gospodo zdravo! Kako ste? Kako se nosite sa ovih 30-ak stupnjeva u hladu?
Svaki student ili mladi šljaker uvijek je u potrazi za "savršenim" podstanarstvom. I sam sam se u dva navrata upuštao u te avanture i sada sam rekao DOSTA! Ovo je bila posljednja selidba i sljedeća je ili u moj vlastiti stan/kuću ili iz Zagreba (ne, Mirogoj nije opcija, premale su parcele ,).
Ok, stanom sam zadovoljna. Imam i dva birca u prizemlju... what's not to like? I na kraju balade kazu mi da je ta zgrada u originalu bila zamisljena kao samacki hotel. Bas fora. Sto kazete da Sikrica napravi sljedeci party na njenom krovu? ,-)
 
Uzivajte u vikendu ljudi i zelim vam puno uspjeha u polaganju... ispita i odlasku na more. Molim vas nemojte se pretvoriti u crnu vrecu u vlasnistvu mrtvacnice na putu za more! Hvala!
 
< chaos >

Ispitni rokovi u punom jeku, odluke kamo preko ljeta, pa onda opet ganjanje rokova. Predavanje diplomskih radova, nove romance, zanimljivi koncerti... Red obaveza i red osjećaja...
Želim Vam svima puno uspjeha. Slijedite svoj nos u poslovnom smislu i svoje srce u svemu ostalom.
Have a nice summer Iskrica people!
 
< chaos >

Po X-ti put Forrest Gump film koji bih mogao gledati bar jednom tjedno...
Mislim da svaki muškarac ima svoju Jenny. Ipak ona nije tu da nas nauči što ljubav jest, nego da nas spusti na zemlju.
I to je sve što imam reći o ovoj temi. *** laku noć ***
 
< chaos >

Život je stvarno zanimljiva kazališna predstava. Sada na početku 21. stoljeća ljudi su postali zarobljenici svih sustava koje su ikada izmislili. Svaki politički sustav se zloupotrebljava. Dok Ameri pod izlikom demokratske slobode pokreću ratove po nalogu velikih korporacija, na Bliskom Istoku ekstremisti više ni ne znaju pravi razlog mržnje koja ih pokreće. Na Kubi svi čekaju da prijatelj Castro konačno otegne papke, a Kinezi čekaju svoj ekonomski procvat i otvaranje prema ostatku tržišta, a oko njihove okućnice svi oni zamusanci igraju se nuklearnim oružjem.
 
I sve to je samo kap u moru. Što je sa ostalim sferama života? Da li su one ostale netaknute od politike i ekonomije? Nipošto. Dok main-stream vjere sve više gube vjernike imaju potrebu čim dublje zadirati u politiku i čim više ekstremista oko sebe okupljati. Ako ponavljaš rituale i mantre onda si OK, u suprotnom si neprijatelj. Tko je osmislio crkvu? Bog? Isus? Nije li Isus rekao da njemu ne treba kuća u kojem će mu se ljudi klanjati? Čemu onda toliko grandioznih crkava? Čemu onda toliko neodrživih zakona koji crkvenjake "tjeraju" u pedofiliju, u preljub u tajne živote u kojima izlaze, zabavljaju se, uživaju u seksu? Zašto mi i dalje plaćamo oproštenje svojih grijeha tim ljudima. Tko su oni da nam određuju pokoru?
 
Na kraju crtica iz medicinskog sustava. U četvrtak 25.03. trebao sam se javiti u bolnicu u Vinogradskoj radi manje operacije. Od dolaska u dogovorenom terminu do trenutka kada su me odveli do mog kreveta prošla su 3 (slovima: TRI) sata. Operacija je trebala biti obavljena u petak 26.03. ali nije zato jer su hitniji slučajevi bili operirani i te su operacije trajale nepredviđeno dugo pa sam ja od večere 25.03. 19h do  ručka koji su mi dali 26.03. u 15 sati bio gladan i žedan jer osoba koja ide na operaciju ne smije jesti ni piti minimalno 8 sati prije operacije. Naravno pošto se operacije ne obavljaju preko vikenda pušten sam doma preko vikenda i moram se javiti u ponedjeljak 29.03. opet na tašte jer ću možda biti operiran tada. Izgleda da se nitko nije sjetio planirati u naprijed i možda me naručiti za kasnije. Pustimo činjenicu da sam ja mogao imati još dva radna dana na raspolaganju i krače bolovanje. Ali ovako bolnica dobiva novce od HZZO-a za sve ove promašene dane, ja ću također morati sve ove promašene dane platiti sa oko 40 kuna po danu jer imam samo osnovno osiguranje i naravno što mi je duže bolovanje manja mi je plaća – dakle svi smo sretni i zadovoljni.
 
Ima tu još zanimljivosti. Recimo u toj istoj bolnici u WC-u nema toalet papira, a zrak je ispunjen nježnim mirisom urina. U toj istoj bolnici sam ja u dva uzaludna dana promijenio dva bolnička kreveta iz potpuno neobjašnjenih razloga. Zanimljivo je što se kod odabira datuma operacije ženama ne govori da ne smiju imati menstruaciju u tom trenutku jer neće moći biti operirane. Upoznao sam gospođu koja je upravo zbog toga potratila jedan bolnički dan, a sigurno i više jer sada mora uletjeti u neki drugi slobodan termin za operaciju i  ako je taj termin udaljen više od 30 dana od starog ona će ponovno morati raditi sve pretrage (RTG, krvna slika, internistički pregled).
 
Vidim danas na televiziji da male bebe umiru jer njihova srca nisu operirane na vrijeme, a nije dana opcija da odu operaciju napraviti u inozemstvo. Vidim da su umjesto menadžera na čelima naših bolničkih centara doktori koji su studirali anatomiju a ne teoriju organizacije. Vidim neorganiziranost i nered koji vladaju tim sustavom na očito zadovoljstvo svih aktera osim pacijenata jer se radni sati pišu, novac se okreće i svi su sretni i zadovoljni.
 
Treba zaključiti da je život lijep, a da takav ostane čuvajte svoje zdravlje jer koliko god se vi oslanjali na primarnu zdravstvenu zaštitu i razne prisege koje ljude obavezuju da vam pomognu u očima sustava vi ste samo krava muzara koja donosi ono što okreće svijet – novac.
 
 
< chaos >

Bilo je to još jedno tipično radno jutro. Probudio sam se 10 minuta prije budilice kao i svako jutro. Ne znam da li da se veselim toj neodoljivoj potrebi za pišanje. Tako mi je ugodno toplo u krevetu da mi se neide van, ali pritisak na prostatu je konstantan i neopoziv... a tak mi je toplo. Jendim skoro refleksnim trzajem isključujem alarm na budilici da se ne počinje derati, dosta mi je da se susjedi i njihovo djete deru prije posla, ne trebam još i budilicu.
Protežem noge i dakako hvata me grč, kao i svako jutro. Baš mi je lijepo toplo ovako pod pokrivačem. Prostata vrišti i prsti dodiruju prljavu površinu tepiha kojeg moj stanodavac nije dao na čišćenje. Gegam u kupaonicu uz škripu vrata kao u nekom hororu.
Skoro da nema većeg zadovoljstva od proizvodnje valova u školjki, skoro. Paralelno sam se zadovoljno počeškao po guzici i pustio vodu... mmm... grgljanje odvodnog sustava dok ja ili susjed (onaj drugi tiši) pustimo vodu je baš zakon!!! I tu je sve krenulo nizbrdo. Pogledam prema ogledalu što mi inače nije običaj i prestravim se. What the F! Kakve su to dlake po mojoj faci? Priđem bliže, zabijem facu u ogledalu i izbuljim oči. Strava i užas... nekakve svjetle dlake pokrile su mi cijelu facu... bože pomozi... Svjetle dlake po faci a crne ko vrag po plućima i to se u finoj tankoj linij spaja sa šumo oko pupka. Ma uopće mi se ne vidi pupak samo kmica i dok ja tak zurim u ogledalo vidim i na ramenima neko lagano crnilo, ma nije moguće. Okrenem guzicu k ogledalu i... Mislim stvarno! Znate kako izgledaju japanske narodnje nošnje za žene. One onak malo iznad guzice opet imaju kao neki jastučić... e imam ga i ja sam kaj nije od tkanine nego je crn i dlakav. Kroz glavu mi prolaze inserti iz Monsters Inc., ali mi nije utjeha jer utjeha jer je guzda tamo imao lijepu mekanu plavu dlaku i rogove, a ja gledam i rogova nema. Trčim otvoriti ormar i zabušim se u nejgovu drvenu stranicu, a ona istog trena u zid. Mislim da sam s druge strane zida ćuo susjeda kako ga je odbacilo s kreveta od mog udarca. Dakle definitivno nisam u crtiću. vraćam se u kupaonicu i tretiram čvorugu hladnom čistom vodom iz zagrebačkog gradskog vodova i...
... odjednom se stvari mijenjaju i tek se sad uistinu budim i postajem svjestan da sam do sada u stvari halucinirao i da je OVO stvarnost i da na žalost ne sanjam ovo crno krzno. Strašno! Dragi Lastane molim te reci mi kako žene gledaju na dlakave muškarce, jel' to njima odbojno ili...?
 
Tvoj vjerni čitatelj,C.H.A.O.S.
 
 
p.s. Uživajte u vikendu ljudi! ,-)

Kako je jezgrovita ta Amerska kletva… what the FUCK?!?! Sad si baš razmišljam… zar smo svi mi u stvari neka vrsta mentalnih parazita? Stalno očekujemo da nas netko od nečega spasi… pogotovo kad su veze u pitanju. Mislim ono… jedna bi htjela da joj se stvori another world koji sa njenom realnošću nema ama baš nikakve veze. Svijet gdje postoji samo ona i ja među… #$%&/(/(%. Netko drugi bi htio da ga se spasi od roditeljske diktature jer nema dovoljno muda ili hrabrosti to sam napraviti. Treća bi da se za njom trči jer je ona i onako busy u tri P.M. a meni ak' je bitno nek' se trgam za mrvicu pažnje. Četvrti bi da mu se ispuni praznina koja zjapi u duši jer se utapa u realnosti koja se s njim okrutno "poigrala", makar NEWS FLASH -- realnost se ne može s nama poigrati nego se mi sami prepuštamo da nas rijeka nosi, pa kome pješčani sprud, kome vodopad.
A ja? Što ja znam… pošto sam only human i sam sam ponekad parazit, ali se liječim majke mi! Dosta mi je izvlačenja polumrtvih tijela iz brzih voda, dosta mi je napipavanja prekidača i promjena crknutih osigurača koji će donijeti svijetlo u nečiji život. Brinite se sami za svoja vesla – i prestanite ih sisati, brinite se sami za svoje žarulje i takvi se pojavite pred svijetom.
Ja se hvala na pitanju brinem o sebi. Nisam monetarni parazit, a sada ni emotivni niti imam excess baggage i očito mi smeta kad netko nešt' tegli za sobom i samo čeka trenutak kad će zatrpati onu jadnu drugu stranu. Ajme.
Clearly I CAN live without you… the question is… CAN I live with you?
 
C.H.A.O.S.
p.s. Danas sam grozan pa ću reći samo ovo – keep away parasites 'cause I will EXTERMINATE all your wastes of my time. ,-)

Što da vam kažem... volim gledati slikice, a Iskrica nudi predivan insight u fu#ked-up psihu Iskrica populacije. Normalno najzabavnije je (bar meni) promatrati profile bisex curica tj. nečijih profila u kojem su izabrali spol Ž i bi-sex usmjerenje. Gotovo je uvojet da takav profil sadrži izjavu tipa... ovdje tražim samo cure, dečki sorry. ova složena situacija me uvijek rastuži jer izgleda da je u HR a i samom ZG vrlo, vrlo teško naći balavicu koja bi s vama istražila čari oralnmih vježbi --- bad, bad.
A tek dok vidite fotke. Normalno moraju biti explicitne, a "vlasnice" ponekad čak zaborave skinuti natpis sa imenom site-a sa kojeg su ih skinule ili stave fotku biciklistice koju je snimio neki drkaž... ovaj voajer pred X mjeseci i ta je fotka već X puta obišla svačije računalo.
Kao šlag na tortu daje se neki Yahoo email i traže se fotke za razmjenu. ;-) Halo???
Vrlo je vjerojatno da se iza takvih profila kriju "zbunjeni" teenageri muških spolnih karakteristika i kaj sad da kažemo kad je Iskrica ispunjena tipovima koji imaju ženske profile --- gay je okay? ;)
- - - - - - -
Ima pametnih ljudi koji stalno cmizdre po blogu da je Iskrica postala dosadna i ostale gluposti, a ispod površine krije se cijela lepeza psiholoških problema koji produciraju ne samo zanimljive situacije nego urnebesne situacije.
- - - - - - - -
I kako da se sada ja uživim u nečiji bisex profil? *šmrcy*
 
;)
 
*** pozdraf BIS-ex nacijo ***
 
C.H.A.O.S.

Jučer je bio zanimljiv dan... tj. bio je dosadan ponedjeljak, kišni, obični sve dok se nije spustio mrak. Žurio sam Palmotićevom. Nebo je polako plakalo i pokazivalo znakove smirenja, ali sam ipak morao imati kapuljaču. Malo mi sputava pogled na stranu, ali me štiti od kiše i ne moram se s njom baktati kao sa kišobranom. Dođem do onog raskršća gdje su sada spustili rubnik kako bi ih automobili lakše gazili. Vidim da imam zeleno i krenem preko ceste i u tom trenutku počinje bullet time, dakle sve se usporava. Krajičkom oka vidim veliki terenac kako nailazi i u glavi mi vrišti misao da ja imam zeleno. Da nisam pogledao u stranu da vidim ako netko ima gorljivu namjeru skrenuti, a da me ne pusti.
Da li vam je poznat onaj osjećaj, pa makar iz snova da se nešt događa, vi to pokušavate zaustaviti, ali se događaji ne zaustavljaju i vi postajete igračka sudbine? Auto je prolazio kraj mene a jasam i dalje gledao zeleno svjetlo na semaforu. U tom sam trenutku bio ljut. Raširio sam ruke i slegnuo ramenima. What the fuck! I onda smo par trenutaka svi stajali. Razmišljao sam ako auto dalje krene da ću pogledati tablicu. NIkoga nisam vidio kroz stakla jer su bila zatamnjena i onda se staklo spustilo. Gospođo vidite vi zeleno svjetlo za mene? Ženski lik me pitao da li sam dobro. U tom sam trenu želio biti ljut, ali nisam bio. Ona je rekla oprostite, j asam rekao nema frke i nastavio hodati. U tom sam trenu osjetio da mi srece i dalje lupa jako i adrenalin u tijelu.
Par sto metara dalje izlaz iz javne garaže i gle čuda opet jedna vozačica ko metak izleti na cestu. Na sreću bila je pre brza za mene pa je samo prošla kraj mene. Na istom sam mjestu prošli tjedan imao incident kada je tip provitrio kroz haustor i stao pred cestom. Ja sam ga želio zaobići... jedini mi je bio put s prednje strane, ali pošto me tip nije uopće doživio, valjda sam bio u njegovoj sljepoj točki cijelo vrijeme pa je krenu. Ništa nje bilo, samo sam rukama udario po njegovoj haubi jer u tom trenu čovijek davidovski pokušava zaustaviti Golijata na kako god beznačajan način.
Anyway... poanta priče je da treba paziti u prometu kako god situacija izgledala čista i bezazlena, jer ovo je Zagreb, a stoka je za upravljačima.
Neki ljudi cmizdre da nemaju sreće u nagradnim igrama i te gluposti. ja svoju sreću trošim na ovakve krizne situacije i uopće se ne bunim, čist mi je prihvatljiva ta distribucija fortune.
- - - -
Bila su još dva bisera jučer. Prvi na Trgu, vidio sam par u svojim 60. godinama i ponašali su se i izgledali su zaljubljeno. Divan prizor i jedna želja --- želim i ja u tim godinama biti tako zaljubljen. Sad ironija u meni kaže da to uopće neće biti problem jer sa svojim trenutnim strategijama i stavovima valjda ću se u tim godinama taman opametiti, odrasti i možda sresti nekoga... i normalno da ću biti zanesen k'o školarac. ;)
Drugi biser bio je na raskršću kod Vjesnika. Tamo je mali Cigić, namjerno ga ne zovem Rom je je Zagreb pun parazita raznih boja kože, žicao kune, a na sebi je imao Asics trenirku. Ni bokčija nije ono kaj je nekad bila.
- - - -
I danas je novi dan. Većina stvari od jučer je nebitna i zaboravljena. Restart... i jedino što na jučer podsjeća je mala masnica na ruci. Ja pretpostavljam da je to od retrovizora, ali nisam siguran.
 
*** have a nice day ***
 
C.H.A.O.S.

Ah... sve se krade. Ponekad misli iz logova, a ponekad čak i izvođači. Ponekad trkači kradu,ponekad Mjesec&Sunce, ponekad netko treći...
Ponekad samo krademo state of mind.
 
*** za Iskrica naciju ***
 
C.H.A.O.S.

Ponedeljak... jutro... zzz...
Čudno, ali budi me alarm budilice koji mi nježno para uši, mozak, dušu. Umri dušmane i pusti me da još malo spavam. Još samo 15 minuta... Ne znam što mi je danas. Inače se probudim prije alarma, a vikend isto nije bio naporan, ali danas kao da me zimsli san ufatio.
I onda sam imao genijalnu ideju. Pošto sam alarma setirao da me probudi kako bih imao vremena obaviti neke stvari, ja sam njega opet setirao, na sat kasnije. Samo jedan klik i ja sam opet bio zzz...
U jednu je ruku pospanost je super. Osjećaš kako toneš, oči ti se sklapaju, lagano gubiš kontakt sa stvarnošću i podsvijest postaje kraljica tvojeg svijeta. Uživam u tom osjećaju u petak nakon posla, pred TVom. To je vrijeme kada nitko i ništa nije bitno. Ni vrijeme, ni prostor ne postoji, samo totalno opuštanje. Ne moram reći da tu večer ni jedan film ne uspijem pogledati do kraja jer kraljica uvijek stigne prije kraja i kaže da je vrijeme za počinak. Ali još samo malo... daj da se dogovrimo... još par minuta kraljice moja. Dobro... ja ću zaklopiti oči i malo još slušati film i to je onda to. Čim ja počinjem film smao slušati gotof sam... zzz...
ALI sada sam budan. Ponedeljak je. 09:23. Razvojni server u mojoj firmi je down, tj. spava (lucky bastard ;), a ja moram biti na radnom mjestu, a mogao sam... još malo spavati, zar ne?
Doviđenja kraljice... doviđenja do večeras... i bit ću opet samo tvoj.
 
C.H.A.O.S.

Kako dan bez dobađaja može završiti neočekivano. Igrom slučaja je firma u kojoj radim postala jedna od sponzora klape Cesarica. Cure sa glasovima slavuja danas su proslavile 10 godina čistog uspjeha u Lisinskom. Ne treba naglasiti da je koncert bio savršenstvo za dušu i srce. I kao da to nije bilo dovoljno. Nakon što sam zakoračio ponovno u realnost pokrila me zagrbačka maglica, ali se nisam smeo i krenuo na tram. stanicu u smjeru centar da uhvatim peticu.
Prišao mi je stariji gospodin sa brčićima i zamolio da mu kažem kada stigne petica jer on slabo vidi. Onda je počeo recitirati satiru sa dosta sočnih elemenata. Ja sam isprva bio zbunjen, onda začuđen, i na kraju super zabavljen sve do Kvatrića. Gospodin se zove Đorđe Šaula, pjesnik, pisac, prevoditelj glazbeni kritičar. Uskoro izlazi njegova knjiga satire, nadam se da ću ju uspjeti nabaviti.
I na samom kraju dok smo se rukovali i pozdravili gospodin Šaula mi kaže;
*** Želim vam najljepšu curu večeras ***
... zakon! Ja tu istu želju prenosim i na vas Iskrica nacijo. Želim vam večeras, sutra, prekosutra i zauvijek da sretnete Iskricu svog života (ili online ili offline). Stoga otvorite i oči i srca.
 
C.H.A.O.S.

Who am I? Am I a programmer, an Information Systems designer? Am I my job? Am I a passionate lover or an angry disappointed single guy? Do I like Enigma or techno? Am I trying to hard to find a soulmate or am I not active enough? Do I understand the signs that are shown? Does my soulmate exist or is it all just a compromise like finding a flat? You're looking for specific things but there's always something missing. Sometimes it's love, sometimes common fields of interest and sometimes there don't have a telephone line installed it the flat. Can all this be fixed? I doubt it for the first two, but the third can definitely be fixed. It's not that much about learning because some things cannot be learned or taught. You either know them, feel them or you don't.
We all have many faces we show to the people. They are not multiple personalities, but reactions scenarios; they share our memories, our dreams, our hopes. a face your lovers sees when kissing is not the same one your parent sees when arguing. Your alone face is different then your with friends face. Sometimes you even have to hide some of the faces just to be liked. Our memories, dreams and hopes are hidden for them not to see. How many faces you have presented on Iskrica? How may profiles? How many stories?
 
C.H.A.O.S.

I guess we're all in the mood for a little bit of English tonight. Now, when my ears are filled with the sounds of Enigma I remember all the profiles I've seen on Iskrica and Match. I remember many hours lost in search of a soulmate. I guess I am kind of a looser incapable of finding real person in real world so I'm destined to wonder throughout cyberspace where I feel safe and not afraid.
Here I can look at perfect profiles of imperfect people and gaze in their imaginary lives and yet again I feel like an outcast. Am I really the most stupid one because I'm as real here as I am outside of cyberspace? but then again I'm not disappointed with who I really am I don't feel the need to make up fairytales, to lie when I'm asked something over the net.
Are your lives really so sad and empty? Do you really lack the willpower and creativity to make your dreams come true and not just dream about what your life could be?
How unique a smile can be... how inspiring a compassion can be, how unforgettable a sunset can be when we are really ourselves. No make-up, no masks, no lies, no games. Just us.
 
*** good night Iskrica people *** hope you'll find what you've all been looking for *** here and in reality ***
 
C.H.A.O.S.

Da, znam... sad si mislite kakav je ovaj plitkaš kad nas pokušava privuči na BLOG sa naslovom u kojem je riječ SEX. Da, ;) kriv sam. Ipak tu postoji i riječ speed koja označava brzinu... a sex je ovdje da označi naš život i sve probleme koji su se na nas sručili, pa nam ponekad izgleda kao da nas svi... jel' de, znate već što... dakle speed sex. Logično zar ne?
Kao je to prekrasno da dan počinje mirno, lagano i pospano i onda se u pola sata tako zakomplicira i ubrza do besvjesti. Ako ste vjerni čitatetetlji mog loga (ha, ha) onda znate da tražim stan, do sada bezuspješno. Ako nije problem u lokaciji, onda je u cijeni, ako nije u cijeni onda je u grijanju, ako nije u grijanju onda je u fiksnoj liniji. Ili... ili se sa šupkom dogovorim da pogledam stan i ON se ne pojavi --- grrrrrr. A ne tražim puno jedno sobni stan sa normalnim grijanjem na tekuća goriva i fiksnu tel. liniju. Zar je takav problem (solo radniku, nepušaću, mirnom i tihom) nać' stan?
Neću vas više zamarati... idem danas jedan stan pogledati pa mi držite palčeve.
- - - - - -
Recite da li vam se ponekad dogodi da vas jednostavno nešt koči dok želite nekog upoznati? Mislim ono... osoba je na par metara od vas, postoji eye contact i... ništa! Kao da su noge zabetonirane. Smješno u cijeloj priči je da na tomistom mjestu čovjeku ne pada teško nekog drugog upoznati, ali one treće upoznati je nepremostiv problem. Treba samo ispružiti ruku, nasmješiti se i reči svoje ime ali to ne ide.
Joj mulac sam ja, a kompleksi su ponekad bitches!*!*!
;-)
Sad kad sam se malo izjadao, želim vam ugodan dan Iskrica nacijo!!!
 
C.H.A.O.S.

Sutra će neki odati počast svojima kojih više nema u materijalnom svijetu, dok će neki danas navlačiti kostime i žabasto dizati noge jer i konji to rade.
Nije da vas osuđujem, radite što vas volja, samo mi je smješno što na ovim prostorima svi nekako naginjemo prema duplim stvarima - dupli vladari (Austrijanci i Mađari), na granici komunizma i kapitalizma, niti v rit niti mimo, sloboda i rata, privatano i državno, HT i VIP, dan državnosti i dan domovinske zahvalnosti, SDP i HNS... i na kraju taj Hall-o-ween. Ak se ne varam mi naše maškare imamo negdje oko 01.03. normalno da nam onda treba još neka slična izlika za norijadu - i pronašli smo ju, zar ne? ;-)
Perfect balance!
 
*** C.H.A.O.S. ***