The truth, the whole truth...

Ovo je bilo super. Sad sam prije 23h odcipelario do pekare Kvatrić po friški kruh i osjećaj je bio baš poseban. Tu i tamo koja duša, prazne tihe ulice i nekakv mir --- skoro ko u provinciji. Nije loš taj kvart između Maksimirske i Petrove... U nekim trenucima ima skoro da romantičnog potencijala.
Ma buncam! Odlučio sam odavno da mi se Zagreb neće svidjeti i na tome ostajem. TOČKA! ;-)
 
*** laku noć IN (Iskrica Nacijo) ***
 
C.H.A.O.S.

Hi Iskrica nacijo! (c c c)
Bio sam na jednom piću u četvrtak i tamo mi je bilo rečeno da se u mojem blogu o porculanskim lutkicama osjeća bijes i agresiva. Veselim se što mogu prenjeti i emocije ovim digitalnim medijem. Ipak moram se ispričati svima koje su se poistovjetile sa mojim opisom. Nemam ja ništa protiv vas. Sve ste vi lijepe, divne i krasne --- nema beda --- I don't bite (every time). (c c c)
 
C.H.A.O.S.

Jeste li vidjeli nebo ovih posljednjih par dana iznad Zagreba? Ja sam u subotu surfao gradom i razgledavao jednosobne gajbe. Osjećao sam se kao da prolazim kroz strogo odeljene zone. Na Ljubljanici nebo se namrštilo i samo što ne padne na zemlju. Na Utrinama sunce. Uspjelo se probiti kroz zavjesu koja je spuštena, ali prije nego su zrake pogodile moju kontintelanu kožu izgubile su na toplini, ostala su valjda samo UV zračenja koje sam sa zadovoljstvom upio. Na kraju šećem vam ja po Hrvatskoj bratskoj zajednici (ulica u ZG između NSBa i Save) i pogledam prema gore. Čuo sam sunce kako vrišti da ga oslobodimo. Neću vam ništa... neću vas spržiti jer vi poštujete sporazum iz Kyota... samo me pustite VAN... da vas... zagrijem. Zavjesa se tresla pod naletima fotona nešto kao zvuk koji čujete kada se fotoni zaletavaju u staklo vašeg monitora ;-). Kiddin'!
Hmmm... da, bio je to zanimljiv dan...
 
C.H.A.O.S.

Jao, jao... zlo i naopako. Ovo postaje zamorno. Po X-ti put ljudi mene ne doživljavaju za ozbiljno kada im kažem da ne gube moje vrijeme jer je predragocjeno. Kažu i ljudi ponekad nešto i meni. Recimo jedna i jedina Umiljata iskrica cura mi kaže da sam kompliciran i (pre)ozbiljan na Iskrici i da joj se na ponuđenoj fotki ne sviđam. Izjava kompliciran proizlazi iz činjenice da nije tak jednostavno doći do moje fotke. Kvaka je u tome što je to GIFić na kojem je neki tekst. Ako ste bar informatički polupismeni shvatit ćete da je taj tekst link iliti po hrvatski URL (do fotke sa Iskrica party-ja). Eh ako je i dalje komplicirano doći vam do slike onda stvarno nemamo o čemu pričati.S druge strane zašto sam tek nakon godinu dana Iskrica staža odlučio ukazati na fotku. Opet onaj moj sveti cilj - smanjenje gubljenja vremena. Realista sam. Neke stvari su mi jasne i želim da i vama budu jasno kako ne bi došlo do zabuna i/ili (sačuvaj Bože ) razočaranja. Slika po mojem osobnoom mišljenju nije dobra (sadržajno). Ja nisam zgodan tip, a na slici sam se uspio (kao i uvijek kod fotkanja) još totalno neprirodno izgrimasirati, pa ako uspijete nekako preći preko toga bit ću iznenađen. Možete li me uopće nakon toliko Internet staža iznenaditi? I dare you 2 surprise me! ;-)S treće strane molim vas nemojte mi slati jendokratne porukice tipa joj kak je tvoj profil super jer su se sve te izjave već potrošile i sve mi je to old news. Razmislite malo, počnite koristiti ono što zapostavljate kod izlazaka u realnoom svijetu - srce, dušu, mozak i probajte napisati suvislu poruku. Vjerovali ili ne ali dok se poruka čita vidljiv je trud uložen u nju, pa onda budite kreativni i izdignite se iz mase svih ovih prekrasnih profila koji zbog tako velike razine kvalitete u tolikom broju profila postaju samo još jedan (nerealan) prosjek.
- - - - - -
A weblog... web log je super jer kod ljudi vidite njihov tok svijesti kroz vrijeme. Vidite njihove uspone i padove, zaljubljenost i srcobolju, pa čak i da li ih neki pacijent gnjavi svojim komentarima... ima nas svakakvih, zar ne?
I sada malo zlouporabe webloga. Nadam se da mi ga neće zato obrisati kao jedan moj šaljiv Iskrica oglas ;-). Naime tražim jendosobni stan udaljen pola sata transportom od zgrade Zagrepčanke (križanje Savska-Vukovarska ZG), pa ako imate nešt za ponuditi nemojte se ustručaviti poslati poruku. Sad ću "sejvati" ovaj log i na svoj komp ako mi ga admini slučano obrišu kao nepodobnog. ;-) *OTPOR*
 
-- doviđenja vi zgodna, sexy, pametna Iskrica nacijo --
 
C.H.A.O.S.

Helou --- dobro jutro!
San svakog schljakera - petak. Ideal koji se ceka od nedelje navecer je tu. Ima se tona planova. Sto odjenuti, kamo otici, sto cuti i vidjeti, koga pozdraviti, sto popiti ili progutati za dobro raspolozenje, ma milina jedna.
I onda i onda na IN mjestima ulazis u guzvu ili cekas kao mulac pred vratima da t epuste u guzvu. I onda se uguras INSIDE i kao sardina se osjecas. I cekas... I cekas... I cekas...
I onda celave glave iznesu curicu koju je ponestalo u toj uzavreloj, zagusenoj atmosferi --- i to ti je highlight of the evening.
Konacno se izvuces na ulicu i konacno umjesto mjesavine ljudskog znoja prikrivenog parfemima, pivskih para udahnes ovaj predivan Zagrebacki zrak koji je u 3 a.m. ostar da bi njime metal mogao rezati.
Jooj... kad ce taj petak.
 
C.H.A.O.S.

Mrzim! Da, upravo tako, MRZIM!!! Što mrzim? Mrzim kada želim čuti određen glas a dobijem samo neke strgane u digitalnom kaosu šuma neprepoznatljive glasove, kada moram u nedogled ponavljati; halo! da li me čuješ? UŽAS!!!
Nije li dovoljno da se moram boriti sa nulama na mobilnim računaima koje dolaze baš u ključnom trenutku? Ili kada baterija rikne nakon samo sat i pol telefoniranja? Nije li dovoljno boriti se protiv tih tehničkih problema? Zar mi još mora mobile provider komplicirati život? Grrrrrrr! Nemojte mi molim Vas sada soliti pamet da se prebacim na drugog operatera... sve je to ista kaša.
S druge strane postoje osobe koje žive za provokaciju pa prekidaju vezu samo da te iznervirajui isprovociraju da ti njih nazoveš. Hah, očito nas ima svakakvih.
C.H.A.O.S.

Sjećam se jednog anketnog pitanja na Iskrici da li se možemo zaljubiti u nekoga koga nikada nismo vidjeli. U tom trenutku sam odlučno i bez imalo premišljanja kliknuo na NE... ali danas više nisam tako siguran.
Ako nešto osjećam prema nekome koga nikada nisam vidio uživo (glumci, manekenke i ine slavne osobe isključene)... da li sam ja očajnik, romantična budala ili postoji neka mala-mala šansa da to zaIskri?
 
C.H.A.O.S.

Jučer Iskrica party. Nisam došao da vidim nekoga posebno i došao sam da vas vidi sve. Bilo je zabavno vidjeti koliko malo ljudi je imalo hrabrosti istaknuti svoj *nick_name* negdje na tijelu. Svaka vam čast. A svim onima koji nisuimali istaknut nick a imaju profil na Iskrici poručujem da jednostavno jučer NISU postojali - kao da vas nije bilo.
Nisam došao sa popisom nickova koje tražim kao jedna mala plavuša (sa Samsung mobitelom ;) niti sam se s ikim dogovorio i moram reći da nije bilo razačoaravajuće. pojavila se hrpa ljudi, što civilista, što Iskričara, Axe se izreklamirao i bilo je dovoljno mjesta za sve i svakog. Vam je zapela za oko DJica na dance flooru? ;-)
Primjetio sam i zavidnu organiziranost onih koje ja kao hetero trpam u marginalne skupine dok smo ostali bauljali i povremeno scanirali nickove.
Što me smetalo? Pa kao i na svakom partiju smetaju me Buldožderi. To su humanoidi kojima je ili sila na WC ili su se uspjeli zgrepsti za piece of ass pa trče prema prvom EXITu i u tom procesu ruše sve i svakog pred sobom. Gužva je, ali neki elementi bontona bi trebali postojati koliko god mi bili očajni, uspaljeni ili pritiskani mjehurom, zar ne???
Koje sam propuste vidio? Ovo je bio Iskrica party ali nije se ostavio nikakvi kontakt između Iskrica.com i ljudi ili CroatiaBiza i ljudi. Ne znam.. mogli su nekakve nagradne igre pripremiti ili podjeliti one nagrade Iskrice na Iskrici ili se možda malo predstaviti ljudima, predstaviti team i neke članove koji se ističu... najstariji i najmlađi profil recimo i takve stvari. Da o postavljanju web kioska koji ima pristup Iskrica.com da i ne govorim.
Vidio sam tamo neke ljude u crvenim majicama... sad da li je to Iskrica web team nemam pojma. You tell me!
I na kraju ali ne i posljednje oni koji su upali u nešto kao ulogu surogatnih domaćina... ako se mene pita to su MalaCici i Fukodlak. Vidio sam kako surfaju među ljudima, kako stvaraju kontakte i oni su mi nekako ostali u sjećanju. Ako iamte negog boljeg jučer u toj ulozi, let me KNOW!
Ah, a kiša? Kraj Cibone ništa a na kvatriću ljeva tako da sam bio mokar (wet ;) prije nego sam uspio otvoriti kišobran. Bio je to neslavan kraj jedne zanimljive večeri.
Vidimo se za godinu dana!
 
C.H.A.O.S.
p.s. Pitanje za sve vas. Vidio sam jednu curu u roza gornjem djelu sa frčkavom kosom koja je na sei imala nick Teta_Ljerka, ali u profilu piše 49, a ova je cura imala max. 25. Sad ili sam ja čorav ili... c ya!

Malo sam surfao po onom popisu Iskrice na Iskrici i vidim da je nagrađena priča sa Kockicama leda i nekako od svih odaberem baš tu da pročitam jer je dobila Durex nagradu i izgleda da štovanom članu fakat treba.
Ali... ostaje samo jedno ali. Ako je cijela priča bila orijentirana na sex čemu onda onaj romantični (PREDUGI) intro sa nestrpljivim čekanjem poruka/SMSica/whatever?
OK, možda sam ja konzerva i nenormalan ako ne vidim *kick* u tome da odmah prvi put potrošim čistu neznaku (i ona mene) koliko god mi imali zajedničkih dodirnih točaka online.
*** c ya around people WITHOUT roses and sticks :-) ***
 
C.H.A.O.S.

Bok ljudi! Stvarno je vrijeme trajavo, ali neka, voda nam svima treba zar ne? ;-). Danas mi se piše o prijateljstvima među spolovima. Moja tvrdnja je da su takve tvorevine nemoguće osim ako su zadovoljeni neki od sljedećih zahtjeva.
Prijateljstvo je moguće ako:
- nema fizičke privlačnosti među sudionicima prijateljstva- ako su jedna ili obje strane u stabilnim vezama ili bračnim vodama- ako je postojala fizička privlačnost ali je prijateljstvo preživjelo konfrontaciju vezanu uz to prijateljstvo
Neki kažu da fizička privlačnost uvijek postoji u prijateljstvu makar s jedne strane, sve je valjda stvar kontrole emocija i/ili strasti, ali ako postoji ona nada, ona mala iskra onda prijateljstvo neće preživjeti. Tu se već ne radi o prijateljtvu nego o mučenju.
Što vi mislite?

Moje stanje uma 11.12.1999? Dakako crnilo, ali ne zato jer je umro Otac Domovine(TM)... ne. Završila je jedna divna ljubav i prešla u fazu inercije prije nego konačno umre. Da, kao i svaka velika ljubav umirala je u mukama... dugo... dugo... predugo, ali to sada nije bitno.
Kao svaki prosječni surfer (ovisnik o Internetu?) ja sam prazninu u svoju duši u narednih par mjeseci pokušao ispuniti sa virtualnim prijateljima. ICQ mi je tada bio dosta interesantan, glavni alat. E da, bilo je to davno... davno prije Match-a, davno prije Iskrice, davno prije kada sma još gajio alergiju prema chatu (s pravom!). Onaj tko traži, taj i nađe kažu mudriji od mene. I ja sam pronašao, brucošicu na Ekonomskom. Bila je svako malo na netu, imala dovoljno vremena da piše mailove i to je bilo dovoljno. Dopisivanje je s vremenom preraslo u telefonske razgovore. Ja sam joj pričao o svojim stvarima, ona meni o svojim i tako je to išlo dalje.
Već sam vam rekao da sam dva mjeseca prije nego sam upoznao tu Brucošicu(TM) prekinuo jednu The Vezu(TM). Možda će vam se ovo činiti kao čisto sranje, ali o Brucošici nisam razmišljao na seksualan način nisam ju planirao pojebati niti sam na nju drkao. Trebao mi je frend, promjena scene i scenarija. Ona je bila iz Zagreba i studirala u Zagrebu, a ja sam živio u Nedelišću i studirao u Varaždinu. Nije kraj svijeta, jednom ćemo se vidjeti i upoznati, dok ona položi vozački dovest će se do mene.
Ali bio je tu i drugi mjesec, za neke studente ležerno vrijeme, a za neke pakao na zemlji. te 2000. za mene je to bio ok mjesec pa je dogovor pao da se nađemo u Zagrebu. Pošto nismo razmijenili slike prepoznala bi me po ruksaku, jakni, kosi i konstrukciji. Onda bi otišli u kino. Rekla je da ima nekih problema sa računalom, pa sam ja u ruksak strpao par BUGovih CD-a, instalaciju Windowsa98 i boot disketu od istog OS-a. Na kraju priče ja sam informatičar -- I know my tools. Dok bi oživjeli njezin posrnuli stroj otišli bi nekamo van sa njezinim frendicama i ja bih na izdisaju noći opet busom krenuo doma, sve u jednom danu.
Do tada su se moji posjeti velegradu svodili na jednom godišnji posjet Velesajmu za vrijeme INFO sajma ili neki drugi izvanredni slučaj. Svaki put taka bih došao osjećao bi se kao provincijalac i bio izgubljen više subjektivno nego objektivno, ali ovaj put nije bilo problema jer ću imati vodiča -- nju, Brucošicu.
Krenuo sam iz Varaždina, ali prije toga sam u svojoj omiljenoj cvjećarnici na uglu kod nekadašnjeg Janjeta kupio jedan cvjetni stupić sa ružom, znate onaj sa epruveticom da ruža dulje ostane na životu. Sjeo sam u bus tu subotu i vozio se. Sjećam se jednih zagorskih svatova uz put. Nisam kupio ružu kao romantičnu gestu nego kao gestu -- I come in peace.
Napravio sam ipak jednu logističku pogrešku. U ono vrijeme još nisam bio tehnološki napredan što se mobilne telefonije tiče, a telefonska kartica je koju sam imao u džepu imala je samo dva ili možda jedan impuls.
Sjahao sam s busa i okrenuo se oko sebe na dolaznom peronu. Pogled mi se nije sreo sa ničijim pogledom. Krenem malo gore, malo dole. jasno vam je da u tim trenucima sekunde izgledaju kao sati, a minute su beskonačne. Imam samo dva impulsa, ako ju nazovem sada doma ona je otišla to mi ne pomaže. Kako ću nazvati prijevoz do doma iz Varaždina kad se vratim? Hm... da evo jedne cure nekih par metara dalje... krenem prema njoj opet u nadi pogleda. Čekala je nekog drugog. Sekunde kao sati. Što ako se ne bude pojavila. Tek mi je tada ta misao sinula u glavi.
Milostiva se smilovala i prozborila moje ime. Wau, pa to je bila ona mala koja je sjedila na klupi dolaznog perona, buljila u mobitel i valjda frendici slala prve dojmove o meni. O happy day! STRIKE ONE!
Krenuli smo po gradu, nemam pojma kojim putem. Pričali smo, istina nekako usiljeno i uz malu dozu ironije ali smo pričali. Valjda trema. Nije bilo ni traga onoj prisnosti prijatelja kao preko telefona. I kaj sad pitala me ona? Ja ju gledam u čudu, pa zar nismo dogovorili? Nekako smo došli do Jelačića. Po karte za kino (Američka pita ;-), kao teenagerski prikladno) neko staro. Možda je bilo na Ilici, uđe se u neko dvorište pa tek onda u kino. Imali smo vremena prije projekcije pa je trebalo nekako potrošiti vrijeme? Dobro, idemo na sladoled. McDonalds ima OK sladoled, super. To je za mene bilo otkrivenje - provincijalac. Stojimo mi u redu, kad mala kaže naruči ti sladoled za sebe ja sam jela. Zašto smo onda uopće išli na sladoled? Hm, STRIKE TWO! Ne moram niti reći da je mala malo-malo pa buljila u taj svoj mobitel, ah blagodati SMS tehnologije.
Prenemaganje je bilo očito, razočaranje također, a ja? Ja i moj zeleni out-dated Diesel ruksak. Izgledali smo kao Englezi u New Yorku i tako se osjećali. Treba poći, počet će film. Već su ljudi napunili dvoranu, bile su intro špice, najave. Mrak je na moje oči djelovao pogubno i oči su mi se sporo navikavale. Dok su se naviknule ja sam shvatio da u stvari pratim nekog penziča, a da me mala gleda kao debila tri sjedala dalje. Mala i mali debil, koji smo mi duo.
Kroz glavu mi je prostrujala misao - koje su ljudi svinje sa svim tim kokicama i ostalim sranjem. Kvaka je u tome što je u čakovečkom kinu zabranjeno konzumiranje hrane i pića. Ali ono nije klasično kino.
Završio je film, upalili su se mobiteli. Dok smo hodali Ilicom zaključeno je da je zvala mama i da treba neodgodivo ići na neku večeru. Budeš znao kao se vratiti do autobusne? Sa nevjericom sam ju pogledao i odgovorio da nek' samo ona ide, ja ću se već snaći. Ludilo zar ne? STRIKE THREE! YOU'R OUT!
Sjećam se sudaranja sa poznanicom iz Čakovca na Kvatriću. Naime mala me samaritanka odvela na Kvatrić i pokazala mi PETICU prije nego se izgubila. Srušio se još jedan svijet iluzija u tom trenu. Osjećaj je bio neponovljiv i ne bih ga želio doživjeti ponovno ako je ikako moguće. Vratio sam se doma, a onaj cvjetni stupić sada već posušen i izblijedio još je uvijek kod mene doma. Eto baš sam ovaj vikend dok sam bio doma primijetio da ga je mama stavila u vazicu kraj telefona. On je sitni reminder i u 2003. godini da sam odavno postao prestar da me klinci dušom i tijelom zajebavaju i da mi trate vrijeme. On je reminder da je dobro sve nepoznanice pretvoriti u poznanice prije nego utopistički pokušate cyber poznanstvo u real life poznanstvo. Ne uspijeva baš, ali nada postoji.
Sada hodam na posao sa Kvatrića, svaki dan peticom prema križanju Savske i Vukovarske. Ponekad kupim koji cvijet po potrebi na uglu gdje sam se sudario sa poznanicom. Brucošicu ne bih mogao prepoznati u ovoj gomili rulje. Ne znam joj više ni formu ni broj. Ah da... sljedeći dan nakon našeg susreta mi se javila mailom. Uspjela se nekako izvuči sa dosadne večere, pa je otišla u Saloon sa frendicama i bilo je super. ;-)
Ja sada znam nešt' malo više nego onda. Kina na cvjetnom su mi čist OK, a sladoled u Mileniumu najbolji u gradu. Eto, jedino što vas sada molim je sve ovo uzmete ozbiljno u obzir, sve web logove, moj profil, činjenicu da nisam zgodan jer čete u suprotnom tratiti moje vrijeme, a posljedice bi mogle biti vrlo nepredvidive. Na sreću većinu tratitelja nakon 8 godina surf staža već dobro prepoznajem, ali i dalje usavršavam shit filter.
Uz zvukove Protection grupe Massive Attack lansiram vam jedan laku noć!
 
C.H.A.O.S.

Orgazam? Što je to? Što? Ritmička stezanja mišića koja naš mozak percipira kao ugodu. Slatka bol ili smrt? Život iz te perspektive izgleda dosta jadno. Zar smo svi mi lutke u rukama gospodara koji se zove život? Zar je genetski upisana potreba za razmnožavanjem jedino što je bitno u ovom našem postojanju?
I onda se dogodilo nešto. Možda je to bila genetska mutacija u procesu evolucije, a možda smišljen potez i postali smo svjesni svojeg postojanja. U sivilu predefiniranih reakcija i osnovnih emocija bola i straha otkrili smo boje. Stavili smo naočale boje duge i počeli graditi piramidu osjećaja. Otkirli smo nove boje i uz cijelu paletu negativnih emocija zamaskirane ispod pravedničkih lica koja vode u ratove za opstanak otkrili smo i nešto... nešto što se zove ljubav.
Ljubav? Što je to? Da li je to jedan od najkompleksnijih osjećaja koji je samo logičan sljed u našoj evoluciji ili je stvoren kako bi zamaskirali strah od samoće i potrebe za razmnožavanjem? Da li je to još jedna velika laž ovog puta naše podsvjesti ili svjesna potreba?
Dok dotičemo ljude u koje smo zaljubljeni... dok ih gledamo vidimo li ljude kojima želimo dobro, koje želimo zaštiti ili pakete mesa koji će nam pomoći u raznošenju genetskog materijala. Da li su dugine boje u stvari laž? Da li je svaka pobuna kontrolirana od strane diktatora? Da li je u stvari sam Matrix stvorio Nea kao još jedan debug alat?
Ili je možda ovo krivi tok svijesti jer je stvarnost onakva kakvu ju mi želim doživljavati, a istina ono što mi želimo da istina bude?
Kako svaki put pokušam prizemljiti ljude izjavom da nisam princ a bogme ni žaba postaje jasno da sam daleko od ljepotana i to je OK. Priroda mi nije dala dar da bude oku ugodan. Razglabanje o ljepoti ćemo neki drugi put započeti. Dakle sam sebi ne mogu dopustiti luksuz da budem plitak. Naime plitkost je ono što čitam sa tisuća lica u Zagrebu -- lica koja jašu na modnim i kozmetičkim trendovima. Ili ja to u stvari njihov stav krivo razumijem? Što prolazi kroz glave tih ljudi dok se roje u Papaji ili po Jarunu? Da li njihovo fizičko savršenstvo garantira i psihičko savršenstvo? Da li su "pačotice" trade mark suosjećaja i prijateljstva? Da li su mobiteli roza ili srebrnih farbi garancija vjernosti? Ili opet svi samo pokušavamo raspršiti svoj genetski materijal, a oni vode u konkurenciji i ja sam samo zavidan? ;-)
Ako se seksamo iz vlastitih sebičnih pobuda da zadovoljimo svoje potrebe i tu osjećaji igraju minornu ulogu, a vođenje ljubavi je nesebičan čin u kojem nam je cilj pružiti zadovoljstvo osobi koja je osvojila naše "srce", zašto nam je onda granica između seksa i vođenja ljubavi tako mutna?
Recimo da je tijelo oklop koji našu nematerijalnu dušu štiti od utjecaja materijalnog svijeta koji bi ju uništio. Onda je tijelo i neka vrsta međusklopa koji pomaže u komunikaciji tog vanjskog svijeta i naše duše. Znači da kontakt između dva tijela čije se duše vole u stvari mora postojati kako bi dobili povratnu informaciju. Znači da razmjena fluida u stvari ima svrhu? Ili je sve to varka našeg stvoritelja ili naših stvoritelja?
--- ali kako bi rekli oni iz Urban Cookie Collective -- (it) Feels like heaven
 
C.H.A.O.S.

Problematika fotke na Iskrici je uvijek aktualna i goruća. Kada se već odlučite staviti fotku a ne animirani GIF shvatite da nemate puno aktualnih fotki. Kopate po hardu i niti pet niti 6 napravite upload par fotki sa vašim bivšim/bivšom... ili još bisernije riješenje odrežete ili izrežete nepoželjnu osobu.
Ne znam koja od te dvije solucije je zabavnija. Normalno dok naletim na takve fotke još jednom idem pogledati kakav je (bračni) status Iskričara da se slučajno ne zaletim u nekakav sendvič. ;-)
A tek curice kojima je status NEsolo a sa fotki su odrezale svoje suputnike. Ma sve vas ja lično i personalno --- volim!
----------
Uživajte u radom tjednu ljudi! *** have fun ******

Dobar vam dan radni narode, studenti, srednješkolci, penzionerci, mala dječice i svi koji ste na Iskrici u potrazi za iskrom koja će voditi k plamenu.
Sigurno je reći da većina Iskrica usera nema sliku u svom profilu, čak niti u galeriji, ali neki ipak imaju. Da li je to stvar samopouzdanja, ili nešto drugo?
Pošto me zanimaju isključivo žene ponekad mi u searchu isplivaju i one striktno za avanture i u pravilu takve stavljaju slike. Iz početka su se većinom pronalazile fotke s neta, ali su ljudi sada sve "smijeliji" i smijeliji... da ne kažem pokazuju koliko su plitki. Dakle po onome što ja primjećujem samo se ljudi "posebnih" sklonosti raspištolje sa slikama -- slika normalno govori za tisuću riječi.
Treća skupina su zanosne samouvjerene cure koje na Iskrici traže što? Dok ih pitam da li us ovdje radi potvrde svoje ljepote ne dobijam odgovor ;-). Šteta.
Četvrta skupina je zanimljiva. To su svi oni koji umjesto da ne stave uopće sliku stavljaju razne animirane gifove, živinu i ostalu živu i mrtvu prirodu. Ne znam, ja ih u pravilu preskaćem jer ako sam u potrazi za funny slikicom to ću obaviti na netu, a ovdje ako ne žele staviti svoju fotku nek ne stavljalju sliku susjedove mačke.
Peta (i posljednja skupina ;-). Oni su mi za sada još enigma, ali ih možda u dogledno vrijeme skužim. Profil nema slike, ali stupiš u kontakt, pričate, razmjenite email adrese i uskoro na tvoju adresu stižu slike na njihovu inicijativu. Fotke koje dobiješ bi se mogle svrstati u sexy fotografiju i onda sam ja zbunjen. Koja je svrha toga? Ili je u stvari peta grupa podvrsta treće?
 
*** vi uživajte a ja ću natrag na posao ***

Da... tako je zapjevala Annie Lennox u jednom od svojih hitova. Oko 3 sata danas ujutro opet je nebo proplakalo. Ono što su svi nekako priželjkivali, osvježenje, je stiglo, ali ipak su svi nekako zatečeni tom činjenicom. Vidiš u tramvaju neke u kratkim rukavima, neke u jaknama, ali svi su i dalje savršeni stranci kako i priliči Purgerima i dotepencima. Nisam ljut, niti nacionalista, niti nacista... samo promatram taj spoj kiše i otuđenja... a sada back to work. Dobro jutro Iskrica people. Želim vam ugodan dan. Do čitanja sutra!