Dok još ima malo sunca...

... probajte napraviti ovo. :-)

Evo, dok još ima sunčanih dana, jednog savjeta havajske tehnike ho'oponopono (u prijevodu: ispravi, popravi nešto): u plavu staklenu bocu, može svjetloplava, može tamnoplava, ulij običnu vodu iz vodovoda, poklopi plutenim ili papirnatim ili plastičnim čepom (ali nikako ne metalnim) i stavi jedan sat pod izravnu sunčevu svjetlost (prozor, balkon i sl.). Ako voda ostane na suncu više od sata, postat će slatkasta. Što s tom vodom? Svašta. Treba je piti (dovoljno je samo nekoliko kapljica u čašu sa sokom, čajem, kavom, drugom vodom), njome se može zalijevati cvijeće, daje se kućnim ljubimcima i što god još poželite. Radi se o solarnoj vodi, punoj životne energije, ljekovitoj (sjetite se, plava je boja boja grlene čakre, ali i boja iscjeljivanja arkanđela Rafaela, Marijin zaštitni plašt također je plave boje).

Sunce - jedina zvijezda našeg sustava, izvor topline, svjetlosti, života.
Sunce - mali Bog ovog kutka svemira. Zamagljujemo ga, bojimo ga se, potcjenjujemo ga, a ono nam - kuca u grudima. Astrološki, Sunce je srce sustava, ali i anatomski - srce u nama. Zastanimo ponekad, poslušajmo što nam govori.

Izbor je naš. I odgovornost za izabrano. Ali i nagrada.

Ne možemo stalno imati obje noge na zemlji. Ponekad se treba usuditi i skočiti. I taj trenutak zračnog postojanja pamtit ćemo s ponosom, kad jednom djetetu svoga djeteta ili nekom dragom prijatelju ispričamo kako smo letjeli. Reći ćemo: znaš, toga dana, baš toga dana kad sam se usudila učiniti što mi je srce (čitaj: sunce) šaptalo, promijenila sam svoj život. Pomladila se. Osnažila. Povjerovala u to da smo blagoslovljeni rođenjem na ovom planetu. Baš sada. I baš ovdje.

Ako ste zaboravili svoju zadaću na Zemlji, podsjetit ću vas: izrasti u svoje Sunce. U najbolje osobine znaka u kojem ste rođeni.

Želim i vama i sebi da u tome uspijemo.

:-)
(Z.A.)

Uredi zapis

10.10.2009. u 18:56   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Nda...

... jebiga.


13.2.2004.

Nda... Eto... I to je gotovo.
Što je bilo - bilo je.
I prošlo je.
Bolje je tako...
Za oboje.

I... To je to.
Samo sam to htjela reći.

21.2.2008.


"... moj život nije lak'
al' barem ima stila
jer sve što poželim
ja sam davno učinila
no dobro, udala se nisam još
al' imam želju jaku
samo da je muško
ja ne tražim u jaju dlaku..."

Nda...
Pa nemrem se isti dan i rastaviti i udati. :-D
Ili mogu? :-P

Uredi zapis

21.02.2008. u 17:14   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

4.12.1991.-4.12.2007.

Sad jos osjećam miris tvog tijela,
u našem krevetu leži po svud
i neispijena šalica kave
stalno podsjeća nemam kud.

Nova zora polako sad sviće,
ali tebi to svejedno je
i nema veze što pjevaju ptice
jer to gore sad ne čuje se.

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane
i da Bog će mi dati sad snage
preživjet te dane.

Ne znam što sad da radim sa sobom,
nosim neizbrisivi trag,
nikad više tvoj šapat na uhu,
otvaram prozor zagušljiv je zrak.

Brzo oblačim kaput na sebe,
žurno izlazim na ulicu,
baš je dobro što kiša rominja,
to nisu suze na mom licu.

Samo ostaje nada da vrijeme
sad liječi sve rane...

Uredi zapis

04.12.2007. u 8:20   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

Samo za mene...

... da ostane i ovdje. :-)
Izdvojeni blogovi
tebi..
Autor: old_soldier
pjesme i još ponešto  95    
Big brother blog
Autor: Carson
Počela je nova sezona,u kuću punu sjaja ušli su novi natjecatelji koji će...  201  
KONAČNO SVOJA
Autor: Rajna
O SVEMU PO MALO; NAJVIŠE O MENI!  36     
Naranča u oblacima
Autor: Sabina
''Baš me briga ako gradom lutam praznih džepova, nosim torbu punu osmijeha.''  55    
Take me as I am. ;-)
Autor: sunchi
Dijete u vremenu  131    
 
Što se događa?
Trenutni Aktivni Korisnici: 27 (21 članova i 6 gostiju)
Najveći broj korisnika je bio 130, 28.06.2007. u 23:23.‎
sunchi, ‎Naifka, ‎snobica, ‎Black cat, ‎anchica_5, ‎K., ‎lolekica, ‎xixnxexs, ‎lolly, ‎li, ‎Ozana, ‎tratinčica, ‎profesor N, ‎Kethy, ‎-viva-, ‎ja_sb, ‎JosipCJ, ‎Putnik, ‎drorioli, ‎jinks
 
Popularni
Autor: dragana .
gledaš kako je život ponekada lijep ponekada surov ma sve je to same shit....  78   
«DOBRO DOŠLI U VANDAL-END» Netopolis
Autor: VandaMia K.W.
Vrijeme je za brak raja i pakla, ali...zivot je katkad cudniji od maste, na p...  64    
:(( pogresan klik :)) :))
Autor: VandaMia K.W.
ako ovo sto kazem ne zacudi sve prisutne, i ako nece biti prepricavano s kolj...  42  
poezija
Autor: VIMAR .
pisanje poezije...  107    
Plavi blog
Autor: Pepi74 .
Moje fotografije i razmišljanja. Malo jednog, malo drugog :) 73 
"Oni koji ne pamte prošlost osuđeni su da je ponavljaju!" G.Santayana
Autor: Ozana .
Ovdje ćete naći djela nastala davno iz mog crnog pera, kao i komentare na n...  61    
leoni
Autor: Leoni
leoni  74     
Take me as I am. ;-)
Autor: sunchi
Dijete u vremenu  131    
Let me be....
Autor: Ertea
još jedan.......  95    
MALE PRIČE ZA DUŠU
Autor: binica .
Nešto za napuniti baterije, a možda i pokoje moje razmišljanje ;)) 64    
Dec it!
:-D
:-P

Uredi zapis

28.11.2007. u 19:42   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Ja odem, aha...

... mislim, odem s Bloga! :-)

Hoću li nekome nedostajati?
A-a... :-(

Uživajte i cmoxa od mene! :-)

Pa-pa. :-)

Uredi zapis

08.11.2007. u 19:54   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

Plavuša nisam...

... ali ono, nekada se osjećam kao da jesam. :-D

Idem sada pokušati ispraviti tu krivo stvorenu sliku o meni. :-P

Nisam ama baš nikada dijelila poslove na muške i ženske.

Prema tome, ide OVA spojiti veš mašinu.
Ono, ovaj kabel u onu rupu, ovaj u onu, itd.
Dobro pa toga nema puno. :-D

Post nastavim kad vidim kako će mi ići, hehe! :-)


(nakon 5 minuta)
Jebiga, shvatila sam da ona jedna rupa na zidu nije rupa u koju treba ići cijev za odvod.
Hm...., što znači, odvod ide u WC školjku.
Nema druge, jelda?

Joj, a to ne volim. :-/

A idem još jednom probati. :-)
(ipak sam Ovan)


(nakon još 5 minuta)
A-a. Ono garant nije rupa za odvod, znači ide u školjku. A dobro...

I sada, držite fige kako ne bih imala poplavu u stanu! :-D

Veš je u veš mašini, treba ju samo pokrenuti (jeb'ga, nova je, vjerojatno ću jebena RTFM čitati dok mi sve poplavi). :-))))))

3, 2, 1!
Krećem! :-D


Hehe, ona kao nešto radi.
Jebate, i vodu vuče!!!

No, vidjet ću kako će biti do kraja! :-D

Uredi zapis

07.11.2007. u 18:50   |   Komentari: 33   |   Dodaj komentar

Vratio se moj špekić...

... tj. našla sam ju zahvaljujući dobrim ljudima. :-)

I, tko kaže da se upornost ne isplati ako nam je zaista do nekoga stalo i ako ga volimo? :-)

Prvo je jutros oko pola 10 uslijedio prvi telefonski poziv:
ONA: Vi tražite pekinezericu, crno-bijelu?
JA: Da.
(i blablabla, iz istih stopa krećem po nju)
Sva sretna! :-)

Dođem do gospođe..., nije to moja Lina... :-( ;-(

Istina, slični su jako, ali ono je bio muški špekić, tj. mješanac špekića i još nekoga pesa koji ima malu njušku.

Vraćam se na posao razočarana...
Nemam volje ni za čim...
Dobro pa danas nije bilo puno posla.

Negdje oko 1 sat, onako iz zajebancije, kažem ja direktoru kako bi mogao kolegicu i mene pustiti ranije s posla jer moramo na uljepšavanje. :-D
A on baš ono, dobre volje u zadnje vrijeme (da pokuca) i kaže pa idite, nema problema.

Kolegica piči doma, ja kod frizerke (nisam bila negdje od kraja 6-tog mjeseca).

Došla kod nje, zvoni mobitel, skriveni broj (inače se ne javljam na skrivene brojeve, ali ovo je iznimna situacija).

ON: Dobar dan!
JA: Dobar dan!
ON: Tražite li vi crno-bijelu pekinezericu, vidio sam vaš letak i vidio sam nju u dvorištu jedne kuće.
JA: Da, tražim ju. Gdje ste ju vidjeli?
ON: U ulici Pere Biškupa na broju 68. Tamo vam žive Cigani.
JA: Hvala na informaciji, krećem istog trena vidjeti.

Kažem frizerki neka smulja boju i da ću ja doći brzo sa svojim špekićem. :-)
Ne da se njoj da idem sama kod Cigana (jeb'ga, ima ih svakakvih).
Ma, ničega mene nije strah!!!

Dolazim ispred kuće, parkam se, ulazim u dvorište.
Izlazi baba i ono, pitam ja nju ima li pekinezera.
Ima.
Vidim da ima. Smeđega.
Aaaa, imate li još kojega? Ima još jednoga. Pred tri dana joj ga je dopeljao neki tip na biciklu i tražio od nje 500 kn za njega. Nije mu htjela dati 500 kn, dala mu je 200 kn.
A mogu li vidjeti tog drugoga jer je meni nestao pekinezer pa me zanima da li je to ona (čekam ja da baba otvori garažu, bum ja maznula Linu i bris), ali, mislim si, što ako ima par sinova koji bi mi ono, mogli svašta napraviti...

Hmmm...
Otvori ona garažu, Lina odmah k meni, primim ja nju u naručje i baba traži 500 kn.
Izvadim ja 200 kn, dam joj i kažem: Doviđenja!

Eto... Sve je dobro kad se dobro svrši. :-)

Da... Sada sam opet dobro. :-)

Pajki od kad smo došle doma, vjerojatno će biti i malih špekića. :-)

Uredi zapis

06.11.2007. u 19:49   |   Komentari: 30   |   Dodaj komentar

I još uvijek ništa...

... od povratka moje ljubimice... ;-(

Osim dok i dalje hodam po raznoraznim pekarnicama, prodavaonicama, mjestima gdje staju autobusi, lijepim letke po raznim stupovima i tak..., zastane neka osoba, pogleda i kaže kako je već vidjela i čula oglas, no..., kažu mi: Ne bu vam tak lijepog peseka nitko vratio...

Ono, ohrabrujuće...

Ali, ne odustajem! :-)

Čula sam da je viđena s jednim smeđim špekićem (tako ja zovem pekinezere), šetali su zajedno, udaljeni od mene niti kilometar.
Obišla jučer popodne cijelo to naselje, oblijepila i to naselje..., ma, oblijepila sam cijeli grad, sve za nju i sve zbog nje samo da mi ju vrate. :-)

I..., BTW, neka mi još netko kaže neku ružnu riječ protiv Albanaca i Janjevaca, pičku ću mu razbiti!

Išla danas kod njih u pekarnice (dva gazde, jedan ima tri, drugi dvije), lijepo uđem unutra i pitam ih bih li mogla zalijepiti letak kod njih.
Ma, nema problema uopće!!! Samo dajte i sretno vam u potrazi!

Htjedoh ostaviti nešto love za uslugu, ma jok, neće uopće uzeti, čak sam osjetila kako su se tim mojim činom našli uvrijeđeni.

A jučer, veliki poduzetnik iz Bjelovara koji ima pun k***trgovina (d.d.) i njihov je vlasnik, to nije dopustio.
Ono, to nije reklamni letak.
Hehe, zaboravila sam tada pitati tetu poslovođu koliko moram platiti kako bi to postao "reklamni letak"!

I tako...
Fali mi j***ga... :-(
Probudim se noću, nema je kod mene na krevetu..., ustanem da odem do kupaonice i bojim se kako hodam ne bih li slučajno stala na njene male šapice ako je kojim slučajem zaspala na podu..., gledam njenu vreću s hranom, njenu posudu za vodu i hranu ovog trena, čekam da me grebe po nogama dok jedem...

Čekam...

Uredi zapis

05.11.2007. u 19:46   |   Komentari: 16   |   Dodaj komentar

Ne zove nitko...

... zanimljivo, kao da je u zemlju propala... :-(
A nije. Znam da nije. :-)

Išla sam maloprije u trgovinu, vidim da je na ulaznim vratima zgrade letak bio otpao i vidim kako ga je netko ponovno zalijepio. Lijepo od njega. :-)

Kupim u trgovini što sam trebala i pitam blagajnicu mogu li i smiju li zalijepiti letak u trgovini (usput, u toj trgovini sam do prije mjesec dana kupovala svaki dan, sada više ne jer mi nije blizu), kaže gospođa meni da mora pitati šeficu. Oke. :-)

Ode i vrati se: "Nažalost, ne možete".
Da... Znam i zbog čega ne mogu...
Nije reklamni letak... Nda...
Koliko sam love trebala dati pa da to postane "reklamni letak"?

Ili sam možda u krivu.
Na letku je slika pesa i dolje tekst s kontakt podacima di piše kako molim bilo kakvu informaciju o pesu i da mi ga se vrati...

Stoga, pozdravljam tetu poslovođu u prodavaonici PPK d.d. u Bjelovaru u ulici Matice hrvatske!

I da, ulaz do moga, na njemu više nema letka. Zalijepila sam ga ponovno. Kroz neko vrijeme ću ići pogledati da li je još tamo. Ako nije, zalijepit ću ponovno.

;-(

Uredi zapis

04.11.2007. u 14:21   |   Komentari: 11   |   Dodaj komentar

Vratite mi ju...

... jer, ona mi je sve...

Ljudi...
Zašto morate biti toliko zločesti, prokleti čak?
Zašto...???

Nema je... :-(

Jutros sam ustala u 5 sati i obišla cijelo naselje.
Onda sam otišla na posao, nazvala kolegicu na BBR da čita, zvala frenda da stavi na svoj kanal na TV-u, poljepila cijeli grad, ostavila u ljekarnama kod Conera i u Wellnessu, obljepila oko svih većih trgovačkih centara, obljepila cijelo naselje (5 zgrada, svaka zgrada ima 3 ulaza), zaljepila na auto, ostavila u kafiću...

Ne znam više što da radim... ;-(

Ako želite kućnog ljubimca, kupite si ga.
Ili ga udomite, ima ih puno koje vlasnici ostave i ne brinu o njima...
Budite ljudi i udomite jednog takvog!

Nema je od sinoć...
Na koga ću se ja sada ljutiti dok me probudi usred noći svojim hrkanjem pored moje glave?
Na koga ću se ljutiti ako se popiški di ne treba i onda bosa stanem u njenu pišalinu?
Tko će skakati od sreće na mene dok dođem s posla?
Sa kim ću razgovarati?
Tko će mi praviti društvo dok jedem?

;-(

Pred nekih pola sata stiže SMS s broja 091/1645-711 u kojemu piše: Jel' tražite pekinezericu?
(zovem odmah taj broj, nitko se ne javlja)
Šaljem SMS: Da, tražim. Jeste li ju vidjeli?
ON/ONA: Tko ju traži? Kak' izgleda?
JA: Traži ju njena gazdarica. Ali, vidim da me zezate, a to nije lijepo od vas. Da ste ju vidjeli, znali biste kako izgleda...
ON/ONA: Kakva ste vi to gazdarica kad ne možete to jadno umiljato stvorenje paziti? Gdje da je vam donesem, kak' vam je ime?
JA: Pošaljite mi njenu sliku pa ću vam povjerovati da je kod vas.
ON/ONA: Ako vi meni svoju prvu pošalješ da vidim tu vrlu gazdaricu, ili je dalje sami tražite!
(u međuvremenu sam zvala policiju i nisam odgovorila na poruku)
ON/ONA: Zezala sam vas. Nemam pojma di je pes! Sorry.
JA: Ja se nisam zezala dok ste vi mene zezali. Policija vas vec traži.

Nema više SMS-ova.

Uredi zapis

03.11.2007. u 16:49   |   Komentari: 25   |   Dodaj komentar

Htjela sam nešto napisati...

... i onda mi pogled otišao na nečiji Blog i ja zaboravila što sam htjela napisati. :-/

Ali, to ovdje nema niti veze.
Ionako se ovdje ne piše ništa pametno, odavno već! :-)

Nda... Idem se probati sjetiti što sam vam namjeravala reći.
Klik-klik-klik.
Ne ide... :-(
Fuck!!!

Sjetila sam se!!!
Bravo za JA! :-D

Pa da krenem s pričom.
Idem se ja jučer spojiti na net, ne ide.
Koji je sad pa kurac sad, zašto ne ide?
Pogledam Router, ne svijetli se.
Prčkam ja po njemu, ništa.
Ištekam i ponovno poštekam sve kablove, opet ništa.

Sagnem se do produžnog kabla, pogledam adapter, izvučem ga iz produžnog i imam što vidjeti.
Jelte, budući da svi znamo da u utičnicu moraju ući ona dva nečega (ne znam kako se to zove), u mom slučaju je ulazio samo jedan.

Izvukla ja njega iz adaptera i uspjela se spojiti na manje od minute.
Vidjeh ja da od toga ništa pa sam odustala.

Danas, poslije puta idem ja kupiti novi adapter, kupim ga.
165,00 kn.
Ma ono, jako dobro. Kao da je od zlata.
Ali, on na sebi ima nečega komada osam (a jedan mi samo služi za ovo što mi treba), drugi isto služe za nešto (ne znam za što, budem pročitala RTFM!) :-D.

I tak', fino ja njega uštekam tamo di treba, ali, on i dalje ne radi.
Pa za koji kurac opet ne radi???
Ištekava, uštekavam... Ništa.
Ne jebe on mene 0%.

E, a onda se ova, moja pametna glava sjetila, odi ti (ja) draga moja najdraža vidjeti kako izgleda i što ima taj adapter na sebi i kako radi, opipaj ga malo..., možda proradi.

I gle, stvarno, okrenula ja njega! :-D :-P

Trebalo je samo na njemu povući ono nešto (ne znam kako bih to nazvala) na 12V.

Mali je proradio istog trena. :-)

Jupi JA!

:-D

Uredi zapis

02.11.2007. u 20:16   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

Trica...

... crvena i pičkasta, hoću reći, čipkasta je došla u srijedu. :-)

Još nisam našla nekoga tko će me uslikati u njoj, pa ono, ako ima netko, neka se slobodno javi, budući da sam obećala darovateljici iste i svekolikom pučanstvu sliku "trice", ovdje, na Blogu, nda. :-P

I da, paše mi i baš sam happy što su ti sise narasle pa ti više ne stanu u njega, tralalala. :-P

Stara, cmoxa i tnx. :-)

Dobit ćeš i ti obećano sljedeći tjedan. :-)

:-D

Uredi zapis

02.11.2007. u 10:17   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Admini...

... bla. :-D

Uredi zapis

24.10.2007. u 19:00   |   Komentari: 76   |   Dodaj komentar

...

...

Ljubav je svijet napravila
da ima s kim da se druži
ali tuga je nastavila put
a taj put je stoput' duži
Sretan ti i 100-ti rođendan
neka ti požele nešto nježno
sretan ti i 100-ti rođendan
zdravlja, sreće neizbježno
A ja ću stariti dostojanstveno
a ja ću umrijet' tajanstveno
a ja ću uz malo vina, malo soli
daleko od onog koga volim
Ljubav je bol ostavila da
ima ko da zaboli
u noćima sa crnim očima
samo jedno ja te molim
Idi sad i ne brini za to
što ću ja kad sama ostanem
bolje je sve od ovog
samo da već jednom prestane
Da li išta osjećaš ovog prvog proljeća
od kad nismo zajedno
da'l te muče nemiri,
il' te ništa ne muči
sad je svejedno...

Uredi zapis

01.10.2007. u 12:57   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Ne mogu više ovako...

... hoću spavati...
Preummorna sam, a spavati ne mogu. :-(

Zašto?
Ne znam.

I dok uspijem zaspati i "spavati", sanjam... Ružne snove.

Pretprošlu noć sam bila na netu do neki jedan sat u noći, nakon toga sam aktivno bila budna još sat i pol... Mislila sam kako ću nakon toga normalno zaspati i spavati.
Ali ne, nisam. Spavala sam tu noć cca pola sata. Užas.
Jedva sam čekala vrijeme kada ustajem i krećem na posao.

Na poslu... Krepana od nespavanja.
Ali, radim o oke je..., dan nekako prolazi.
Otišla sam s posla u 13 sati. Legla u krevet neispavana totalno... Zaspala oko pola 3, spavala opet nikako. Čak nisam bila svjesna jesam li čula zvono na vratima ili sam sanjala (danas sam saznala da je stvarno bilo zvono).

Sinoć, iliti noćas...
Zadnji put sam pogledala u sat dok je bilo 00:52h. Nakon toga više nisam htjela gledati.
Probudilo me nešto.
Snovi.
Odsanjala sam sigurno 10-ak filmova.
Pogledam na sat, 3:45.
Divno. :-(

Naravno, čekala sam jutro kako bih se što prije ustala i krenula na posao...

Do kada ovako? ;-(

Uredi zapis

20.09.2007. u 18:17   |   Komentari: 8   |   Dodaj komentar