© ... take Me as I am... ;-) ©

... u 22:45h... ;-)

Ima nekoga tko će me zadržati budnom do tada, ha?! :-)

Vani grmi i velikooooooo je nevrijeme i mene je strah i blablabla a ja se toga bojim, cmolj...

:-D

... još malo pa će o prijavljivanju podstanara u iznajmljenim stanovima...

Zanimljivo.
Čekam.

Plaćam stan 150 eura (plus režije, račune ne vidim, gazda dolazi zadnjeg datuma u mjesecu na očitanje i sam obračunava) i ja mu dajem pare.

U ugovoru koji smo potpisali (ovjerili kod javnog bilježnika) stoji da plaćam 800 kn kako ON ne bi ostao bez naknade sa Zavoda za zapošljavanje.

Tako smo se bili dogovorili tada.
A ja, dobrica, ono, oke...
Nema što prijavljivati, mogu imati svoju micu i pekinezericu u stanu...

No, dok mi je pred nekih malo manje od mjesec dana rekao: XXXXXXX, ako želite ostati u stanu, riješite se mačke!

Oke, riješit ću se ja tebe, ne mačke!

Gad! :-/

... ali, neću, neću i neću ti se prva javiti!

I točka.
Velika.
Veća.
Najveća.
Točka s tvrdim Č. :-D

(ja sam karakter!) :-)


Faking ovo jesensko ljeto...
Pa ja se smrzavam, stvarno smrzavam.
Tj. smrzavala sam se do danas.
Večeras sam uključila grijanje.

No, i dalje me noge zebu. :-(
Ima neki dobar čo'ek koji bi mi ih grijao, ugrijao i onda otišao doma, ha? ;-)

(za protuuslugu ne nudim ništa..., a dala bih sve) ;-) :-P

:-D

... zar ne?

Sretna sam što je tip koji mi je to poslao na mejl frend. :-)

http://www.croatia.org/crown/articles/9240/1/Uskoro-povratak-ukradenih-lipicanaca-Ergele-Lipik-by-Mato-Eaeiae-MSc/Vano-svjedoeanstvo-mladog-znanstvenika.html

Pogledajte ako želite...

I oni još traže 300 tisuća eura za sve ove godine što su konji kod njih (njega).

:-(

... na NovojTV. :-)

Užas...
Takvo što admini ne provjeravaju...

Bitno je da provjeravaju i čitaju sve moje poruke u kojima šaljem linkove frendicama i frendovima...

O Policiji da ne pričam...

Lijepa naša Hrvatska!!!

:-(

... želim spavati noću.

Sinoć došla s posla oko 20 sati.
Nećakinja došla kod mene i nas dvije blablale do nekih pola 10.
(meni se zijevalo stalno, imala sam osjećaj kako ću zaspati sjedeći na dvosjedu).

Otišla ona, ja došla malo ovdje, bila nekih pola sata, opet me uhvatilo spavanje.

Odem off i čekam seriju. "Reži me".
Pričala s frendom na mobač nekih 15-20 minuta i kažem mu neka me probudi u 23:05 (razgovor smo prekinuli u 22:53).

Zaspala sam čim sam prekinula vezu.
Probudila se ubrzo, bilo mi hladno.
Nije mi se ustajalo ići po još jednu deku ili pritvoriti prozor.

Na kraju, ipak jesam.
Ja, koja niti po najvećoj zimi ne spavam u pidžami, noćas sam je obukla.

Budući da sam se bila razbudila, pogledala sam seriju do kraja i zaspala.

U neko doba noći sanjam svoj posao, tj. sebe i sve oko mene na poslu i jednog tipa kako dolazi do mene.
(btw, sretna ja što ga vidim) :-)

San završava ružno.
Kolega s posla dolazi do mene i kaže mi: Zovi odmah 92.

???

Ustala se neispavana, smrznuta i sva nikakva.
Došla na posao... Radim...

Negdje oko 9, pola 10, zvoni telefon na poslu, vidim, poznati broj.
I blablabla...
Pričala sam s direktorom onoga tipa kojega sam sanjala.
U subotu je imao moždani udar.
U bolnici je.

Čovjek ima 32 godine...
Strašno... :-(

Užasan dan... I noć...

... došla ja samo vidjeti koliko vas ima i kako ste. :-D

Ono, stvarno me zanima. Ahaha. Nda...

Nego, ako koga zanima kako sam ja, iskreno, umorna k'o pes. Stvarno.
Pa ljudi moji, radim dan i noć.
Više danju nego noću (jebiga). ;-)

Na poslu biti o 7 do 17 sati, pa obaviti još neke stvari po gradu, pa otići na depilaciju, pa doći doma, pa nahraniti životinje, i blablabla...

E da, i pofarbala sam se. Jesam!
(ne, ne u narančasto)
Smeđa sam, prirodna.

A frendica me treba doći farbati, hehe!

Sjebala sam ju! Ofarbala se ja sama.
Ona će mi nalakirati nokte na nogama.
(jeb'ga, bih ja to sama, no, nemrem se više sagnuti, smeta mi trbuh) :-D

;-D

... mi smo stvarno "divni" ljudi... :-(

Koliko puta se je netko od vas našao u situaciji tražeći stan i dobio odgovor: Može ako nemate djece.

Nemam djece.
Imam životinje.
Dvije.
Pesekicu i micu.

Prošle godine sam bila primorana tražiti stan.
Tražila ga mjesec i pol.
Sve u redu i sve 5, dok ne kažem kako imam dvije životinje.
Odmah ne može.
Našla ga nakon dugo vremena gdje sam mogla imati i pesekicu i micu.
Bila u njemu do 17.7.
(razlog zbog kojega više nisam tamo nije bitan)

Našla novi stan.
Istoga trena dok sam nazvala, rekla sam da imam životinje.
Nema problema. Može.

Danas je 31. kolovoza, zar ne?
(valjda je, izgubljena sam više i u prostoru i u vremenu...)

Gazda je došao po lovu za režije.
MORAM se riješiti mice.

Ako želim ostati u stanu, MORAM se riješiti mice. (šeće po krovu i ulazi drugim stanarima u stanove).
Neka ju potjeraju, neka ju i lupe po dupetu par puta i neće im više dolaziti!

Pa ne mogu 24 sata dnevno imati zatvorene prozore pa da ona ne ode van!!!

Ne mogu, i meni treba zraka.
Isto kao i njoj...

Otpeljat ću je sutra kod sebe na posao (ima gdje biti) i početi tražiti drugi stan...

:-(

Kakvi smo mi to postali???
U što smo se pretvorili...

Jadno... ;-(

... Iskrica konekšn pipl?!

Zar je to uistinu tako?

Je i nije.
Zavisi što očekujemo i tražimo tu. :-)

IMA LI TU KOJI ADMIN PA DA VIŠE POČNE REAGIRATI NA SVA OVA SRANJA KOJA SE DOGAĐAJU NA BLOGU???

Ako ima, većini nas bi bilo drago da se pojavi i učini nešto!!!

Puca mi ona stvar koju nemam ako ću i ja dobiti taj neki "žuti karton" kojega se spominje.

Ali, budem sada napisala nešto što je nekada davno rekao Mesić za Kosoricu, kako se boji otvoriti paštetu jer ga je strah da će iz nje iskočiti Kosorica! :-D

E, vidite, dragi moji, tako i ja, OVISNA BLOGERICA, više se bojim otići na Blog jer znam da će mi se na prvoj stranici OPET pojaviti zmijica - Anakonda40. :-)

BTW, da vas nešto pitam ako smijem?!
(naravno da smijem)

Zbog čega imate nick koji imate???
(ono, nick je nešto kao naš midl nejm, zar ne?)

;-P

... sada ću.
(onda bih htjela da se to i poštuje)

Petak.
Došla s posla negdje oko pola 5.

Presvukla se (čitaj: skinula, doma sam uvijek samo u boksama), nahranila zvijeri i primila se posla.

Odjenom, zvono.
Pogledam kroz špijunku, policija.

Kažem im: Samo malo.
(moram se obući)

Zvone opet, dva puta za redom.
Pekinezerica poludjela i počela lajati.

Ja opet kažem: Sačekajte malo.
(oblačim se još uvijek)

Ne šljive oni moje riječi niti malo.

Ono, pa da im nisam htjela otvoriti, ne bih im niti prvi puta rekla: Samo malo.

BTW, zvonili su pet puta u roku niti jedne minute.
Kultura naša, nda...

Ili oni ili ja ne znamo što znači "samo malo".

(nisu trebali mene, čudno)

:-D

... toliko nekada i nisu... :-D

Mislim na fiksne telefone s prikazom broja. :-P

Ima nekih tjedan dana kako se nisam čula s jednim poslovnim partnerom iz ZG-a (a i frendovi smo).
Prije toga me cca tjedan dana zvao svakih 10-tak minuta (u roku sat vremena) i trajalo je to sve dok nismo riješili stvar.

Jučer, zvoni telefon, vidim poznati broj, dižem slušalicu i kažem:
"A jebote, pa di si ti tjedan dana, željna sam već tebe i tvojih želja i prohtjeva?!"
S druge strane muk i tišina.
UPS! (ono, što sam sada krivo rekla a stalno se tako razgovaramo???)

Odjednom, oglašava se glas s druge strane žice i kaže:
"Opa, pa nisam očekivao tako zanimljivo javljanje i takovo otvoreno iskazivanje svojih želja! Dapače, jako mi to paše!"

Bravo ja, frendov direktor s druge strane. :-)

Ali ono, nije bio nikakav bed jer sam oke i sa njim, a znao je kako sam pomislila da je to Ž kao Žinekoime. :-)

Hehe, meni to baš bila fora.

:-D

... bi li to bilo u redu da ja sada idem odjenijeti smeće u gaćicama i nekoj (ne)majici, ha?!

:-D

Idem probati pa kak' mi bu'. ;-) :-P

Pada li kod vas? (kiša)
Ovdje jako malo.

... i svemu onome što je loše. :-(

Neću duljiti. (nadam se)

Oduvijek sam živjela u kući i stan nisam mogla podnijeti.
I tako, početkom godine 2006., nađem kuću.
Ono... Kuća, dvorište, ajme!!! Divota! :-)

(glupačo, drugi puta gledaj na svaku sitnicu!)

Uselili se mi.
Trava u dvorištu do preko koljena.
Budući da ja obožavam baratati kosilicom, meni bila uživancija kositi to.
Istina, imao je tu i trimer posla, ali, to je sada manje bitno.
Ili nije?! Na sredini dvorišta je bila hrpetina granja koju je trebalo spaliti već davno.
Napravila sam i to.

I tako, krenem ja sva sretna s košnjom pvri put.
Kosim...
Odjenom, susjed, desno do nas mi kaže: Pazite, tu ima zmija. Meni je jučer došla u dvorište.
???
Ja se usrala od straha.
Jer, ako nešto ne podnosim, to su miševi, štakori i zmije.

Ja odmah prestala kositi.
Iskreno, bilo me strah.
Nakon nekih sat vremena počela opet.
Pokosila cijelo dvorište.

Rekla sam da neću duljiti, zar ne?
Neću. :-)

Nismo bili u kući niti tjedan dana, ode vodokotlić.
Dođe od gazde neki prijatelj, smontira ga, utipla ga u zid i vodokotlić radi.
Za par dana, isti taj vodokotlić meni skoro padne na glave jer nije dobro učvršćen!

(jebeš posao koji se radi na brzinu)

Složio bivši sam.

Pranje suđa?!
Moguće.
Ali, mora postojati i topla voda, zar ne?
Rekla im odmah kako tople vode nema.
Ono, bude došao "tamo neki njihov i bude posložio bojler".
Oke...
Čekam/o.
Ne dolazi nitko.

Zovem frenda koji radi u Elektrometalu u BJ-u da to dođe srediti.
Dođe i vidi kako je sve u kurcu!
Odnosi bojeler sa sobom.
Tople vode nema i dalje.

Kupaonica???
Eheheh, to je posebna priča!
Stavim prvi put prati veš, poplavi mi cijelu kupaonicu i cijeli hodnik.
(ono, mislim si kako nešto nije dobro posloženo).

Idemo bivši i ja u kadu, smiješam sva ulja za opuštanje, ležimo (on otišao ranije iz kade jer je bila neka tekma), ja ostala.
Izlazim van, puna kupaonica vode!!!
Ne samo kupaonica, i hodnik pun vode.
(cca sam nekih sat vremena skupljala vodu).

Sve ja/on to njima rekli, i..., oni se čudom čude.

Za bojler u kuhinji nemaju odgovora.
Za kupaonicu imaju. (smiješno)
Bivša žena koja je stanovala tu gdje smo mi sada je imala jako dugačku kosu i njome je sve zaštopala.
???

I..., trajala takva sranja par mjeseci.

Lagano dolazila zima, peći ne rade.
Zovem/o.
Budu ih dopeljali.
Svaki dan je bio "sutra".

Ali, u međuvremenu smo se bivši i ja razišli, tako da više nismo niti imali namjeru ostati u njihovoj kući.

Dok smo najavili kako ćemo otići, oni počeli dovoziti peći.
Jebat ga, više nam ne trebaju, grijali se na struju svo vrijeme!

Otišli mi iz kuće prošle godine sredinom 11-tog mjeseca.
Ja sam zadnji dan bila u kući 17.11.2006.
Otpeljala sve svoje stvari, ostalo i još samo da počistim i uzmem bicikl.
(to je bilo prek' vikenda)

Dolazim u ponedjeljak sve to obaviti, brava promijenjena.

Zovem ih, ne javljaju se.

Ono, pa oke, ako želite da vam ostavim prljavu kuću, oke, ali, dajte mi moj bicikl.
Ništa.

Javili su se tek nakon nekih tjedan dana.
Bicikl nisam spominjala jer sam smatralna normalnim da mi ga vrate.

Nisu.
(razgovori su bili jako ružni..., gospodin vlanik je u HSLS-u i počeo mi prijetiti Gradonačelnicom).
Ahahahaha!
(bivši radi u Gradskoj upravi a ja sam si sa njom dobra. :-)

Pustila ja to sve k vragu, jebeš bicikl!
Kupit ću si drugi. Taj koji sam imala kupila sam kod Peveca i koštao je nekih niti 500,00 kn.
Ono, tko vas jebe!!! Ne želim s budalama imati više posla.

Da napomenem, čim smo bivši i ja ušli u tu kuću, gospođa vlasnica je dala otkaz u trgovini u kojoj je radila (jer ono, što bi ona radila za 2 tisuće kuna ako može dobiti mjesečno 1.500 kuna) a cijeli dan je doma. :-)

Pevec je u to vrijeme otvarao prodajni centar u Koprivnici. Muž joj počeo raditi tamo. Radi i danas (čula to pred nekih pola sata dok sam pričala s frendom).

Ali...
Sve ovo gore napisano nema veze sa onim što sam htjela reći! :-)

Žena, koja je spremačica u firmi di radim, sirotinja je. Velika.
Na posao dolazi biciklom.
Jučer je jedan kolega uzeo njen bicikl i išao se provozati cijelim prostorom koji imamo.
Budući da je njen bicikl star, on nije znao kako i čime kočiti i zakočiti!
I? Što se desilo? Bio je salto i upao je u đubrenicu.
Ali, niti to nije bitno.
Sjebao je bicikl od gospođe koja nam čisti.
Prvi kotač.
(BTW, on je oec., ona isto, zajedno završili)..., no, on je Hercegovac, ona nije.

Kažem ja njemu kako bi bilo u redu od njega da joj kupi ovi bicikl.
Nema šanse.
Kupio samo prednji kotač koji je sjebao.
Jadno... :-(

I tako meni danas padne na pamet kako ja imam bicikl NEGDJE!

Nazovem ih.
Ajme...

Prvo mi je gospodin (?) napričao toliko toga da sam ja ostala paf.
Ono, MI smo NJIMA ostali dužni pun kufer para!
Ma da???
Prekine mi vezu.
Nazovem ponovno, opet on počne nešto pričati a ja samo tražim svoj bicikl.
Kaže mi: Nemoj me više zvati i idi u pičku materinu!

Molim???

Ti ćeš mene slati u pičku materinu i govoriti mi sve što mi govoriš i prijetiš mi kako ćeš mi doći na posao sa svim neplaćenim računima?!

Halo???

Pa rekla sam ti tijekom prvog razgovora da dođeš i da JA vidim te NEPLAĆENE račune.

Treći puta se nisu javljali pa sam počela zvati sve znane kojih bi se to moglo ticati.

O da, ima tu masti za jako dobru podlogu. :-)

(bez komentara, molim lijepo)
Hvala. :-)

... dok dođete doma s posla?

Ja otkopčam grudnjak i provučem ga kroz rukave i skinem ga. :-)
(ajme, koje je to olakšanje...) ;-)

Da. Tako sam i danas napravila isto.

A onda mi je došao kolega spojiti kabelsku.
A bradavice štrče. Strašno. ;-) :-P

Ali, ja sada isti taj jebeni grudnjak moram obući opet na sebe jer moram do trgovine!!!

Grrr... :-P

Što da radim s bradavicama da mi stalno ne štrče, ha?

;-D

... i još bolja noć. :-)

Nego, ovaj moj zapis nema veze ni sa čime što obično baljezgam ovdje. :-)

Pa stoga, tko voli - ne'k izvoli.
Čitati, pljuvati, komentirati...
Votever... :-D

Ovaj moj zapis bit' će posvećen ZMIJI i BUČERU! :-)
(ono, dok ne znam kuda bih sa sobom, onda se zakačim za njih, samo zbog toga što su mi baš par, ono, "jebeni" par za popizdit')
ONA: 40 godina (i dvoje djece)
ON: 31 godina (bez djece)

I tako, da krenem s pričom.
Hehe, mislim, neće to biti nikakva priča. Jer... OVA ne zna pisati i pričati priče. :-(

To će biti nešto... Ne znam što i ne znam kako to nazvati, never mind. :-)

Budući da sve što ću napisati bude zbrda-zdola, ne zamjerite, idem po nekom sjećanju. :-)

ONI: Upoznali se ovdje. :-). Jako lijepo. (iako mi još uvijek nije jasna TA razlika među godinama).
Oke, svaki muškarac želi pojebati stariju ženu. I dobro. Ima i nas žena koje se želimo pojebati s mlađim muškarcem, zar ne?! Probati kako to izgleda. ;-)

No, OVO njihovo, svakodnevno i svakonoćno pisanje Blogova!
Eh, TO mi je SMIJEŠNO!!! :-). JAKO!!!

Ono, NJIH dvoje su ZAJEDNO. (neka su!)
No, što stalno rade na netu???

Poznajem nekoliko parova koji su se našli ovdje, odlučili na zajednički život, žive ga i više ih nema!!!
Možda ih i ima, ali, ne pišu o tome!!!

Sjećam se nikice JEDINOTVOJA i nicka ALLORNOTHING.
Oženili se, ljudi žive svoj život, možda su i dalje tu, ali ne daju nam to svaki dan na znanje!
Što bi po meni značilo da su sretni i da nemaju više potrebe pisati OVDJE bilo što. :-)

CATMAN i BAJBI3, isto tako. Zaljubili se, zavoljeli se. Žive zajedno. Ma, Bog vas blagoslovio. Uživajte jedno u drugome. :-) (ponekada se pojave na Blogu). (dobroćudno)

E, i onda si ja mislim (o Zmiji i Buču)...
Oke, zajedno ste, pišete kako ste SRETNI, pljujete po svima koji nisu HRVATI i koji nisu BIJELCI i RIMOKATOLIČKE vjeroispovijesti (a onda odete na Kubu na ljetovanje...). Naravno, ne znadete VAS DVOJE o čemu JA pišem. Znam.
Ne da mi se niti objašnjavati jer znam da ne biste skužili. :-(

ZMIJA (Anakonda) je neki dan puknula Blog u kojemu je pitala "što bismo napravili kada bismo znali da je sutra Sudnji dan?" (naravno, ona to nije napisala tim rječima jer nije pismena kao JA. :-D

Nekoliko nickova joj je nešto napisalo, no njoj se to izgleda nije svidjelo jer je ona u jednom komentaru napisala (ne mogu sada točno citirati od riječi do riječi, ali, pogledajete njezin Blog pa ćete vidjeti što je napisala, naravno, ako ga nije obrisala), uglavnom, napisala je: A ne biste nikoga UBILI?

???

Oke, Sudnji dan i sve to...
Ali, čemu UBIJANJE ako je Sudnji dan???

Meni tu nešto nije jasno pa bih molila nekoga tko razumije njeno razmišljanje da mi to pojasni. Hvala. :-)

Ali, dosta o tome.
Bilo pa prošlo. Ne se sjećati ružnih zapisa. :-)

Htjedoh VAS pitati ovo: ONA i TI se sada nađete TU!
Biste li visili OVDJE 25 sati dnevno???

Ja ne bih.
Došla bih online, napisla Blog za ljude koje poznajem (kako sam sretna) i otišla off. :-)


Bučko?
Hehe!
Jako, jako pametan čovjek!
Zna kuda ga je uložio i kamo se založio. :-D

Čitam ga neki dan.
Spika se ovdje sa svojim bracom.

I, padne mi na pamet nešto!
Heh, pa idem ja svoj svojoj bližnjoj familiji ovdje otvoriti profilie pa se budemo pričali prek' tuda do mile volje. :-)
Staru mi jebe sve i svašta jer je stara.
Sestru mi jebe lijena snaha.
Svaka me jebu svi oni zajedno.
Nećakinju mi jebe (ne jebe) njen muž. Razmišlja već jako dugo kako se rastati sa njim a da kikač ostane sa njom.
Nećaka mi jebe njegova živčana žena! (sretan je dok je na poslu).

A onda mi jedna kolegica nikica napiše da što je s pekinezericom i s micom, ono, pa trebale bi i one imati svoje nickove!

I da...

Ono, što sam htjela reći?!
Ma, ništa bitno, kao i uvijek! :-)

Iskrena kao i uvijek: Gade mi se "neki" nickovi TU. :-)

:-D

(jesam ga nasrala, ha?) :-P