oni dolaze

Čuvarim pomalo i ubijam dosadu. Pištolj je za pasom.. al žulja... :))) Bit će teško s njim na stolcima spavat.. :)

evo i mene malo na Valentinovo....
Uhvatila me gripa... Kaji je to čudan osjećaj... Nije ti hladno o treperiš... Kurim 38,7 ili tu negdje.... Noće će mi bit zanimljiva... :)))

Koja je naša budućnost? Što je čovjeku dano da ostavi iza sebe? Prosječnom čovjeku samo geni.... I epitaf na nadgrobnom spomeniku.... Ovdje počiva....
 

E da i tako nam sutra najavljuju kišu...

U što ili koga? Uče nas da smo kršćani i da vjerujemo u Boga i njegovu crkvu. Kojeg Boga i koju crkvu?
Bog vjerojatno postoji i ja vjerujem u Njega... Postoji, vjerojatno... Za mene je on čita 0 na vagi života ravnoteža između svega... Potreba.... Želja... Mogućnosti...
Ali crkva... Što je crkva? Skupina ljudi koji žele kontrolu nad svim i svačim. Od društvenog života do privatnog i naravno žele novac... Naš krvavo zarađen novac... ali nije ni to bitno... bitno je učenje koje nam žele nametnuti... A tko su svi ti svećenici uopće.... Oni su tek ljudi od krvi i mesa koji su si umislili da mogu gurat nos svuda... Čak i tamo gdje mu nije mjesto...
Uče nas da ih moramo poštovat, a nedaju nam nešto opipljivo stvarno, tek vjerovanje da su oni uvijek u pravu....
stoljećima nas obanjuju u raznim stvarima i nikakvim dokazima o bilo čemu... Samo čistu vjeru... Kažu Isus je umro na križu za nas i otkupljenje grijeha prije 2007 godina, a gdje su dokazi? Kažu da Isus nema nasljednika. Dali je to istina? Neke knjige kažu da to nije istina. Ako se malo proučava templare oni kažu da ta loza još postoji... Nije vidljiva tako javno ali postoji... Postoji i Red ružina križa i slobodni zidari koji čuvaju tu tajnu, ali crkva je neželi... Zašto?
Puno je razloga.... Jedan od najvažnijih je rušenje cijelog sustava, a drugi je konrtrola nad neukim pučasnstvom...
Da naša crvkva....

Da to smo mi.... Jedan lijepi zeleni planet pun života...
Da li smo sami u svemiru ili nas neko promatra? Koliko je on dugo tu? Nevjerujem da smo toliko dragocijeni jer koliko planeta ima, a za život je potrebna samo voda.... Iz nje sve kreće.....
Kakvi su oni uopće kako izgledaju naši susjedi mali zeleni, što trebaju od nas? Jesmo li mi samo njihova baza čistih gena? Ili tek majmuni za promatranje? Hoćemo li ikad stići njih i porazgovarati s njima? Što trebamo napraviti da dođu? U miru nadam se... Koja je to granica? Je li to brzina svjetlosti ili možda duhovni rast cjelokupnog čovječanstva?
Toliko pitanja, a odgovora nema.... Ili možda ima...
Koliko tajni skriva famozna plava knjiga Američkog zrakoplovstva? Koliko nam skrivaju? Sve? Ili tek mali dio? da li je Ruzwel stvarnost ili mašta lokalnih seljaka?
Treba čekati da vidimo....

PAda snijeg... Konačno nam je došla i ta dugo očekivana zima... Malo kasni, ali neka stigla nam je konačno...
Da li se to meni čini ili nekako sve kasni za 2 mjeseca... Hoće li nam i ljeto kasnije stići?... Ili će možda kad snijeg ode zasjati sunce i bit će toplo do sljedećeg snijega?
Al smo sredili planet.... 

Došao je i taj dan.... Srijeda.... Pogled prema udaljenim zvjezdama... Ona tamo je naše odredište... Sve je spremno... Opet odbrojavanje.... Paljenje motora... Brod se lagano zatresao.... Zujanje u instrumentima... Sve je ok... Odmakli smo se od dokova... Uključujemo svjetlosni motor i ubrzavamo... Konačno brzina svjetlosti.... Sve je u najboljem redu...
Proračuni su izvršeni i mi krećemo ka Orionu..... Što li će nas tamo dočekati? Koliko ćemo putovati?....
Nakon nekoliko dana puta najednom crveni alarm na konzoli navigacije... Planet pokraj nas... Usporavamo...  U zvježđu beta x smo...
Planet sličan zemlji....

Došao je i taj dan... Dan pokusnog leta... Posada je sva na mjestu, ljudi u kontrolnom tornju spremni, znanstvenici na svojim mjestima... Napetost se može rezati nožem.. Svi glasno dišu.... Odbrojavanje... Otkucaji srca.... Tišina... Tek odbrojavanje... 3.... 2... 1... Paljenje....
Krenuli smo...
Palan za pokusni let je par milijona kilometara... Da li će sve biti ok? ....
Za sada sve normalno funkcijonira.... dolaze mi izvješća... Navigacija... Ok... Brzina raste.... Svi sustavi rade normalno...
Idemo dalje....
Brzina svjetlosti... Sekunda, dvije, tri... Minuta...
Izvješće sve je ok..... Još malo.... Stajemo...
Izvješće... sve je ok... Vraćamo se nazad....
Probni let je prošao savršeno... Nigdje ni jedne greške sve normalno radi.... Olakšanje.... Uzdisaj....
Za dva dana krećemo...
Vrijeme je za malo opuštanja... Svi smo tu.... Kapetan, posada, kontrola leta, znanstvenici... Mala zakuska... Svi se sretni i zadovoljni. Brod je položio i ostvario svoje zadatke... Još dva dana i krećemo...

Misli mi se vratiše na brod.... Prekrasnu tanjurastu letjelicu, okupanu svjetlošću reflektora i punom malih otvora iz kojih se naziru obrisi unutrašnjosti. Tri su palube na njemu. Na najvišoj od njih je komandni most, veliki prozor na njoj iz kojeg dolazi svjetlost i obrisi raznih uređaja i ekipa znanstevenika, inžinjera. Srednja paluba ovog 70-metarskog broda namjenjena je posadi broda. Tu su sobe, zajedničke prostorije, zabava. Najniža paluba namjenjena je za skladišta, hangare sa dvije letjelice, laboratoriji.... Ispod tanjura je napravljena konzola sa nosačem motora i sam motor... Prema projektantima brod će moći ići brzinom nekoliko puta većom od svjetlosti. Kažu da je to prvi takav brod u zemaljskoj floti. Sutra je probni let....
Dok razmišljam o njemu prilazi mi jedan od znanstvenika i kaže
"lijep brod, pravo čudo vrhunske znanosti"
Pogledah ga... I složih se s njim.... 
"Pripreme su završene i sutra ćemo ga probati"
"Znam" odgovorio sam....
Sutra je dan odluke... Hoće li sve radit kako je predviđeno, hoće li uspjeti izdržati? Nadam se da sutra neće bit problema.... Tko zna...  

Ljeto gospodnje 2329....
Brodogradilište negdje u orbiti mjeseca...
Gledam kroz prozor dokova na brod. Brod koji će mene i moju posadu nosit tamo negdje prema nepoznatim zvjezdama. Fascinantna letjelica puna svjetla, nove nade i novih izazova. Možda tamo negdje u onim prostranstvima pronađemo uzrok, počelo, ono nešto. Odgovor. Tko smo? Što smo? Kakvi smo? Od kuda dolazimo?
Misli me nose prema Orionu. Zviježđu koje je toliko oblikovalo našu staru povijest i toliko opčinilo moj um. Možda su tamo odgovori koje tražimo. Koliko dugo će nam trebati da stinemo tamo? Kolio dugo ćemo se nadati? Što će nas čekati na tom putu punom opasnosti i želje i stremljenja i ....
Bit će uzbudljivo....

Jučer je bilo zanimljivo u mom kraju. Vozih tele doma i u suton na sjevernom obzorju vidjeh nebično neprirodno svjetlo. Čudna bijela boje zvjezde se prosipala okolo centralne kugle. Okolo čudan zalazak sunca nekako crevenkasto smeđ i sa zadnjim odsjajem sunca primjetih je...
Tako bijela, tako neprirodna, tako neobična.... Promatrah je neko vrijeme i ona me zaokupi čitav sat, a možda i više. Bijela kugla... počinje mjenjati boju u nijansamaod bijele preko crvene dao plave i natrag. Najednom kao da se okreće i pojavljuje se iza nje još jedna ista takva kugla... Neko vrijeme su dvije onda opet nekim čudom vrati se na smo jednu... Svjetlosni disk kao na Jupiteru se provlači okolo nje... Opet se okreće... Mijenja boju... Putuje polako ka zapadu ili su to samo oblaci pa meni daju dojam da se kreće... Traktor se penje uz brdo i ona nestaje daleko na zapadu... Mislim izgubio sam je... tražim je na vedrom nebu na kojem je ona jedina zvjezda... Ah... Evo je opet... I opet ista igra... Najednom kao da se naginje bočno... Očran sam kuglom i njenom svjetlosti... Promatram... Naginje se i pokazuje mi svu raskoš... Ima pet kugli.. Nevjerujem vlastitim očima.. Buljim... Jesam li lud ili što? Tisuću čudnih misli u glavi... Što je to? TKO je to? Opčinjen sam skroz... Najednom nestaje... Ufff... Žao mi je... Možda ću imat prilike opet promatrati....