Sunčana mjesečina

Franjo,
teško je razumijeti da te više nema, još je teže shvatiti način na koji si otišao, ali znam da , ma gdje sada bio imaš vesele i nasmijane ljude oko sebe. Kratko smo poslovno surađivali i to je bilo dovoljno da ostaviš traga u našim životima, tvoja veličina nema mjerilo, tvoja velikodušnost se neda opisati. Svima si pomagao, volio si ljude , volio si se veseliti , veliki medo dobra srca. Sjećam se jednog razgovora kada sam ti pokušala objasniti da su " dobar i glup " braća, sjećam se kako sam tada mislila da tvojoj obitelji nije lako gledati kako te ljudi iskorištavaju, sjećam se poslovnih trzavica kada smo se svi u firmi znali naljutiti na tebe ali se isto tako sjećam kako si ti sve nesuglasice prekidao smijehom , gotovo ismijavajući nas zbog toga što se možemo naljutiti zbog neke gluposti.  Pokušavam se prisjetiti još mnogih zgoda, no nije lako jer već duže vrijeme ne surađujemo .
Iako nas je posao povezao  slobodno mogu reči u svoje ime i u ime svih djelatnika jedne male obiteljske firme u predgrađu :" Franjo Hedl prijatelju, nadam se da ćemo opet sresti jednog dana , tamo negdje daleko, tamo gore i neka te dragi Bog čuva i podari ti mir "

U čemu je vrijednost ( i ima li je uopće ) čovjeka koji zanemari svoje dijete, koji da obečanje koje nije u stanju izvršiti, koji nije u stanju djetetu jednom tjedno kupiti čokoladu ( a nedaj bože nešto više ) ?

Dođem danas s posla sva umorna i zateknem starce kako gledaju telku. U prvi mah sam mislila da su mi i tatu " začarale" sapunice ali onda mi je laknulo kada sam skužila da je neki dokumentarac. Sada sva zbunjena gledam u TV i čudom se čudim što ne čujem španjolsku spiku jer je baš u to vrijeme ona glupa sapunica koju moja majka obožava. Pogledam malo bolje i na lijevom trosjedu skužim nekog lika koji isto tako sa zanimanjem bulji u TV. Okrenem se prema liku i odmjerim ga ( onako kritički) od glave do pete. Sad sam već totalno zbunjena jer mi nije jasno što u dnevnoj sobi mojih roditelja radi neki neznanac u  lošem sakou ( mislim da se na Jakuševcu da nabaviti nešto kvalitetnije) , cipelama iz doba francuske revolucije, i frizurom kahlica boy. I dok ja sve to " snimam " krajičkom oka pogledavam na TV ekran , a tamo se prikazuju neki ogromni gmizavci, bube i sve nešto što živi oko nas, u nama, preko nas ....uglavnom ..FUJ..
Napokon je završio filmić, svi ustanu, a ja i dalje stojim s ogromnim upitnikom iznad glave i znakovito pogledavam svoju majku i prešutno joj dajem do znanja da bih i ja željela znati koji se tu vrag događa ?!?  I onda napokon moja mama predstavi gospodina i kaže da prodaje jastuke ( čarobne , antialergijske jastuke )    Onda sam se sjetila ( tu i tamo mi još koja siva stanica funkcionira :-)  ) da su neki dan govorili o nekom tipu koji će im pokloniti masažer ako mu oni dozvole da im prikaže taj film. Moram priznat da sam im odmah objasnila da to nema nikakvog smisla jer ni jedna firma ništa ne poklanja ako nema koristi ili je taj poklon toliko smeće da ga ni ne žele imati kod kuće.   A moram priznati da sam skeptik kada su u pitanju prezentacije jer sam i sama radila taj posao , nekada davno kada sam imala potrebu dodatnim prihodom poboljšati kućni budžet, i jako dobro znam da je prava vrijednost prezentiranog proizvoda daleko niža od ponuđene. Ali dobro, vjerovatno još ima ljudi koji kupuju na taj način.
No , da ne  duljim. Čovjek je spomenuo da će samo u petnaestak minuta prikazati filmić, dati starcima poklon , da ih neće daviti kupnjom i to je to.
Aahaaa, moš'mislit. Tek sada nastupa ono pravo.
Čovjek je izvadio neke jastuke i započeo priču ( teškom mukom nabubanu napamet, kao po nekoj vrpci ) o tome odakle potiče ta spužva, sva čarobna svojstva, nabrojao je i grinje (onda sam skužila da su one ogromne bube  prikazane u dokumentarcu , ustvari grinje povečane nekoliko miliona ) i sva antialergijska svojstva , ma sve i svašta.
Pijuckam kavu  ( jer moja mama je jako ljubazna gospođa i odmah je skuhala kavu ) i slušam sve to , lagano se smijuljim i čekam " trenutak istine ".
Čovjek je sve izverglao uz to stalno naglašavajući da on nikoga ne maltretira kupnjom već je njegova zadaća da educira ljude ( i tu se ja opet nasmijem, što mogu kada je to jače od mene ) . Vidim ja da je vrag odnio šalu i da moji sada već sa velikom znatiželjom promatraju te " čarobne jastuke " i shvatim da je vrijeme da se umiješam i to baš onako bezobrazno, u glavu ( takva sam) i progovorim čarobnu upitnu rečenicu : " Koliko to košta " ? Čovjek se izmotava , izbjegavajući odgovor ali ja se nedam smesti pa ponovim pitanje gledajući ga ravno u oči : " Koliko koštaju ti jastuci " ?!?
I čovo opet ne odgovara ali je moja majka skužila da sam ozbiljna( pa da izbjegne incident) odgovori ona ( što znači da je već negdje usput rekao cijenu, ali onako kao ovlaš, kao da kupuješ sladoled pa nije važno jer nije skupo) da dva jastuka koštaju nešto preko 3000 kn, ustvari nešto manje od 4000.
HAAAAA ?!?
Brzo sam se pribrala i objasnila čovjeku da MI to nećemo kupiti ( i značajno pogledala mamu). Zatim sam mu objasnila da ja znam što je prezentacija jer sam to radila i jasno mi je kako se zarađuje na toj hijerarhiji. Našto je on mene napao da ja neznam što pričam jer on ne prezentira nego educira, on nije vanjski suradnik nego stalno zaposlen, on nikoga ne laže i ne tjera na kupnju i prodaje proizvod koji ima 20 god. garancije. I naravno ti se proizvodi fantastično prodaju bez obzira na cijenu.
Nemojte me krivo shvatiti ali zar čovjek kojemu tako dobro ide posao vozi prastari truli auto, kombinira nekvalitetan svečani sako ( koji vjerovatno ima još od vjenčanja) sa ispranim crnim trapericama na kojima mu dupe visi do koljena( jer su toliko iznošene), i kako može dati garanciju od 20 godina kada ta firma ne postoji ni 20 mjeseci?  Da se to odigralo prije koju godinu sve bih mu to, bez imalo ustručavanja, sasula u lice , ali sada je moj prag tolerancije nešto viši, ali isplati li se uopće išta reči čovjeku koji se lažima( jer nikakav masažer nije ostavio starcima) uvlači u kuće i koji kada ode ne ostavi barem vizitku da ga se može kontaktirati u slučaju da se stranka predomisli? 
Jesam li možda preosjetljiva?
 
 

Njegov lagani dodir kao u prolazu, osmijeh samo u kutovima usana, nježan stisak ruke , prodoran pogled smeđeg oka, samo su neki od razloga što moje srce treperi. Njegov nježan glas čujem i onda kada ga nema.Nježnim dodirom budi erupciju u donjem dijelu trbuha, taj predivan a zamalo zaboravljen osječaj.