naslov

Voli me
Al ne pitaj za moje ime
Ne želim da znaš kako se zovem.
Ljubi me
Al ne otvaraj oči
Jer ne želim da vidiš moje lice.
Uživaj samnom
Al ne pitaj što ja volim
Jer ja sam sretan samo kada je tebi lijepo.
Vjeruj da te ljubim
Al ne traži moje srce
I ne pitaj za njegov oblik i boje.
Kad odlazim
Ne gledaj kroz prozor
Da ne vidiš u kojem smijeru ću nestati.
Ljubi me slijepo, ko maglu -
Bez razloga, bez temelja, bez pitanja.
Prije nego nestanem vidjet ćeš
U oblacima napisano:''Hvala.''  

...dva isušena srca,
ožednjela u pustinji samoće,
na trenutak se srela i napojila...
Dragi, preko tvog ramena vidim samo pijesak. 

imaš li lice bezobzirnog muškarca koji duboko voli
imaš li lice zvijeri koja trga mlado žensko meso, a osjeća bol zarivenih zubi
imaš li lice stupa koji bi napustio palaču, a mogao stajati još vijekovima
imaš li lice sanjača, koji se ne nasiti istog sna
imaš li lice zabavljača koji poznaje prazninu
imaš lice kojega ne vidjeh. kaži mi, kakvo je?
 

1. Večeras sam sama. Ti si svaku večer.
Mislio si da ću ostati, a ja sam otišla.
Mislio si da neću nazvati, a ja sam nazvala.
Tvoje velike oči su pitale zašto sam tu. Jer sam bolja od Samoće.
Ti si rekao:''Bolja si od bilo kojeg društva.''
Iskorištavam svoju prirodnu sramežljivost kad ti kažem:''Ne znam ovaj korak.''
Tada mi kažeš:''Nasloni se na mene.'', i čvrsto me stisneš. Naša tijela se spoje, a ja položim svoj osmijeh na tvoje rame. Tada sam ponosna na sebe i upijam tvoju muškost svojim grudima. Osijećam svaku točku gdje nam se tijela dodiruju i u mislima te molim:''Ne popuštaj.''
Puno lijepog si mi dao. U samo par sati. Puno misli, puno iskustva i mudrosti. S tobom nema neugodnih pauza kad ne znamo šta bismo rekli. Sve što imaš stavljaš pred mene i mogu te upitati bilo što.
Divim se tvojim sposobnostima, tvojoj dubini i lepršavosti, tvojoj stabilnosti i traženju, tvojoj neustrašivosti i nemoći.
2. Nakon toliko vremena, još uvijek si nepročitana knjiga. Dozvolio si mojim očima da prelete preko nekih poglavlja i još uvijek ih držim širom otvorenima.
Poput putnika koji sjedi na željezničkoj stanici, još uvijek zurim u daljinu. U daljinu, u koju sam nekoć otišla, u daljinu iz koje sam se nekoć vratila. Kao da čekam na vlak koji će mi te zauvijek dovesti. Ostaviti te uz mene. Ili zauvijek odvesti sa sobom.
Daleko si i to se mi ne čini pošteno. Samo zbog daljine pripadat ću drugima više nego tebi. A mogla bi biti (i) tvoja.
Ili možda griješim. Možda me daljina  'tjera' da te želim. I možda bi te odgurnila kad bi bio preblizu. Suviše si daleko da bi saznala.  
Na čemu smo sad? Ne znam. Uvijek isto pitanje:  ''Koliko dugo?''  Kao da oboje čekamo da se završi, da znamo šta uopće misliti o svemu.
Kako misliti ljubav?
3. S tobom provodim sve svoje dane. Ujutro se stišćeš k meni, navečer moliš za zagrljaj.
Vičem ti:''Zatvaraj vrata!'' kada odlaziš na wc, nudim ti maramicu kad ti curi iz nosa.
Dao si mi cijeli svoj život i ja ti pokušavam uzvratiti.
Ti si onaj kojeg je najteže opisati.