volim te

NE VOLIM JANUAR I BELE ZIMSKE VRAGOVE...U SVAKOM SNEGU VIDIM ISTE TRAGOVE...TRAGOVE MALIH STOPA...BROJ 30 I...TKO ZNA...KAKO POLAKO ODLAZE...VIŠE NE PROLAZIM UICOM DOSITEJEVOM...I NEMAM POJMA KAD NETKO PITA GDE JE TO...TIH DVESTO ŠEST KORAKA...DUŽINOM TVOG SOKAKA...NIKAD JA NISAM BROJAO...NISAM TE NIKAD ČUVAO...NISAM TE NIKADA MAZIO-PAZIO...TVOJU SAM LJUBAV GAZIO...SVEMU SMIŠLJAO BROJ...NISAM TE PUNO ŠTEDEO...I NISAM UMEO STATI I OSTATI...ŠTA ĆE OD MENE POSTATI...MALI ANĐELE MOJ...NE GLEDAM FILMOVE IZ RANIH SEDAMDESETIH...DOSTA JE SUZA...I RASTANAKA NESRETNIH...KO TAKVE STVARI SNIMA...BAŠ ČUDNOG SVETA IMA...TAKO SE LAKO RASPLAČU...

Što je to zapravo ljubav?Svi toliko lako izgovaraju riječi "volim te",a zapravo mislim da malo njih tu ljubav može pretvoriti u djela.Lako je reći bilo što,ali da li ste spremni za nekog kog volite učiniti baš sve?Osobno sam osoba koja će zavoljeti svakog od prvog danaa onda dalje ovisi o toj osobi hoće li se to razvijati dalje ili ne...U ljubavi nema tabua,nema pravila,nema srama.Ljubav je nesebično davanje sebe.Voljeti iskreno za mene znači biti spreman učiniti za nekoga više nego za samog sebe.To podrazumijeva da sam 24 sata na dan dostupna osobi do koje mi je stalo.I ako treba samo podršku,lijepu riječ ili je gladan u 3 ujutro.Radila sam sve i sva i nije mi žao.Rezala nokte,prala kosu,kuhala,spremala,njegovala tuđe bake,razvažala,slušala nebuloze,pumpala gume i štošta drugo.Za sebe mi je ponekad lijeno učiniti nešto,ali za drugog-nikad.Ne znam da li je to vrlina ili mana,ali mene to veseli više od dobitka na lotu.Vidjeti osmijeh na nečijem licu koji je tamo mmojom zaslugom je najljepši osjećaj.Volim davati sve od sebe.Valjda sam zato izabrala i zanimanje koje jesam.I uvijek će biti ljudi koji to neće znati cijeniti,ali duboko u duši znam da postupam ispravno.Ne trebam ode i hvalospjeve,ne trebam ništa.Samo da mogu samu sebe pogledati u ogledalo...

išla sam odnijeti doznaku u zg i naravno da sam u povratku imala naruđbe da kupim nekim curama određene stvari u sexy shopu jer je njima neugodno,a ja sam tamo već ko doma.još malo pa će me prodavačica početi zvati imenom :).sreća moja što danas nije bila pri volji inače tamo ostanem bar sat vremena dok mi sve demonstrira,baš je opićena.i tako sam ja tamo nakupovala već 20ak vibratora,opskrbila pol samobora,a žena tko zna šta si misli..."molim vas,dajte mi tri normalne veličine...".jer,svi su neki abnormalno ogromni.tko to može koristiti?no,bar sam i to riješila.sad u dogledno vrijeme više nitko nema rođendan,pa neću skoro morati tamo,bar se nadam...

bila sam danas s frendom na kavi i priča kako čita po profilima što žene traže.kriteriji su uglavnom visok,zgodan,crn,neženjen,bez djece,fakultetski obrazovan po mogućnosti medicinski faks.slušam ja tako njega i počnem se pitati jesam li možda luda.nikada nisam birala nikog po tim kriterijima.imala sam i visoke i niske,i ružne i lijepe,i one s osnovnom i one s faksom.nekako mi to sve skupa nije presudno da s osobom provedem život.
recimo da sutra nađem divnog i zgodnog kirurga koji mlati pare.pa da ga mogu šetati i hvaliti se,trošiti....sumnjam da bi bila sretna.ok,možda to nekog veseli,a ima glupih muškaraca kojima i nije važno zašto je neka s njim.kupuju ljubav.i recimo da se tom mom dogodi saobračajka,ostane bez ruke,ne može raditi i sl.koliko bi žena zapravo ostalo uz te takve ljude?
ne kužim zašto svi misle da sam luda kad velim da je sve relativno i da ja padam na osobnost,a ne na ljepotu i materijalne stvari.kao,kad imaš para sve drugo je nevažno.možda je lakše živiti u izobilju,ali ja sam sretna i ovako.istinaa,fali mi love da pokrijem minus i kredite,ali nikada ne bih mola trošiti na gluposti,nisam tako odgojena valjda ili što?da imam hrpu para i dalje bi se oblačila na placu jer nema šanse da za jednu glupu majcu dam 500njak kn.za komad krpe.pa da se ne znam tko potpiše na to.moš mislit,roba s markom...uvjeravaju me da je to kvaliteta.imam robe bez marke stare i 10ak god bez ijedne mane.kud ćeš bolju kvalitetu.mene nije sram otići na jakuševac ili second hand shop,čak štoviše ima ljepših stvari nego u buticima.ne znam zašto bi se više veselila nečem zato što je skuplje...no,znam,većina koja ovo čita misli si da sam neka koza.ma,mislite što god hoćete.prosječna sam cura sa srednjom školom i to ne zato što sam gluplja od nekog tko ima faks već zato što ga nisam imala mogućnosti pohađati.ali,zadovoljna sam sama sa sobom,jer ono što ja mogu dati prijaateljima i ljudima koje volim ne može se s ničim kupiti.

dugo sam bila sama...i onda se pojavio on.naše poznanstvo je počelo svađama,ali s vremenom,odlučila sam biti uz njega.dečku su se nagomilali problemi i ja sam odlučila stati uz njega,prvenstveno kao prijatelj,a uz to mu dati podršku i malo nježnosti.završila sam u bolnici.zvao me,plakao mi,jadao se.ma koliko god mi bilo teško odlučila sam njemu posvetiti svu svoju pažnju.noćima sam razmišljala samo o tome da njemu želim pomoći.nisam se zaljubila,ali s vremenom bi se možda i to dogodilo.noon nije shvatio koliko je teško biti uz nekog kad ni sam sebi ne možeš pomoći.nesebično bi mu dala i srce i jetru i sve što treba da vratim osmijeh na njegovo lice.toliko mi je falio netko da ga volim da mi je ovo došlo baš onako...za dušu.ljubav se ionako ne rađa preko noći i bila sam uvjerena da će to znati cijeniti.da me je nazvao u pol noći da je gladan išla bi mu skuhati...sve,ama baš sve bi učinila.a što sam dobila za uzvrat?priču kako nisam jedina kojoj je stalo.dečko imaa para pa se razne fufice trgaju.njemu nije važno što ja sve radim od srca,one se dotjeruju,šminkaju,a ja bolesna i izgledam ko čudovište.to je bilo važno.šminka i krpice.ja jedva dišem i nije mi do toga.otišao je na doček,naravno,ja ne bih ni išla u svom stanju.čak sam mu zaželila lijepi provod.ni to ga se nije dojmilo.danas je 2.1.a on meni nije bio u stanju napisati ni SRETNA NOVA.zar je to tako puno? samo da je rekao jednu jedinu lijepu riječ,prešla bi preko svega,toliko sam glupa i skinula mu zvijezde s neba.možda bi ljubav došla,možda i ne bi.ali,zašto ne nekome malo uljepšati život?saslušati nekog,zagrliti nekog,biti uz nekog...ne trebam ništa za uzvrat.samo lijepu riječ.ne padam na poklone,ne padam na lovu.sposobna sam sama plaćati svoje račune.skupe krpice i parfemčići me ne zanimaju.možda sam si sama kriva što nisam kokoš koja muze,bilo bi mi puno laakše.svi dečki strreme šupljoglavim barbikama.nisam takva i ne želim biti takva.radije bih jela suhi kruh s punim srcem nego hodala na večere i imala grč kad nekog pogledam.takva sam.i ostat ću takva.

odlučila sam da ove godine neću niti poljubiti nijednog muškarca,a kamoli što više...eto,nek se zna

Uopće i nemam neki dojam da su bili ikakvi blagdani jer ih nisam zapravo ni imala....Božić sam proslavila u bolnici,a Novu dočekala u krevetu jer mi nije dobro.Sve se nadam da će  blagdani za koji dan jer sve kao da se i nije dogodilo.Baš bez veze

Zna li netko kako se vade nasloni za glavu u audiju 80?Nema nikakav umb i nije na cukanjetoliko glupa nisam,već ih je 10ak ljudi pokušalo izvadit al nitko ne zna

sve rjeđe dolazim ovdje....nekako...ne znam...to više nije to

Vrijeme mi nekako prebrzo ide ovih zadnjih godina.Još se nisam ni okrenula,a godina prođe.Dok sam iščekivala svoju punoljetnost misleći nadobudno da će se s tim dogoditi čudo vrijeme se vuklo ko puž.A sad,sad trči ko zec.

ima li života poslije smrti...zna li tko?ima li koji duh na blogu?  :)

slučajno sam jutros slušala na radiu predstavljanje jedne stranke i kažu oni da KAD,a ne AKO pobjede na izborima izglasat će zakon da penzići mogu raditi gdje i koliko žele i na svoje doprinose neće izdvajati nikakva davanja.kod nas je kažu manjak radne snage.i još kaže da konkretno u samoboru fali ljudi za rad,da tu rade ljudi iz zg i okolice.dođe mi da tom tipu zavrnem šiju.nek pogleda koliki ljudi iz samobora putuju u zg raditi jer se ne mogu zaposliti u samoboru zbog tih iz zg i okolice.ovi iz zg putuju k nama,a mi u zg.šta sere taj tip?8 g radim po zamjenama,bacaju me po cijelom zg natučem i po 400 h radnih na mjesec za istu plaću s kojom jedva pokrijem troškove prijevoza i preživljavanja na poslu po čitave dane i noći.3 mj vučem upalu pluća jer sam 2 mj radila s istom,pošto su mi zadnji put dali otkaz kad sam bila na bolovanju i to pod ozljedom na radu.dobim pedalu u petak,a novi ugovor za tj dana,samo da imam prekid.ma,jebem ti državu...

me nitko neće?jučer sam napokon pobjegla starcima iz podruma gdje me drže zaključanu.i izađem van i nudim se nitko me neće čak su i pesi bježali od mene.koma kako sam ružna.šmrc

i mrutva sam.tak je to kad ne piješ...

you used to say:I LIKE CHOPEN.LOVE ME NOW AND AGAIN...
slatka pjesmica koja me uspjela raspekmeziti u ovu hladnu večer.već dugo nikoga nisam voljela.fali mi to.dobro,ne stalno,ali u ovakvo hladno doba kad čujem takvu neku pjesmicu.