volim te

Laku noc svima i svima vama zelim da usnete pokraj nekog koga volite,ako ne veceras,a onda barem u skorijoj buducnosti.

Danas mi se javi tip jer imam sliku psa u galeriji jer bi kao tipkao o psima.A zapravo je psihopat kojeg zanima nesto drugo u vezi pasa.I jos me stade uvjeravati da su psi tako dresirani da uzivaju u tome.Ma,objesila bih ga za onu stvar ,namazala medom i dresirala mrave da uzivaju jeduci ga zivog.Ljudi koji vole zivotinje,ne bi nikada tako nesto radili svojim psima i jos k tome tvrdili da psi uzivaju.Bolesnih umova ima posvuda,al kud se baš kace na mene?

Eto opet navratih ovdje iako sam sad sretno udana s bebom...Mnogi me zbog toga vredjaju jer kao ne smijem biti tu ako nikoga ne trazim.Zar?Ne smijem li izmjeniti poneku poruku s osobama oba spola ako ne trazim nikog i nisam za avanture?

Sumnjao bosanac da ga zena vara i narucio detektiva...Posto nije imao dovoljno para, uzme najjeftinijeg....Kineza.Nakon par dana dobija pismo:Most honorable sir!You leave house. I watch house. He come house. I watch. He and she leave house. I follow. He and she go hotel. I climb tree. I look window. He kiss she. She kiss he. He strip she. She strip he. He play with she. She play with he. I play with me. I fall off tree. I not see. No fee,Cheng Lee

كريم ، وأنا أحبك

Iskreno,sve više i više mislim da ne...Moj posao nije bajan,ali takav je kakav je,raditi se mora.Nekako mi se sve više čini da živim da bi radila ,a ne da radim da bih živjela...Neću kukati kako nisam plaćena za ono što radim jer nisam i s tim sam se pomirila,ali mrzim sve to skupa...
Uz svoj posao naravno kao i velika većina ljudi htjela sam dodatno zaraditi.Nazvao me doktor u zakupu i zamolio da mu "uskočim" dok je njegova sestra na bolovanju.Pitaala sam može li se to legalno,s obzirom da već imam posao,odgovor je bio da će me njegov knjigovođa prijaviti honorarno,on će platiti čak i porez da ne moram ja na kraju godine,sve samo da ima sestru koja zna posao.Idealno.Prvotni dogovor je bio da ću raditi pol radnog vremena,a kasnije se naravno ispostavilo da radim puno radno vrijeme,ali sve će mi to biti plaćeno.Ubijala sam se radeći 2 posla,svoje noćne,vikende,a njemu dnevnu amb.Dobila sam upalu pluća,ali s obzirom da su moji znali da radim na 2 mjesta i nisam htjela da moj "pravi posao" trpi to što ja trebam dodatne prihode,moj dragi zamjenski doktor mi je pisao 4x antibiotik da ne krepam,jer uz sve nisam mogla spavati više od 3h u komadu.Radila sam tako godinama bez da su mi plaćali prekovremeno,pa rekoh mogu i ovih mj i pol i na trepavicama ako treba,samo da dođem do toliko potrebnih mi sredstava za život.Od 12.01.-01.03. radila sam ko crv, bolesna i umorna.Danas je 21.04. i pogađate,cijenjeni doktor Č.D. iz Runjaninove nije mi dao niti lipe jer kao nema.Misli da sam baš toliko glupa.Iskreno,očito jesam glupa kad sam si to sve dozvolila,ali bilo je to iz potrebe,a ne iz pohlepe.Prijavio me naravno nije,platiio mi nije...Tužiti ga ne mogu nikome jer po zakonu koji sam kasnije saznala u ovoj državi se uz svoj posao može raditi još samo 1/3 radnog vremena uz svoj posao.
Eto,osoba visoko obrazovana,liječnik po struci,human,ponaša se ovako.Nije za začuditi što ljudi sve više kritiziraju ovo zdravstvo.Jer ako je u stanju ukrasti meni,koja sam svoj posao odradila pošteno,ma koliko god mi bilo teško i sa temperaturom 40,mogu samo pretpostaviti da ćće i pacijenta zakinuti u svoju korist.
Dragi moj doktore,nisi jedino smeće u našem zdravstvu,na žalost,ima ih još puno poput tebe,ali uzalud ti fakultet,titula i sve ostale privilegije,čovjek nisi.
I zato se nemojte čuditi ako imate problema na poslu s nekim ljudima koji nisu godinama učili da budu humani kao liječnici jer tto ni liječnici ne nauče,a to bi im trebalo biti na 1.mjestu...

Imala sam predavanje.Dugačko,bolno i iritantno.Mojim roditeljima nije jasno zašto se ja nikad nisam zaljubila ili vezala uz osobu koja je doro situirana.Uvijek nađem nekog za moj pojam normalnog.Ali njima to nije normalno.Za njih su normalni ljudi s fakultetom,imovinskom karticom i slično i nikako im ne ide u glavu da od tolikih milijuni ljudi na svijetu nisam zapela niti za jednog takvog.Nisam i što sad?Ne biram dečke po tome,a nijedan se takav nije zalomio.Moj tata komentira da je problem u meni u tom slučaju.Ok,za njega sam luda i glupa.Za sebe nisam.
po njemu je jedina garancija za sretan brak situiranost.za mene nije.Sumnjam da su brakovi iz koristi sretni,a mislim da se i lakše rastati kad imaš novaca.Naravno,ja nisam iz imućne familije,da jesam moja mama bi već 100x ostavila tatu,ali nije imala kud,pa je ostala i prilagodila se.
Ne,nema on ništa protiv nikog,ali ak odem od kuće,mogu zaboraviti da imam roditelje.Nek se snađem sama ako mi u životu ne bude išlo.
To su sve neke psihološke ucjene,jer nakon toga što imam skoro 30god i još se nisam maknula od kuće jer nisam u financijskoj prilici,zabrijao je da nikada neću otići.
Sebično,hoće me samo za sebe.Nikad me nije shvaćao kao osobu,sve što radim ne valja i pravi me glupom.Želi da mislim da bez njih ne mogu i neću znati.Pravi me retardiranom osobom ovisnom o sebi.
sada kada sam rekla da ne mislim vječno ostati doma,da hoću svoj život govori mii da idem,ali da onda povratka nema.Želi mi svu sreću,ali mog budućeg nema namjeru niti upoznati.
I onda me netko pita zašto sam luda i nervozna.Kako netko može biti tako sebičan i irati tako nisko?S takvim ponašanjem me neće zadržati nego samo udaljiti od sebe.Želi mi dobro i on je najpametniji na svijetu,a ja si valjda želim zlo i nema gluplje osobe od mene...
Glupa sam što već odavno nisam otišla u tri vražje matere.previše sam ih poštivala i voljela,pokušala imati neke normalne odnose,radije sam davala novce u kuću nego za podstanarstvo o sada mi se to vraća...

ako taj netko nema račun u banci i ne želim western union?Zna li tko

Već danima razmišljam kako da okrenem koju kunu sa strane,ali ništa pametno da smislim...Nudila sam masaže svim znanim i neznanim,pitala treba li bilo tko bilo što samo da pojačam prihode.Katastrofa.Nikako se iščupati iz krize.Na netu sam našla neku online zaradu,frenda iz Engleske sam poslala da čita kako plaćaju,kaže šalju čekove,ajde i da to vidim,sada ko mutava palim internet i nadam se bar nečemu.Ako nekoga još zanima postavit ću link,a ako netko ima kakvu ideju kako se dočepati koje kune slobodno nek mi stisne poruku...
http://www.cashfiesta.com/php/join.php?ref=hasenpfefer

noge su mi od olova,kapci ko buhtle,a navečer opet...najgore što sam se razbudila do kuće i sad mi se ne spava....

Pitam se da li već pravite planove za doček?Ili vam je još rano?Ajmo malo razbiti ovo kišno jutro mislima na kolače,kuglice i slično :)

..da li smijem imati ovdje profil samo zato da bih tipkala,ako ne želim susrete i avanture?Stalno mi se kače neki tipovi koji pljuju po tome što sam tu,a imam nekog i neću ništa,osim izmijeniti pokoju riječ.Zar je to zločin?Zašto ljudi ne mogu prihvatiti da postoji vjernost,ako sam tu,ne znači da nekog varam.Ali ponekad čovjeku dođe da malo popriča s nekim,neopterećeno,tek toliko.

Ruku pod ruku sa svojim najcrnijim mislima šećem po svim mogućim putevima koji vode do tebe...I kojim god putem da krenem,one mi podmeću nogu,žele da se predam i odustanem.I tada se uvijek pojavi neka svjetlost na kraju puta i ja koračam dalje.One me i dalje drže ispod ruke praveći se da su mi najbolje prijateljice,iako mi i opet podmetnu nogu.Teško je u takvom društvu stići kuda sam krenula...U glavi mi ječe tvoje riječi "think positiv" i to je jedino što me diže svaki put kad padnem,ta jeka stvara to svijetlo negdje u daljini...Plesati s tugom,družiti se s crnim mislima,pustiti suzama da stvaraju ore na mom licu ili se oduprijeti svemu tome i samo s tračkom nade koračati sama prema tebi?Ako krenem sama hoću li zalutati?Ili možda doći s krive strane u krivo vrijeme i vidjeti nešto o čemu su mi moje "prijateljice" pričale?Hoćeš li me čekati dok pređem taj daleki put?Cipele su mi se već poprilično istrošile,opralo me puno kiše,hladno mi je i bojim se.Na svakom uglu cinično me gleda neka ružna faca i kao da mi viče da nikada neću uspijeti.U sebi se lomim,ali idem dalje...Hoću li ikada stići kuda sam krenula?i zašto me već jednm ne napuste te misli nego koračaju sa mnom?Tko će se prvi umoriti,one ili ja?Molim te,upali neku svijeću da mi bude vodilja i poticaj,trebam nešto da znam kuda da idem.Vodi me do sebe.Doći ću ti promrzla,umorna,sa prašinom na licu koja se zalijepila na suze.Hoćeš li me prihvatiti takvu?Ili ćeš mi reći da se vratim otkud sam došla pa ću opet godinama tražiti put natrag da pobjegnem i ne mislim više na tebe?
Lomim se dušo,pomozi mi!

Život piše romane,ali to je već netko rekao prije mene tako da mogu samo potkrijepiti tu činjenicu.Od toliko planova za minuli godišnji odmor,upadne novi za koji se odlučim u roku pola sata.Istina je da su svi mislili da sam poludjela što idem sama na tako daleki put,ali eto,nije mi žao.Jer,zaljubila sam se.Po drugi put u životu onako istinski,bez razmišljanja,bez da uvjeravam sebe da je on pravi.Samo jedan pogled i dogodilo se.S leptirićima u trbuhu i srcem koje želi iskočiti.Već sam odavno zaboravila kakav je to osjećaj.Inače je puno lakše ući u vezu pa se postupni zaljubljivati svaki dan po malo...Ovaj put je drugačije.Samo,hoće li to potrajati i koliko?Ma,zapravo,nije važno.Za ovaj osjećaj se isplati i plakati jednog dana ako mi život složi neki novi roman u kojem neću biti sretna kao sad.

Parni Valjak - Depra
Ne treba mi doktor da kaze sto mi jeJa znam zasto boli ali boli previseSa zivcima sam slabo, imam cetiri razlogaLova, lova, lova i depresija
Imam paranoje, nocu ne spavamSve me kosti bole, hocu na moreSto sve klinci trose, gdje sve nestaje?Rastegni se do prvog, kada prestaje - depresija od izgleda.
Ma ajde dodi duso, da te poljubimSamo ti, i samo to, jos pomaze da zaboravim
Ne treba mi doktor da kaze sto mi jeMrzim kad mi netko maglo prodajeNervozan sam dijete imam dosta razloga,Lova, lova, lova i depresija.
Nostalgija me muci ne kuzim trendoveSlusam staru muziku i stare bendoveU dusi jos sam hippy, brojim oblakeMrzim ovo vrijeme i kompjutore
Depresija od izgledaDepresija bez izgleda