Ženski um..

a volim te

nek dođe dan.........

Svaku noć usnem sa tvojim imenom na usnama..iskre u tvojim očima miluju mi obraze..a ja..
          ....znam da sam voljena......

Teže od-ne biti sretan-je činjenica da ne činiš sretnim onog koji to zaslužuje.A ja razmišljam danima..teško mi je..s jedne strane moj posao...
S druge strane ti..i glupo je reć,zaista je glupo reć da si daleko..da si nismo blizu.Ali jednostavno uz sve svoje obaveze ja ne stignem..te glupe i proklete riječi..ali jednostavno ne stignem.
Sve ove godine nosila sam te duboko u sebi.Čuvala sam te kao nešto najvrijednije što sam imala,nešto najdragocjenije što sam izgubila.I onda si se vratio..moje je srce bilo mirno i moja duša je bila spokojna.Oni koji me znaju kažu da mi oči blistaju nekim drugim sjajem i da sam mirnija.Sretnija..Ponekad mi se čini da se sve ovo ponavlja zbog moje grižnje savjesti i načina na koji smo se rastali.Onda stanem na tren i poslušam srce koje brže lupa...i shvatim da si ti onaj kojeg želim kraj sebe...Ali..nema te,ne osjećam te..imam samo tvoje riječi koje kažu da ti nedostajem.Uzalud to kad ja to ne osjećam.Ne..ne kažem da si hladan..trenuci s tobom su nešto najljepše što imam...ali možda nisam naučena od tebe da gledaš samo sebe.A gledaš..ne boli to,razumjem da tako mora bit..razumjem da se skrivaš..Samo mi je žao da svim tim našim postupcima koji skrivaju bol i tugu bježimo i udaljujemo se jedan od drugog.Žao mi je što skrivamo što osijećamo da bi zaštitili sebe a time si zapravo nanosimo bol...Poželim ponekad da si ptica i da te pustim da odletiš u visine..da se ne osvrćeš i da budeš sretan tamo negdje..daleko od ovog kaveza...Ali žao mi je..jednostavno ne mogu...srce nije ravnodušno,osjeća bol,prazninu,tugu i sreću..Ja...neznam.....želim...želim......Bojim se....sanjam noćima da odlaziš...odeš i ne vratiš se.I jučer..kada si rekao..moji su jecaji parali tišinu..sva skrivena bol se pojavila....sve suze su potekle.Ne..nisam sretna..nemam te.Sretna sam samo zato što znam da te nosim duboko u srcu.....i što god ti odlučio to se nikad neće promjenit

Škicamo se danima..dodirujemo u prolazu..miče pramen moje kose da bi me mogao gledat u oči...rečenice su nam dvosmislene :)
I onda sam mu rekla.....
Bubnut ću..pa makar se nebo srušilo.....jebeno si mi napet :))

Evo me..opet ja..samo ja..
Našla sam malo mače..čupavo..sa velikim plavim okama kao što su moje.Sivo sa crnom točkicom na glavi.Ima 400grama,trči zamnom cijeli dan po kući..objesi mi se za hlače i ne skida se..
Slatkica..beba mala..maza
Kupila mu pijesak i jastuk za spavanje,brdo hrane..Usvojila ga...
Danima je mijaukao u nekakvom žbunju a onda sam se jučer zakopčala do grla i odlučno upala u žbunje da ga izbavim.
Loptica mala..cura..umiljato mače :))
Moja Bella

 
Jesi li se ikada zapitao kako izgleda plač bez suza..samo bolni jecaji koji ti paraju već ionako prazno srce.Svoje sam osjećaje davno dala..poklonila..ni plakati više neznam,ne želim da postojim.. Kad nešto izgubiš,tek tada znaš koliko ti nedostaje..nekada sam mislila da je to samo fraza..ako i je,pitam se zašto me proganja s godinama.I svaka kiša koja pada..pada s razlogom,ja znam da se tada sjetiš..na tren. Tvoj miris i dodiri su isti kao nekad...samo s vremena na vrijeme osijetim nekakvu hladnoću koju sam baš ja u tebi davno ubila. Željela bi da budeš sretan..silno bi to željela..ali tako sam..jel grijeh ako ne želim da te ljubi druga??Jel grijeh ako te želim samo za sebe?? Pitam se nakon svega..jeli grijeh da je svaka moja želja ista?Znam,znam da nemam prava..na tebe,dodir,pogled..poljubac.Tebi je to sjećanje na nešto lijepo.Za mene je to bol koja ne želim da prestane..nešto čemu bi se vječno vraćala makar bila svjesna da tonem sve dublje i dublje.. Zašto otvaramo nešto što je davno gotovo..u tvojim očima vidim da je to samo tren u mom srcu to je nada..tup pogled u daljinu..sada te volim..sutra me boli..to mi je kazna što sam lagala..a voljela te....kazna što sam lagala..i još te volim.. I nemoj tražiti da zaboravim..ne želim.Da prebolim..ne mogu.Suze su..nema ih..samo tvoj dodir kad zatvorim oči. BIlo bi lakše kad bi me mrzio..kad bi me tjerao od sebe..a ti me tješiš,miluješ mi kosu dok... .....molim sve one zvjezde iznad nas da me voliš još samo jednom...

Ovaj prizor bliskosti ponavljali smo nekoliko puta u mislima, a sada, ovdje, dogodilo se točno onako kako smo priželjkivali.
Način na koji su me dodiravale njegove ruke naprosto me začarao,a moje jedine misli bile su usmjerene na to koliko sam sretna bila u tom trenutku.Niti jedan muškarac prije njega nije me dodirivao na taj način.Nježno, sasvim blago, a istovremeno divlje, bez najmanjeg oklijevanja i s nehajnim autoritetom jednog kralja.
Pod njegovim pogledom moje tijelo, koje je odustalo i od svoje posljednje obrane, svelo se na grudicu latica, čestica prašine i daha.Ubrzo sam se osjećala kao da letim negdje visoko u nebo.Njegovi prsti i usne vodili su moje tijelo koje je čas padalo, a čas se ponovno penjalo zbog čega sam iznova i iznova doživljavala klimaks.Nikad više neću pustiti ni jednu kapljicu vode.
Mislila sam da ću umrijeti od žeđi, osušena i iscrpljena

 ...suza krene sama od sebe kad te netko spomene..ko da živu ranu diraju...Bog zna kolko sam te volio...tamburaši za moj stoj...ajd sad meni onu najdražu
 
dOBar jUtar svImA

budi se sa svakim novim jutrom i nestaje u dubini noći..živi sa svakim mojim pogledom i stapa se sa dodirom..utapa se sa osmjehom...
...moja sreća
kuca tiho i nečujno..pojavi se i ode..sakrije se iza oblaka i peče sa zrakama sunca..pada poput kapljica kiše..njiše se poput drveća na vjetru i leti visoko poput ptice...
...moja sreća
šarena je poput duge..kratka poput sna..dolazi,odlazi..boli,smije se i plače..
...moja sreća

samo gledaj i ne miči rukama...želim tvoje lice utisnuti u svoj dlan,znati sve što se krije u meni....zato samo nasloni glavu ....i ne govori što nesmiješ a moram čuti....samo gledaj pored mene kao da sam stvarno tvoja
željela sam biti djelom tvoje sobe, da me staviš na stol,prstom samo takneš ...da ti služim kao mali alibi...za svaku suzu i laž koju smisliš....
ne trebam te da mi ljepiš dan za danom...ne trebam te....samo dobro zvuči...ne trebam te u krevetu za dvoje...ne trebam te...baš mi dobro zvuči...

Jučer na putu do kuće smislila sam tak lijepi blog :)) sama sam se sebi divila :)))
A onda sam odlučila da ću sve svoje misli i želje vezane za to i za one kog se to ticalo,zadržat za sebe...
Zašto??
Pa ne moraju uvijek svi sve znat :P

S dlanom ispruženim dodirujem obrise sreće...
Zidovi tmurnih oblaka oko mene...
Stojim na raskršću čekajući novo svitanje...
A svaki novi dan donosi isto...
                      ...ništa....
                        ...samoću...
                             ..osmijeh..
                           ...suzu...
               .....želju...
Samo ne dolaziš ti..koji nosiš mrvu sreće......
 
 

Mojoj majci...
U doba moje malešnosti i  strahova običavala si paliti svjetlo i pokazivati mi znane predmete u sobi,a onda bi ugasila svjetlo i samnom sjedila u tami dok se posve ne uvjerim da su obrisi stalni i nepromjenjivi.
Tata je tražio da za sobom zatvoriš vrata,ali ti bi uvijek krišom puštala da tračak svjetla pada u tamu-upravo dovoljno da vidim kako se ništa ne šulja prema mom krevetu.
Na neki način i sad je tako.
Moje su tjeskobe sada veće,a svijet manje sigurno mjesto-ali ti puštaš malo svjetla u njega,pa svoje probleme vidim onakve kakvi jesu.
Kao nešto sa čime mogu izaći na kraj-a ne da od njih bježim.
                                    ...divna si majka...

Rekla sam joj da me šišne..skroz.
Ovo mi je treće sišanje u tri tjedna.Trebam promjenu..U toku promjena sam :)
Na poslu sam izazvala pobunu..pozitivnu za moju ekipu.Znači pozitivna promjena
Nagovorila sam frizerku da me napokon ošiša skroz,skroz....pozitivna promjena za nesigurnu frizerku :))
Odlučila sam iskopčat službeni mob kad odem na godišnji i nikom se ne javljat..a to znači da mi je došlo iz guzice u glavu pa recimo da je i to neka promjena..
Moglo bi se reć da je i pozitivno to što sam već jako,jako dugo dobre volje i za razliku od nečijih uvjeravanja i uvjerenja da sam depresivna.Ne,nisam...naprotiv
I svugdje se dešavaju nekakve promjene osim u mom zdravlju..odlučila sam živjet ne misleći na ništa obzirom na divna predviđanja moga doktora.Al izgleda da nemože sve biti bijelo :))
I još nešto bitno..nakon dugo vremena ova subota je moja :)
p.s. što god to značilo ;)