NIRVANA

Dugo , dugo me nije bilo ovdje ... falite mi ...katastrofa....
Šetaja sam sajtovima ...slušala muziku ...bila na fejsu ...i ostalim društvenim mrežama ...
Pocetak zanimljiv ..svi sa slikama ..familijama ...tracevima pricama i ljepo je sresti nekog
koga dugo nisi vidio ...ljepo se malo procakulati i smješiti ...a onda vidiš zamke oko sebe
monotoniju i glupost ..samo radiš po farmama ..šalješ poklone i svi trce nesto napraviti pa
kupuju i slažu farme ..dvorce igraju pokere i more drugih gluposti . Ma i ja sam tamo samo jedinka
koja je shvatila da sadi , radi , i prica sa susjedima . Ma bolje je da smo otišli u kafić i malo se istracali i
ispricali te se dobro nasmijali ..a ovako : ma znaju te pa opet farbanje kao da smo u zanzibaru ...
Ajme postala sam jedan poslusan pijunn .. ma ni Vi moji iskricani niste tamo isti ...falite mi svi
nasi mali smješni , tužni i slatki blogovi ...koja luckasta fotka ..iskrena cestitka koju šaljemo nepoznatim
ljudima ali ljudima s kojima smo našli srodnu dušu ...dodirnu tocku ...ma fasliš mi i ti Di ...tamo nisi isti ,
ne pišeš ljepe pjesme ..ne stavljaš drage slike ... tamo si i ti na tapeti ..samo neke macke gledaju da dunu
koji glupavi komentar ..ali ne kao ovdje ... tu se javljaju prijatelji koji si zadobio svojim radom ..slikama ..pjesmama
javljaju se tratincice...dame ...naši dečki nekad malo zlockasti ali i oni su nekad davali svemu ljepotu ...
fali mi i naš veliki zlocko i poneka prepirka i ljepi pozdrav za ugodnu i laku noc ...
Fali mi moja šuma ....moji patuljci koji su se negdje razbježali ...fale mi vukovi ..pereljuge i pravi svjet bajke ili
bolje receno fali mi malo ljudske duše...
Eto falite mi vi Iskricani i " ISKRICA " najbolji sajt ... sajt koji pruža neku vrstu intime ...koji ima dušu i koji zna da
opstane i koji se bori protiv velikih giganta ... prave mašinerije ... marketinga i raznih smicalica ..
Halo Iskrice nedaj se ... a VI Iskricani nebi vas mjenjala za sve fejsovce ,,za sve twitere i razne druge sajtove ..
Kad se vratim ovdje i kad dođem tu osjecam da sam se vratila kuci ....
Ostace farme neobrane .. životinje gladne ..ali ja sita .... ma moš mislit vec druga godina kako igram na farmi
sad ovoj sad onoj pa se opet otvori druga i kad shvatiš da samo bereš i ništa se ne mjenja shvatiš da gubiš sebe ..
Halo patuljci ..vratite se ...vuce javi se ...prince ti kreni putem prema drumu i dođi u moju šumu ...
Evo već osjećam miris šume ...cvrkut ptica ...vidim jelene i košute ...ali i vještica je tu ...ma neka bez takvih osoba i
ovaj život bi bio samo rijeka ...
Oci mi se lagano sklapaju blago tonem u san i Vama koji spavate i Vama koji cujete slatki snovi ...voli vas Snjeguljica i
sedam patuljaka ...
A oni naši prijatelji i izgubljene duše nek kopaju i oreju pa sijaju pa hrane nek znaju da ih cekamo kad se probude i
kad shvate kao i sama da ti treba jedan dom ..mir ..ponekad tišina i buka i da osjetiš da si kod kuce ... da imaš dom---

P.S: i necu pouke iz gramatike ha ha ha ..ma šalim se ja ..ovo je pisano iz duše ...i ko zna da nije sada napisano dali bi ikad
vidjelo svjetlost dana ...i necu sada tražiti greške jer oci su mi vec teške ..ako samn i preskocila koje slovo ne zaboravite da je duša stvorila ovo

 
 .....razmisljam dali da ovo napisem ili ne
-da sam ovo sinoc pisala bila bih britka ..ostrija i mozda vulgarnija a ovako ostao je samo stid koji me kopa ...
Sinoc na putu iz Zagreba sjela sam u autobus i normalno krenula kuci ...
U autobusu skoro pa punom sjela sam negdje oko sredine i uzela novine tocnije stelu upalila svjetlo i pocela citati ..iza sebe sam cula viku i pogledam jedan mladi covjek malo si popio i glasno je pricao ..nasto ga je vozac autobusa opomenio i on se smirio ..
Krenuli smo sa stanice i zamor ..poceli su ga klinci zajebavat i provocirat ..nasto se on opet razgalamio i rekao im da suti i zapjevao pjesmu aleluja ..smjesno da nije zalosno ...opet prituzba sofera ali on je cuo samo njega a ne ostale koji su ga provocirali .
I tako voznja je tekla i ponovo klinci svojih 16 ili 17 godina poceli su ga provocirati ..nasto on spomenu rat ..patnju ..ljecenje ui toplicama krapinskim ..ma nema veze jednostavno ih je zamolio pa onda dreknuo da ga puste na miru ...
Sofer se dignuo iznerviran i htio ga je izbaciti na stanici u nekoj vukoj.... van ...tad mi je bilo dosta ..kad je krenuo prema njemu zaustavila sam ga ...rekla sam mu da nemoze covjeka izbaciti jer nije kriv i da izbaci one koji ga provociraju ,..nisam vise mogla sutjeti ...da ga izbaci van a noc je i hladno ..ko zna kako bi zavrsio ..nato se jos jedna mlada dama digla i dobila zeleno svjetlo jer je vidjela da sam reagirala ..isto ljutito obratila djeci i pitala ih ko ih tako odgaja ..i opet se situacija smirila i ja ipak zadovoljna nisam dozvolila da izbaci covjeka ni krivog ni duznog van iz autobusa ....
Tada u jednom momentu covjek se digao i rekao deckima da ga puste na miru i ne provociraju ..a autobus naglo zakocio jer je neko izleto pred njega ..i naravno covjek kod naglog kocenja padne direkt na glavu na tjeme ...i to je lupilo svom snagom da se autobus zdrmao ..okrenem se i pogledam ..lezi na ledima i davi se ..jezik mu je uletio u grkljan i on se davi ..tad sam poludila i pitala imali tko normalan u tom autobusu da digne covjeka jer ce se zagusiti pored nas 50 ljudi ...ajme sramote od nas toliko nitko ga nebi dignuo .. letimicno sam ga pogledala pristojan ..izbrijan ..ljepo obucen ..sve u svemu normalana osoba ..pa zar nitko nema u familiji nikog ko si je malo popio a nastradao tako ..i kako je moguce da su ljudi tako bezdusni ...ja bih ga digla ali naravno sama nemogu ..
Nato se je digao jedan od mladih decki koji ga nije zafrkavao i jedva ga je digao ..stavio ga na sjedalo ..nasto je covjek plakao i vikao da ga boli ..nista cudno mozda mu je glava napukla ili ima potres mozga ..on je tako jecao do kraja dok nismo dosli na autobusni kolodvor ...
Kad sam izlazila okrenula sam ga i vidjela da sjedi staklenim pogledom ..ne ditze se i ne izlazi van i pogledam bolje i vidim da je to mladi svecenik ..sad mi je jasno ono pjevanje aleluja ..i da nije zalosno bilo bi smjesno ....
Naravno na izlazu iz autobusa umjesto da ga je docekala hitna jer mu je trebala pomoc docekala ga je marica i policija ..nasto opet nisam mogla presutjet i rekla sam mladom policajcu da ga ostavi na miru i da zove ako zeli pomoci hitnu a ne da ga trebaju oni pokupiti ...
Strasno ...sve se desava pred ocima javnosti i niko ni palcem da mrdne za covjeka ..pa sto ako je i popio ..svatko od nas ima nekog u familiji koga voli i tatu ,,,brata ,,,strica i li nekog dragog kuma pa kad bi mu se tako nesto desilo bio bi zahvala svakom ko bi mu pomogao a da ne govorim o ovom ratu gdje je neko nekom stradao pa se sakriva od problema ili proganjanja ...
Naravno nisam sacekala da vidim sto se kasnije desilo ili zao mi je sto mu nisam uzela mobitel jer ga je neko zvao i cekao pa nisam javila da dodu po njega ..nisam mogla auto me je cekao da me odveze kuci ...
Vidljivo uzrujana sam bila cijelim putem i razmisljala i kad sam stigla kuci nisam imala mira ...zar je to moguce da nema vise ljudskosti medu ljudima ..da nema pomoci ..da nitko nece reagirati na tihi apel ...gdje to zivimo i s kim to zivimo ???
Nedaj boze da netko padne da ga uhvati srce ili da padne nezgodno svi ga zaobilaze u velikom luku i nitko nista da poduzne .. ne ljutim se ja na sofera ..on naprijed nije mogao vidjeti i cuti sto se desava u autobusu ...on je reagirao kako je morao ali mu skoro nitko nije rekao da nije u pravu osim mene i jedne djevojke koja je isto tako zucno reagirala ko ja ...
Sram me je u kojoj to drzavi zivimo ...kad jedan drugom necemo pomoci ..ko nas to uci ??? skola...svecenici...drzavne institucije ..svi samo kradu ..uzimaju sebi ..ne gledaju vise na covjeka ..svi od vlade koja nas pljacka ..privrednim kriminalom ..do korumpirane policije ...sudstva ...jer samo su sitne ribe u zatvoru a pravi kriminalci koji imaju love nikad ne dodu tamo ....zar je to drazava u kojoj zivim ??? pa zar nitko od ljudi ne reagira ...ajme ....gdje smo stigli ...
Bolje mi je opet vratit se u svoju sumu ..medu moje patuljke koji veselo pjevaju i rede ..i da nista ne vidim i ne cujem ...
Zalosna i jadna snjeguljica ..
P.S: ne pisem to da bih se izjadala ...ni da bi nekog uvrijedila nego samo konstatriram kako me je sram jer nista ne poduzimam da se to promjeni ..ako itko bude za to da se mjenja situacija i da bude se htio boriti za bolje sutra i za pravednost neka me zove evo izaci cu opet iz sume i doci sa svojih sedam patuljaka i rusiti sve sto nevalja u ovoj nasoj drzavi  i  pokusat je nanovo izgraditi i uljepsati sebi i drugima zivot ..jer ovo je pakoa a samo nekim pojedincima med i iminitet ...
                                        SNJEGULJICA I 7 PATULJAKA

 
-molim vas za trenutak pažnje
--ovo je solidarnost na dijelu..
-ovim pomažemo našem iskricanu ...našem pjesniku
 
-drage moje iskrice i iskricani  javljam Vam se jer trebamo podrzati nase pjesnika Soul_Shatters-a on ima mogucnost stampanja svoje knjige ...al znate i sami da je to danas mnogima financijski neizvedivo..stoga vas molim da mu pomognete da ponovo pokazemo da smo solidarni ...da se cijenimo i da podupiremo zdrave ideje i rad nasih umjetnika...nemojte da to zavrasi kao Hrvatski jal ..ma necemo o n je nas ..neka pati ...ja uvjek vjerujem u ljude ...vjerujem u vas ...u Vas drage iskrice i iskricani....pomozimo našem pjesniku...cesto nam je pisao pjesme ...cesto nasmijao i rastuzio ...ima dušu.... ma da od vas koliko nas je na iskrici bar 20 % nazove tel .broj nas pjesnik nebi imao problema ...pa Vas zamoljavam da još jednom podrzimo i pomognemo nasem pjesniku....
mozete se javiti na tel broj 060 644 644 time direktno pomazete stampanje knjige naseg Soul_Satters-a tocnije pod imenom JJBRADDOCKA
ako je netko zainteresiran i vise moze direktno naruciti njegovu knjigu i uplatiti svoj primjerak na Arbusto dd na racun 234 0009 11101 98469 PB2 uz preplatu od 120 kn na knjigu JJ Braddocka ..
nadam se da ce te ga poduprijeti skupa samnom ..
hvala vam i sada cu mu zazeljet srecu u stampanju
        vasa snjeguljica sa 7 patuljaka

 
            I_agree
 
-ne želim da ti se ispune svi snovi
jer tad češ prestat sanjat....
-ne želim da ti se ispune sve želje
jer tad češ prestat željet...
želim da ti se ostvari onoliko želja i
snova koliko ti treba da si sretan.....
 
sretan ti rođkas......
naravno i svim ostalim koji danas
slave rođendan
           snjeguljica i 7 patuljaka !!!

 
--zaluta princ u moju šumu po nekom čudnom drumu..
---zastane tako umoran jako da bi mu se smilio svako
---stane i pita ...kud on to skita..zamoli vode i traži put do slobode..
Riječ po rijeć i evo priće već: .Vidi on sada da sa sam još mlada..pa uz čašu vode neki nas čudni putovi vode.Uz more sitnica i priča tako.. ja vidjeh da mu i nije lako.Poljubce šalje sve mi sad daje.. sreta i ćio vesel je bio.Nakon dugog lutaja stala je i njegova putanja.Nježnosti ima i daje je svima ..ćutim ja tako i nije mi lako.Primam ja priču a dani već sviću ,dani prolaze al ništa ne nalaze..a onda jednom tako ..bilo je lako:ljubavi ima djeli je svima,al nije tako i nije mu lako pogrešna sitnica i izleti skica...šutim ja dalje i slušam polako..a to nemože svatko.U jednom trenutku nespreman tako upitah nešto ..a znam da mu nije lako.Prinče moj dragi sada prozbori ,što uistinu tebe sad mori..Pogleda me tada i reče sada...ima jedna princeza u zelji dalekoj ..srce mi puca i tuga me mori ..pa sam zastao da se odmori...Slušam i šutim al se ne ljutim ..gledam ga tako znam da mu nije lako .Sve pjesme i priče, poglede nježne i pjesmice male kao od šale dođoše k meni umjesto drugoj ženi..Prinće moj dragi žasostan ne budi tko može da ti sudi .Ja znam da problema ima al nažalost tako je svima .Srce ti je puno ljubavi čiste al nismo mi iste..Vrati se tako i ponosan budi svi smo mi ljudi.Nemoj odustat ..ponosno se vrati i ne dozvoli da ti srce pati.Ljubav je jedna ali i vrijedna ..i nemoj se tako razbacivati lako.Njoj je mjesto tamo gdje treba i nisi više mala beba.Kad ona shvati da srce pati i sama će znati što će ti dati.Podi polako  i bori se tako ..za ljubav žene koju sad voliš ..nemoj da je preboliš.Srca sad imaš da daješ i primaš ...pokušaj opet nemoj sat stati možda se i vrati.Nije daleko u drugoj je zemlji al srce nezna granice prave i nek te neke sitnice ne dave .
Sretno ti bilo na putu  tom nađi sad sreču u domu svom .Princ tada nasmijen krene na put do žene.Sretno ti bilo i sreća nek te prati i nedaj srcu da pati.
Snjeguljica stoji na drumu tom i polako krene u šumu.Tamo se čuje vika i graja te pjesma veselih patuljaka ,poleti tako sad je sve lako i pjesmu ptica i šum potočića i zemlju zvončića.I oper sad kao i prije jedno je sunce uvjek grije.Ponovo čeka negdje iz daleka svog princa sama i ponovo patuljci s vama.
Sreto ti bilo prinče kad nađeš princezu ..zajedno tada na putu i drumu kernite skupa u moju šumu ..tamo vas čeka snjeguljica neka i 7  patuljaka

 
--ove riječi posvečujem tebi..
---samo 35 god i nema te više...
--s kojim  pravom te ukradoše meni..
-sječam se bili smo mali...nažalost svugdje isto..stariji brat uvjek nagrabusi od mlađeg brata ili sestre...morala sam s vama igrati nogomet...ma znam bila sam ti dosadna...morao si me učiti šah...ma sve ...al ti si imao strpljenja ...ljubavi i razumjevanja za mene..Sječam se sunčanog ljetnog dana na savi kad si mi rekao seka sada idemo plivati ...ni više ni manje nego brzu savu i to do kupe..pitao si me dali se bojim ..ma ne ti si bio pored mene..sve što znam ti si me naučio..bio si dobar...ma znam da su govorili da sam ja trebala biti muško a ti žensko..al eto priroda se poigra sa nama...do 7 razreda oš htio si biti svečenik..sječaš se kako sam te zafrkavala i provocirala..a mene su tjerali u crkvu,,,i tako bi bilo da nisi bio golman..sječam se tvog prvog poljubca kad ste bili prvaci luda ljiljana se zaletila tebi i poljubila te...proradili hormoni ...nema više popa...nestalai tvoja želja za svečenstvom..Od tihog mirnog dječaka najednom je postalo muško ..rabijatan . učio si karate..sve bor..vještine pa  kako da i meni to ne pokažeš ...bila sam zloćesta zvrka ...mama šizila a tata cvao...bože koji su to bili dani...  A sječaš se prvog mog spojaka kad si mi doveo svog kolegu koji me je vidio i zaljubio se u sliku...a ne u mene..kad si me ostavio s njim...e onda si vikao na mene...pa što treba jednoj divljakuši osim da je nepoznata osoba hoće poljubiti..ha ha ha bacila sam ga u blato i pljusnula a ti si vrištao...pa nemoj seko ,pa nije  u redu ..a sam si znao da sam divlja...pusti izgled mlade dame ..kad si još dijete u duši..sječaš se naših ludih zabava...kad smo plesali ko ludi.. i pogleda punih zavisti i zlobe...ma mi smo bili tandem.vječnosti..Sječaš se kako smo izlazili u grad i vječo jeli sladoled ja od jagode i vanilije a ti od čokolade i limuna koja razlika..ja crna ti plav skoro da nisu vjerovali da smo brat i sestra...a sad kad sjednem u kafič bilo s kim ja vidim tebe i čujem tvoje riječi:" seko šta se stalno okrečeš i zvrkaš nitko nezna da sam ti brat, neću da misle da sjediš s nekim šonjom gledaj u mene a ne u drge stolove" i sad se tome smijem ..ma volila sam te malo izazivati...sad bilo s kim da sjednem on ima osječaj sigurnosti i ne gledam u druge stolove a ko me vidi digne se i pozdravi me...ma tko bi rekao od onakve zvrke stvorio si pristojno stvorenje.. Sječam se i svoje prve ljubavi čim si me pogledao znao si što je i bila mi je dovoljna jedna tvoja riječ da prekinem sa osobom..#ma seko on nije za tebe taj bi te zatvorio u zahod a ti si navikla na slobodu ..na društvo " istina sve je tako bilo nisam znala da postoji bolesnici s ljubomorom ..ajme imala sam jednog takvog idiota...ma da si ti tu bio nebi bilo toga...Sječam se svakog božiča iako si bio oženjen uvjek s sa nama čekao božić...a tvoja draga klementina kad je htjela doč došla je a kad nije njen problem...Sječam se kad si dobio kćer...seka imamo još jednu Jadranku... nisi ni znao tada da si mi dao obavezu dok živim na nju..ali neka ona je dio tebe i ja je volim i dok me ima kao da si ti tu...ma braco više ne slušam muziku, ne izlazim van...dali ču kada zaplesati ja koja sam letjela dvoranama ..ne vjerujem,,,tebe su ukrali ..odnjeli ...ubili...a nas su sjebali i uništili,,,tata je od tuge i žalosti otišao za tobom ..a mama što da ti kažem ..imam malu bebu koja se svega boji..koja se javlja svakih pola sata od straha da se nešto nije ružno desilo...ma razumijem ju ali nekad je teško...znaš da na groblju pričam s tobom o svemu ..al ti šutiš i samo me gledaš sa svoje slike i nalazim toje odgovore...ma ima još nešto važno...svaki božić ja proplačem..ja sama ..mama sama...sakrivmo suze i bol jedna pred drugom..a onda drugi dan kad sve prođe poljubimo se i ne govorimo..sve znamo.Kažu da vrijeme liječi ..nije istina ..lažu ..samo se naučimo živjet s tom boli..ponekad kad negdje čujem neku našu pjesmu suze same poteku..sakrivam ih ali me ponekad izdaju...ma svi misle da nejdem van zato što su mi dosadni ..ili zato što to nevolim ..ali kako i da volim kad ti nisi tu ...bojim se nekad i nasmijati...od tovoje lude seke zvrke ..postala je jedna ozbiljna odgovorna osoba sa maskom koja ima masku za van a u kući se ponašam normalno i onakvom kakva jesam...Ma mika znaš da živim još 100 puta i da imam izbora pa da biram život ..uvjek bi izabrala naš ovakav kakav smo mi  imali...jer uprkos velikoj boli bilo je tu smjeha veselja..ljubavi i radosti...sjeti se našeg stola..ti mami u krilo ja tati i to je bilo ljepo i idrasli uvjek smo bili jednaki...ponekad mi zafali tatino krilo da se malo sakrijem od obaveza i problema al nema ga ..a na tvoje krilo neču sjesti...znam da ti nebi imao ništa protiv ali ko zna kako bi reagirala naša majći...sad njoj treba moje krilo...za jadranku  ne brini sve što mogu znaš da i hoću...svaki  dan i svaki moment još si prisutan u našim životima ...hvala ti za sve ...dobre stvari ..želje ..ljubav koju si nam dao..
--braco još su svježa sječanja na tebe ovo malo pisamce je posvećeno samo tebi i govori kaoliko si mi značio ..koliko sam te trebala...i koliko te volim..spavaj mirno...
-ako bi ikad nekom poželjela nešto najljepše u životu ..poželjela bih da imate obitelj kakvu sam ja imala. puno smjeha ...ljubavi ...veselja..i sreče ..bez obzira sad a na tugu koju nosimo..

--svi hoče...več jesu
---a meni se neda--
-ma nije fer svi su več pokosili svoja dvorišta, a meni se neda...sva sreća što mi je susjed pokosio grabu..pa ima dojam da je sve uredno i ok...a ono trava--prava---u travi tratinčice...a ja virim s balkona i mislim...kada da krenem...
ma baš mi se neda..evo i karnister je pred menom..kosilica samo čeka da je povedem.... halo imali tko da voli travu kositi...i kavu ču mu skuhati...i kolačiče če dobiti...
ako nema bar me vi natjerajte da svoju travu pokosim.. čao... ako tko ima kakav savjet neka mi javi...kako da zavolim košenje trave u dvorištu..
ma ni patuljci nevole kositi travu....oni su u šumi navikli an divlju prirodu a izgleda i ja s njima ...pa pa ..

-halo molim ne čitati ovo
-ovo pišem samo da mi neke stvari sjednu od jučerašnjeg dana
15h i 23 min zvoni telefon...seko brzo zmija mi je u kući..
moja majči nazvala... širom vrata otvorila i na sred kuhinje vidjela crnu dugačku zmiju.U panici otišla po metlu da je istjera van a ona je jednostavno nestala.Ko zna gdje je otišla...prevrnuli smo cijelu kuću a od zmije ni traga ni glasa...Ubrzo se skupilo cijelo susjedstvo svi traže zmiju i razmišljaju kakva je to zmija..otrovnica ili bjelouška ali crna...tko zna...tu dolaze i djeca nedaj bože da koga ugrize ili da koga prestraši ..i svakakva nagađanja..Bilo kako bilo naravno ona je u zemlju propala..od zmije ni traga ni glasa...Stotine sugestija ..stavi mlijeko ...stavi cijelu noć vrata ostavljena možda iziđe..I tko zna koliko još sličnih savjeta da se nije spustila noć.
Svaki savjet je dobar ..ja joj kažem ostavi kuću otvorenu i dođi k meni spavat ,posipaj kuču brašnom pa če ostaviti kakav trag i znat češ dali je u nutra ili vani...ma tko bi nju nagovorio da ode iz svoje kuće tvrdoglava ko noć...kao da mi je nešto u rodu.Ja sam se vratila kući a nju naravno ostavila sa zmijom i familijom.Dobila sam goste..pita me dali sam sama ...kažem da nisam ali nema veze pa ona mi je najpreća i kakvi bi to bili gosti da su mi preči nego ona...i tako malo uz priču dođe i 22 h.. nazovem majči i što si odlućila ..a ona kaže neču ti smetati ja sam već legla...Tako pričamo mi i smješkamo se i ispričam ja priču o zmiji i mojoj majči kako je tvrdoglava i zafrknuta,,,Ali kuhajući kavu vidim ja da su vrata od sobe bila otorena..pa pitam tko mi je ušao u sobu..oni me pogledaše i ne komentiraju ni riječi pa ja vrata zatvorim i pomislim da sam možda ja ostavila vrata odškrinuta..Odoše gosti negdje oko pola noći ja sve zaključam i pogasim svjetla i uđem u sobu...čujem ja vrata se otvaraju...bože sad mi se pričinjava i otvaranje vrata..ma je me moja majči nasikirala pa mi se sad i priviđa.Izađem ja u hodnik kad ono...imam i što vidjeti ..moja majči izlazi iz moje spavače sobe u piđami...ma stvarno je luda mogla sam se preštrašiti ili ići u krevet a tamo nađem nekog u krevetu....ma zamislite samo tako nešto ..ma da je zadavim kako je to napravila...pitam je :jesi normalna ja zabrinuta a ti ljepo u sobu i spavanje . što se bar nisi javila? mogla sm umrijeti od straha....A ona meni lukavo: pa vidjela sam kroz prozor mušku glavu pa ti nisam htjela smetati nego molim boga samo da ne uđete u spavaču sobu i mene tamo nađete..lude žene ...još gora situacija za pomislit i doživjeti..ha ha ha Pa majci kad si vidjela mušku glavu kako nisi vidjela i žensku ..kako ti takve gluposti uopšte padaju na pamet..da koga imam javila bih  ti ili bi ti prva znala...Kasnije smo se i nasmijale i ona je otišla spavat natrag u spavaču sobu a ja sam slučajno zaspala u primačoj uz televizor..Probudim se oko 6 h i idem u sobu da je pitam da skuham kavu kad ono nje nema kako došla tako i ošla..Da me danas opet nisu dočekali pričama o zmiji mislila bih da sam sanjala...lud dan..a večeras čemo još vidjeti što če biti...Zmije nema kao da je u zemlju propala...neki pričaju da je to kučna zmija i da je svaka kuča ima ...ali strah neki čudan ostaje...ma vidjet čemo do noći što dalje..
Molim ne čitati još više ne komentirati jer ovo su oni ludi dani kad se sve sjati pa nisi naročito pribran i normalan,,,bilo kako bilo zmija došla a.....što dalje vidjet če se

- nikovi --neki trikovi
svaki nik ima jedan trik..
svima je lakše kad imaju masku na licu...
tad mogu biti zapravo ono što jesu..
malo šašavi, zvrkasti..veseli i zločesti...
jedan nik me se osobno dojmio ...ima dušu, srce i primječuje ljepotu duha i tjela, primjećuje prirodu oko sebe i dočara je na jedan poseban način..kao da smo svi sljepi pored zdravih očiju.
fotografa...slikara duše nalazim tu ..on primječuje sve sunce , nebo ..suton i dočarava nam ljepote kojih često nismo svjesni..hvala mu... vrati nas u prirodnu ljepotu..okruženje kojeg samo poželjeti možemo...koliko puta i sama prolazim pokraj prekrasnih pejsaža a da ih ne doživim ni srcem ni okom..hvala ti što si mi dozvolio da vidim svijet tvojim oćima i dušom..nešto sam naučila uz tebe...
ma naše djevojčice...žene imaju toliko puno toga za reci a nemaju kome...vjerujte imate ...samo morate naći plodno tlo da ipak sjeme izraste...da ljubav pronađe put ..do onih koje volite a sramite se reći...ipak ste vi prekrasne osobe a ne samo pepeljuge ili ne dozvolite da to ostanete..nađite si put...
ali ima tu jedan nik kojeg bi voljela sresti ...ljut, prost i netolerantan...znam da ćeš se naći tu ..točno znaš ..samo da te pitam odkuda tolika gorčina i pakost u tvojoj duši...dali te gaze kod kuče ili na poslu pa tu nalaziš načina i riječi koje nesmiješ tamo izgovoriti..ma ako ti je lakše tako samo izvoli...ali gorčina i zloča izjeda duh i tijelo...
a vi zaljubljena prekrasne osobe..muško -ženske sretna sam zbog vas...i to mi daje nadu ..da sve ipak može biti dobro i krasno...
ponovo se pokazalo i ovdje među nama da velike ljubavi i lijepe riječi daju samo oni koji gube ...samo oni koji ostaju sami...tada naviru sječanja...osječaji i ljepota koje često nema kada je treba kada je sa nama osoba koju volimo...očito znamo koliko netko vrijedi tek kad ga gubimo...
-zato volim jedni rečenicu koja me se jako dojmila..doduše nisam ju zapamtila onako kako ide nego samo neke segmente koji su me dojmili:  sve što voliš umire.....zato voli to dok možeš iskreno i čisto...
-dragi moji niko-ovi ne ljutite se što sam vam uzela neke vaše segmente ..ali puno sam naučila od vas ili kako se kaže danas ..prihvatila i usvojila...svaki nik od svih vas mi nešto znaći...od svakog sam nešto naučila posebno od vas sa WEB log-a i puno mi to znači...
pusa svima koliko vas ima ...

--danas nakon dugo vremena sam plakala....
-danas nakon dugo vremena mi je trebalo tvoje krilo...
Ma ne ljuti se tata znam da te nema dugo i da nesmijem se slomiti ali danas sam te trebala. Znam da si me učio znam da znaš da moram ali ipak samo sam živo biće i malo slomljena.Možda je to zato što dolazi svetak, možda što dolazi uskrs...a možda što mislim da mi je vidjeti te na tren i samo malo sjesti ti u krilo..da se osječam zaštičeno , sigurno i jako. Sjačaš se da sam još kao djevojčica kada sam imala problema uletjela ti u krilo i tražila da me zaštitiš.Jedino tamo sam bila zaštičena i sigurna te voljena.Nisi mi dao da plačem rekao si nitko nije vrijedan tvojih suza...rekao si da se ništa nemože loše dogoditi i napraviti a ne ispraviti...Da znam ali eto sada  kad te nema kad te mjenjam htjela bih ipak bar ponekad utrčati u tvoje krilo. Znaš sjetim se kad mi je brat poginuo a tebi sin oboje smo plakali ali u sebi i krili suze i pucali po boku a ipak htjeli zaštititi mamu ,ljilju i djecu....ma ponekad mi je prolazilo nočima da sam plakala a šutila sam ... i  pravili bi smo se jaki ali srce je patilo stezalo i lomilo. Znaš nikad ti nisam rekla da sam te vidjela uplakanog i slomljenog ali jesam....ali pobjegla sam jer sam mislila kad već sakrivaš bolje da ostane tako...ma ne neču sad plakati..poneka suza se otkotrlja i obrišem ju rukom ko mala beba....ma mogu ja sve.Vrijeme te je uništilo i tuga i ukralo te meni ,mami i ostalim...znaš kad negdje pročitam kako zna neki tata ili mama biti zločesti ,pokvareni svojoj djeci iznenadim se...a onda mislim možda i bolje oni pobjegnu nakon 18 i 22 god a kako i kada da je pobjegnem  od tuge i bola...ipak je njima lakše oni imaju svoj mir a ja tugu...znaš kažu vrijeme polako odnosi bol....ma lažu ..možda se naviknemo živjet s tom boli ili glumit...al nikad nije lakše.Znaš kada si mi umirao na rukama pred tebom sam se osmjehnula i rekla bit če bolje...znao si da lažem ali si šutio...a ja ..ja bih otišla do strine i vrištala od muke i boli umila se i vratila nasmijana ...bože kakvi smo glumci bili...ma nečemo o tome... znaš danas sam jadna i nakon dugog vremena sam se rasplakala i zaželjela tvoje zaštite i krila...ma ništa se strašno nije desilo mala gužva ...looš dan  i ..pomisao na tebe.....ma ne brini mogu ja dalje ..
Ne ljutio se malo me ponekad ipak poželim tvoje krilo a i sama pomisao da sam u njemu daje mi hrabrost...ma sve je u redu ne brini svi su sigurni pazim ja...ne brini se ..volim te..mirno spavaj....
 
Ma samo mi je trebalo tvoje krilo i ti...pusa ...

Poziv u pomoć dobijah ja 
Pomozi mi rekla je moja draga i mila.................... koja je razdragano raširila krila.Dolazi mali s kojim se čatam al rado bi i da se vatam.Nema problema pođoh i ja da alibi ima i dobro je svima.Sretna i poletna otrča ona jer kod kuče ima slona.Ja se zabavljam tako kod prijatelja s njima al nju ne zaboravljam.Tko je taj mali što mu sve fali , kad trči odmah i puno ne pita samo se po svijetu skita.Nemam ja mira malo sam s njima malo s ovima odsutna duhom : što se sad zbiva? Rekla je dolazim za dva sata al vrijeme polako prolazi danas se svašta zbiva : pun svijet nepredvidljivih stvari al malo ko za to mari .Prošli su sat ona ne zove javim se samo da vidim dal je tamo. Dolazim brzo čekaj me tamo ja sam sigurna ovamo.Iziđem tako misleći štošta sam da je to ne košta.Kad ono auto cvili stigoše oni kao u vili.Zadovoljan osmjeh ne silazi s lica puna je svih sitnica.Vidjeh je živu, veselu i zdravu pomalo sjetnu i više poletnu.Vidi ti malog on u život je vrati i moja ................više ne pati.Svjedok sam bila susretu vašem .........
Drago mi je što se sve svrši al oni više nemaju mira u duši.Neka nek ostane tako ko zna što život nosi možda već sutra dan sreču donosi,Sretno vam bilo nek vas sreča prati i u život nek vas vrati.Sutra je novi dan pravi proljetni san.Vrijeme se budi ,ljude izludi pa ono malo sreče što ima nek koriste uprkos svima
 
 snjeguljica i 7 patuljaka
 

BUĐENJE
Nakon trogodišnjeg sna i ružnih prizora koji su se desili u mom životu sam se počela budit.
Iza mene je jedana završena veza :veza ljubavi ,povjerenja,smjeha i kome.
Na početku bijaše bajno i sjajno kao u jednoj od postoječih bajci , a onda nepovjerenje ,ljubomora i pakao.
Nije mi što vuk dlaku mjenja a čud o.staje niti što se ljudi mjenjaju ali kako su mislili da mogu ostati i biti voljeni.Poznajem masku masku i hoču,poznajem tebe tebe i hoču,ja uvjek ista ,uvjek jednaka i spremna na sve probudih se kraj čovjeka stranca.Ne poznajem tebe , tražim te natrag, tebe hoču danju i noču.Al ti si taj stranac pomoć si nemožeš ,postaješ bolesnik i ovisnik mene,gdje je povjerenje? Bolest se liječi doktori znaju al kako kako tebe vratit to neznaju.Ljubomora je bolest slabih ljudi koji od nje kadkad i poludi.Meni je žao što posta od tebe , meni je žao što izgubim sebe.Pozdrav ti šaljem nadam se da si dobro al poruku dajem nemoj duboko.Svatko ko imalo karaktera ima neče ti dati da sereš po njima.Tako da nevidjeh tebe , tvoj bijes i suze, da nečujem samo :bez tebe se ne živi da srce ne podlegne tvojoj patnji ja pobježe samo u san i svjet bez pratnji.
Kad gle što se desi ! nakon sna i jave moj prijatelj dođe i kaže:Ajmo se malo igrati sada pa čat je tu da život probudi i da naše postupke ne sudi.Kad ono na nagovor prista uđem u svijet avanturista.Tisuče ljudi pričaju samo dodirnu temu i zaborave tugu jer tu upoznaju dugu.Svakakvih nas ima : malo iz bajke ,malo iz svemira,malo iz oaze našeg stanja.Pričaš pomalo dok ne naletiš na nekog i neshvatiš tako da budiš se lako.malo ljutnje i pažnje dovode tebe do samog sebe.I prije nego sama shvatim počinjem starom životu da se vratim:Zato vam hvala dragi čatovci moji imate jednu probuđenu ženu.Tko to od vas napravi ni samoj mi nije čisto al bitno je da više nije isto.Pomalo se sama zezam sa vama kao prava jedna dama.Više ne spavam ,došla sam sebi i vjerujte više onako živjela nebi.Puno vam hvala čatovci moji  snjeguljica vaša i 7 patuljaka sad čvrsto na zemlji stoji . PUSA