TIŠINA

SRETAN TI ROĐENDAN LJUBAVI MOJA JEDINA

Zar zaista treba biti nešto s predznakom "zadnje" da čovjek shvati neke stvari.
Dobro je bilo, poznata lica u lokalu,dobro raspoloženje,ostali do kraja.Prvi ples sa
dišom i trenutak za pamćenje.Njegov izraz lica,nekoliko riječi utjehe,pamtit ću dok
sam živa.Brzo promijenili temu, ali unatoč
mojim nekadašnjim nesuglasicama s njim, moram priznati - pokazao se kao čovjek.
Ma, i ostali bili divni, moja druga obitelj.Ipak u životu ima ravnoteže;što ti je uskraćeno na jednom polju, dobiješ
na drugom..samo to često ne vidimo.

S vremena na vrijeme naježim se..dal od
prehlade..ili od pomisli što me čeka sutra. Pokušavam ostati trijezne glave..sve je to normalno..ti to možeš..ti to moraš..nema nikog tko će to učiniti umjesto tebe..ima i gorih stvari u životu.
Znam da je to jedino ispravno rješenje..možda i neće biti tako strašno
kako predviđaš..zašto uvijek paničariti
unaprijed? Danima već pod pritiskom..hoću li sutra, nakon obavljenog osjetiti olakšanje..hoću..
moram ..

Hvala ti ljubavi što si jutros bio tu.Osjetio si telepatski da trebam pomoć??
I pomoglo mi to što si se pojavio nakon
tolikog vremena.
Nastupila teška vremena za mene,ono što mnogi prošli, a neke još čeka.Ti se toga riješio već davno /starci/a meni došlo sada.Teško u tim trenucima biti sam, al eto, ja pronašla snagu u ljubavi.Znam da bi mi pomogao i na drugi način da možeš,al
meni dovoljno što te jutros vidjela tu.
Hvala ti..mi i dalje telepatski povezani
kad drukčije ne može biti.
I to je život...

Bože, zašto sam danas popustila sama sebi..čitala zabranjeno, ono što još uvijek stvara bol, a toliko vremena prošlo.I opet luda ideja..da se javim.. ostavim neki neprimjetan znak.. Ne.. neću ...znam da nema smisla..i ovo je dovoljno..izbacila to iz sebe

je tu...svako malo se uključi..nevjerojatno kako može sada...a kontrola stalno nad njim..to se nije promjenilo. Jednom rekao:odlazim sa ovih stranica..ovo je iluzija site...a vratio se već nekoliko puta...rekao: tražio sam tebe...i ja vjerovala...i ja samo tražila njega...pratila ga bez riječi..buljila u ekran nijemo..kad vidjela da je online..i osjećala njegovu blizinu...bili skupa...na jedini mogući način....sada mislim drugačije...on je tu da doživi nešto..upozna nekog blizu...fali mu...puno toga što nema doma...a opterećen poslom do besvjesti...njome...živčan..nezadovoljan...traži nešto..kaže...nije mu do veze, samo se zajebava...a u biti zna on da i ne može imati neku vezu..uz svu tu kontrolu koju ima...može si priuštit kakav seks na brzaka...ali to nije to....i nikad neće biti..koje zadovoljstvo u tome?...mi imali ljuba...čistu, iskrenu, vjernu..osjećali se i onda kad bili odvojeni...da li to traži? Mislim da zna da je to neponovljivo...to ili se desi..ili ne..i prođe život u traženju toga...a mi prokockali našu šansu...više on..nije se snašao...odabrao svoj put dobro poznat, utaban, siguran...a on i dalje nezadovoljan..znam..da li se kaje zbog toga...sumnjam...više mu znači njegov posao, ona i sve ono što ima nego ljubav koju je imao...
 
 
 

pomak u mentalnom sklopu...na najboljem putu  riješavanja bolesne opsesije koja traje godinama....ha...trebalo je vremena..hm...i hrabrosti učiniti nešto neuobičajeno...a tako normalno..odmaknuti se..od svega..učiniti nešto za sebe...bez zabluda..ne očekivati ...ne zanositi se nemogućim..kompliciranim...

zar opet?? po drugi puta komunicirali porukama..kao stranci...a prepoznali se...zašto ne možemo zaboraviti prošlost..ostavit je tamo gdje joj je mjesto...nikako da stavimo točku...ne čujemo se..ne vidimo...ne pišemo....a opet ...živimo  skupa..u mislima..koliko treba da se zaboravi prava ljubav....kažu 3-4 godine..pa to prošlo..ali i dalje ...boli...

10.06....18,20... Vratili se oni s puta...uobičajenog..ona zabavljena poslom..on, zavirio,...kao radi posla....ah. taj "posao"....svega ga obuzeo..to je ionako najvažnije u životu...i sigurnost u dvoje...

tmurno, oblačno..probudio me pjev ptica u 5...nekad davno uživala u tome, jutros neke misli, jedna suza...digla se skuhala kavu i ko obično otvorila kompj...iz navike..ionako već dugo ništa ne očekujem..ipak..čudo se desilo...čudo?..pa  i nije to je nešto uobičajeno za nas..neka vanzemaljska sila djeluje..nešto nadnaravno..što spaja...što nikad ne prestaje, a pojavi se kad najmanje očekuješ....možda zato što duboko u srcu ipak očekuješ. I što sada? Ništa...sve ostaje isto...živimo svoje živote sami..savim sami..

po ne znam koji puta pročitala sve naše dopisivanje.....
izgleda, OTIŠAO ZAUVIJEK.....
ostaje mučna praznina ....utihnut ću i ja...

 Umislila ja da 13. petak za me sretan dan...nekad davno..desilo se
nešto lijepo i od onda mislim tako...danas samo želim mir u duši,
spokoj...ha.ha..možda uspijem....silom prilike ..kompj.doma isključen,
preseljen do daljnjeg...znači, samo tu na poslu trebam se prisilit da
ne idem na Iskru...ionako samo provjeravam dal se netko pojavio ili
ne. Bez veze, mučim samu sebe.....ah da, falit će mi ovaj vikend čitat
neke blogove....

 
po tko zna koji put...svak živi svoj život...a povezani(?)
telepatski...ili sve zabluda...