Spoznaja - Iskrica Weblog

Putovanje prem markaciji-ulomak

Uskršnji praznici, naravno spojeni već od petka, bili su na polovini i od četri ostala su još dva najpustija dana. Nisam mogla ni zamisliti da ih provedem u kući. Vrijeme je ovih dana promjenjivo i svaku zraku sunca potrebno je uloviti. Subota je i ja sam upravo došla sa Sljemena i druženja sa ekipom. Uhvaćena panikom moguće dosade sjedam za komp tražeći duštvo sa chata. Pogledam poruke i.... bingo! Evo planinara kojem sam ostavila poruku. Nakon 2-3 poruke razmjenjujemo brojeve mobitela i stupamo u razgovor. Pada brzi desetominutni dogovor za planinarenje prema Slavoniji sa početkom kretanja u 05,30 h ujutro. Ne razmišljm , po običaju, nego odmah pristajem. Spremam obrok i pakiram nužne stvari te odlazim na rani počinak. Sve se zbilo u pola sata i ja samo razmišljam kako mi je laknulo jer neću biti kod kuće nego u prirodi. Svako si je nekako isplanirao ove dane . Samo baka i deda ostaju doma. Ustajem u 04,00 sata bez ikakvog problema. Nisam baš ni nešto spavala. Uvijek prije bilo kakvog pua osjetim uzbuđenje poput djeteta i san neće na oči. To je ta dob. Ostat ću vječno dijete. Volim se spremati polako i bez žurbe. Popiti kavu s mlijekom i doručkovati. Smatram da je to bitno i dio je pripreme na napore. neki se vjerojatno neće složiti al ono u što se svako od nas uvjeri... za nas i funkcionira. Planinar je nešto mlađi od mene a i muško je pa je red da se malo dotjeram.
Ustvari to radim svaki dan bez obzira na sadržaj toga dana. Ono što će me učiniti mlađom bit će kikice koje će mojj razuzdanoj kosi dati još više neozbiljnosti.Pet minuta prije vremena dogovora izlazim pred kuću na mjesto dogovora i sačekujem ga. Tek ad mi je prošlo kroz glavu da se u pola šest spremam sjesti nepoznatom muškarcu u auto i krenuti tko zna gdje. Ups! Al budale bog čuva :).
Nisam se stigla prepustiti premišljanju jer je bio točan i stigao. Kako je bio mrak slabo sam vidjela lik koji je sjedio za volanom. Kratko se predstavismo: Matko!_____ Ivana! Drago mi je!____ bacih ruksak i jaknu na zadnje sjedalo i uvalih se u zic. Nisam se usudila previše okretati glavu prema njemu da ne bih bila nepristojna a i ne bi bilo od koristi jer se još nije razdanilo. Polagano započinjemo priču o planinarenju jer zasad je to jedino za što znamo da nam je zajedničko. Obično prije odluke da se s nekim vidimo danima razgovaramo na chatu i stvaramo neki sud a ovo je bilo ultra brzo i nepromišljeno, no već sam napomenula da sam poput djeteta i kad mu pokažeš mikić ono ide ko omamljeno.
- Gdje si ti planinarila?
- Najviše po Samoborskom gorju i Sljemenu. Zbog psa ne idem na veće ture i napornija putovanja.
- Ja obilazim cijelu hrvatsku i skupljam žigove. Sad sam na polovici. raspričao se Matko nabrajajući vrhove i dijelove lijepe naše te kakva je imao ikustva na njima. Naravno markacija i problemi s njom glavna su tema.
- Ovi su vrhovi također na popisu Čardak na Dilju u Slavoniji i Kapovac kod Tisovca.
Razgovor je tekao sve lakše i tečnije. Nakon tri sata smo stigli do izlaza kod Sl. Broda i krenuli prema brdima. Parkirali smo auto kraj jezera i pješice nastavili dalje. Zaustavila nas je rampa na putu. Ovo je laganiji uspon i nema više od 45 minuta hoda do zidane piramide u čijoj šupljini su žig i bilježnica u koju se upisuju posjeti. Dok hodamo opušteno razgovaramo o dogodovštinama sa planinarenja kojih uvijek ima na pretek. Polako počinjemo pričati o životnim odlukama. Stigli smo do piramide. Matko slika ploču sa natpisima, piramidu i putokaze. Vadi knjižice,jastučić i razmazuje tintu po njoj pa udara žig u knjižicu. Ja se upisujem u knjigu dojmova i planinarskih poruka. Udaljavamo se od piramide i vraćamo prema autu.
- Želim naći ženu svojih godina s kojom mogu imati pa i do 4 djece ukoliko se oboje složimo oko toga.
- A za mene je netko mojih godina, rastavljen, tko već ima svoju djecu kao i ja. Samo mi je teško naći nekog toliko živog i zaigranog poput mene. Zrelog, a opet zaigranog i čiste duše. Planinara koji voli ples i koji nije pušač, naravno koji se ne drogira i ne pije često kako to pitaju u obrascu koji potpisujete u ambulanti rada pri ispunjavanju uvjeta za radnu sposobnost. Muškarac koji želi i može živjet sa samo jednom ženom.-

Tako smo izrekli jasne stavove o našim željama shodno našim potrebama, barem smo tako mislili. Šteta! Inače bi ovo bila dobra prilika za početak. Dva zaljubljenika u prirodu, životinje, djecu. Planinari svim srcem, koji bez obzira na napor zanijeme od ljepote kad osvoje vrh i puste pogled unaokolo. Džabe je objašnjavati nekom tko to ne voli, nije isprobao i ne razumije. Kao i sportaši, planinari su poseban soj. Često sam sretala ljude koji su sa čuđenjem slušali o pohodima i pitali se u čemu je gušt. Penjati se dok bi se mogli doma pred televizorom izležavat-obično je bila opaska. Al onaj osjećaj koji te ispuni kad osvojiš vrh.. onaj što te navodi da odmah zaboraviš umor. Milost koja te oblije dok gledaš unaokolo prema ovom savršenom svijetu ne možeš objasniti. Eh. možda bi Đole ( Balašević) uspio. Riječi su njegove igračke. Al čemu ? Ne tražimo mi nove poklonike. Ne tražimo mi da nas se razumije. Samo da imamo kuda ići. Kad se uputimo u planine,sami ili s nekim, mi sve već imamo.
I tako smo nastavili spuštati se niz padinu nakon što smo te važne činjenice i smjernice našeg života izrekli. Bilo je jasno da mi nismo jedno za drugo prema tim mjerlima i da će ovo biti jedno prijateljsko planinarenje.
Trebalo je obići još jedan vrh kod Tisovca,pa smo se vratili do jezera. Neki su ribiči pecali a Matko ih je slikao jer on "piše" svoj putopis slikama. Popili smo vode i krenuli prema Papuku. Uz put smo stali na kavu i osvježenje u usputnom restoranu kraj benzinske.Postalo je toplije pa smo suvišnu odjeću počeli skidati sa sebe. Tako je Matko dobio priliku da vidi moje grudi koje je prekrivala majica kratkih rukava pripijena uz tijelo a koju sam ja kao slučajno pokazala raskopčavajući košulju. Svaka žena želi saznati dopada li se ponekom muškarcu. To nam je po difoltu ukucano u narav. Pa isprobavamo to onime što već posjedujemo. Veličina mojih oblina probudila je muškost kod Matka makar ja to tada nisam primjetila. Prošli smo kroz Tisovac i počeli se voziti McAdam( šatro za makadam) cestom tražeći bilo kakav znak markacije koja bi nam govorila idemo li u pravom smjeru. Upute smo čitali iz naputka jednog lokalnog vodića koji je pisao o svemu a najmanje o mjestu na kojem se nalazi početak puta.Parkirali smo na raskršću nakon par neuspjelih pokušaja da krenemo nekim putem autom. Nije mi bilo jasno zašto Matko pokušava što dalje stići autom. Zar nismo mi neki planinari i zar ne bi trebali hodati.
Nasmijao se na tu moju primjedbu i rekao: Saznat češ ukoliko budeš idalje išla sa mnom.
- Štedi noge, bit će još hodanja!
Smijali smo se i trčkarali lijevo desno tražeći čarobni kuržić i početak staze. Sredina kruga je bijela a obrub je crvene boje i sve je zajedno desetak centimetara veliko. Probajte vi to uočiti na nekom drvu ili kamenu u šumi. Ugledah markaciju s druge strane potočića na početku putića koji se uspinjao prema jednm od brda.
- Evo je! Možemo krenuti!
Uzeli sm ruksake u koje smo stavili hranu,vodu i rezervnu odjeću te se uputili. Matko mi je pružio ruku kako bi mi pomogao prijeći vodu i ja sam ju prihvatila. Nastavili smo hodati uz brijeg. Kad se čovjek kreće, cirkulacija je bolja, tijelo se zagrijava i postane vam vruće. Zato se i Matko želio raskomotiti pa je otkopčao košulju i skinuo je.Obrisi njegovih pločica ocrtavali su se na tamnoj majici,oči su mi poprimile novu dimenziju a kad je skinuo i majicu da ju presvuče..cijuknula sam, ugledavši sam njegov prekrasni torzo poput neke junferice ili stare uspaljenice. Uzvik , bolje rečeno, ciuk koji se oteo iz mojih usana toliko je jasno otkrivao moje nečasne misli.. Posramila sam se svoje reakcije i brzo okrenula. Zakoračila sam napred al Matko me uhvatio za ruku i privukao k sebi te poljubio. Kao u ljubiću. Toliko o principjelinim odlukama i tome shodno moralnom ponašanju. Prihvatila sam poljubac potaknuta svim ugodnim trenutcima toga proljetnog sunčanog toplog dana. Priroda,ptičice,sunce,planinar = dobitna kombinacija.

Moj WebLog