ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

..Ti si svoja i nicija, bas kao i ja. Od pocetka se radujem samo dodirima u zraku. Jer ja sam te osjetio u zraku. Zelim te samo tako, na trenutak kao prolaznicu koju sam dodirnuo u hodu i okrenuo se za njom ne znajuci zasto. Neka te ne plasi moja brzopletost. Nisam mekani seceran. Jasam od drva koje je ljubila vatra. Ne trebam te zato pored sebe. Jer ja sam uvjek s tobom, Uvjek kad sam sa samim sobom....

Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti dise tako napusteno, trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u seni. Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra, ali od onih granica izgubljenih noci, od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo nesto ostaje i vodi nas svjetlu zivota kao da je pecat sjene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja

Tebi bih dao i sredinu palačinke tebe mi nije teško gledati bez šminke od tebe ne vidim ni sisate klinke. Tebi bi dao - cjediti pastu iz sredine! Do tvoga osmeha mi nema miline nožni prstići k`o sedefi iz dubine. Kada bih tvoju ljubav cjeniti ja znao, kada bih tvoju ljubav cjeniti ja znao.. Tebi bih dao svoje internet sate i ovako nezgrapan trenirao karate odreko se polovice svoje plaće. Tebi bih dao i ono što nemam i pored pizze svašta ja znam da spremam uz filmove bih počeo da dremam. Tebi bi lagodno prepustio daljinac i bio drag kao sin jedinac a kad smo sami ponaš`o se k’o klinac. Tebi bi poslednji gutljaj vina dao ni voćnih jogurta mi ne bi bilo žao kada bi tvoju ljubav cjeniti ja znao

Ptica što pjeva u mojoj glavi .I ponavlja mi da te ljubim.I ponavlja mi da me ljubiš .Ptica što jedno isto ruje . Sutra ujutro ubit ću je.   Jacques Prevert

Znam da si tu, s druge strane vrata,Pokuaces svakog trena,veceras sam obecao da ti poklanjam ona dva osmijehaZnam da zeljeces me i pokusaces sveAli ja cu ipak ljubiti njegu dok ljubim tebe
Otvaram ti vrata, ne zelim cak, ni da u oci pogledam teOd zelje gubim se i hvatam te za ruku, ka sebi vucem tePrema tebi naginjem se a glavu odmicem,Zatvorenih ociju vrata zatvaram, prema tebi okrecem seRukom mazis mi kosu, ja odnosim sneTjeram ih da za tren odputuju, ngdje blizu, dok dobijem teI krivim sebe sto sam morao vrata da ti otvorimVucem te ponovo uz sebe, blizinu tvoju da osjetim, da se usne najeze
Ti kazes mi „otvori oci“a ja ih ne otvaramSada cu da zagrlim te, sada cu svjesnost da ti obaramNajbolje sto umijem i najljepse sto znamRadicu ti sve ono, sto sam poželio sam…
Rukama ti kroz kosu prolazim i ne zelim se micatiRukama zdrzavam ti lice da me ne bi pokusaji dotakliPrstima doticem ti usne da vidim da li poceli smo plivatiA ti zelis usne ja ti ne dam, zelim te jos mamiti
I vec osjecam tvoju nervozu pokretaVidim da ti vec malo sve smetaAli u tome i jeste ove igre poentaDa te povedem izvan tvojih, naucenih granica
Tvoje tijelo vec iznenadilo te jeNe zeli odbijanje a sve zeli i protiv tvoje voljeNe das moju pobijedu, guras me od sebeZelis da stane, tada trgnes se, tad ja oci otvaram i pogledam te
Prstima ti odvajam pogled od mojih usanaTvoju glavu samu pustam da ucini pokret il dvaOnda polako navedem je da zatvori ti okicePocinjem da ti ljubim vrat a ti jos ne zelis da das sve
Ipak ne mozes protiv mene i mojeg nacinaGuras glavu trazis mi usne, igra je otpocelaAl ja se izmicem, i pustim te da me samo dotaknesJos jednom ljubim vrat, osjecam tvoje uzdahe
Jos koji tren i bices tacno ono sto trebas biti tiBices samnom slobodna ptica, ja cu te pretvoritiVec sve vidim, ti uzivas, padas u onaj trans famozniA ja jos uvijek znam kako dalje treba igru igrati
U tom trenu ti si shvatila da potpuno se predajesOtvaras oci i shvatas da ovaj dio mene, ti ne poznajesAl ja te zanosim, zelis da me zagrlisU tom trenu zatvorenih ociju okrecem te da ledjima o zid udaris
I tek tada , jos ometene svijesti od hladnog po ledjimaNamjerno, pocinjem da te ljubim, mamim usnamaOdmah ti oduzimam se da bih se vratila svojim mislimaJer one teku i prave sve sto zivis, u ovim trenucima
I nastavlja se… nastavljam se igratiLjubim ti usne, prvo obije zajedno, da imas osjecaj praznog iKada posezes ti za mojim usnama ja cu se izmaciPoljubit cu samo donju usnu prije nego sto me povuces ti
Donju usnu ti odvajam, a ti se prema meni primicesZelis da traje nase ljubljenje, a ja ponovo ostavljam teTrazim da, mi vjerujes dok vodim teOsjecam tvoj dah dok ti usnama doticem obraze
Rukom kroz kosu ja ti opet prolazim,Znam da volis tako sada ja to koristimLagano vucem te za kosu glavu da ti unazad glavu zabacimLjubim te,ponovo po vratu, osjecam kako se jezis ti
I sada oboje oci otvorili smoJa gledam tvoje lice i mamim pogledomGlavom trazim pokret koji ce da te zamagli i sam poljubiDok ljubim te, rukom grlim te, a drugu iza tvojih ledja-na zid
U tom trenu pocinjes da smisljas igru tiRadis mi upravo ono sto jedva trijezan podnosimRukom oko struka uhvatim te S ledja,kao zagrljenu vilu, ljubim ti vrat i rame
Ja gubim se, istog trena okrecem seUsne halapljivo trazim tvojeUnaprijed se pitam ko nas sastavi nas ludaceZna li da cemo veceras oboje  umrijeti, kako pravima dolikuje
Ja okrecem se i u inat progovaram da ne zelim teZnam da ce to da ti napravi u trenu zeraviceTi ces ponovo da jos jace obuhvatis meDok ne uzdahnem i brzo okrenem se i poljubim te
I tada u trenu kada okrenes mi seJa cu tebe da obgrlim kao ti sada meneLjubicu ti vrat i otkopcacu ti te uske traperice Diracu te polako preko tkanine
I u krug pocinjes da pravis pokreteA ja znam kako to i zasto tako postajeSvoje prste ljubim da su mokri ali micem ih od tebeA ja znam da ti ne zelis da ja prestajem, ali nastavice se
Kazem ti samo polako, jer od tvojih usana jedva odvajam se„zagli me oko vrata i prepusti mi se“,Ti ces to da ucinis, razbijamo granicePodizem te polako i,kao dijete,odnosim te
Kao na pahulje spustam na krevet tijelo tvojeKao da je citav zivot postojalo samo za meneSobom i necim mekim prekrivam teDa te spasim od svijeta, da izgubis mi se
I sada ti pustas me i pocinjem da ljubim teDa te ljubim kao vatra kojoj nikada dosta nijePogledam te u oci, i ja znam te pogledeNista nije dosta, igra nastavlja se
Rukom ti dodirujem usne kao da su od zara pravljeneJedva i mogu to jer sada ja gubim seAli svi znamo da je ovo bas tvoje veceTi dobijas sne, tek otkrivas koliko postaje sve
Ja ti rukama mazim i ljubim vrat i ostajem tuAl uzdasi me mame, da nastavim borbu tu tvojuDodirujem ti prstima stomak i ljubim te tuPostaje sve lakse jer skidam svu tvoju tkaninu
Sada se prsti tu u igru uplicuJa sam da jos uvijek ne pretjerujem, tek cuRukom ti mazim  usne u prolazuAli znam da zelis da trajem, nacicu se vec tu
Pocinjem da ljubim a ti se vec ustezesTi pokreti tijelom poklon su za menePocinjem da te ljubim i tek jezikom doticem teIako ne znam kako to inace ide, uspijevam sve
Vidim, neki tu djelovi i boleNije svaki dostupan da se umijePocinjem od pocetka a ti mumlas besmisliceU jednom trenu shvatam kako ti treba to do cega dovodim te
Zatvorene su ti oci, a moji su prsti pobjegliNasli su malo voska i pustili ga da se na njima ohladiKakav mek dodir, skroz granice prevazilaziNe shvatas sta je to ali uzivas i ne zelis da prestanem te dirati
Vec vidim kako se ponovo grcis ali sada jace i brzeTek sada prsti ti ulaze u tvoje odajeGrcis se sve vise i ja ponovo ljubim teDoslo je do kraja svijeta, ja jos uvijek jezikom mazim te
Ne dolazis do daha ali ni ne gledas meGrc u tijelu natjerao te je da iskrivis seTada vidim da se treses od cijele igricePonovo ti ljubim usne, ako zelis spavaj milo moje
Otkrivas da dolje sve boli teI nije vazno, ja znam da proci ceAli taj je bol divan, nikada ga nisi osjetila preJa bih da traje jos malo ovo uzivanje
Ja ne znam gdje sam samo znam da uzdisesZajedno s tobom i meni sve slicno desilo seZatvaram oci jos jednom pokrivam teGuzvas lancun  i grlis me,a ja znam sve…
Znam kako tebi jeI znam da ne znas da opisesSamo znam kako ludo probudicu teTi ponovo zatvaras oci i dozivas sneJa te pustam da spavas tu kraj mene
Jer znam nakon malo sna, usnama probudicu teLjubicu sve na tebi i ovo ponovicu ti sveUz male izmjene i male dopuneI malo sale ali opet sve od moje ljubavi,boljece te
Tako bih ja ljubio tebe, svakog dana svake godineNije san samo malo zezancije, vjeruj mi, mogu sve goreSamo ce mi se reci, cim pojavis se,Sve ce drugo proci samo pusti da usnama dobijem te
Ne brini necu prestati da ljubim te,Ovo je samo prva noc koju ti poklanjam, moje carolije…

Jedan poljubac za dobro veće ja ti sada saljem, ti ga na usne stavi jer od srca ga dajem, toplinu njegovu osjeti, jer ima zadatak da te na mene podsjeti

Jedina, ponoc odzvanja... Jesi li zaspala na ruci dragoga? Znas li ti, tu sam ja, ispod tvoga prozora, provodim noc bez sna.Hajde, sklopi oci, nestani u san, doci cu ti u snovima kada noc proguta dan. Doci cu ti u snovima kad noc proguta dan,past cu kao kaplja rose njezno na tvoj dlan. Doci cu ti u snovima da ti ukradem poljupce, neka vrijeme samo leti, jos uvijek volim te... Onda jutro je, tiho budis se pogledas covjeka sta spava kraj tebe. Onda zaplaces jer to nisam ja koga si voljela, prekrasno jedina. Ali ne placi, cekaj do veceri kad zvijezde na nebu zasjaju mi cemo se ljubiti...

Gladan sam tvojih usta,tvog glasa,tvoje kose i ulicama hodam,bez hrane i bez rjeci, kruh  me ne odrzava,zora me s nogu baca, trazim u danu tecni zvuk stopala tvojih. Gladan sam tvoga smjeha neuhvatljivog, tvojih ruku boje pomamne zitarice, gladan sam tvojih noktiju bjelog kama, hocu da ti zagrizem kozu kao nedirnut ljesnjak. Hocu da pojedem munju opecenu tvojom ljepotom, tvoj ponosni nos sa odlucnoga lica i varljivu sjenku tvojih trepavica. Gladan dolazim njuskajuci sumrak, trzeci te,trazeci tvoje srce toplo, kao neka puma,u samoci đungle Zivot ne daje ono sto od njega ocekuju hirovita djeca, već ono sto snagom otmu od njega hrabri i odvazni..

Ne! Nista ne trazim od tebe.Ne trazim tvoju ljubav.Ne trazim tvoju ljubav a ni sazaljenje.Ja te volim bez uztezanja,ali ne zelim,ne zelim da me zalis.Mrzi me,preziri me,ali nikad,nikad me nemoj zaliti.Moja osecanja su cista,sjajna i postojana u svom ludom ponosu i ceznji.Zvezdama sjajnoj nebeskoj povrsini sapucem o mojoj ljubavi.Oni mi daju varljivu nadu i obecavaju ljubav koja znam nikad nece doci.Obecavaju ljubav koja je na dnu bezdana i koja nema ni volje ni zelje da izadje na svetlost.Znam! Ti volis drugog. On ti je  poklonio prvu prolecnu ruzu u setnji pored usnule reke.Njemu  si cvecem okitila  kosu i saputala na uho ljubavne reci.Njemu ces darivati sebe.Ja nemam pravo na tebe.Nemam pravo da s tobom sapucem o usnuloj reci.Nemam pravo da zahtevam od tebe-tebe.I zato ne trazim nista.U vedrom nebu gledacu tebe,u oluji trazicu tvoje reci i zivecu kao do sada u ludim snovima uzaludnih cekanja.

A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?A koliko si imala ljubavnika? I gdje si sve s njima spavala? I sto su ti govorili?I kako, kako je bilo?Daj mi mira.Cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvojefotografije spremljene u kutiju od cipela.Pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i upolicama pod rubljem, prestani,Prestani, Idi vec, kao nesnosnu muhupratim ocima tvoj lik po svim kutovima,Idi,izleti kroz prozor, Nek te odnese propuh, Idi, nemam vremena,moram se ispavati, Idi, rasplini se,rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom,izgubi se medju slovima ove glupe knjige stoje citam.idi, ne volim te, nista necu,nista te ne pitam,to me ne zanima,fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijedi sijed cu te jos voljeti, no za ime Isusovokoliko,koliko si ih imala?

NE VOLIM TE JER TE VOLIMNe volim te zato što te volimi od voljeti te do ne voljeti te stižemi do čekanja kada te ne čekamsrcem mi struji studen i plam.Ne volim te zato što te volimi beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,i mjera moje putujuće ljubavijest da te ne vidim i poput slijepca volim.Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,ukravši sebi ključ spokoja.U ovoj historiji samo ja umiremi umrijet ću od ljubavi jer te volim,jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.

Jedan poljubac za dobro jutro ja ti sada saljem, ti ga na usne stavi jer od srca ga dajem, toplinu njegovu osjeti, jer ima zadatak da te na mene podsjeti

ŠTA SPASAVA DUŠU U ONOM SVETU Pričali nam o jednoj starici koja je bila bogata udovica, no velika tvrdica. odgonila je siromahe od sebe, a prosjake je ružila i nije im davala nista. Jedino dobro delo u njenom životu bilo je to što je uyela neko siroto devojće, te ga držala kod sebe u kući, i hranila ga, a ono je gazdaricu lepo poslušavalo. No dogodi se, da ona stara gospa umre. Ležala je mrtva celu noć i sutradan do podne. Sve je bilo spremljeno za njen pogreb. Najednom, ona se povrati. Sva je bila u užasu i drhtala je. Pričala je, da se ne mogu iskazati one strahote kroz koje je duša njena za to vreme prošla. I da mi, veli, nije bilo ovog deteta, ja ne bih mogla izdržati gledanje tih strahota. ali dobro koje sam učinila ovoj sirotici, to me je spaslo. Kamo da sam znala više dobra da činim. Još je rekla, da joj je kazano, kako će umreti na Veliki Petak. Za sve ovo vreme do smrti ona je razdavala svoju imovinu i delila milostinju na sve strane. I mnogo se molila Bogu da joj oprosti sve grehe, a naročito sebičnost. sedme godine na Veliki Petak ona se oukla i pozvala posle podne svoje komšinice i poznanice, govoreći da će umreti toga dana. Tako je i bilo, umrla je istog dana kao što joj je i prorečeno. To je velika milost za nju što joj je Gospod otvorio oči da sama vidi kako je teško duši da prođe posle smrti tela kroz 20 sudova, onome ko živi nemarno, bez molitve i bez dobrih dela. A kako misle proći oni koji neće da čitaju svete knjige i da se nauče kako treba živeti Hrišćanski, i kako treba pripremiti dušu za večnost, nego umiru bez brige i sa praznom torbom odlaze u večnost. Takvi će ostati na prvom ispitu, i kao loši đaci biće odbačeni daleko od Carstva Svetlosti. Teško njima

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra, slična si svijetu kada se daješ. Ruje te moje tijelo divljeg ratara i sin iskače iz dubine zemlje. Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale I u meni započe noć svoju moćnu invaziju. Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku. Ali stiže čas osvete i ja te ljubim. Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma. Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan! Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni! Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje, gdje ostaje umor i bol beskrajna.

Ja sad idem van Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro. Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ćusjeditii čučati i doći ću pijan. Ja sad idem van i vratit ću se možda tek zatristo godina,pa zar je to neko vrijeme? Past ću ti na prozor u spodobi jednogbezprizornograzrokog fotona.Posadit ću se u oblikuprašine, spale nelome s cipela,na prag tvojih vrata. A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravimiscene. Ljubavnikećemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor. I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi. Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto tito toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma tojegrozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijetodžalosti,ma molim te ipak otvori il' ću ti ta vratarazvaliti,kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati ljubavi moja