ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

PESNIK MOLI SVOJU LJUBAV DA MU PISE Ljubavi moje krvi, smrti ziva, nema,zalud ocekujem rec pisanu tvojui mislim s cvetom koji gubi boju,kad zivim bez sebe, bolje da te nemam. Uzduh je besmrtan. Stena, mira puna,ne poznaje senu nit se od nje krije.Srcu unutrasnjost od upotrebe nijeonaj med smrznuti sto ga toci luna. No ja to potrpjeh. Razdreh vene za te,a tigar i golub u tvojem strukuod bola ujeda i ljiljana pate. Stog recima ispuni moju ludu muku,ili me pusti da zivim u tisini,u noci moje duse vecnoj pomrcini.

Umro od ljubaviSto je to sto tako blistaKroz visoke koridore?_ Sine moj zatvori vrata;jedanaest minulo je._ U ocima bez da zelim,cetir svjetla mi blistaju._ Bit ce da ti ljudi tamosjajni bakar ispiraju.Luk izblijedjeloga srebraIzdisuce lune, bacaZlatnih vlasi vlasi pramenoveNa tornjeve pozlacene.Noc trepereci pozivaNa balkonskimProzorima,Gomila je pasa pratiAl' je nece prepoznati,Miris vina i jantaraDolazi iz koridora.Povjetarac iz trscakaI glasova starih jekaPod ponocnim razlomljenimLukom zvone iz daleka.Volovi i ruze sniju.Samo preko koridoraCetir svjetla zazivajuMahnitoscu Svetog Djordja.Tuzne zene iz dolineSilazahu s krvlju muskom,Mirnom od ubranog cvijetaI gorkom od mladog bedra.Stare zene s rijeke placuNa podnozju planinskomeJednog neprolaznog trenaOd vitica i imena.Vapnene fasade cineNoc bijelu i kvadratnu.Serafini i ciganiNa harmonike sviraju._ Majko moja kada umremdaj gospodi to na znanje.Pa od juga ka sjeveruSalji telegrame plave.Sedam krvi I jauka,Sedam dvostrukih makovaLome stakla neprozirnaU opskurnim salonima.Puno ruku odsjecenihI krunica od cvjetova,Sa obala ko zna kojihMore zvoni zakletvama.Zalupilo nebo vrataOporom rumoru sume,Dok su svjetla zazivalaKroz visoke koridore

NE Noc te unistava da bih te traziokao ludak, u tami, u snu, u smrti.Moje srce izgara kao osamljena ptica.Tvoja me odsutnost rusi, zivot se zatvorio. Kakva samoca i mrak, kakav suh mesec na nebu,kakvi daleki putnici po nepoznatim telesimapitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,za tvoju neocekivanu odsutnost u noci koja raste. Moje ruke te ne stezu i moje oci te ne poznaju.Moje su reci uspravne trazeci te utaman.Spokojna noc u meni, horizontalna i duga,pruzena kao reka sa samostalnim obalama. Ali idem da te trazim, otimam te i cupamiz tame, iz sna, prikrivam te za svoje secanje.Tisina gradi tvoju neobjasnjivu istinu.Svet se zatvorio. Sa mnom ostajes.

KROZ PAMET MOJU Kroz pamet moju neprestano lutai u secanje vraca mi se cestohaljina ona, i vreme, i mestogde gospu svoju videh prvi puta. Ti znas, ljubavi, kakav car je kiti,jer ti si uvek uz nju boravila;koliko bjase drazesna i mila,tesko je reci, tesko zamisliti. I sto su sjajne zrake sunca, kadapo snegu sjaju vrh planinskih strana,nad belom haljom to je kosa njena. No sto da zborim i nabrajam sada!Gde ima sunca tu je uvek dana,raje nebeski gde je lepa zena...

Da su te moje suze uistinu boljele i takle,obrisao bi ih i poljubio me u vlažne tragove naobrazu.Da si me htio uistinu zagrliti, zagrlio bi me takojako da bi ovako krhka nestala u tvom zagrljaju.Sigurna i mala. Da si me stvarno volio, ne bi me iz toga zagrljajapuštao drugome.Zapravo si mi učinio uslugu. I ne samo da imašoprost, već ti i hvala.. Pustio si me onom koji zna cijeniti ono što ima,koji će me zagrliti i utješiti kad treba. Koji neplače nad prolivenim mlijekom, već me čuva nadlanu, ko Palčicu.'Vjetre', imaš oprost i želju, da se naučiš (radisebe samoga) prepoznat sreću i ne ispustit je krozprste.. Život je kratak, za krive ljude..

Uvijek, od kada sam te prvi puta vidio, bila si moj andjeo. Ta me misao vodi i sada,dok u sparnoj srpanjskoj noci sjedim na klupi i slusam kasne otkucaje sata sa zvonika.Iz obliznje bare dopire do mene kreket zaljubljenih zaba(imam dojam da se one jedine vole), a jedino drustvo mojoj samoci prave nestasne krijesnice i zvijezde kojima bih se tako rado pridruzio.Sjedim sam, naviru uspomene.Iz obliznjeg sokaka sparnu ljetnu noc paraju zvukovi.Iz trosne kucice starog Bogdana cujem zvukove violine, cimbala i gitare.Hrapavi staracki glas pjeva.Slusam tekst i steze mi se srce.Zasto se vracas kada je kasnouzalud trazis osmjehe mojejer lazna ljubav bila je nasa, lazno je bilo sve sto je tvoje.U tebi nema ni trunka sreceuvijek ces biti nesretna zenareci cu svakom tko za te pitalazna je, laznasva ljubav njena.Andjele, tebe nazvati lazljivicom nalik je svetogrdju.Ne slazem se sa starim Bogdanom i njegovom Marusom.Pitanja naviru...Pitam se, sjetis li se kada onog dana kada sam te doslovce kidnapirao, stavio u auto i odveo nekuda daleko?Kuda, ni sam nisam znao. Zelio sam te samo za sebe, ti toga nisi bila svijesna.Pitam se, sjetis li se katkad onog malog stola u periferijskoj krcmi gdje sam ti ukrao prvi poljubac, a ti se namrstila kao da si progutala limun.Sjetis li se ikada grana starog bagrema ispod kojih sam te ljubio, sada znam da nisi taj bagrem ni vidjela.Sjecas li se onog uskog putica koji je vodio izmedju drveca, gdje sam ja jadan, naivan i presretan mislio da su mi pored poljubaca poklonjene i mrvice osjecaja?Zadovoljio bih se i mrvicama, nisam dobio ni njih. Bila si daleka,tajanstvena.Topila si se u mome zagrljaju, poslije si taj isti zagrljaj prezrela.Tvoje misli su bile poklonjene njemu, iskljucivo njemu.Nitko to na tebi nije primjetio jer si uvijek bila leprsava i neuhvatljiva.Pratio sam te kao sjena, kao necista savjest.iritirao te, znam, ali znaj da sam zivio za sjajni pogled tvoka oka, za svaki osmijeh, za svaku tvoju rijec.Bio sam ti dosadan, opterecivala te moja paznja, premda mi to nikada nisi dala do znanja.Uvijek si govorila pred svima da me ljubis. Voljela me nisi nikada , aoni tvoji gromoglasni poljupci u lice i celo su samo bili potvrda tvojih rijeci. Njima si gazila moje srce.Nisam Adonis, ne plesem tako dobro kao valentin, kojemu je isla sva tvoja paznja.Ja sam samo sutio i pratio tvoje pokrete na podijumu, uvijek iznova odusevljen tvojim temperamentom i ljubavi koju si iskazivala prema glazbi.Postao sam ljubomoran i na glazbu.Sjetis li se ikada nas, nase voznje,auta koji je prijetio da ce zakuhati i tvog odlucnog zahtjeva da ti prepustim volan?Prva zena koja je vozila moj auto bila si ti.I posljednja.Ja se sjecam svakog detalja, svake minute, svakog pokreta.Svakog pogleda .Svog ushicenja i nevjerice da si pored mene.Znaj, uvijek ces ostati tu, negdje duboko u skrovitom kutku mog ranjenog srca, u meni, premda sam donio odluku da odem od tebe, nasih prijatelja, te da te prepustim snovima i pozelim ti srecu s nekim. S kim? Mozda je Valentin bas taj koji ce te znati cuvati kao biser u skoljci?Kasno je ljubavi. Zamrli su zvukovi tuzne pjesme iz malog sokaka.Ipak, hvala ti sto me nisi nikada nazvala svojom ljubavi.Odlazak bi jos bio tezi.Jer, lako je napisati-volim. Znaj, ni leptir ne slijece ako cvijeta nema.jednom si mi tuznom i nesretnom vratila osmijeh.Volio bih znati da li je to bio rezultat tvoje dobrote, ili si to uradila iz sazaljenja.Mene ipak ne zali.Volio bih ti postaviti par pitanja, ali znam da nemam prava nista pitati.Ti si se sa mnom samo igrala.Mozda su ti moji osjecaji nepoznati?Ipak znaj, ono jutro kada si se poput brsljana obavila oko mene, pozelio sam i istovremeno prokleo sudbinu sto nisam rodjen kao suza,negdje u zjenici tvog oka, da ti njezno kliznem niz lice i umrem na usnama.Tu me je sudbina okrutno prikratila.Zelim te sresti negdje u nekoj dalekoj zemlji, na nekom drugom kontinentu gdje nema bagremova, kada vrijeme ostavi trag na nasim licima, i upitati te- jesi li sretna? Osobno ti zelim svu srecu ovoga svijeta...

Konacno sam spreman uploviti u more beskrajne ravnodusnosti.Spreman sam da prihvatim svet onakav kakav me ugrozava iz mog vidokruga.... U poslednje vreme obuzimaju me snovi, koje sanjam po citavu noc.Secam se samo upecatljivih slika, za koje sam siguran da su odraz moje podsvesti. Upravo dodiruju najvitalnije mojih dvoumica i sada me ispunjavaju posebnim osecanjem koje ne mogu da definisem. Osecanje u svakom slucaju nije negativno. Pokusavam da nadjem odgovor... Nekada sam kao dete cesto izlazio ispred vrata u predvecerje, gledao u prve zvezde koje se pojavljuju, a zatim bi mi pogled skliznuo do jedva primetne granice izmedju tamno i svetlo ljubicaste, koje su se dodirivale krivudavom linijom iscrtavajuci reljef zapada. Pevusio sam tada pesme tiho samo Tebi, i ludacki zeleo da zavirim iza te krivudave linije. Znao sam da si tamo negde Ti... Neka nestasna maglovita ruka dovela je Tebe meni. Od tog trena izgubio sam osecaj za vreme, pa sada tacno i ne znam da li je to vece bilo upravo to ili neko drugo...Znam da sam te veceri dugo lezao budan, zurio u trag svetlosti koji je ulicna svetiljka bacala u sobu. U glavi mi je neprestano tekao neki blagi vodeni talas koji sam uporedjivao s Tvojim glasom... Tvoj pogled mi je neprestano bio u mislima, a kada bi se zagledao u Tvoje oci, video bih na tom plavom nebu kao bljesak rose na jutarnjem suncu trag prozivljenog... Voleo bih da sa malo reci mogu reci sve, ali misao se odveze pa potece... Sva jutra su mi opet tuzna...Secam se kako si divno umela da pricas, da drzis za ruku i nista lose nije moglo pomraciti to vedro nebo iznad nas. I kao da si tada poluglasno govorila stihove o lepoti, kao da je muzika andjela pratila tvoj dodir rukom, tada si izlecila ranjeno srce vucijaka.... To srce sada pripada samo Tebi, kuca Tvoje ime, kuca samo za Tebe...Njemu nedostaje Tvoje srce, nedostaju mu topli otkucaji, melodija ljubavi... Samo tvoj...

Pitam se noćasZar doista od života očekujem nemoguće Svakodnevno nekoliko iskrenih poljubacai toplinu tvoga zagrljajaU tvojim čokoladnim očimaDa vidim samo sebe.Da mi ponekadPodariš osmjeh,Da me utješišKad sam tužanI Da mi kažeš da si samo moja… zauvijek...

Nikada ti nisam priznao koliko su me tvoje suze boljele one veceri kada si me posljednji put molila da ostanemo zajedno. Nikada ti nisam rekao da sam svom snagom zelio te zagrliti i nikada te predati drugom. Nikada ti nisam rekao koliko volim te tvoje blage poglede i koliko volim to tvoje zaljubljeno srce. Ne mogu si oprostiti sto sam te ranio, sto sam te ostavio kada si me najvise trebala. Ne mogu si oprostiti sto sam u tim posljednjim trenutcima tvog bola,tvojih suza bio onako hladan prema tebi i glumio cvrstu i snaznu osobu,a u stvarnosti sam bio nemocan, kao i ti.Proslo je gotovo 8. mjeseci od naseg rastanka, ti si me prebolila.Ali ne krivim te ljubavi, imala si razloga! Danas si vidim sretna u njegovom zagrljaju,vratio ti se osmijeh na lice,tvoje su oci opet pune sjaja, kao i nekada.Promjenila si se od onog posljednjeg puta-sada blistas!Da sam tada znao sta gubim,mozda bi danas blistala kraj mene. Da, priznajem ti, ljubomoran sam na njega, strasno sam ljubomoran. Uzeo je veliki dio mene, uzeo je ono sto sam iskreno volio, najdragocjenije bice u mom zivotu. Kako da se pomirim sa cinjenicom da vise ne pripadas meni, da u grad sada ides s njim a ne samnom??? Kako da vratim vrijeme i zagrlim te kao sto sam i zelio??? Reci mi sto da ucinim da me vise ne mrzis, da me tvoji pogledi ne lede kada se sretnemo???Ljubavi moja,hoces li me uvijek gledati s onim istim prezirom kada u Cezaru zasvira "Odlazis ,odlazi??" Oprosti mi ljubavi,znam da sam pogrijesio. Ne trazim povratak, znam da si sada sretna s njim, samo te molim za oprost!!!

zamisljam tebe i sebe daleko od svih,cujem cvrkut ptica,sum mora,osjeca semiris pokosenog sijena,sunce przi nasatijela,a mi i dalje okopavamo krumpire.....dobro jutro!

Ja sad idem van Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro. Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ćusjeditii čučati i doći ću pijan. Ja sad idem van i vratit ću se možda tek zatristo godina,pa zar je to neko vrijeme? Past ću ti na prozor u spodobi jednogbezprizornograzrokog fotona.Posadit ću se u oblikuprašine, spale nelome s cipela,na prag tvojih vrata. A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravimiscene. Ljubavnikećemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor. I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi. Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto tito toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma tojegrozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijetodžalosti,ma molim te ipak otvori il' ću ti ta vratarazvaliti,kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati ljubavi moja    Jiři Sotola

Jedan poljubac za dobro jutro ja ti sada saljem, ti ga na usne stavi jer od srca ga dajem, toplinu njegovu oseti, jer ima zadatak da te na mene podseti

LJUBAV

LJUBAV Od naše ljubavi i sreće,Gle, zvijezde su večeras veće;A šum što dopire iz grada,Nije l' ko pjesma vodopada?O, to je polet u visinu!Srca nam zamiru i ginu.U ljubavi bih s tobom, draga,Nestati htio ja bez traga.Cesarić

Šutimo.U iste misli,skupa smo se stisli.Ti sa mnom,a ja ipak sama.I jedno veliko"međutim"sa nama.I jedno malo za,i deset protiv nas.I šapat razuma,i tijela jasni glas.Ja i ti.Sami.U iste smo se misli,bespomoćno stisli.dyda

BEZ NASLOVA


Gubim vezu sa sadašnjošću,Prošlost se nečujno uvlačiU svaku novu poruSve dublje i dublje.Ne sanjam više,Samo ponekadZaplačem u snu.Srodnu dušu nemam,Osim svoje.Demone prošlosti jedino,Ko` nezvane gosteSvaki dan u posjeti imam.