ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

LJUBAVNA PJESMA  Kod tebe ležim u mrakunalazim mir.Nitko nije na svijetudobar k'o mrak i ti.Vezao sam se mrakomVezao sam se tobom.Da se rastanem s mrakomrastao bih se s tobom.Kod tebe ležim u mrakukao ptica u gnijezdu.Vjetar mi raznosi pjesmu

A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?A koliko si imala ljubavnika? I gdje si sve s njima spavala? I sto su ti govorili?I kako, kako je bilo?Daj mi mira.Cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvojefotografije spremljene u kutiju od cipela.Pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i upolicama pod rubljem, prestani,Prestani, Idi vec, kao nesnosnu muhupratim ocima tvoj lik po svim kutovima,Idi,izleti kroz prozor, Nek te odnese propuh, Idi, nemam vremena,moram se ispavati, Idi, rasplini se,rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom,izgubi se medju slovima ove glupe knjige stoje citam.idi, ne volim te, nista necu,nista te ne pitam,to me ne zanima,fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijedi sijed cu te jos voljeti, no za ime Isusovokoliko,koliko si ih imala?Jiři Sotola

TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENETi ne voliš i ne žališ mene,nisam više mio srcu tvom?Gledajuć u stranu strast ti venesa rukama na ramenu mom.Smiješak ti je mio, ti si mlada,riječi moje ni nježne, ni grube.Kolike si voljela do sada?Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su k'o sjena kraj tvog tijelane srevši se sa plamenom tvojim.Mnogima si na koljena sjela,sada sjediš na nogama mojim.Oči su ti poluzatvorenei ti sanjaš o drugome nekom,al' ljubav prošla je i mene,pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne želi,plahovita bješe ljubav vruća-i k'o što smo slučajno se sreli,rastanak će biti bez ganuća.Ti ćeš proći putem pored meneda prokockaš sve te tužne zore.Tek ne diraj one neljubljenei ne mami one što ne gore. I kad s drugim budeš jedne noćiu ljubavi, stojeći na cesti,možda i ja onuda ću proćii ponovo mi će mo se sresti.Okrenuvši drugom bliže plećiti ćeš glavom kimnuti mi lako."Dobro veče" tiho ćeš mi reći."Dobro veče, miss" i ja ću tako.I ništa nam srca neće ganut,duše bit će smirene posvema-tko izgori, taj ne može planut,tko ljubljaše, taj ljubavi nemajesenjin

Neke stvari čitamo iz navike,neke pamtimo iz navike.nekih se stvari neželimo sjetit boječi se da nam ne postanu navika.I tako u nedogled uvjeravamo sebe kako je sve to samo bila navika.Još samo da se naučimo voljeti po navici,hoćemo li i tada biti sretni.Je vjerovatno  neću ,a za nju neznam ona možda hoče.Doći će dan otrežnjenja kada če se morati suočit s istinom,samo da joj  ljubav ne postane navika! ...

Koliko mi samo znacis, koliko samo vremena provodiš samnom u mojim mislima.Ti si sve moje, moj jastuk kojeg grlim, zrak koji udišem, moje srce koje svakim otkucajem govori koliko te još uvijek voli. Svaka minuta obilježena je tobom, tvojim imenom, i ništa me ne može skrenuti od misli na tebe. Evo, i sada dok ovo pišem, osjecam tvoje dodire, poljupce, čujem kako dišeš. Daj bože da potraje.......jednom kad i mene prekriju trave biti cemo zajedno zauvijek....... ...

Evo medena doslo vrijeme jedaj da okusim zadnji put tvojedok nas svjece stidljivo otkrivajui dok misli u vazduhu pucketajui dok kisne kapi nocas luduju, ti znasma hajde medu necu suzeRef. 2xKad me vise ne bude da ti pjevamnemoj sreco plakatirijeci nocu putujuzbogom ostani, ostaniRuze su uz nas sve uvenulejesen dolazi cujes korakekao crveno nebo prije sumrakakao vjere sto putuju sa istokaili ptica sto leti podno oblaka, ti znas ma hajde medu necu suze

Samo je tvoje lice dio moga kruga samo sam uz tebe mogao pronaci snagu sjevera i toplinu jugaTrcao sam kroz kisu i vjetar kroz sjenu na zidovima  sanjao sam da sam ptica u letu daleko u oblacima Svaki je poziv nosio njen tajni znak u moj krug samoce

KAD JEDNOG DANA PRISJETIM SE SVEGAKad jednog dana prisjetim se svega i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo" pod svjetiljkom i pahuljama snijega ja bit ću sama, sve će biti mirno I neću znati što se samnom zbiva prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema I neću znati što se samnom zbiva prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema I čitav život bit će mi na dlanu svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli i samo pjesmu čujem dobro znanu mi djetinjstvo smo naše u snu sreli Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi A ide svome kraju ova zima i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi, ja moram dalje - uvijek nade ima, dok pokraj nas su prijatelji, ljudi Jer tako malo zapravo nam treba cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta Jer tako malo zapravo nam treba cvijet na stolu, topla soba i predah poslije duga puta Kad jednog dana prisjetim se svega i začudim se svome licu što promijenilo se nije, kad pomislim na ono što nas čeka i što se negdje u daljini krije Tko će mi u tom času snage dati, sam je čovjek kao slamka što oluje nose Tko će mi u tom času snage dati, sam je čovjek kao slamka što oluje nose

Koliko mi samo znacis, koliko samo vremena provodiš samnom u mojim mislima.Ti si sve moje, moj jastuk kojeg grlim, zrak koji udišem, moje srce koje svakim otkucajem govori koliko te još uvijek voli. Svaka minuta obilježena je tobom, tvojim imenom, i ništa me ne može skrenuti od misli na tebe. Evo, i sada dok ovo pišem, osjecam tvoje dodire, poljupce, čujem kako dišeš. Daj bože da potraje.......jednom kad i mene prekriju trave biti cemo zajedno zauvijek....... ...

 Emina Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S' ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kada šeće i plećima kreće... — Ni hodžin mi zapis više pomoć neće! Ja joj nazvah selam al' moga mi dina Ne šće ni da čuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti džule zalivati ode; S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, No meni ne dođe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alčak, što za njom crko'

Oči boje lavande
Kazu da ljubiš  nekog boema, skitnicu neku, da druga si žena, a ja sam skoro lud od tvoga otrova,i molim se pred Nikolom Svetom, ljubavi moja.......Tuga i bol..ne idu u raj...sanjao sam kako letiš u krilu anđela, sad je i Bog na tvojoj strani, ljubavi mojaja pozelim nocaš ..oči boje lavande.....i bisere njene što ih usnama skriva,.,vratttii mi bože,..,oči boje lavande.,.jer sutra će kiše ,,isprati sve,,isprati sve......

 DIVNO JE LJUBAVI ZNATI Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti dise tako napusteno, trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u seni. Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra, ali od onih granica izgubljenih noci, od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo nesto ostaje i vodi nas svjetlu zivota kao da je pecat sjene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja.Pablo Neruda* *

TIJELO ŽENE Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra, slična si svijetu kada se daješ. Ruje te moje tijelo divljeg ratara i sin iskače iz dubine zemlje. Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale I u meni započe noć svoju moćnu invaziju. Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku. Ali stiže čas osvete i ja te ljubim. Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma. Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti! Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan! Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni! Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje, gdje ostaje umor i bol beskrajna. Pablo Neruda* * * LJUBAVI Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete, mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima, rat sa svojim cokulama krvavim, ili dan i noc klasa. Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave, violine prolazne jeseni izbodene, radost je ponavljala usne kaleza, bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa. U svim republikama razvijao je vetar svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu i zatim se vratio cvijet svome cvijetanju. Ali jesen u nama nikada nije ovapnela. U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla ljubav sa svim zakonima rose. Pablo Neruda* * * DIVNO JE LJUBAVI ZNATI Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci, nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena dok rasplicem svoje brige kao mreze zapletene. Odsutno, tvoje srce plovi snovima, ali tijelo ti dise tako napusteno, trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san kao biljka sto se udvostrucuje u seni. Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra, ali od onih granica izgubljenih noci, od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo nesto ostaje i vodi nas svjetlu zivota kao da je pecat sjene obiljezio vatrom svoja tajnovita stvorenja.Pablo Neruda* * * NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama, trepere modre zvijezde u daljini." Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela. U noćima kao ova bila je u mom naručju. Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba. Voljela me, a ponekad i ja sam je volio. Kako da ne volim njene velike nepomične oči. Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove. Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio. Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje. I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak. Nije važno što je ljubav moja ne sačuva. Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me. To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini. Duša je moja nesretna što ju je izgubila. Kao da je želi približiti, moj pogled je traži. Srce je moje traži, a ona nije uza me. Ista noć u bijelo odijeva ista stabla. No mi, od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio! Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho. Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova. Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči. Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim? Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug. I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju, duša je moja nesretna što ju je izgubila. Iako je to posljednja bol koju mi zadaje A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem. Pablo Neruda

Ostacu zauvek tvojaaaaa....Ne zelim da ti pisem i pocnem sa" dragi i mili, nikada te necu zaboraviti... Necu da kazem: sjecaj se vjecno moga lika, jer ona je tu. a ti ostaces u mojim razdraganim mislima, a govorili smo da se mnogo volimo i vjecno. Necu te nazvati ni voljenim jer ti to ne zelis, a ni imenom jer me to stalno boli to boli da srce se rastvara od bola. Rastajemo se zauvjek. Nemoj plakati kao sto ja sada placem jer ovo se jednom moralo desiti. Ja cu i dalje uzalud cekati tvoje poruke koje nikad nece doci. Ko ce mi govoriti debelo moje,medeno moje ko.........Nocas sam ponovo te sanjala u snovima sa tobom bila. Prisjecam se svega: ne, ja ustvari ne zelim da to zaboravim!! Necu da nestane iz mog sjecanja ono jedino sto sam voljela i zbog cega je vrijedjelo zivjeti a sad samo pustos ovaj zivot nema vrijednosti. Da li cu ikada moci da izbrisem iz sjecanja vrijeme provedeno sa tobom: ma gdje i sa kim bila, u meni ce ostati dio tebe. Jednog dana shvatices mene i moju ljubav ,svatices ali bice kasno mene nece biti , kasno za pocetak, kasno za nas. Od danas, za sve sto je bilo lijepo, moram da kazem - bilo je, za sve sto volim - proslo je. Nasa ljubav se raspala u najvecim rascjepima neba. U meni - ostalo je nesto prazno "SRCE"osjeca prazninu .tugu,bol... Pustos i praznina: tuga i bol bez placa. Ne znam kako da objasnim taj dio svoga zivota, jer je to bilo nesto drugo. Nesto novo sto je imalo svoj pocetak i kraj. I sada setam po rusevinama svoje izgubljene srece i ljubavi. Vjeruj.. tesko je biti sam tesko je jer do juce neko me VOLIO MOZDA?... Kako da vjerujem sad. Shvatices to kad jedne veceri, budes cuo usamljene korake na uglu ulice i jecaj necije sjenke u uglu... Ali ne! To necu biti ja... Ja daleko lutam ulicama. Poklanjam svoje misli.maste pustosi ,, stihove, luckaste snove moje mladosti koje imaju oci boje pjeska u tvoje ime... samoca je unistila moju dusu. VOLIM TE... O ne, luda je to varka, znam. Suvise uspomena srece... Mozda i sam znas da te jos uvjek neumorno cekam, volim i patim zbog svega sto se zbilo. Vjerovatno znas da ti to nezasluzujes, ali ipak cinim sve da te zamrznem i unistim ideale koje sam navodno stvorila u tebi. Jedan dio moga srca odnio si sa sobom i evo vec po koji put pitam se: "Zasto si to ucinio?"Zasto si mi govorio,zasto si me naveo na snove pusteee a vec si znao a vec si imao nju tu koju ozeni koju odabra za zenu! Zasto si zelio da odes od mene a da mi, osim bola, ne ostavis nista. zelim ti puno srece, ljubavi. Svega onoga sto sam pozeljela za nas dvoje a ti to nisi dopustio. Ovo ti pisem a znam da sam te izgubila zauvijek!Nikada vise necu pisati o tome, jer sjecanja bole. Zbogom, i ne zaboravi koliko sam te voljela... A ti si ipak surovo oteo dane moga zivota. Neka ti ovo pismo kaze koliko si mi znaccio, neizmjerni idol ljubavi, trazeci put ka obali srece, put kojim smo nekada zajedno krenuli... VJECNO TVOJAAAAAAAA...Posveceno LAVU RANJENOM Od NJEGOVE DEBELE....

Kriva sam mozda sto sam ziva , ali zivot je takav kad te bije onda te ubije do kraja. Sta god sam uradila za tebe nije bilo dovoljno, uvijek je bilo nista. Voljela sam te svim srcem i dalje cu te voljeti i uvijek ce u meni ostati dio tebe. Ako sam ja stavarno grijesila oprosti, svako od nas u zivotu pogrijesi .Devet mjeseci mog zivota ,svaki dan sekunda i sat nije prosao da nisam mislila na tebe. Na drugog nikad nisam ni pomislila ,niti pogledala, ali opet sam bila kurva, po tvom iako to nisi nikad rekao ali neka tako drugi misle taj Narod sto me voli pa toliko o meni prica nema drugog posla. Imam dobru dusu i srce znas to i sam .I to srce i dusu sam ti poklonila.Dala sam ti se, kad god si zelio. Usao si mi u srce dusu tijelo sve .Ali za tebe nisam bila dobra. Nikad ti necu pozeljeti nesrecu nego srecu. Bolju mozda od ove nase i molim boga da te cuva jer znacio si mi PUNO u zivotu. Znam da si i ti mene volio, mozda ne koliko ja tebe. Ja bi voljela da je zivot malo bolji i da stobom docekujem sve i jedan dan i idem stobom u krevet svaku noc, ali sudbina to nije dala. Ma ni nekrivim sudbinu a necu ni tebe, Krivicu sebe nek tako bude, ali zalicu i uvijek cu na tebe misliti jesili uredu iako neces biti tu vise. Molim te nemoj patiti, ja cu to uraditi za obadvoje. Ja ti se izvinjavam za s ve ruzno sto sam ti rekla ako sam toliko grijesila izvini. U tebi sam vidjela covjeka kojeg cu voljeti cjeli zivot prvog trena kad sam te upoznala. Nezaboravi me , molim te nisam ti neprijatelj, ja sam ti osoba koja te voli i to sam ti dokazala. Nemoj nikad zaboraviti da si za mene samo ti postojao, i nikad mi niko nije bio vazniji od tebe. Bila sam spremna na sve, ali po tvom ja te nisam slusala. Ja nemogu biti perfektna, niko nije svi mi grijesimo ponekad ali iz toga i nesto naucimo. Lako nece biti, nase noci nikad zaboraviti necu, bilo je i onih dana ludi i prelijepih trenutaka. Nadam se i molicu boga da budes sretan kad nisi samnom onda nadji drugu ima ih hvala bogu, tu koja ce biti pametna, bolja trista puta i od mene i budi sretan sanjom. Ja cu uvijek u svom srcu cuvati tebe i nase dane i noci i vjeruj mi da sam bila spremnan a sve za tebe. Ti za mene ni pola nisi ucinio sta sam ja za tebe.. Ja sam sve uradila ali opet nisam nista po tvom ja nikad nisam slusala nisam nikad nista ti dala. Ja nemam nikog , nemam prijatelja nemam tebe, sta mi preostaje. Cemu da se nadam ? Zapamti samo jedno nikad te niko nece voljeti koliko sam te ja voljela, iskreno sam te voljela januar je mjesec bio kad sam ja tebe vidjela i rekla sebi ja sam spremna da ovog momka volim i dam mu sve sto pozeli. Ali ti D.... Nisi spreman , nikad me neces ozeniti niti si planirao, mozda jesi ali zasto si mi dao laznu nadu? Sta sad, kome cu ja kad mi je najteze, nikom jer koga sam imala si bio samo ti i ti si otisao, bez razloga nekog velikog i to necu shvatiti. Pisem ti ovo a suze mi teku niz lice. Zadnje sto sam pozeljela je da ti odes. Nije me zanimalo ako me svi napuste ali samo da si ti tu. Bilo bi mi tesko kad nebi bar u meni imao prijatelja. Nijedan te prijatelj nemoze znati bolje od mene. Zato kad me sretnes nemoj mi glavu okrenuti, nezelim da ti budem strankinja, nasmij se, jer najvise sam voljela te vidjeti sretnog. Nek ti ovo pismo ostane u sjecanju , da te neko volio ono pravo i da te neko zelio sa svim srcem i tijelom. Zaboravi me , nisam vrijedna tvog zivota ja sam budala koja bi ti ljubila stope . Svu srecu svijeta ti zelim i zao mi je sto je sve ovako ispalo nadala sam se boljem, ali znam da me bog uvijek kazni. Sjeti se nekad mene i moji ociju koje su puno suza sada, molim te baby nezaboravi da postojim , da sam tu za tebe uvijek sta god da bude. I na kraju ovog pisma rijeci koje ce zauvijek ostati na ovom papiru, volim te.............................................!!!!!!