ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Sanjao sam te sinoć.Uneo sam te na rukama u nepoznat stan i položio na postelju presvučenu najlonom-da prikrije sve naše tragove,otiske dvoje bludnika i provalnika,u isti mah.Podigao sam kapke na prozoru tek toliko da te ulična svetlost razodene predamnom.Ljubim te nezasito i bez reda,kao da mi je prvi i poslednji put.Ne želim da usnama propustim niti jedan pedalj tvog mlečno belog,putenog tela,dok prostorijom male kvadrature plove,u valovima,izvirući kroz zvučnu cev antikvarnog gramofona taktovi pesme "Yesterday",Paula McCartney-a.Koprcam se uhvaćen u mrežu tvojih dugih,izbrijanih nogu.Uplela si prste u moju kovrdžavu kosu i pritiskaš mi glavu tako čvrsto k sebi da ostajem bez kiseonika.Primećujem da sam inferioran i preuzimam inicijativu.Uzimam te od pozadi,kao što to radi svaka životinja,životinja koju si probudila u meni.Far automobila,snop svetlosti koji se razliva po tvojoj savršenoj zadnjici otkriva tetovažu-crvenu ružu.Šta li to radim u bodljikavom grmlju,čija je to krv poslužila mesto tinte da oboji njene latice,prostruji mi nadzvučnom brzinom u glavi,na šta se probudih,sav u vodi.

DaMir2Kaliope#4
6 October 2006, 11:54:02
Draga Kaliope, to što čujes,dok nevoljno izmičeš popodnevnom suncu,to su se moji nokti,metalne kandže,zarili u staklo i sad visim,poput akrobate,prilepljen na tvom prozoru kao zalutali,vetrom nošen list,razapet između nadljudske želje da te vidim i nevidljivih ruku gravitacije koje me željno privlače k sebi.Hteo bih da pustim glas,da te dozovem,da ti kazem da te volim, da još pamtim kada si sa smeškom brisala moju umazanu bradu,ulepljenu od na kocke iseckanih komadića ušećerene-zucker dinje koju sam u slast pojeo sa tvojih grudi,kraljevskog pladnja koje svakom jelu daje nezaboravan ukus.Kad bi bar mogao nagovoriti Sunce da te svojim lasom dovuče do prozora,sve bih ti rekao jednim pogledom. Tvoj,zauvek, DaMir

Kako napisati ljubavno pismoTvornica Nike bi trebala proizvoditi penkale za romantične, na kojima bi moglo stajati «Just do it» (Samo naprijed!). Za ostatak teksta, kliknite ispod na opširnije! Međutim, baš kao i supersportaši u svojim disciplinama, i mi moramo vježbati da bi bili dobri u pisanju ljubavnih pisama.Pisma su povijesni zapisi o vašoj ljubavi; odjeci vaše priče; spomenici vašega braka.Čemu služe ljubavna pisma?Danas, kad su e-mail, instant messaging i «palcem pisana» komunikacija dominantni, pisma se mogu koristiti kao jedinstven način za iznošenje informacija, strasti, misli, osjećaja i ohrabrenja. Pisma nisu samo za slatke riječi.Informacije:Ako je pred vama «ludnica», napišite svojoj ženi pismo u kojoj ćete joj to sve reći, ali ga ipak zaključite kratkim izrazom ljubavi i bliskosti. Bit će joj drago što ste to stavili na papir. Vaša izjava ljubavi bit će poput svježeg povjetarca usred vrućeg dana.Strast: Pisma su sjajna, jer možete jedno drugome reći što vam se sviđa i ne sviđa; možete iznijeti svoja sjećanja, pa čak i fantazije, zbog čega ćete još više iščekivati vaš sljedeći romantični susret.Misli:Ja najbolje funkcioniram ujutro. Kaye je noćna ptica. S vremenom smo otkrili da je dobro ostavljati jedno drugome poruke o stvarima koje smo zaboravili spomenuti tijekom kratkog vremena koje predvečer provedemo zajedno, prije negoli ja izgubim svijest. Te porukice nam pružaju izvrsnu priliku da tepamo jedno drugome..Osjećanja:Konflikti su dio svakog braka. Kad su emocije uzburkane, događa se da ne se ne razumijemo baš najbolje. Kad se prašina malo slegne, najbolje je da svom bračnom partneru napišete pismo u kojem će stajati da razumijete njegove/njezine probleme. S druge strane, pisma ne služe zato da bi vaša riječ bila posljednja. Pisma su tu da vam pomognu prisjetiti se bračnih zavjeta koje ste dali —«dok nas smrt ne rastavi.»Ohrabrenje:Kod braka je sjajno i to što, kad se jedan od partnera ne osjeća nikako, onaj drugi je vjerojatno bolje raspoložen. Iskoristite prilike kad se dobro osjećate da s par nježnih riječi ohrabrite svoju ženu. Mislim na tebe: Najbolja ljubavna pisma su ona koja ćete napisati bez posebnog povoda. Gledajte da ta budu najčešća. Napišite: «Samo ti želim reći da te volim», jer to može vrlo snažno utjecati na vašeg partnera.Vrste ljubavnih pisamaLjubavna pisma ne moraju biti svici pisani perom i tintom, niti moraju biti dugačka.Porukice:Već tri riječi («Mark, volim te») mogu biti sasvim dovoljne. Ovdje vrijedi ona stara izreka da je bitna pažnja. Dok sam radio na ovom projektu, poslušao sam vlastiti savjet i napisao svojoj ženu poruku sljedeće sadržine: Najljubljenija među ženama, ujutro sam se probudio misleći na tebe. Bilo mi je drago čuti tvoj glas, pa makar samo u glasovnoj poruci. Jedva čekam da se izvučem sa svih ovih sastanaka i, kad stignem kući, porazgovaram s tobom. Volim te… još više.Razglednice: Kad sljedeći put odete na benzinsku pumpu, potrošite par kuna na neku razglednicu. Napišite nešto kratko i pošaljite svojoj voljenoj. Uljepšat ćete joj dan; a puno je smiješnih razglednica.Kratke zahvalnice: Zapazio sam da se moji prijatelji i ja vrlo pristojno ophodimo među sobom, ali ne i sa svojim ženama. Kad ste posljednji put poslali svojoj ženi kratku zahvalnicu za nešto što je učinila za vas, ili što vam je dala? Pisma: Događa se da koji put ispunimo i cijeli list, s obje strane! Prijatelj me je prije više godina posavjetovao da kupim ukrasni komplet pisama za svoje ljubavne poruke, tako da bi Kaye znala što može očekivati kad ih nađe u sandučiću ili na svome jastuku. Pisma spajaju duše bolje nego poljupci. John Donne (1572—1631)
Elementi ljubavnog pismaKod ljubavnih pisama nema formalnog protokola, ali mislim da će vam se ipak isplatiti da u svoja uključite ove elemente. Datum:Kad sam posljednji put posjetio roditelje, mama mi je pokazala kožnu torbu punu pisama koje joj je tata napisao dok je bio u vojsci. Našao sam i puno starih čestitaka za Majčin dan. Tata je na svako pismo napisao i datum. Već sam i samim listanjem pisama puno toga saznao.Pozdrav:Smatram da su pozdrav i zaključak najbitniji elementi pisma. Možete osloviti ženu imenom, ali zašto ne nekim dragim nadimkom?Tekst pisma:Tri riječi, ili tri tisuće riječi, svejedno je. (Ako vam trebaju ideje, na kraju članka ćete naći prijedloge za uvode u pisma.)Zaključak:Sad imate priliku izraziti svoju ljubav. Moj je tata je na kraju svakog pisma pisao:
.«Šaljem ti svu svoju ljubav». Kako zaključujete pisma? Neka to bude posebno i jedinstveno.Potpis: Kojim se nadimkom potpisujete svojoj ženi? Možda potpis nije jedino na čemu trebate poraditi.P.S.:Ako ste u pismu uglavnom iznosili informacije i manje sočne pojedinosti, iskoristite PS da zaključite pismo u strastvenom tonu.

Uvodi za pismaEvo deset prijedloga kako možete započeti pisati sljedeće (ili prvo?) pismo svojoj dragoj. Ako vam se ništa od ovoga ne dopada, neka vam makar posluži kao nadahnuće za vaše vlastite ideje. 1. Sjećaš li se kad smo ono... (prisjetite se nekog vašeg romantičnog događaja)2.Danas te volim još više nego jučer, jer...3.Najljepši dio mog dana je kad te prvi put ugledam, jer... (opišite što osjećate)4.Danas sam se molio da Bog...5.Ti si mi najbolja prijateljica. Hvala ti za sve one trenutke (navedite trenutke u kojima vas je obodrila)6.Ti si najbolja ________ (popuniti prazan prostor) na svijetu jer... 7.Naš brak je kao slastičarnica...8.Kad me dodirneš, moja koža... kad me ljubiš, moje usne... 9.Da sam ranije znao ono što znam sada, i tada bih se oženio tobom, jer...10.Danas sam sanjario o nama...Pisati rukom ili kucati (na mašinu ili kompjuter?Poznajem čovjeka koji ima vrlo ružan rukopis. Dugi niz godina nije pisao pisma svojoj ženi i kćeri, jer je smatrao da pisma moraju biti pisana rukom. Na kraju ga je prijatelj uvjerio neka piše pisma, pa kud puklo. Danas je taj čovjek najvjerniji pismopisac kojeg znam.

Bit je, dakle, u ovome: nije uopće bitno kako pišete, samo pišite!

Nista se nije promjeilo, jos uvijek osjetim onaj miris trave, jos uvijek vidim onaj zuti cvijet koji mi poklanajs a ne smijes u oci da me pogledas.. ipak vidim tvoj osmjeh i ako si oborio glavu.. i onda se tgrnuh iz tog sna jer znam da te nema vise..Imala sam 13 godina zivjela sretno u jednom malom selu u hercegovini, svako je zelio da ode u grad da se rjesi sela da dozivi nesto veliko ali ja to nikada nisam htjela..voljela sam nase selo, livade,potoke,sume, voljela sam na ljeto ici sa nanom da cuvam ovce ma za mene je to bio mj svjet...i sto je najvaznije imala sam Seldina..od kako znam za sebe znam i za njega bili smo prvi komsije isi zajedno u skolu radili domaci i zajendo sa nanama cuvali ovce na raspustu..i onda kao grom iz vedra neba je moj otac odlucio da odemo zivjet u grad jer je nasao bolji posao cak je nasao posao i za mamu...a ja sam svakako bila "dovoljno velika" da mogu sama na sebe pazit dok su oni na poslu..sve drugarice su mi zavidjele sto odlazim u grad smo sam ja mrzila tu pomisao..jedino seldin nije zelio da ja idem. ali morala sam obecala sam nani i seldinu da ih necu zaboravit da cu svaki raspust provodit u selu da cu im pisat, mada nana nezna citat ali seldin ce joj citat moja pisma...dan prije odlaska mi je seldin rekao kako se plasi da cu gazaboravit jer on zna da je grad ljepsi i da cu se ja tamo naviknut... eh da sam samo tada znala kako je bio u pravu...prvih dvije tri godine sam bila svaki raspust na selu i pisala svaki dan moja obecana pisma...odjenom se to urijedjalo ne znam ni sama kako u srednjoj skoli sam nasla puno prijatelja zaljubila se u jednog Darka ali posto nije bio musliman mama mi je odma to zabrnaila tako da sam malo patila zbog toga i bas to ljeto otisla u selo i jadala se seldinu on me tjesio i rekoa da ce to proc da ima neko drugi ko me voli i ko mi je sudjen...Umrla je nana i nisam imala vise razlogad a idem u selo ponkead sam se cula sa seldinom on je pazio na naninu kucu cistio prasinu da se ne zapusti uvjek bi znao reci...on je i dalje pisao ali ja sam sve rijedje odgovarala i tako da svremenom nisam vise nikako odgovarala otisla sam u Sarajevo studirat, u selo nikad vise nisam isla..Jedog ljetnog dana sam sa Dijanom sjedila na carsiji i ispijale kafe i pusile Drinu jadale se jedna drugoj obje smo imala po jednu duzu vezu iz nas ...slucajno sam pogledala za drugi sto sjedio je momak sa najljepsim ocima na svjetu pored nejga je bila djevojka lijepa kao san.....srce mi je zadrhtalo ..prepoznala sma ga bio je to Seldin...rekla sam Dijani ona me nagovaral da ga idem pozdravit..kaze "pa idi bona to tije prva ljubav, a prva ljubav zborava nema" ...odjednom su nam se pogledi sreli..prepoznao je i on mene...ustao dosao do stola pozdravili smo se ispircali se moja Dijana je otisla a ja to ni primejtila nisam. djevojka koja je bila sa njim je takodjer otisla..pitala sam jeli mu to zena rekao je da nije JOS ...meni je bilo sve jasno..razmjenili smo telefone ali ja sam znala da se necu javit jer sam osjetila da ga volim a i osjetila sam da je on sretan ne zelim mu to kvaritzvao me je ja sam vazda trazila neke izgovore jednom je nazvao i rekao mi da cutim i da ga samo slusam...Pricao mi je o zivotu nakon smrti moje nane nakon sto sam ja zaboravila selo ..pitao me zasto sam pokrsila obecanje da ga nikad necu zabroavit da cu ostat vjerna selu..on kaze jos uvjek ide na elo i rekao mi je da na tavanu moje nane ima nesto za mene ako se opet nekad sjetim otic u selo..rekao je da sam bila san njegovog zivota da me volio da se nadao da cu se vratiti ali i da je io u pravu kada mi je rekao da ce mi grad uzet sjecanje na seloi nega...rekao je da je sad sretan da zeli zivjet sa svojom djevojkom/zenom ali da ja imam posebno mjesto u njegovom srcu... rekao mi je jos da nikada ne zaboravim ko sam i sta sam i da ne zabravim onih 13 provedenih godina u selu...i onda je rekao jos PAZI SE i spustio slusalicu...plakala sam cijelu noc kajala se otisla sam trazit slike koje sam imala iz djetinjstva na jednoj samo bili on ja i moja nana...zaspala sam sa tom slikom u ruci i suzama u ocima..nisam ga vise vidjela rat je poceo ja sam se udala godinu prje rata ...otisla sam u svicarsku sa muzem ...cjeli rat nisam nista cula od njega otac mi je pricao da nase selo je ostalo haman pusto samo su strai ostali i po kiji maldji stanovnik...zivjela sam sretno u braku imam dvije kcerkice volim ih najvise na svjetu muz me voli a iaj njega ali ipak ponekad pomislim na seldina...rat se zavrsio i ja sam isla kuci svake godine par put ali nisam imala snage da odem u selo mada sam to uvijek htjelai tek prije 2 godine po prvi put sam otisla...rekal sam da hocu nani na mezar i hocu da viidm selo....selo je bilo pusto nema vize one djece i igre isped kuca sada su tu samo neki stari ljudi koji sjede u hladovini ispred kuca....niko me nije prepoznao...tata mi je dao kljuceve od nanine kuce usla sam..u kuci je bilo sve kao nekada nasmjesila sam se i sjela na stari kauc moje nane mogla sam da vidim njen lik tako mi je nedostajala...sjetila sam se onog popodneva u sarajevu kada mii je rekao da ima nesto na tavanu za mene...bila je jedan kutija puna pisama i slika to su bila pisma koja sam slaal nani i seldinu sve i jedno je sacuvao i bilo je tu puno slika iz naseg djetinjstva....plakala sam kao nikada...izasla sam u dvoriste da malo uzmem zraa..dosla je komsinica stara je bila nisam je prepoznala bila je to strina seldinova rekla mi je da je seldin poginuo u ratu da se ozenio bio ali nikada nije djece imao..zena mu se sad udala..rekla mi je i da me jeuvjek spominjo i da mu je bilo drago sto nisam morala rat prezivjet...otisla sam u njivu gdje smo cuvali ovce dugo sjedila i plakala nekad kasno u noc se vratila i prespaval u naninoj kuci i vise se nikad nisam u selo vratila nemam snage..nebi to podnejla...Nek ti je rahmet dusi SeldineTvoja Merima"

Ne znam kako da pocnem pismo. Nikada nisam pisala ljubavna pisma prije, ali evo sada ne mozemo drugacije komunicirati. Znam da pisma zavrsavaju sa "Volim te", ali znam da ti je to potrebno da znas vise nego zrak koji udises, pa evo VOLIM TE. Danas sam ti to rekla prvi put, to znas, a da li znas da sam to rekla prvi put u zivotu, bilo kome, iakda? Znas li da ja nisam osoba koja verbalizira osjecaje. Ne znas. Zasto? Zato sto sam ih tebi uvijek govorila, i opisivala, i dokazivala. JA, "Santa Leda" iz 4. Osnovne Skole, JA "Kameno Srce" iz "Nove Gimnazije", ja pokazujem osjecaje!!! Znam da danas kada sam dosla da te ispratim nisam licila ni na sta, pokusavala sam da te oraspolozim, da budem vesela, ali to je djelovalo nakaradno. Tresla sam se, plakala sam, i trudila se da te razveselim, a kada si me molio da se prestanem tresti, i da ne placem, jer te to boli, ja sam prestala, ipak, nisam mogla da se ne tresem. Zao mi je ljubavi, ali i mene boli da mi je ruka samo centimetar od tvoje, a da se ne mozemo dodirnuti. Nisam mogla da budem dovoljno jaka za tebe, zao mi je, ali evo pisem ti da te volim, i smisljam sale i viceve koje ces moci da citas, i da se pojavi onaj divni osmijeh na tvom licu, i da ti je drago, i da se vrati onaj sjaj u tvom oku koji su ubili, da se vrati boja tvom licu... Molim te ljubavi, vrati se ti meni... Evo ponovo placem, ponovo se tresem, ponovo mi je tvoja slika ispred ociju, i ne mogu da vjerujem da smo bili tako blizu, a tako beskonacno daleko. I kazes da ce 8 mjeseci brzo proci, ali meni je to vjecnost, ja to ne mogu izdrzati. Ma misli da sam slabic, NE ZANIMA ME!!! Dugo sam i ja bila jaka, dugo sam se borila za nas, dugo sam se borila za tebe, da prestanes se upropastavati, i taman kada smo poceli da zivimo u sreci o kojoj smo samo mogli sanjati, ti odes. Ostavis me i odes... Ne zanima me zasto! Po prvi put bicu sebicna s tobom, i traziti da mi se poklonis u potpunosti! Ne zelim vise da znam za nikoga drugog, sagradicu nam svijet, samo za nas dvoje, da nas niko ne ometa, gdje nema nepravde, niti ponizenja, niti ponosa, samo ljubav, ti i ja. Zar nam treba jos nesto? Hajde ljubavi, vrati mi se. Cekamo te nas svijet i ja. Sve je prazno bez tebe. Dodji, tebam te da disem, zaboravila sam da se smijem, to su sada neki cudni grcevi na licu, koji me bole, ali svi oko mene hoce da ih vide. Zar me ne vole? Zasto traze od mene da se ne brinem? Zar ne znaju da si mi ti sve? Znas li ti da si mi ti sve? Jesam li ti to ikada rekla? Ne znam. Samo znam da je tako tesko disati, gledati, buditi se, zaspati. Sve me boli. Mrzim svoje oci, jer te ne vide, mrzim svoje usne, jer ih ne ljubis! MA MRZIM SEBE AKO NISAM TVOJA!!! Zar ne vidis da propadam? Sta treba da uradim da te vratim? Hoces li ikada dozivjeti da procitas ovo pismo? Zasto si mi ovo uradio? Nisam ja stvorena da zivim bez tebe. Ti si druga polovina mene...

Majko nikad ti nisam rekla sta se sve ustvari desilo izmedju nas! Pitas me zasto nisam vise s njim, a ni sama ne znas da ste ti i tata krivi za sve! Voljeli smo se i bili sretni, imali smo svoje padove bas kao i svi i onda kad nam je bilo najljepse nestali smo mi! Niste mi dali da idem da ga vidim! Rekli ste da ako me voli da ce cekati! Ali on je cekao vec i predugo i kad se nadao najvise njegovi snovi samnom su potonuli! Ali nije vise vazno ko je kriv! Nego zelim da znas da ja njega volim najvise na svijetu! Znam da hocete nekog boljeg za mene, ali nepostoji bolji zasto to ne mozete da shvatite? Volim ga i nikad necu prestati, ma bili vi za to ili ne! Majko znas li da placem svake noci jer on sad voli druge oci! Majko zasto ne vidis tugu u mojim ocima i zar ne vidis da umirem polako!? Ne zna niko kako boli kad srce ovako mnogo voli, i onda, ona dodje i pohlepno uzme sve za sebe! Ali znas ti majko jako dobro da me on jos voli, znam i ja ali on pripada drugoj i to zbog toga sto ste nas vi razdvojili! Zasto mi nisi mogla pozeliti srecu s njim, s jedinim covjekom kojeg sam ikad voljela! Nikad necu zaboraviti onu noc kad si me pitala koga volim,nikad u zivotu nisam bila vise hrabra da ti priznam da moje srce jos uvijek za njega zivi. I rekla sam ti, i tebi i ostalima, da ga volim a da drugi nikad ne moze uzeti njegovo mjesto! Iznenadila si se mojim rijecima, jer nisam vise bila ona mala djevojcica koja te slusala jer je vjerovala da ti znas najbolje! Majka si mi i volim te, ali neke stvari ti nikad ne mogu oprostiti! Ni tebi nije niko birao za koga da se udas, pa zasto ti meni moras? Otkad nije moj mrzim sebe i zivot i sviju, jer on je bio moje sve i zauvijek ce biti. Majko draga ne znas kako boli kad ga vidim s drugom, kad je ljubi bas kao da mene ljubi. Zatvori oci a ruke stavi na obraze, bas kao sto je i mene nekad ljubio! Pustit cu jos jednu suzu za kraj jer ja ne mogu vise, nemam razloga ni da zivim bez njega mada sam ja vec davno umrla, jos onog dana kad sam ga zauvijek izgubila! Ali kad odem majko nemoj zaliti, ali ipak znaj da si pogrijesila, znaj da si unistia moju i njegovu srecu i da drugog poslije njega ja nikad voljeti necu! Voljela sam ga vise i od tebe majko, izvini ali on mi je pruzio ljubav, paznju, srce! Za tebe sam uvijek bila niko i nista, samo djevojcica kojoj treba da pokazes kako da bude djevojka, obrazovana i puna ponosa! Nikad ti nisu bili vazni osjecaji! Nisi ga voljela jer u tvojim ocima on je bio propalica, fukara, ali majko tu fukaru ja volim vise od sebe i Bog sam zna to! Ta fukara ima srce najvece na svijetu i majko ta fukara me je nekad voljela vise od tebe! S njim i ja idem u propast, od sad sam ja propalica i vjeruj mi majko da ne zalim! Sve za njega pa i zadnju mrvu ponosa, pa cak i tebe!Shvati da ga volim!!!!!"

.. I sad se pitam kako sam mogla dozvoliti ovaj bol u grudima koji me gusi iz dana u dan. Pitam se Kad se ovo cudo desi da te ova moja nevina dusa zavoli ovako naivno. Mozda se dogodi one noci kad me prvi put poljubi, a mozda ima tu vise od toga. A da je bilo tu vise neceg izmedzu nas kosto moje srce ludo vjeruje, zar bi se ipak ovako sve izigralo i dali bi ja ostala u ovoj situaciji koju sam uvjek uspjela izbjeci do sad ...sa slomljenim srcom povrjedena s onim tvojim "ti si mi jedina stvar u zivotu za koju vrjedi zivjeti." Kolko puta sam te rjeci cula prije tebe i kolko puta sam tim rjecima leda okrenula, ali tebi ledza okrenuti i nepovjerovati nisam mogla. I posle svega, lazi i manipulacija tvojih, nedostajes mi oko moje. Uvjek sam se trudila tebe razumit. Razumijem da kolko god pokusavas, tvoje srce nju trazi. Razumijem da iako si dosta prema meni osjecao, bez nje nemozes. A taj razum mi vrejdi isto kao ove proklete misli na tebe, manje od atoma praske jedne. Zar ista vrjede one price u gluho vrjeme noci dok sve duse spavaju i sne, ja i ti stvaramo nase sne preko telefonske linije ne za sat ili dva, cak ni tri nego 4 sata. Ko da nismo ljudi i san nam nije potreban? Isto kao da je to nas san bio i ako slucajno zaspimo probudi ce mo se od tog sna. Ali taj san je kratko trajo i zalila nisam. budna sam nastavila bez tebe, netrazajuci put nazad tebi nit se boriti na ikakv nacin za tvoju ljubav. Zasto sam bas sad u ovoj situaciji? Zasto se sad borim da se ne u gusim od teske duse? Nisam znala sta znaci voljeti? Sta je to i kako ? kako je kad je potreban samo zvuk necijeg imena da osmjeh na lice stvori. Kako je kad neci pogled sve brige izbrise, i kad rjeci njihove ljece sve jednu ranu. I sta je sa onim osjecaju bezkrajne srece, kad je sve moguce kad ste zajedno. Sve to sam saznala i vise od toga. Tek sad vjerujem narodu kad su pricali "kako je nasmijana i srecna pored njega". Tako srecna, ali svaki put sam razmisljala na kraj. Svaki dan sam mislila da raskinem nasu vezu, jer znam da buducnosti nema ali ipak moram priznati da si se zavuko u srce moje. Sudbina bi da se njoj vratis, a ja sam ostala razocarana. Bez zelje da te vratim sebi a sa zeljom na povratak onim osjecaju koji si samo ti dosad uspjeo stvoriti u mome srcu.

Posljednjih dana vraćam se nanosima prošlosti. U svakom šljunku pjeska nalazim sjećanje na tvoje korake dok si ulazio kroz vrata moga života što sam ti ih širom otvorila. Ovaj vjetar me podsjeća na svu bol koju sam pored tebe osjećala, i javaljaju se stari nemiri i pitanja dali ću ikoga kao tebe zavoljeti...Priznajem da sam hladna od kada živimo svako na svojoj strani grada. Priznajem da si sva osjećanja svojim odlaskom u meni zaledio i nisi se osvrćao na suze koje su zastale na mojim obrazima. Suze koje su postale led. Samo malene sklupture što se zovu tvojim imenom...Ne prepoznajem samu sebe ovih dana,a toliko pokušavam gledati prema naprijed i živjeti za danas...Grčim se za jedan osmijeh koji nije iskren,ali barem uljeva mnogima nadu da sam dobro i da sam sretna...A onaj koji je posljednjih dana pored mene ni ne sluti što se u mom srcu događa...ne primjećuje oluju koju svjesno nanosim na naš izgrađeni most povjerenja...Iskreno tebe ne želim više pored sebe ni na jedan tren...jer dobro znam da bih poletjela s tobom u visine...da bih slobodno raširila svoja krila i oslobodila iznova svoje srce..ali potom bi uslijedio bolan pad...slomljena krila...i srce rasuto u komadićima...I tada bih opet bila izgubljena kao prije nekoliko mjeseci kada sam pomislila da sam ostala i bez duše...bez svoga karaktera...Jer ti si predstavljao moj svijet...ti si bio boja prirode...bio si vječno sunce...bio si moja svjetlost koja je obasjavala moju dušu...a sada nakon tvoga odlaska..sve je postalo crno...tama koja me vječito guta...a priroda je tako beznačajna...Moje oći su postale bolan odraz moje duše..jer izgubio se onaj sjaj koji je nosio tvoje ime...Sve svoje što sam gradila pored tebe sam zauvijek izgubila i ne krivim te..Niti ću te ikada kriviti za dane kada sam te trebala a ti nisi bio uz mene...Nisi bio ti kriv..kriva sam bila ja od početka..jer ja sam tebi uništila sve što sam ti predstavljaja...uništila sam nadu i vjeru u ljubav...Sjeti se kako si mislio da sam anđeo...a to je bila samo maska moje duše...polomila sam te u samo jednom satu...i oduzela ti volju za život...Umrljaja sam pojam ljubavi i dobro znam koliko si se borio sa demonima što sam ti ih poslala te večeri..a moje Oprosti je stiglo prekasno...stiglo je kada sam ja postala iznova osoba sa srcem i dušom...Možda je tako oboma bilo suđeno...ne želim da se pitam i razmišljam što bi bilo kad...Zapamti sada se ja borim sa demonima koje sam ti poslala a ti si ih vratio u moj život jednakim udarcem...a ja...a ja sam ih prigrlila...jer osjećam i dalje istu krivnju među grudima..krivnju koja ne umire..."

Draga moja. Posto vjerojatno veceras necemo imati priliku razgovarati nasamo, pisem ti ove rijeci. Zelim biti iskren s tobom kao i ti sa mnom. Ovako, svi ovi dani koje smo sad proveli druzeci se, podsjetili su me na one druge dane. To si htjela, to si i uspjela! Cim sam onu vecer namirisao one tortille, znao sam odakle vjetar puse. Ucinila si mi groznu stvar. Onaj put sam stvarno vjerovao da je to to, da cemo, nakon godina uzdisanja jedno za drugim, napokon biti zajedno i ostvariti snove i nade. Nije bilo sretnijeg covjeka od mene, srce mi je bilo tako veliko da sam ga mogao osjetiti kako me ispunjava. A onda si ti, po drugi put (jer prvi put je bilo ono 2001.), nakon svih obecanja i priznanja ljubavi, opet krenula nekim drugim, kobajagi "boljim" putem i slomila si mi to veliko srce, ko da si ga probusila iglom. Sve ono sto je bilo unutra, tako lijepo i cisto, tako prekrasno i toplo, sve je isparilo. Dugo sam patio. Proveo sam cijele 2 godine svog zivota misleci kako sam najveca budala na svijetu, kako sam nistarija, kako nisam dostojan nijedne zene, jer ako si me ti, koja me volis, ostavila i zaboravila, kako ce me ikad ikoja druga pogledati, pozeljeti, voljeti...? To me jako promijenilo. Ja jesam i dalje onaj caknuti komsija, smijem se, provaljujem, budalesam, ali unutra je situacija drugacija. Upoznao sam gorcinu, tugu, bijes, mrznju. Jeli su me iznutra polako i bolno. Ali Hvala Bogu, uspio sam nekako stati tome na kraj, iako je i to ostavilo traga. Sada, ne vjerujem toliko ljudima, ne vjerujem NIKOME, ne vjerujem da se na ikoga mogu osloniti, ne vjerujem u ljudsku iskrenost, ne vjerujem vise u istinu, pa makar me ubola u oko... To je, draga moja, tvoje djelo...Dok nije dosla ona... Moja Ema... Cura koja me vise od dva mjeseca pokusala osvojiti, cura koja je posvetila svaki svoj slobodni trenutak da dopre do mene, da me utjesi, da mi pomogne, da me spasi, da me voli... Cura koja je nakon mojih prvih grubih odbijanja mogla reci: "Ko te jebe, budala si!" Ali nije. Doprla je do mene, pokazala mi put, otvorila mi oci i dala da vidim da ja ipak nesto vrijedim! Da sam dostojan svake zene koja je iole pri zdravoj pameti, da sam covjek koji zasluzuje da voli i da bude voljen. Ona me spasila. Ona me spasila. I volim je zbog toga!Ona zna sve ovo. Ona zna da si ovdje, ona zna da si mi opet izjavila ljubav, po ne znam koji put. Sve sam joj rekao. Ne lazem joj, ne krijem joj, ne opravdavam se nicime. I znas sta? ONA MI VJERUJE! Ona mi vjeruje, i to mi je najveca nagrada. Ona zeli da ja s tobom rascistim stvari, jer me voli i jer zeli da ja budem sam sa sobom nacistu sto zelim. A ja sam nacistu: Zelim i volim nju!Ali naravno, nista u zivotu nije tako jednostavno. Dosla si nakon 3 i po godine, koliko sam shvatio, samo da me opet vidis. I rekla si mi da me volis. Jos uvijek. Nakon svega sto si ucinila, ti dodjes pa mi kazes da me volis i da nikad nikoga od svojih partnera nikad nisi tako voljela kao mene itd. A znao sam da jos mislis na mene cim smo se u zadnje vrijeme poceli malo intenzivnije dopisivati. Jer da si sretna, potpuno sretna i zadovoljna u zivotu, i da ne mislis na mene svaki dan svog zivota, ne bi imala potrebu imati bilo kakav kontakt sa mnom. Je li tako? Moram ti reci, kad si mi napisala u onoj poruci da me jos uvijek volis, nesto me presjeklo. Nisam znao kako reagirati, nisam ocekivao da je to toliko snazno i da jos uvijek zivi u tebi ta ljubav. Samo, draga moja, sve je to premalo i prekasno.Ne mogu reci da mi smeta sto me volis, naprotiv, drago mi je da sam dobio dokaz da nisam kriv ni za sto i da ipak ima nesto u meni sto se moze voljeti, sto god to bilo, to ti najbolje znas. Uzburkala si mi mirno more ovih dana, uzrokovala si oluju u meni, malu oluju od koje ne bi stradala ni vlat trave, a stradala je moja mirna luka. Stradala je moja sigurnost da sam ostavio iza sebe sve vezano za nas, da je sve to zaboravljeno, jer te nisam htio dalje mrziti i nisam ti htio nista zamjerati, htio sam te, unatoc svemu, i dalje postovati kao osobu koju sam upoznao onaj prvi put, 1997, kad smo farbali prozore i pjevali "Veslo vesla...". U trenutku kad si mi napisala da me volis, prvo sam triput procitao jer sam mislio da me oci varaju, pa sam pomislio da se sprdas, a onda me spopao bijes kako se usudjujes tako nesto mi dati do znanja, nakon svega. A kad si zatrazila da ti odgovorim koji su moji osjecaji, nisam znao sta da ti kazem, jer se u tom trenutku u meni probudilo tisucu razlicitih osjecaja, pozitivnih i negativnih, nisam znao sto mislim, sto da kazem, sto da odgovorim. Pozelio sam u tom trenutku da te nikad nisam upoznao, sreo, volio, jer me sve to opet podsjetilo na veliku bol u mom zivotu. Da budem iskren, bolno iskren, kao sto sam ti vec napisao, ti si moja PRVA LJUBAV, a prva ljubav ne nikad ne zaboravlja, a bogami ni ne ponavlja. Uspomene su tu da ostanu u onom malom tamnom kutu mog srca, da tamo vjecno zive, neovisne o cijelom svemiru, neovisne o svoj boli i patnji, one su tu da traju i kad mene vise ne bude. Svaki nas tadasnji zajednicki trenutak je neizbrisiv trag u vremenu, grije kad je hladno, hladi kad je toplo, lijeci kad boli i boli kad ne treba. Mi smo upali u jednu od onih crnih rupa, nesretnih ljubavi koje vječno traju ali daleko jedna od druge i nikad ne gore jedna kraj druge. Zato sam ti rekao, zato sto si moja prva ljubav, uvijek cu te voljeti, vise od svih drugih ljubavi, uvijek ces biti prva, i to mi nitko ne moze oduzeti. Dobro si procitala, JA TE VOLIM, ali nasa je ljubav nemoguca. Volim tvoj osmijeh, volim tvoje sjetne tuzne oci, volim tvoje ruke, male i krhke, kojima trazis spas u mojima, volim sto me volis, volim nacin na koji me volis, volim tvoje usne, najsladje i najljepse na svijetu, volim tvoje poljupce, tvoje iskrene i podatne poljupce koji mi sapcu da bi dala cijeli svijet da provedes zivot u mojim rukama... Ali to se NIKADA nece dogoditi!Hvala ti za ljubav, hvala ti sto me volis i sto sam ti u mislima. Ako ti je lakse zivjeti zivot misleci na mene, onda misli. Ako si sretnija kad se prisjecas nasih uspomena, prisjecaj se. Ako ti ova moja mala pojava izmami osmijeh na lice, smij se. Voli me, pamti me, sanjaj me, ali nemoj se nadati. Zivot je odlucio da nasa ljubav padne u zadnji plan, i da drugi ljudi zauzmu mjesta na pozornici ljubavi. Nemoj se nadati da cemo ikad biti zajedno, jer tako nece biti. Na ovom stupnju zivota, moras biti fer prema covjeku koji te ceka kod kuce, koji te voli i postuje, moras biti fer prema svom sinu, svom predivnom sinu, koji ce sigurno biti sretan u zivotu, jer ima tako zlatne roditelje, moras biti fer prema samoj sebi i nastaviti dalje, daj si sansu da prevazidjes ljubav prema meni, moras se posvetiti tom malom ljepotanu i voditi ga kroz zivot, zajedno sa njegovim ocem, budi mu uzor, budi mu spas, budi mu utociste i budi sretna sto ga imas. Neka ti nikad ne padne na pamet da razoris tu obitelj kako bi bila sa mnom, jer ces to uzalud napraviti. Nikad necu razoriti neciju obitelj, nikad necu graditi svoju srecu na tudjoj nesreci, takav sam covjek, ne zelim da moja ljubav bilo kome naskodi, jer ukradena sreca nije blagoslovljena ni od covjeka ni od Boga. Ja volim Emu i nastavljam dalje s njom, kao i ona sa mnom, iako nakon ovoga svega, svaka druga bi okrenula ledja, ali ne ona, ona je Bozji dar, moj spas, moja buducnost, moja ljubav.Neka te tjesi to sto negdje tamo, daleko vani, djelic jedne male duse pripada samo tebi, sto djelic jednog malog srca kuca za tebe, sto djelic jednog uma uvijek misli na tebe, kao i ti na njega. Neka ti nase uspomene pomognu da krenes dalje, i sto je najvaznije, da nesto naucis iz pogresaka a i iz svih dobrih stvari koje su ti ispunile dusu. Vjeruj da mozes zivjeti bez mene i moci ces. Budi sretna koliko god mozes, zivot je prekratak za kajanje i plakanje. Vjeruj da cemo u sljedecem zivotu, kad god i gdje god zivjeli, kad se negdje sretnemo, prepoznati jedno drugo i poceti ispocetka. Ljubav je vjecna i imamo cijelu vjecnost da je pronadjemo... za 100 godina, 200, milijun...

Kisa po prozorima, u grlu zastalo pitanje. Izgubilo je smisao nakon dodira. Zaposlio si usne poljupcima da ne govore. Ne zelim da prodje. Sve cutano godinama izgovara se u ovoj noci, noc za istinu. Niko drugi ne bi tako dugo drzao zatvorene oci i zatvoreno srce...govoris. Ne znas da je ovo srce odavno pokvarena igracka. Ne znas da sam odbijala da mu vjerujem misleci da sam konacno odrasla, glupo i naivno vjerujuci da sam prerasla ljubav. Zelim da ti kazem da nisam okretala glavu od tebe sve ove godine, da se nisam smjeskala zato sto sam hrabra vec zato sto sam se bojala , zato sto sam osjecala da ce doci jednom ovakva noc kad cu morati da priznam sebi da mogu da volim...da mogu da volim tebe. Jos uvijek govorim "kad prodje", ti i dalje govoris "ako prodje". A sve prolazi, i hrabrost, i ljubav, i sreca...sve ima svoj kraj. Kazem "ne kajem se nikad", a u sebi vristim za svim onim danima kad sam te mogla ljubiti a nisam. Sad su mi dani dugi, a godine sam pustala da prolaze kraj mene. Jesi li sretan nakon svega? Sve me podsjeca na tebe...i ovo jutro u kom sam se probudila sa tvojim mirisom po rukama, i kisa i sve ono sto si ljubio kao da nikad vise necas ljubiti, i sva moja bespotrebna saznanja o zivotu koji ionako igra igru u kojoj niko ne zna pravila. "Ludica"...ne sreco, luda, jos uvijek nakon svega ne izreceno pitanje lebdi mi na usnama..."Da li je ovo ljubav?"...a znam da jeste, i znam da te volim, da te zelim, da zalim za propustenim poljupcima koje si mi pruzao na dlanu, zalim za danima u kojima sam svoju masku imala i dok spavam da te ne bih slucajno sanjala . Zalim za danima kad sam glupo vjerovala da cu povrjedjujuci nas sacuvati druge da ne budu povrjedjeni. Zelim da vjerujem da za nas postoji jos noci kao sto je ova, da postoji jos neka koja lici na one kad sam te ostavljala sa smjeskom na usnama i gazila po svemu sto si mi pruzao uvjeravajuci i sebe i druge da je sve samo gomila slucajnosti i da smo mi iznad toga. Sad ih ne bih propustala... Ne zelim vise da budem pametna, ni hrabra, ni jaka, ni hladna...zelim da budem tvoja. Upleli smo se u mrezu iz koje nema povratka, rekli rijeci posle kojih ne postoji nazad, pristali na igru u kojoj neko mora da izgubi, stavili na celo pecat prevare a u srca tajne koje razumiju samo rijetki...

Ne znam zasto je dozvolio da mu pobjegnu rijeci, one su nas vezivale nekim zlatnim i cudesnim nitima. Ne znam ni zasto ga prizivam jos uvijek kad god sam sama, kad sve utihne, kad se neocekivano pojavi ono "moje" vrijeme...isto kao sto sam tebe prizivala ranije. Dok sam tebi saputala rijeci koje ti nikad nisi cuo, dok sam u sebi izgovarala molitve koje su te cuvale a nisi znao ko ih salje ti si bio dovoljno daleko...on je suvise blizu. Tebe sam voljela suvise da bi potrajalo, njega nedovoljno da bih se borila... Ti si dao sve sto si mogao dati, on je sacuvao sve sto je mogao sacuvati da mu ne uzmem. Ti volis najduze, on voli najludje... I ti i on ste grijeh koji nikad nije postao grijeh u ocima drugih ljudi ali je zauvijek grijeh u mom srcu... Ni ti ni on nikad niste shvatili da me imate sve dok zelite, da sam se predala, da daljina, cutanje i nedostatak dodira ne znace nista. Pitam se koji je to kvar u meni? Nije ovo ljubav, ni zaljubljenost, ni strast...ovo jos nema ime. Ti me i sad cesto zabolis, on me nikad nije bolio... On ima tvoje ruke, tvoj glas,ponekad je mracan kao ti. On ima nesto neodoljivo bezobrazno u oku, ti to nikad nisi imao. On nije ti...ali ga ja ipak cesto prizivam, ponekad cak dok se molim za tebe vidim njegov lik. Njega cu ljubiti za sve ono sto sam tebi uskratila, on ce me izdati za sve one koje su ga povrjedile. Ovo ludilo nema svoje ime...

Pisem ti , iako sam obecala sebi da vise nesmem da ti se javim, da nesmem vise da mislim na tebe, ali ove noci nesto je jace od mene , ove noci sam neizmerno tuzna zbog tvog mail-a zbog tvojih osecanja koje mi upucujes , koja se ulevaju u moju slomljenu dusu i podsecajume na najlepsu pesmu pevanu samo meni.Oprosti mi sto moram da odem od svega toga , sto moram da te pustim , da te lazem kako nema ljubavi i da je ON covek mog zivota , da je svemu kraj, oprostimi sto sam bila onoliko gruba one noci , sto sam te ostavila u najlepsim trenucima ljubavi, sto sam u sitnicama trazila razlog za kraj .Ti nikada neces znati da sam te te noci zelela vise nego ikada ikoga, da sam morala da pobedim samu sebe , jer da sam ti pripala u potpunosti patila bi vise nego sad. Ti neznas da sam na svakom semaforu videla tvoju sliku , da sam mrzela samu sebe sto sam kukavica , sto ne cinim ono sto zelim,znam da sam ti time nanela bol, u tvojim ocima sam ugledala ono sto nisam ni sanjala , bio si nemocan da bilo sta kazes , zeleo si da ti pruzim ruku i kazem da se salim a ja sam odbacila sve i otisla. Od te noci proslo je dosta vremena , vise ti se nikada nisam javila , nisam sve do nocas ,ovim pisanjem ti zelim reci da mi jos uvek nedostajes , da svako novo jutro nosi novi bol ,da svaka noc neprospavana je, da cesto ustanem sa zeljom da ti cujem glas ali nesmem vise , zar ti nisam dovoljno bola nanela?Nezelim da mi se vratis jer kad bi samo jos jednom pala u tvoj zagrljaj unistila bi samu sebe i sve ono sto sam niz godina gradila , vise nikada nebi pozelela da odes od mene a ja na to nemam prava .Previse mi znacis da bi mogla da te delim sa nekim.Zato odlazim zauvek, prepustam te drugima , a ako nekada i pokucam na tvoja vrata molim te neotvaraj budi jaci od sebe jer tako ces nas oboje sacuvati ,a meni oprosti za sve ,i neka mi oproste svi jer nisam smela da te volim a volim te , nisam zelela da odem a otisla sam . Ne ON nikada nece biti kao ti ali je tu! Vecno tvoja...!

Vidjeh te u prolazu jednog sumornog dana,kako me sa skrivenim osmjehom Mona Lize pozivas da ti se obratim, sa gluvim rijecima presusenih usana neoplodjenih poljupcima i ocima ugasenim u plamenu postojanja. A ipak te jasno razumijem i cujem tvoju svaku vrelu misao koja me opija i uporedo budi kao zrake sunca u izmaglici jutarnje rose. Jedino sto htjedoh ti reci dok nase oci govoriti nisu mogle bilo je VOLIM TE , ne pitajuci me suza zasja i krenu svojom ustaljenom putanjom misleci da ce naici na tvoje usce, i kao sto obicno biva kada i one rijeke koje izviru a znaju da ponirati moraju traze nadu da ce se jednog dana dotaci mora duse. Taj put pun ocekivanja i strepnje koliko bolan ipak je to najljepsi trenutak mog zivota kojem se rado vracam.I zato sada tu sliku necu zapaliti niti baciti jer mi nekada postojasmo i nasa ce se ljubav sjecati toga ako mi ne mozemo. Jer i dio zivota sa tobom je ono sto stvara vezu izmedju proslosti, sadasnjosti i buducnosti. Zauvjek tvoj moja besmrtna ljubavi.

Nakon nekog vremena osjecanja postaju konstanta, dobijemo srece, tuge, bjesa, ljubavi i svega ostalog onoliko koliko nam, pripada i nakon toga svaka se sreca mora pobrisati nekom tugom, da bi se odrzala ravnoteza koju ne smijemo narusiti. Prihvatam to, svodim ovaj bilans i zakljucujem ga sa jednom velikom nulom. Nije to poraz sreco, ja samo ne prihvatam minuse na kraju salda, a pozitivan rezultat cu ostvariti negdje drugo. Nista licno, mala profesionalna deformacija, plus i mninus, ravnoteza,osnovna nacela. Grubo? Mozda malo, ali bolje je tako. Uostalom onog koga nisi imao ne mozes ni izgubiti. Prihvati ovo kao najbolji moguc kraj, optimalno rjesenje u pravom trenutku. Da je trajalo jos samo malo ovaj bi bilans imao jedan veliki minus na kraju, a ona prica da ce biti "prelijepo" i da "nebo nema granice" je nesto u sta jos vjeruju samo veliki uplaseni djecaci kao ti...i velike djevojcice zedne malo njeznosti, ponekad. Ti si imao sasvim slucajno nesto "njegovo" cemu nisam mogla da odolim, ja sam imala nesto svoje cemu nisi mogao da odolis. Sad kad znam da to njegovo sto ti imas nije ni djelic onog sto je on imao a ni djelic onog sto sam zeljela da dobijem, a ti znas da to moje sto si "volio" nisam ja vec kostim koji oblacim kad se probudim, kad podjem u susret ljudima, bolje je ovako. Ljubim sunce svoje, sad i vise nikad.

Bilo je to jednom kada sam imala 16 godina. Kada sam se prvi put zaljubila. On je to primetio i uzvratio mi je ljubav. Zvao me je Malena i ljubio u kosu. Tog leta stalno mi je kupovao sladoled. Po sveskama sam ispisivala njegove inicijale. Vodila sam dnevnik i sanjarila o tome da budem za njega jedina. A kada bi kiša padala, šetali smo bez kišobrana. Onako mokru, privijao me je uz sebe i ljubio lice, oči, kosu... Bio je to pravi nebeski svod radosti, koji nas je preplavio. Verovala sam mu, mislila sam da smo stvoreni jedno za drugo. Onda smo odrasli. On je otišao u veliki grad da studira. Tamo se zaposlio i ponovo zaljubio, potom i oženio. Danas nema više izleta u prošlost, nema tajni. Niko me više ne zove Malena. Nada"