ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Da sam sretankoliko sam bez tebe nesretan,bio bihnajsretniji na svijetu."

Cekaj meCekaj me i ja cu sigurno dociSamo me cekaj dugoCekaj me i kada zute kise noci ispune tugomCekaj i kada vrucine zapekuI kada mecava briseCekaj i kada druge niko ne bude cekao viseCekaj i kada pisma prestanu stizati iz dalekaCekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji cekaCekaj me i ja cu sigurno dociNe slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravisI da te nade lazuNek povjeruju i sin i mati da vise ne postojimNeka se tako umore cekati i svi drugovi mojiI gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjistaCekajI nemoj sjesti s njimaI nemoj piti nistaCekaj me i ja cu sigurno dociSve smrti me ubiti neceNek rekne ko me cekao nije taj je imao sreceKo cekati ne znaTaj nece shvatiti niti ce znati drugiDa si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugimNas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletuNaprosto ti si cekati znala kao niko na svijetuSimonov

NAJKRAĆE PJESMEPtica što pjeva u mojoj glaviI ponavlja mi da te ljubimI ponavlja mi da me ljubišPtica što jedno isto rujeSutra ujutro ubit ću je.Jacques Prevert

PLAVI ČUPERAKČuperak kose obično noseneko na oku,neko do nosa,al ima jedan čuperak plavizamisli gde?-u mojoj glavi.Kako u glavi da bude kosa?Lepo.U glavi.To nije moj čuperak plavi,već jedne Sanje iz šestog «a».Pa šta?Videćeš šta-kad jednog danačuperak nečije kose tuđemalo u tvoju glavu uđe,pa se umudriš,udrveniš,pa malo-malo pa ...pocrveniš,pa grickaš noktei kriješ licepa šalješ tajne ceduljice,pa nešto kunjaš,pa se mučiš,pa učiš-a sve koješta učiš.Izmešaš rotkve i romboide.Izmešaš note i piramide.Izmešaš leptire i gradove.I sportove i ručne radove.I tropsko bilje.I stare Grke.I lepo ne znaš šta ćeš od muke.Sad vidiš šta je čuperak plavikad ti se danima mota po glavi,pa od dečaka-pravog junakanapravi tunjavka i nespretnjaka.

rijeka i moreon je rijeka a ja sam more. njegov je nemir naglost vodakoje raspasuju travu. ja ih slusamkako huce u tijesnom korituprobijajuc se kroz duboki kanjonsnagom od koje sustaje moja blagost.ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.njegove ladje nisu moje ladje.njegove ptice nisu moje ptice.ali njegovim ladjama ja sam sidristegjde je dopusteno sjesti uz vatrui smijesiti se jednoj pricizbog koje se zaboravlja smionost.njegovim pticama ja sam klisurakoja ih sakriva u svoje stijenemisleci da ih otimlje oceanu.on je prispjela rijeka. ja sam more.moje obale postaju njegove obale.moje oluje postaju njegovo uzglavlje.moja beskrajnost postaje njegov mir.vesna parun

28.12.2007. 16:52:06

Gladan sam tvojih usta,tvog glasa,tvoje kose i ulicama hodam,bez hrane i bez reci, hleb me ne odrzava,zora me s nogu baca, trazim u danu tecni zvuk stopala tvojih. Gladan sam tvoga smeha neuhvatljivog, tvojih ruku boje pomamne zitarice, gladan sam tvojih noktiju belog kama, hocu da ti zagrizem kozu kao nedirnut lesnik. Hocu da pojedem munju opecenu tvojom lepotom, tvoj ponosni nos sa odlucnoga lica i varljivu senku tvojih trepavica. Gladan dolazim njuskajuci sumrak, trzeci te,trazeci tvoje srce toplo, kao neka puma,u samoci Kitratue._________________Zivot ne daje ono sto od njega ocekuju hirovita deca, već ono sto snagom otmu od njega hrabri i odvazni.. **********************************

NEMOJ…




Nemoj me voljeti,

Ja sam ukleti jedrenjak na zivotnoj pucini.

Brod koji nema luku kojoj ce se vratiti

Ne, nemoj me traziti.
***







Moja sudbina je kao djevojka sto odlazi,

I cim odmakne, prstom me doziva..

A na tebe nimalo ne liči

Nikad me neces stici.
***







U kojoj kapi kise spavam, neces znati

U kojem cudnom svijetu cu nestati..

Tebi treba neko jaci

Nikad me neces naci
***







Ja ni postojao nisam, u to se moras ubijediti

Naci nekoga ko ce se za tebe vezati,

A ja cu te u snovima ponekad cekati

Ujutro kad se probudis

Niceg se neces sjecati


 

        

rijeka i moreon je rijeka a ja sam more. njegov je nemir naglost vodakoje raspasuju travu. ja ih slusamkako huce u tijesnom korituprobijajuc se kroz duboki kanjonsnagom od koje sustaje moja blagost.ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.njegove ladje nisu moje ladje.njegove ptice nisu moje ptice.ali njegovim ladjama ja sam sidristegjde je dopusteno sjesti uz vatrui smijesiti se jednoj pricizbog koje se zaboravlja smionost.njegovim pticama ja sam klisurakoja ih sakriva u svoje stijenemisleci da ih otimlje oceanu.on je prispjela rijeka. ja sam more.moje obale postaju njegove obale.moje oluje postaju njegovo uzglavlje.moja beskrajnost postaje njegov mir.vesna parun

Aleksa Šantić - Emina Sinoć, kad se vratih iz topla hamama, Prođoh pokraj bašte staroga imama; Kad tamo, u bašti, u hladu jasmina, S' ibrikom u ruci stajaše Emina. Ja kakva je, pusta! Tako mi imana, Stid je ne bi bilo da je kod sultana! Pa još kada šeće i plećima kreće... — Ni hodžin mi zapis više pomoć neće! Ja joj nazvah selam al' moga mi dina Ne šće ni da čuje lijepa Emina, No u srebren ibrik zahitila vode Pa po bašti džule zalivati ode; S grana vjetar duhnu pa niz pleći puste Rasplete joj one pletenice guste, Zamirisa kosa ko zumbuli plavi, A meni se krenu bururet u glavi! Malo ne posrnuh, mojega mi dina, No meni ne dođe lijepa Emina. Samo me je jednom pogledala mrko, Niti haje, alčak, što za njom crko'

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATINoćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,trepere modre zvijezde u daljini."Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.U noćima kao ova bila je u mom naručju.Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.Kako da ne volim njene velike nepomične oči.Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.Duša je moja nesretna što ju je izgubila.Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.Srce je moje traži, a ona nije uza me.Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.Ni mi, od nekada, nismo više isti.Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,duša je moja nesretna što ju je izgubila.Iako je to posljednja bol koju ni zadajei posljednji stihovi koje za nju pišem.

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATINoćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,trepere modre zvijezde u daljini."Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.U noćima kao ova bila je u mom naručju.Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.Kako da ne volim njene velike nepomične oči.Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.Duša je moja nesretna što ju je izgubila.Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.Srce je moje traži, a ona nije uza me.Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.Ni mi, od nekada, nismo više isti.Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,duša je moja nesretna što ju je izgubila.Iako je to posljednja bol koju ni zadajei posljednji stihovi koje za nju pišem.

NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.

To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju ni zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.

TIJELO ŽENE

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.

ako to radiš iz požude- pljuni     ako to radiš iz ljubavi- progutaj               ako se želiš pravit važna grgljaj

čujem da ti je dobra lijepa fenomenalno se razvlaći ćujem da je čupava na otvoru uska  i da teško prolazi glava kažu dolčevitka ti je strava