ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Voljeni moj gospodine,nemoj se bojati,nemoj se micati,ostani u tišini,nitko nas neće vidjeti.Ostani tako,želim te promatrati,toliko sam te promatrala,no ti nisi bio za mene,ali sada jesi,nemoj se približavati,molim te,ostani na mjestu,čitava je noć pred nama,a ja te želim gledati,nikada te nisam vidjela takva,čitavo tvoje tijelo samo za mene,tvoja koža,sklopi oči i miluj se,molim te,pokušaj ne otvarati oči i miluj se,tvoje su ruke tako lijepe,tako sam ih često sanjala,a sada ih želim vidjeti,volim ih vidjeti na tvojoj koži,tako,nastavi,molim te,ne otvaraj oči,ja sam tu,nitko nas ne može vidjeti,a ja sam blizu tebe,miluj se,voljeni moj gospodine,miluj svoj ud,molim te,polako,lijepa je ruka na tvom udu,nemoj prestati,volim je gledati i gledati tebe,voljeni moj gospodine,ne otvaraj oči,ne još,i nemoj se bojati,ja sam blizu,osjećaš li? Ovdje sam,mogu te dotaknuti,svila je to,osjećaš li? Svila moje haljine,ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu,imat ćeš moje usne,kad te prvi put dotaknem ,bit će to usnama,nećeš znati gdje,odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana,ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči,nemoj ih otvoriti,osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš,iznenada,možda na očima,prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice,osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu,i moje usne na očima,u očima,ili možda na udu,prislonit ću svoja usta tamo dolje,rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo,pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik,moja će slina kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke,moj poljubac i tvoja ruka,jedan u drugoj,na tvom udu,a na kraju ću te poljubiti u srce,jer te želim,ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa,jer te želim,i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj,uistinu moj,s mojim ustima na srcu bit ćeš moj,zauvijek,ako mi ne vjeruješ,otvori oči,voljeni moj gospodine,i pogledaj me,to sam ja,tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak,i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila,tvoje ruke što ga dodiruju,i tvoje oči što ga promatraju,tvoji prsti na mom spolovilu,tvoj jezik na mojim usnama,kliziš poda me,grabiš mi bokove,podižeš me,puštaš me da klizim po tvom udu,polako,tko bi to mogao izbrisati,ti što se u meni lagano gibaš,s rukama na mom licu,s prstima u mojim ustima,s ugodom u očima,tvoj glas,gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol,kakvo zadovoljstvo,moj glas,moje tijelo na tvojemu,tvoja leđa što me propinju,tvoje ruke što me ne puštaju,udarci u meni,slatka je to silovitost,vidim ti oči gdje traže u mojima,žele znati koliko mi boli mogu nanijeti,dokle god želiš,voljeni moj gospodine,nema kraja,neće prestati,vidiš li? Nitko neće moći izbrisati ovaj trenutak zauvijek ćeš zabacivati glavu unatrag,vičući,zauvijek ću sklapati oči dok se suze odvajaju sa trepavica,moj glas u tvojemu,čvrsto me pripijaš,nema više vremena za bijeg ni snage da se izdrži,morao je doći ovaj trenutak,i došao je,vjeruj mi voljeni moj gospodine,ovaj trenutak će ostati,od sada pa nadalje,ostat će,sve do kraja.

VOLIO SAM VASVolio sam Vas; i ljubav jos, mozda,Nije ugasla sva u srcu mom;No nek Vas ona sad ne brine vise, Ja necu da Vas rastuzujem njom.Volio sam Vas nijemo i bez nade,S ljubomorom i strepnjom srca svog;Volio sam Vas iskreno i njezno, Volio Vas tako drugi, dao BogA.S. Puskin

PISMO ZENIVi pamtite, vi sve dobro pamtite, znamo,kako sam stajaovama sucelice;uzbudeno ste hodali po sobi amo, tamoi grube mi rijecibacali u lice.Govorili ste:rastati se treba,da vas je slomio,ovaj zivot gadan,da vam je sluzit koru hljeba, a meni je -da sve nize padam.Ljubljena!Srce niste dali meni.I niste znali da sred toga dracaja bijah kao konj, i sav u pjeni,osinut bicem smiona jahaca.Vi niste znali,u dimu sto se klatii u zivotu koji siba bura,mucim se stoga sto ne mogu znatikamo nas sudba dogadanja gura.Licem k liculica vidjet nije.Vidi se bolje na rastojanju.Kad more kipi i vrije -brod je u bijednome stanju.Zemlja je brod!I naglo nekou zivot novi, novu slavui pored bure, ravno prijeko,uputio je ladju pravu.Tko od nas nije na palubi takopsovao, bljuvao, padao s nogu?Malo je tih sto sasvim lakovaljanje takvo podnijeti mogu.Tada sam i ja,uz huku voda,no dobro znajuci sto radim,sisao na dno ovog broda,jer povracanja tog se gadim.To dno bjese -ruska krcma nekai ja uz casu svakim danom,znajuc da patnji nema lijeka,ubijam sebeu otrovom pjanom.O ljubljena!ja bijah zaoi oci su vasebolno sjale,jer pred vama sam cesto znaotraciti sebe na skandale.Vi niste znali,u dimu sto se klatii u zivotu koji siba buramucim se stogasto ne mogu znatikamo nas sudba dogadanja gura.. . . . . . . . . . . . . . . . Godine su prosle.ja sam u dobu inom.Ne osjecam i ne mislim po staru.I govorim za praznike, uz vino:hvala i slava kormilaru.Danas me nekatiha njeznost pece.Sjetih se vaseg umora i jada.I evo, zurim,hocu da vam recemkakav sam bioi kakav sam sada!Ljubljena!Mogu ponosno da pisem:ja nisam pao umirucii sad u ovoj zemlji, viseod sviju, saputnik sam ljuci.Ja nisam tajsto bijah tada.Ne bih vas mucioko u ono vrijeme.Za znamen slobodei casnog radacak do Lamansa spreman sam da krenem.Oprosti mi ...ja znam: vi ste druga -vi provodite s muzem zivot cedani ne treba vam prosli jad i tuga,i ja sam vamaposve nepotreban.Nek zivot vodi vaszvijezda sto plamti,pod toplim dlanom obnovljene sjeni;No s pozdravimazauvjek vas pamtipoznanik dobri, vas.

jesenjin

Znam, mora da je tako:nikad se nismo sreli nas dvoje,mada se trazimo podjednakozbog srece njene i srece moje.Pijana kisa, siba i mlati,vrbama vetar cupa kosu.Kuda cu?U koji grad da svratim?Dan je niz mutna polja prosut.Vucaram svetom dva prazna okazurim u lica prolaznika.Koga da pitam, gladan i mokar,zasto se nismo sreli nikad?Il je vec bilo?Trebao korak?Mozda je sasvim do mene dosla.Al' ja,u krcmu svratio gorak,a onane znajuci - prosla.Ne znam. Ceo svet smo obisliu zudnji ludojpodjednakoj,a za korak se mimoisli.Da, mora da je tako.

Noću

noću,dok ti spavašmoje srce bdije nad tobomtebi se ništa, ništa ne smije dogoditi toliko, toliko te volimjedino,jedino s tobommogao bih bih plakatimogao bih se smijati opraštati i razumjetivjeruj mi,toliko, toliko te volimod juče tek si tu, i o tebi malo znamal mogu život svoj da ti damuz mene nađi mir, nikad sumnju, nikad bolmoja ljubav biće zalog za tomila,poklanjam tisvaki dan svog životakada se moj san ostvarii ti ćeš kao i ja biti sretnatoliko, toliko te ljubim.

Svjetlost Samo da se uz tebe budim,meni na svijetu ne treba vise.Da svaku tvoju mijenu slutim,da zrak u tvojoj blizini disem.Samo da tiho uz tebe sutimprisutan kao svjetlost bez glasa.I da ti oci ocima cutim,kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa.Enes Kišević

Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i pokazivati svima. Bices moj nacin odjevanja svega njeznog i tajnog. Pa i onda, kad dotrajes, iskrzanu, izbljedelu, necu te sa sebe skidati. Na meni ces se raspasti.Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove djetinje duse. I da se vise ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno cemo plakati.Zasivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me shvatas: to nije prozimanje.To je umivanje tobom.Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje mastom.Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoce.

Divno je kad zena ima petljuda te uzme k sebionda kad si slabDivno je kad ćutim snagu njenukoja me vadiiz moga blata van

TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENETi ne voliš i ne žališ mene,nisam više mio srcu tvom?Gledajuć u stranu strast ti venesa rukama na ramenu mom.Smiješak ti je mio, ti si mlada,riječi moje ni nježne, ni grube.Kolike si voljela do sada?Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su k'o sjena kraj tvog tijelane srevši se sa plamenom tvojim.Mnogima si na koljena sjela,sada sjediš na nogama mojim.Oči su ti poluzatvorenei ti sanjaš o drugome nekom,al' ljubav prošla je i mene,pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne želi,plahovita bješe ljubav vruća-i k'o što smo slučajno se sreli,rastanak će biti bez ganuća.Ti ćeš proći putem pored meneda prokockaš sve te tužne zore.Tek ne diraj one neljubljenei ne mami one što ne gore. I kad s drugim budeš jedne noćiu ljubavi, stojeći na cesti,možda i ja onuda ću proćii ponovo mi će mo se sresti.Okrenuvši drugom bliže plećiti ćeš glavom kimnuti mi lako."Dobro veče" tiho ćeš mi reći."Dobro veče, miss" i ja ću tako.I ništa nam srca neće ganut,duše bit će smirene posvema-tko izgori, taj ne može planut,tko ljubljaše, taj ljubavi nemajesenjin

Notturno
Noćas se moje čelo žari,noćas se moje vjeđe pote;i moje misli san ozari,umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,Ona je zublja u dnu noći;Plačimo, plačimo u tišini,Umrimo, umrimo u samoći.

Prosla sam put bez nadeoceanei bespuca..daj mi da se nocas sklonimtvoje tijelo -moja kucaStajao sam ispred gradagrad bez vrataja bez kljuca..vracam ti se zato jer jetvoje tijelo- moja kucaDjecak u sumi sto zove upomocutociste i kapelagrijace ga blago dok ne prodje noctihe vatre tvoga tijela...

A KOLIKO SI IMALA LJUBAVNIKA?A koliko si imala ljubavnika? I gdje si sve s njima spavala? I sto su ti govorili?I kako, kako je bilo?Daj mi mira.Cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvojefotografije spremljene u kutiju od cipela.Pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i upolicama pod rubljem, prestani,Prestani, Idi vec, kao nesnosnu muhupratim ocima tvoj lik po svim kutovima,Idi,izleti kroz prozor, Nek te odnese propuh, Idi, nemam vremena,moram se ispavati, Idi, rasplini se,rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom,izgubi se medju slovima ove glupe knjige stoje citam.idi, ne volim te, nista necu,nista te ne pitam,to me ne zanima,fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijedi sijed cu te jos voljeti, no za ime Isusovokoliko,koliko si ih imala?Jiři Sotola

MOME SU SRCU DOVOLJNE Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,i krila moja za tvoju slobodu Iz mojih usta poletjet će u nebo ono što je spavalo u tvojoj duši U tebi je varka svakoga dana,stižeš ko rosa na cvijetne krunice,potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,poput vala bježeći neprestano Rekao sam da si pjevala u vjetru,kao što pjevaju pinije i jarboli,ti si kao oni, visoka i šutljiva i često tužna kao putovanje Utočište, kao stari put,nastanjuju te jeke i glasovi čežnje,budim se i ponekad, sele i bježe ptice što su spavale u tvojoj duši

Vraca li se okusKao poslije bolestiStrah me kad se sjetim Kuda me to moglo odvestiOsmijeh mi se vracaNeces me prepoznatiKao na slobodi opet ucim jesti hodatiOtkako te ne volimOpet nocu kisilo jeIzgubljeni zvuci bojeNi sa kim in ne dijelimOtkako te ne volimNetko mi iz vlaka masa Prazno mi je ali lakseOtkako te ne zelimPitao sam ljude Kolko ce to trajati Moze li se umrijeti Hocu li se poslije kajatiGnjavio sam ljude Pravio sam panikuPrejako je svjetloSamo da se oci na nju naviknuOtkako te ne volimOpet nocu kisilo jeIzgubljeni zvuci bojeNi sa kim in ne dijelimOtkako te ne volimNetko mi iz vlaka masa Prazno mi je ali lakseOtkako te ne zelimOtkako te ne volimA Dedic

A.G.MatošSamotna ljubavPonoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,na baršunu crnom leži teška noć;Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,Udaljenost ima smrti tužnu moć,Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-Poginut ću noćas i za dragom poć.Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?Ljubav to je rana, i ta rana peče,Ljubav boli, boli, kao život boli.Teško, teško onom koji voli-Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.