Nekad prije....

Nakon dugo vremena evo se sjetila ja opet drage iskrice i došla sam vidjeti što ima novo tu. Dočekala me poneka poruka, tri puta više ljudi je pregledalo moj profil od zadnjeg dolaska, u mojoj vip grupi i dalje sve isti ljudi. Začudo, nitko se nije još odjavio odavde, svima je očito ovdje lijepo:) Ali pri dnu moje grupe i jedno poznato ime, najpoznatije od sviju tu, ime od kojeg me odmah zaboljelo sve i od kojeg su mi odmah došle suze na oči. Proveli smo prekrasne trenutke zajedno i kad sam ga vidjela ovdje večeras, odmah sam se sjetila svega što je bilo. Tu bujicu osjećaja nije bilo moguće obuzdati, a prošlo je već jako puno od onda. Ima već neko duže vrijeme da ga nisam ni vidjela ni čula jer on je zaboravio na stare prijatelje, na stare ljubavi jer sad ima novu. Svjesna sam da osoba kad se zaljubi i kad voli svim srcem, ne zna za ništa drugo oko sebe, ali prijatelji se ne zaboravljaju samo tako, barem tako mislim. A od njega ni traga ni glasa, čak ni on već jako dugo nije posjetio dragu iskricu.
Možda ipak i on samo želi sve zaboraviti i krenuti dalje s svojim životom i novom ljubavi. Možda njemu takvi dragocjeni trenuci nisu značili ništa u životu i samo ih želi što prije zaboraviti. Neka, nek mu je ipak sa srećom i nek je sretan gdje već je i s kim je. Ja ću ih ipak čuvati u svojem srcu i sjećanju za sebe, ali i za njega. Možda će se jednog dana sjetiti starih prijatelja pa ću ga podsjetiti na te divne trenutke. Snivaj, zlato moje, gdje god da jesi i budi sretan, a ja ću se sjećati nas. 

Uredi zapis

16.07.2008. u 4:22   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

trebam pomoć

Molim da mi se javi na blog gospodin koji je negdje u 6., 7. ili 8. mjesecu na stranice webbloga stavio link stranice s porno sadržajima, nešto u stilu free nešto ili takvo nešto ili nek ih upiše samo u novi blog. Unaprijed zahvaljujem.

Uredi zapis

27.12.2007. u 21:28   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Kao kazna Božja

Kako se život zna poigrati s ljudskim životima.Zavoliš nekog svim srcem i misliš da i on isto osjeća prema tebi. Možda i da, ali na kraju ipak ne ispadne onako kako očekuješ. Ponekad oči kažu više od riječi, i misliš da je sve dobro. Na kraju se prevariš i ostaneš sam, u svoj svojoj boli, neutješno plačući i proklinjući sam sebe jer ispada da si si sam kriv.
I ja sam si sama kriva. Zaljubila sam se u osobu u koju nisam smjela. Bila sam u stanju zbog njega prekinuti dugogodišnju vezu i biti s njim jer moje ga srce ne može zaboraviti. Danas je za to prekasno. Ostala sam sama. Plaćem jer ne znam kako drukčije izraziti svu onu količinu ljubavi koju još osjećam prema njemu. Jako mi je teško i mislim da sam u ovom trenutku ostala bez velikog dijela svog srca. Znam, reči če svi, doći će drugi, bit će bolje, ali ja ga ne mogu preboljeti, moje srce ne da. Prolaze mi kroz glavu svi oni predivni trenuci koje smo proveli zajedno i jako mi nedostaje. Željela bih tako jako da je sad pored mene, ali on ima druge ciljeve i radosti u svom životu. Nek mu je sa srećom.
Kako mi nedostaje......

Uredi zapis

24.08.2007. u 17:02   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Sve ljubavi su tužne, moja je najtužnija

Drage iskričarke i iskričari,

Ako neko zna kako zaustaviti srce da previše ne boli, da ne svisne od jada, neka mi hitno javi.

Uredi zapis

30.07.2007. u 0:23   |   Komentari: 51   |   Dodaj komentar

Tour de Luna-part 3

Ljudi, pa kaj ste svi na netu!? Pa zbivanja se dešavaju vani, a ne pred ekranom.

Uredi zapis

21.04.2007. u 21:57   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Tour de Luna-part 2

\"Mjesečina ko dukat žut, ti dovoljno mlada, ja dovoljno lud. Mjesečina, ko dukat žut, ti dovoljno žena, prvi je put.\" Da li si ovakave stihove ponavljaju svi muškarci kad vide ženu, bilo koju i bilo kad?
 

Uredi zapis

18.04.2007. u 22:01   |   Komentari: 9   |   Dodaj komentar

Tour de Luna

U ovom okrilju noći pričam s dečkima na netu i ne mogu vjerovati kolko ljudi provodi svoje vrijeme tipkajući po tipkovnici. Ali me to ne iznenađuje, jer u današnjem ubrzanom društvu valjda je i to već normalno. Mislim da smo svi tak prezauzeti obvezama po danu da se više ne stignemo osmjehnuti jedni drugima, a kamoli pružiti nekome ruku i upoznati se s njim. Ljudi moji, pa kaj nije žalostno da više ni ne gledamo jedni drugima u oči, nek svoje najskrivenije emocije i želje pričamo jedni drugima prek ekrana. A ja bi tak voljela nekome gledati u oči i vidjeti što se krije u njima.

Uredi zapis

17.04.2007. u 23:09   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar