romantika

bila je noc i bili smo sami,
uz zvuk vjetra stajali smo blizu,
shvatio sam da mi prolaze dani ,
i da sam samo jedan u nizu,
u polumrajku si stajala okrenuta prema zidu,
dok sam ja pricao prilicno dugo,
shvatio sam da dani idu,
i da nismo vise jedno za drugo,
samo jedna blistava suza je stajala,
izmedzu nas ,same su rjeci iz uta tekle,
ipak sam ti cuo glass,
a oci su ti moje sve rekle,
i danas nakon toga neradim nista vise,
samo sjedim, gledam oblake,
osluskujem poznate kapi kise,
i u nima cujem tvoje korakee,
samo jednom dok spavaju ulice,
i dok se njisu kapi poslije kise,
primi rukama uplakano lice,
poljubime tad i nikada vise.

Kad me udaris gdje me najvise boli,
 
i dalje cu te sa ponosom u oci gledati.
 
Nikad ti neces shvatiti snagu u meni,
 
iako se pravis da nista ne vidis.
 
Jer onda kad naucis gledati oko sebe,
 
tad cu ti ja biti daleko.
 
jer kad volim volim poput nikoga,
 
a ti to ne vidis...

Da li ste se nekada zapitali kako se rađa ljubav... kako se rađa to najljepše, naj jače, naj uzvišenije osjećanje... Što je to što nas privuče nekoj osobi, koja se tako odjednom pojavi u našem životu... zapravo svakodnevno smo u prilici da pored nas prođe mnoštvo ljudi, naravno tu mislim i na žene i na muškarce, ali nekim posebnim čulom koje svi imamo, po nekim samo nama prepoznatljivim znacima na nekoga obratimo posebnu pažnju. Možda toga i nismo svjesni, ali vjerujem da recimo hodajući ulicom nesvjesno bacimo pogled na osobe koje nam dolaze u susret, ili se taj susret desi negdje na radnom mjestu, u kinu, kazalištu..., sigurno i na netu..., ma nije važno gdje..., ali taj osjećaj kojim u nekome prepoznamo nešto specifično sigurno postoji. U početku nam se čini da je sve samo slučajnost, možda i ne obraćamo toliko pažnje, ali ako se susret sa istom osobom uskoro ponovi, na njoj počnemo primjećivati sve više detalja koji nam okupiraju pažnju. Pogledi se sretnu, neka čudna energija prostruji, padne i prvi osmjeh, neka lijepa riječ... i to je već nešto. Na netu se desi slično, iz prvih poruka se puno toga može naslutiti, čak i osjetiti... možda svega toga nismo ni svjesni, ali već nakon nekoliko poruka se prepoznaje da li postoji privlačnost. Ne kažem da su svi na netu iz razloga da bi pronašli ljubav, svatko ima neke svoje razloge, ali srodne duše se nepogrešivo osjete i pronađu.Razgovor krene, počinje upoznavanje..., prvo na neke obične svakodnevne teme, sve je naizgled samo ćaskanje, ali pričajući o svemu i svačemu zapravo najviše pričamo sami o sebi... Odjednom lagano počinjemo da osjetimo kako nam je prijatno, kako sve manje pažnje obraćamo na proteklo vrijeme, na broj poruka, poruke se samo nižu jedna za drugom..., počinjemo da se osjećamo zadovoljnijima, sigurno i sretnijima... a kada se toga dana pozdravimo, gotovo da se iznenadimo koliko je vremena prošlo u prijatnom razgovoru. U duši nam je jedan poseban mir i spokojstvo... i uskoro smo ponovo nestrpljivi da se nađemo sa nama dragom osobom. Već sljedeći susret donosi novu radost, postajemo sve bliskiji, počinje da nas preplavljuju predivna osjećanja, tijelo nam počinje treperiti... u početku toga nismo ni svjesni, ali malo po malo taj osjećaj postaje sve izraženiji. Nemoguće je sakriti ta osjećanja, poruke počinju poprimati sasvim tople forme, padaju prve izjave predivnih osjećaja... srce nam radosno igra, a čitavo tijelo nam žudi za osobom koja je najzaslužnija za sva ta predivna osjećanja... Da li je to LJUBAV...?

Zatvori oci i ne govori,
pusti da nasa srca se vole.
Od srca srcu vatra se otvori,
ne govori nista reci bole.
 
Zatvori oci miluj me dugo,
umjesto rijeci nek tjela govore.
Rijeci su jedno,ljubav je drugo,
ljubav je prozor gdje srce govori.
 
Zatvori oci prelijepe svoje,
vatrena ljubav nek vjecno govori.
Otvori srce za srce moje,
i dok me ljubis oci zatvori
 
 
 
 
 

Na tom listu spomenara,
pjesma mala i stara.
U njemu srce ,srcu odgovara,
nikad ne zaboravi ljubavi moja,
ljubavi prva.
 
I djetelina sa cetri lista
na toj strani za blista.
Ali nije se u vjecnost
pretvorilo sto smo
nas dvoje zeljeli.
 
I taj stari spomenar
saljem danas njoj u dar.
Neka ga ona vjecno cita,
ds me u zivotu vise nista ne pita.
 
 
 
 

Ne mogu nam uzeti,
to sve sto imamo.
Nemogu nam uzeti,
sve nase njeznosti.
Ne mogu nam uzeti ,
sva nasa jutra.
 
Ne mogu nam uzeti
dodire i poljubce.
Ne mogu nam uzeti,
ljepotu i poglede.
 
Ne mogu nam uzeti
buducnost i nadu.
Ne mogu nam uzeti sve
sto osecamo.
Ne mogu nam uzeti
ljubav...
 
 

pogledaj na kalendar,
tri ruze pruzam tebi u dar.
Da te u zivotu prate,
da ti zivot daruje sve.
sto pozelis drugima dati.
Danas te casti boginja nasa,
za tvoju srecu puna je casa,
nazdravimo tebi za rodjendan.
Sunce da te obasja svaki dan,
vjetar nek oblak ponese daleko od tebe.
zvjezde nek ispune te male zelje za tebe
 
 

5 stvari koje neznam a volio bi znati ?
 
1. zasto je oko nas toliko tuge
2. zasto nismosvi sretni
3. zasto BOG ( AKO POSTOJI) dozvoljava da toliko ljudi umire od gladi.
4. zasto nam trebaju ratovi.
5. zasto je toliko mrznje ili ljubomore.
 
pet stvari koje me fasciniraju
1 sunce
2 zvjezde
3 duga
4 ljubav
5 iskrenost
 
 
 5 stvari koje ne volim
1 izdaja
2 prevara
3 da mi neko soli pamet
4 da me neko laze
5 nepravda
 
5 stvari koje zelim
1 ljubav
2 iskrenost
3 uspjeh
4 ljubav cjelome svjetu i mir
5 njeznost
 
 
 
 
 

Milionom nas mladost kiti,
volio bi uvjek sretan biti.
Ali sreca sve nije,
grana se slomi ako se savije.
 
Radost je ovdje u nasim srcima,
dok zivot u nama kuca,
ali ponekad i neprilika
moze nas uhvatiti
i staklom od udarca se mozemo slomiti.
 
Ja sam kao mala kap u moru,
koji zeli svoje ciljeve ostvariti.
uporan sam kao kaktus mali,
zbog toga moje srece ne mari.
 

Pozelim da minut bez tebe
ne traje vecno,
da sat sa tobom
prozivim vjecno.
da misao moja na tebe,
postane beskrajna.
Da nasoj ljubavi nedodje kraj,
pozelim sav suncev sjaj.
upicu u srce svoje,
sve ljubavne boje,
da zarobe srce tvoje.
 
 
 
 
 

nije sretno sve sto
se u crvenom vidi,
nije lijepo sve
sto se oko zadivi.
 
i dok mjecec po nebu sece
u zvjezdama ponekad
trazim srecu.
 
al uzalud svi pogledi mila
ako si sretna sa sudbinom se mirim.
trenutke njegove vjesto podjeli,
i pogledi nek ostanu vedri i smjeli.

ruzo draga
sakrij trn svoj,
da ne zaboli srce moje.
 
izbolo ga je nekad davno
 jedno srce od nevjere.
pa sad ruzo draga idi sa
njom preko praga.
 
da na malenom prstu mom,
stavis ljubavi svoje
 ja od srece sav u suzama sretan
sto me je majka rodila.
 
 
 

Cvjeta mi ljubavi
u ovo u ovo rano proljece.
Ako je izgubim,
volecu je do groba.
Cvjetaj mi sreco,
kao ova rosna livada.
cvjetaj mi sreco,
dok ona u menii zivi.
zamirisi ruzo neka
se ona zadivi.
 

Da na ramenu tvome
nezno zaspim ja.
osecaje ispuni,
bajka prekrasna.
 
I da se probudim milo moje,
u narucju tvom.
Nije vazno dali letim
ili da li mi ladja tone.
 
Uz tebe jedina
moja i nebo ima
 ljubavnu boju.
I sunce ttako veselo sja
kako onda nebi bio sretan ja.

Pitam se mila
mozemoli nas dvoje,
u tolikoj mjeri tako sretni biti ?
Nebi zelio opet szue liti,
ni dan u tugi provesti.
Dali nam je sudjeno ili ne,
ponovo pitam se.
Nekako mi je strah,
zakuca srce jace
zastane dah.